Baxter je vrlo brzo priznao krivnju, povukao je sve preostale dijalizatore s tržišta, a na kraju je zatvorio i tvornicu u Švedskoj. Obiteljima umrlih pacijenata američki proizvođač isplatio je odštete čiji ukupan iznos nije ni danas poznat. Ministrica zdravstva Stavljenić Rukavina podnijela je ostavku iako njeno ministarstvo nikada nije ni odobrilo upotrebu navedenih dijalizatora, a Pliva, koja je bez odgovarajućih dozvola stavila dijalizatore na tržište, iz cijele je priče izašla nekažnjeno. Dr. Stavljenić-Rukavina postala je ministrica zdravstva kao nestranački kandidat iz kvote HSLS-a, a njena ostavka je stigla u vrijeme kad je pripremala temeljitu reviziju cijena lijekova koje je plaćao HZZO, a zbog koje bi upravo Pliva najviše financijski izgubila.
Hajka se ne dopušta svim kritičarima vlasti
Tadašnjem premijeru Ivici Račanu nije ni palo na pamet da izgovori: “Ne dopuštam hajku na ministricu zdravstva“, a Ana Stavljenić Rukavina nije onima koji su je iz liječničkih krugova napadali prijetila oduzimanjem liječničkih licenci. Što se to u Hrvatskoj dogodilo u ovih petnaest godina da je danas politički moguće da ministar zdravstva Milan Kujundžić prijeti saborskim zastupnicima oduzimanjem liječničkih licenci, a premijer Andrej Plenković, umjesto da ekspresno otpusti svoga elementarnim demokratskim načelima neprilagođenoga ministra, dodatno ga hrabri izjavom: „Ne dopuštam hajku na ministra“? Ponovno javno propitkivanje političke sudbine ministra Kujundžića uslijedilo je nakon tragične smrti Mattea Ružića u Zaprešiću te organizacije sustava hitne medicinske pomoći.
Kome je zapravo upućena ova izjava Andreja Plenkovića? Premijer valjda nema nikakvih iluzija o tome može li on nešto dopuštati ili ne dopuštati oporbi ili nezavisnoj javnosti. To znači da je izjava o „nedopuštanju“ bila namijenjena onima iz liječničkih i stručno-medicinskih krugova koji su se osmjelili javno dovoditi u pitanje sam sustav hitne medicinske pomoći, koalicijskim stranačkim partnerima nezadovoljnim ministrom zdravstva, i što je najvažnije, mogućim kritičarima unutar vlastite stranke.
Ta premijerova poruka dostojna je Franje Tuđmana, poznatoga po istančanome smislu za sve finese parlamentarne demokracije, ali i svoga prethodnika na čelu najveće političke stranke koji se bavio idejom o propisivanju granica dozvoljene i prihvatljive javne kritike lika i djela prvoga hrvatskog predsjednika. Zbog toga se ne treba previše čuditi novom valu lokalnih čuvara revolucije koji su javno zabrinuti za glazbeni ukus dijela svojih sunarodnjaka. Zabrane nastupa glazbenika iz susjedstva samo su logična posljedica politike vladajućih koja ne posustaje u proizvodnji neprijatelja primjenjujući prokušani i ne previše originalni recept za produženi rok vlastitoga trajanja.
Gubljenje nevinih života zbog županijske granice
Sve njih ipak je nadmašio trenutni ministar zdravstva svojom prijetnjom da će tražiti oduzimanje liječničkih licenci saborskim zastupnicima Mosta Boži Petrovu i Ines Strenja-Linić, te zastupniku SDP-a Željku Jovanoviću. Ovakav ispad jednoga ministra koji koristi svoju nespornu moć da bi zastrašio ne samo tri oporbena saborska zastupnika, nego i sve svoje „kolege“, nije zabilježen čak ni u devedesetima. Umjesto da odmah ponudi ostavku na ministarsku dužnost ili da barem zatraži preispitivanje postojećega sustava hitne medicinske pomoći, koji je između ostalog neodrživ i zbog praktičnoga izjednačavanja županijskih međa s državnom granicom, ministar zdravstva ponaša se poput narcisoidnog despota.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mreža hitne medicine na snazi je od lipnja 2012. i prema njoj Zagrebačka županija ima ispostave s timovima hitne pomoći u Samoboru, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Vrbovcu, Dugom Selu i Jastrebarskom. Kada u nekom od tih gradova i njihovoj okolici nema dovoljno timova onda u pomoć priskače tim iz susjednog grada Zagrebačke županije. To se i dogodilo u Zaprešiću te je na zahtjev dispečera poslan tim iz Jastrebarskog. Vožnja od Jastrebarskog do Zaprešića traje nešto više od pola sata, a vožnja od ispostave hitne pomoći u Gajnicima do Zaprešića samo deset minuta. Ali ispostava u Gajnicama je u drugoj županiji, Gradu Zagrebu, te ona ne može tek tako slati svoja vozila preko granica svoje županije.
