Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je Plenković, nakon intervjua Hrvatskom tjedniku, postao talac svoje predsjedničke kandidatkinje

Grabar Kitarović ulazi u predsjedničku utrku uvjerena da je ključ njene pobjede u rukama starih endehazijskih romantičara

25.04.2019., Zagreb - Predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic ispred zgrade Vlade docekao Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarovic. 
Photo: Josip Regovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Plenkovićeva transformacijska politika i odvlačenje HDZ-a prema centru šaptom su pali u intervjuu Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskom tjedniku. I to na način da premijer i predsjednik HDZ-a o tome ne može i ne smije ništa ni kazati.

Nakon četiri i pol godine mandata predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i tri godine premijerske funkcije Andreja Plenkovića možemo sa sigurnošću zaključiti da jedno drugo nikada ne bi birali za funkcije na kojima se nalaze. Gospođa Grabar Kitarović izbor je tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka te je sadašnja vrhuška stranke doživljava i tretira kao neželjeno, a ponekad nepotrebno i suvišno nasljedstvo.

Silna potreba predsjednice Republike da se svidi svima desno od političkog centra, počesto i ponajviše onima kojima je endehazija zbog ovih ili onih razloga prirasla srcu, dovela je premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića u poziciju taoca predsjedničke kandidature Kolinde Grabar Kitarović. U proteklim tjednima ta pozicija je više nego vidljiva, ponajviše zbog serije ozbiljnih gafova predsjednice Republike, a koje je vrh HDZ-a popratio gromoglasnom šutnjom ili nemuštim izmotavanjima.

Čak ni javno izrečena sumnja bivšega predsjednika Republike Ive Josipovića o upitnoj trezvenosti gospođe Grabar Kitarović na prijemu na kninskoj tvrđavi nije isprovocirala reakciju HDZ-a. Premijer Plenković je navedenu izjavu bivšeg predsjednika ocijenio „teškom“ te na taj način ostavio javnosti na prosudbu je li ta izjava istinita i zbog toga je „teška“, ili je „teška“ jer je obična kleveta i izmišljotina.

Kome je uopće namijenjen Hrvatski tjednik?

Predsjednica Republike bila je, prema urbanoj legendi, neugodno iznenađena izostankom reakcije viđenijih hadezeovaca te se nakon naporne proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti povukla na kraći i zasluženi odmor na Brijunsko otočje. U jeku tog ljetnog odmora izašao je njezin intervju u Hrvatskom tjedniku koji je dala njegovom glavnom uredniku u svojoj rezidenciji na Pantovčaku još 24. srpnja 2019.

Hrvatski tjednik prvenstveno je namijenjen onima koji vjeruju da „poglavnika Antu Pavelića ne treba idealizirati, ali mu ne treba ni pakirati“, da se „uvijek recikliraju tvrdnje da je Pavelić prodao Dalmaciju, što je krajnje suspektno i neistinito“ […] jer je upravo on „vratio te krajeve Hrvatskoj i prije famoznog ZAVNOH-a“, da se „lažna humanitarka Diana Budisavljević“ samo „odazvala Pavelićevu pozivu“ o zbrinjavanju „djece poraženih neprijatelja“, da je film koji je snimljen o njenom liku i djelu i koji je ove godine dobio Zlatnu arenu u Puli obična „četnička propaganda“ te da se „Hrvatsku upravo nedokazanim jasenovačkim žrtvama drži u stanju stalne ucjene i pokornosti.“

Svi ovi navodi dijelovi su nekih od postavljenih pitanja urednika Hrvatskog tjednika, koji je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović izabrala za objavu svoje predsjedničke kandidature. Kako i priliči njenom poslovičnom javnom nastupu ta i slična pitanja bila su samo dobrodošli povod za njeno snažno dodvoravanje ne samo čitalačkoj publici Hrvatskog tjednika već i svima onima koji su je prije četiri godine s ushitom i nadom nazivali „našom vrhovnicom.“

Pogrešna Republika ili pogrešna predsjednica

Budući da se „naša vrhovnica“ prije stupanja na dužnost predsjednice Republike obavezala na vjernost Ustavu Republike Hrvatske, a da u izvorišnim osnovama Ustava između ostalog stoji da je Republika čija je ona Predsjednica nastala na „uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.- 1990.)“, možemo zaključiti da je ovo ili pogrešna Republika ili je gospođa Grabar Kitarović pogrešna predsjednica.

