Kako je ovaj tip, veliki borac za prava Srba i biznismen, prevario stotine ljudi i tvrtki po Hrvatskoj
Imućni Branislav Švonja, nekadašnji kandidat za dožupana Zadarske županije i vijećnik u Obrovcu, upao je u nezgode s pravosuđem
U Srbiji je svojedobno uhićen zbog privrednog kriminala, u Vojvodini je pravomoćno osuđen za kupovinu glasova, u Zadru nepravomoćno za istu stvar, osmislio je genijalnu regionalnu prevaru s telefonskim imenicima na CD-u, neki dan je Trgovački sud u Osijeku otvorio stečaj nad njegovom Demokratskom partijom Srba. Drago Hedl donosi veliki portret čovjeka za kojeg je Šešelj rekao kako se ‘obogatio trgujući rijetkim ikonama koje je skupljao na ratištu’
Branislav Švonja (50), čije se ime ovih dana u javnosti spominje zbog stečajnog postupka nad Demokratskom partijom Srba (DPS), političkom strankom čiji je on predsjednik, osmislio je i proveo nevjerojatno unosan sustav prijevara, ne samo u Hrvatskoj (o čemu je Telegram nedavno pisao) već i u drugim susjednim državama, osobito u Srbiji, Bosni i Hercegovini, te Crnoj Gori. Telegram je nedavno pisao kako je Trgovački sud u Osijeku otvorio skraćeni stečajni postupak nad Demokratskom partijom Srba zbog 40.000 kuna duga Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, no to je samo kap u moru brojnih priča koje se godinama motaju oko Švonje.
Švonja se bavio sličnim biznisom kao i njegov stranački kolega Dušan Oluić, bivši vijećnik DPS-a u zadarskoj Županijskoj skupštini, čija je tvrtka Telekom izdavaštvo, kako je Telegram također pisao, prevarila stotine tvrtki, gradova, općina, škola, pa čak i sudova, kojima je na prijevaru ”poklonila” telefonske imenike na CD-u, a zapravo ih vješto vezala ugovorom na nekoliko godina, koji nije bilo moguće raskinuti, pa je to kasnije masno naplaćivala.
Dva stranačka druga, Švonja i Oluić ne samo što su bili pripadnici iste stranke koja sada odlazi u stečaj, ne samo što su se bavili istom vrstom posla, već su bili i dobri prijatelji. Njihova imena zajedno su se pojavila u crnoj kronici novosadskog Dnevnika u srpnju 2007., kada je nekoliko napadača bejzbol palicama nasrnulo na Švonju i Oluića u jednom restoranu glavnog grada Vojvodine. Razlog su bili neraščišćeni odnosi s nekim poslovnim parterima i dug od 20.000 eura.
Kako je Šešelj opisao njegovo bogatstvo
Švonja, rođen u Golubiću, kraj Obrovca, mada je 1987. otišao živjeti Srbiju, dobro je poznata osoba iz hrvatskog političkog života: bio je kandidat za dožupana Zadarske županije i vijećnik u Gradskom vijeću Obrovca, a na izborima za Hrvatski sabor 2007. nosio je listu srpske manjine za dijasporu.
Njegov politički angažman vrlo je zapažen i u Srbiji, gdje živi, u Veterniku, nadomak vojvođanske prijestolnice, mjestu poznatom po raskošnim vilama novokomponiranih tajkuna i osobâ koje su se na sumnjiv način obogatile u ratovima devedesetih. Kako je svojedobno o Švonji pisao beogradski tjednik Vreme, ”riječ je o vrlo bogatom čovjeku” za koga je Vojislav Šešelj izjavio kako je ”stekao bogatstvo trgujući rijetkim ikonama koje je skupljao na ratištu”.
Švonja je bio i kandidat Zajednice Srba iz Hrvatske i BiH za gradonačelnika Novog Sada, no nije se proslavio. Iako je za kandidaturu uspio skupiti potpise više od 13.000 građana, na izborima je dobio tek 894 glasa i bio pretposljednji od kandidata koji su se natjecali. Ipak, uspio se domoći vršitelja dužnosti direktora pokrajinskog (vojvođanskog) Fonda za pružanje pomoći izbjeglim, prognanim i raseljenim osobama.