Možda da politika upotrijebi Google maps
Ministar Kujundžić i njegov šef u tome ne vide ništa sporno jer je obdukcija pokazala da Matteo nije umro zbog zakašnjele intervencije ili neadekvatne opreme te je za njih svako daljnje propitkivanje sustava hitne medicinske pomoći organiziranoga po apsurdnom županijskom ustroju nepotrebno i štetno politikantstvo. Moramo pričekati novi slučaj u kojem će razlog smrti nekog nesretnika u Zaprešiću biti nepravovremeni dolazak kola hitne pomoći iz Samobora ili Jastrebarskog kako bi vladajući upotrijebili Google maps i ustanovili da su Gajnice dva do tri puta bliže Zaprešiću.
Jer u Hrvatskoj je valjda normalno mrijeti i zbog županijskih granica. A sada je najednom postalo normalno i političkim protivnicima koji imaju dovoljno volje i hrabrosti sumnjati u genijalnost i nepogrešivost vladajućih oduzimati dozvole za rad u struci. Recentna povijest i poneka sadašnjost uče nas da se i to može. Ali onda kao konačni rezultat takve vladavine na ulicama i trgovima ispred vladinih dveri i palača ne plivaju samo govna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je u Hrvatskoj postalo normalno i umirati zbog županijskih granica
Što se u 15 godina nakon Ane Stavljenić Rukavine dogodilo da je politički moguće da ministar zdravstva bude Milan Kujundžić
Moramo pričekati novi slučaj u kojem će razlog smrti nekog nesretnika u Zaprešiću biti nepravovremeni dolazak kola hitne pomoći iz Samobora ili Jastrebarskog kako bi vladajući upotrijebili Google maps i ustanovili da su Gajnice dva do tri puta bliže Zaprešiću
Doktorica Ana Stavljenić Rukavina, ministrica zdravstva u Vladi Ivice Račana, podnijela je u listopadu 2001. ostavku na ministarsku dužnost zbog „Afere Baxter“. Pliva je te godine stavila na tržište dijalizatore Plivadial P-15 i Plivadial P-18 koje je izrađivala švedska tvrtka Althin Medical u vlasništvu američkog Baxtera. FDA, američka agencija za lijekove, istraživala je u ljeto i jesen 2001. smrt 53 osobe u sedam država čija je smrt bila povezana s korištenjem tog tipa dijalizatora. U Hrvatskoj su umrla 23 pacijenta, a iako je od samog početka afere bilo jasno da Pliva nikada nije od Ministarstva zdravstva dobila odgovarajuće Rješenje za stavljanje u promet navedenih dijalizatora sukladno tada važećem Zakonu o lijekovima i medicinskim proizvodima, sav bijes javnosti i medija bio je usmjeren prema ministrici zdravstva koja nije previše oklijevala sa svojom ostavkom.
Baxter je vrlo brzo priznao krivnju, povukao je sve preostale dijalizatore s tržišta, a na kraju je zatvorio i tvornicu u Švedskoj. Obiteljima umrlih pacijenata američki proizvođač isplatio je odštete čiji ukupan iznos nije ni danas poznat. Ministrica zdravstva Stavljenić Rukavina podnijela je ostavku iako njeno ministarstvo nikada nije ni odobrilo upotrebu navedenih dijalizatora, a Pliva, koja je bez odgovarajućih dozvola stavila dijalizatore na tržište, iz cijele je priče izašla nekažnjeno. Dr. Stavljenić-Rukavina postala je ministrica zdravstva kao nestranački kandidat iz kvote HSLS-a, a njena ostavka je stigla u vrijeme kad je pripremala temeljitu reviziju cijena lijekova koje je plaćao HZZO, a zbog koje bi upravo Pliva najviše financijski izgubila.