Kako inače protumačiti jedan od odgovora predsjednice Republike u kojem lamentira da „smo svi mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen, ali Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogrješke. Mi možemo danas raspravljati o tomu zašto je to učinio, je li morao ili nije morao, ali to neće promijeniti činjenicu da jest, ni osjećaje ljudi koji su se osjetili prevarenima i izdanima. A posljedica su, uz ostalo, bili razni zločini nad Hrvatima.“

Grabar Kitarović očito ne misli da je Pavelić bio tako loš

Ovako lijepe misli o ustaškom poglavniku nisu se mogle pročitati ni u dobrom dijelu hrvatskog emigrantskog tiska nakon Drugog svjetskog rata, a o njemu su ružnije pisali i nekadašnji njegovi najbliži suradnici i izvršitelji poput prvog čelnika Ustaške nadzorne službe Eugena Dide Kvaternika. Za Didu Kvaternika ustaški poglavnik je „duševno neuravnotežen balkanac“ koji je „izobličio naše revolucionarstvo u obično balkansko divljaštvo“ i „zato, našu odgovornost pred poviješću neće moći nitko izbrisati.“

Gospođa Grabar Kitarović očito ne misli da je Ante Pavelić bio tako loš, on je samo „učinio neke fatalne pogrješke“ te su se ljudi „osjetili prevarenima i izdanima.“ Šteta što predsjednica Republike nije dalje elaborirala i objasnila kada je to točno Ante Pavelić za svoje četverogodišnje milosrdne i blage vladavine fatalno pogriješio i zbog čega su se ljudi osjetili prevarenima i izdanima. Jesu li i ustaška načela, rasni zakoni i genocid dio te prevare i izdaje gospođa Grabar Kitarović nije kazala, a urednik Hrvatskog tjednika nije se potrudio saznati.

Predsjednica Republike Grabar Kitarović misli da ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. nije bio „nikakav ustanak, nego pokolj Hrvata“ te je u dvojbi treba li obilježavanje tog događaja zabraniti. Uvjerena je da tako misli i „većina Hrvata“ iako je više-manje sigurno da većina Hrvata nema pojma o događajima u Srbu, Drvaru i okolici krajem srpnja 1941. godine. Što o tome misli predsjednica Republike ipak ponajviše ovisi o mediju ili skupu kojemu se obraća.

Kako se Plenković našao u ulozi taoca svoje kandidatkinje

Premijer Andrej Plenković ne može biti presretan recentnom medijskom i javnom ofenzivom predsjedničke kandidatkinje njegove stranke. Tri godine slušamo uvjeravanja kako HDZ mora biti demokršćanska i narodnjačka stranka desnog centra, tri godine trenutnom je vodstvu HDZ-alibi za neuspjeh te transformacije stranačka desnica koja mu stalno radi o glavi, da bi na kraju stranačka predsjednička kandidatkinja i aktualna predsjednica Republike još jednim javnim nastupom dovela u pitanje ne samo transformaciju stranke nego i same temelje Republike.

Ovakav početak predizborne predsjedničke kampanje logična je posljedica i predsjedničkih ovlasti. Prije pet godina gospođa Grabar Kitarović mogla je prijetiti sazivanjem Vlade i lupanjem šake po stolu. Nakon četiri i pol godine svog promašenog mandata manevarski prostor za nova obećanja jako je sužen pa je povratak nikad dovoljno prožvakanim povijesnim temama više nego očekivan.

Bitka na desnici za ulazak u drugi krug je započela, a gospođa Grabar Kitarović ulazi u nju uvjerena da je ključ njene pobjede u rukama starih endehazijskih romantičara i njima pridruženih i tek nedavno stasalih nostalgičara. Tako se Andrej Plenković našao u ulozi taoca svoje predsjedničke kandidatkinje. Njegova transformacijska politika i odvlačenje HDZ-a prema centru šaptom su pali u intervjuu Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskom tjedniku. I to na način da premijer i predsjednik HDZ-a o tome ne može i ne smije ništa ni kazati.