No i to je neslavno završilo: na toj je funkciji bio do uhićenja za privedeni kriminal, u ožujku prošle godine, pod sumnjom da je jedna od njegovih brojnih tvrtki, Nаcionаlni privredni operater, prevarila na sličan način kao Oluićeva u Hrvatskoj, tamošnje firme u iznosu većem od 11,4 milijuna dinara (oko 88.000 kuna). Tome ćemo se još vratiti.
Nepravomoćna presuda zadarskog suda
Nije to bio prvi Švonjin sukob sa zakonom u susjednoj državi. Krajem 2015. godine pravomoćno je osuđen za kupovinu glasova na lokalnim izborima 2013. u vojvođanskoj općini Odžaci, pa je morao platiti kaznu od 200.000 dinara (12,5 tisuća kuna). Za slično kazneno djelo Švonja je početkom listopada ove godine u Zadru nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu od 12 mjeseci zatvora, s kušnjom od četiri godine, zbog kupovanja glasova pripadnika srpske zajednice koje je organizirano dovozio u Obrovac autobusima iz Srbije.
Ova dva detalja pojašnjavaju kako je Švonja uspio prikupiti čak 13.000 potpisa Novosađana, da bi se mogao kandidirati za gradonačelnika, mada je, tek svaki 14. od njih, kasnije za njega glasovao. Poslom kojim su se pelješile tvrtke zahvaljujući nepažnji ili lakovjernosti onih koje su po školama, općinama, državnim ustanovama ili privatnim firmama obilazili ”donatori” s ”besplatnim” CD-ovima, u Hrvatskoj su se bavile i tvrtke Euro.net (brisana iz sudskog registra 2016.) te Info Fin@ (zatvorena 2014.), čiji je osnivač bio Goran Đekić, svojedobno SDSS-ov načelnik Općine Gračac.
Te dvije tvrtke bavile su se istim poslom kao Švonjine i Oluićeve i na prijevaru zarađivale poturajući ugovore za telefonske imenike na CD-ovima, ili pak, predstavljajući se kao djelatnici Fine, (nadajući se da će tako zbog sličnosti naziva svoje tvrtke Info Fin@) lakše ”pokloniti” Registre računa poslovnih subjekata. Bilo je dovoljno da naivni u raznim tvrtkama samo potpišu da su primili njihove ”besplatne” primjerke, nakon čega bi im stizali računi, potom sudske tužbe i u mnogim slučajevima ovrhe.
Mreža prevara po Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Sloveniji
Koliko su drski bili vidljivo je i iz podatka kako se nisu libili varati ni sudove. To se vidi iz dopisa koji je Ivan Masten, bivši predsjednik Županijskog suda u Varaždinu (koji su također obišli ”trgovački putnici” tvrtke Poslovno izdavaštvo, čiji je pravni sljednik kasnije postala Informacijsko poslovna mreža) i utrapili im ”besplatni” Hrvatski poslovni telefonski imenik, a potom poslali račun na 1.500 kuna. Kao što je Telegram pisao, bilo je dovoljno da bilo tko u nekoj tvrtki ili ustanovi s pravom potpisa i upotrebe žiga, ovjeri da je zaprimio ”besplatne” CD-ove, a sve drugo – slanje računa, opomene i sudske tužbe – radile su tvrtke u vlasništvu Dušana Oluića, Gorana Đekića i Branislava Švonje.
Neke sudske postupke su izgubili, no većinu su dobili i ovrhama naplatili ”besplatne” usluge.
No, vratimo se Branislavu Švonji koji je taj posao, primjenjujući isti modus operandi, doveo do savršenstva. On ima brojne tvrtke u regiji, najviše u Srbiji, ali posluje i u Hrvatskoj gdje je osnovao firmu Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju, sa sjedištem u Zagrebu. U Hrvatskoj je imao i tvrtku Novtel (ugašena 2015.) u kojoj je bio direktor sa Silvom Švonja. Osnivač Novtela bila je njegova tvrtka Nipcon koja je poslovala u Sloveniji, gdje je Švonja također razvijao svoj biznis.
U Crnoj Gori registrirao je tri tvrtke – Telekom štampa (zajedno s Dušanom Oluićem, stranačkim kolegom i bivšim vijećnik DPS-a u zadarskoj Županijskoj skupštini), Novinatel i PT Telefonija.
U Bosni i Hercegovini njegove tvrtka PTT Tel-Fax i PTT Telefonija, također su se bavile istim poslom kao Oluićeva i Đekićeva u Hrvatskoj. Protiv odgovornih osoba u obje tvrtke Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu podiglo je optužnice, u prvoj za izbjegavanje plaćanja poreza na dodatna primanja u iznosu od oko 96 tisuća konvertibilnih maraka (oko 355 tisuća kuna), a u drugoj jer je neplaćanjem PDV-a oštetio proračun BiH za oko 153.000 KM (približno 566 tisuća kuna) . Zanimljivo, u drugoj optužnici, uz Švonju, pojavljuje se i Dušan Oluić, koji je bio direktor PTT Telefonije, Švonjine tvrtke u BiH.
Nasamario je Grad Beograd, pokrajinske sindikate i bolnice
Ali, bivši kandidat za dožupana Zadarske županije i vijećnik u Gradskom vijeću Obrovca, Branislav Švonja, pravi je posao razgranao u Srbiji. Ondje je vlasnik brojnih tvrtki, no u tamošnjem medijskom prostoru najpoznatiji je po spomenutoj, Nacionalni privredni operater. Mediji u Srbiji pisali su kako su se ”trgovački putnici” te Švonjine tvrtke predstavljali kao zaposlenici Ministarstva privrede, Ministаrstvа zdrаvljа, Nаrodne bаnke Srbije ili pak Privredne komore Srbije, nudeći ”besplatne” Pаkete ličnih podаtаkа prаvnih licа Republike Srbije (kako su se zvali podaci sadržani na USB stickovima).
I bili su vrlo uspješni: pošlo im je od ruke, među ostalima, nasamariti i takve velike igrače kao što su Grad Beograd, Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju Novom Sadu, te još 11 bolnica i drugih zdravstvenih ustanova. Slično kao i u Hrvatskoj, bilo je potrebno samo potpisom i pečatom ovjeriti prijam ”besplatnih” primjeraka, što je ustvari bila prikrivena narudžbenica za višegodišnju pretplatu.
Predstavlja se kao veliki borac za obespravljene Srbe
No, dok je u Hrvatskoj sitnim slovima pisalo kako je narudžbu moguće otkazati
isključivo pisanim putem i to u razdoblju između 1. do 15. siječnja tekuće godine, s tim da otkazivanje vrijedi samo za tekuću godinu, u Srbiji su bili još precizniji. Ondje je naime ”narudžbe” bilo moguće otkazati isključivo 7. siječnja. Tog dana je naime, neradni dan, pravoslavni Božić!
Švonjino ime nije se u medijima pojavljivalo samo na stranicama crne kronike: osim uz spomenute prijevare više je puta sudjelovao i u fizičkim obračunima, u restoranima i kavanama Pardija, Obilić i Travica u Veterniku, gdje živi. Bio je i čest gost srpskih tabloida u kojima se rado slikao okružen članovima obitelji.
Može to ponajprije zahvaliti svojoj kćeri, Jovani Đorđević, zbog golišavih fotografija zanimljivih tabloidima, manekenki, udanoj za poznatog nogometaša Filipa Đorđevića, koji je u Italiji igrao za tamošnji Lazio.
Na čestim istupima po vojvođanskim televizijama, Švonja govori kako gotovo svakog mjeseca obilazi područja bivše ”bivše Republike Srpske Krajine”, da bi pomogao i organizirao tamošnje srpsko stanovništvo, čiji su životni uvjeti, tvrdi ”nedostojni i neprimjereni načinu života ljudi u 21. stoljeću”, za što su, kako voli reći, odgovorni Milorad Pupovac i hrvatska Vlada. Upravo zbog toga i osnovao je i stao na čelo Demokratske partije Srba, no stranka mu ovih dana odlazi u stečaj.