Hajka se ne dopušta svim kritičarima vlasti
Tadašnjem premijeru Ivici Račanu nije ni palo na pamet da izgovori: “Ne dopuštam hajku na ministricu zdravstva“, a Ana Stavljenić Rukavina nije onima koji su je iz liječničkih krugova napadali prijetila oduzimanjem liječničkih licenci. Što se to u Hrvatskoj dogodilo u ovih petnaest godina da je danas politički moguće da ministar zdravstva Milan Kujundžić prijeti saborskim zastupnicima oduzimanjem liječničkih licenci, a premijer Andrej Plenković, umjesto da ekspresno otpusti svoga elementarnim demokratskim načelima neprilagođenoga ministra, dodatno ga hrabri izjavom: „Ne dopuštam hajku na ministra“? Ponovno javno propitkivanje političke sudbine ministra Kujundžića uslijedilo je nakon tragične smrti Mattea Ružića u Zaprešiću te organizacije sustava hitne medicinske pomoći.
Kome je zapravo upućena ova izjava Andreja Plenkovića? Premijer valjda nema nikakvih iluzija o tome može li on nešto dopuštati ili ne dopuštati oporbi ili nezavisnoj javnosti. To znači da je izjava o „nedopuštanju“ bila namijenjena onima iz liječničkih i stručno-medicinskih krugova koji su se osmjelili javno dovoditi u pitanje sam sustav hitne medicinske pomoći, koalicijskim stranačkim partnerima nezadovoljnim ministrom zdravstva, i što je najvažnije, mogućim kritičarima unutar vlastite stranke.
Ta premijerova poruka dostojna je Franje Tuđmana, poznatoga po istančanome smislu za sve finese parlamentarne demokracije, ali i svoga prethodnika na čelu najveće političke stranke koji se bavio idejom o propisivanju granica dozvoljene i prihvatljive javne kritike lika i djela prvoga hrvatskog predsjednika. Zbog toga se ne treba previše čuditi novom valu lokalnih čuvara revolucije koji su javno zabrinuti za glazbeni ukus dijela svojih sunarodnjaka. Zabrane nastupa glazbenika iz susjedstva samo su logična posljedica politike vladajućih koja ne posustaje u proizvodnji neprijatelja primjenjujući prokušani i ne previše originalni recept za produženi rok vlastitoga trajanja.
Gubljenje nevinih života zbog županijske granice
Sve njih ipak je nadmašio trenutni ministar zdravstva svojom prijetnjom da će tražiti oduzimanje liječničkih licenci saborskim zastupnicima Mosta Boži Petrovu i Ines Strenja-Linić, te zastupniku SDP-a Željku Jovanoviću. Ovakav ispad jednoga ministra koji koristi svoju nespornu moć da bi zastrašio ne samo tri oporbena saborska zastupnika, nego i sve svoje „kolege“, nije zabilježen čak ni u devedesetima. Umjesto da odmah ponudi ostavku na ministarsku dužnost ili da barem zatraži preispitivanje postojećega sustava hitne medicinske pomoći, koji je između ostalog neodrživ i zbog praktičnoga izjednačavanja županijskih međa s državnom granicom, ministar zdravstva ponaša se poput narcisoidnog despota.
Mreža hitne medicine na snazi je od lipnja 2012. i prema njoj Zagrebačka županija ima ispostave s timovima hitne pomoći u Samoboru, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Vrbovcu, Dugom Selu i Jastrebarskom. Kada u nekom od tih gradova i njihovoj okolici nema dovoljno timova onda u pomoć priskače tim iz susjednog grada Zagrebačke županije. To se i dogodilo u Zaprešiću te je na zahtjev dispečera poslan tim iz Jastrebarskog. Vožnja od Jastrebarskog do Zaprešića traje nešto više od pola sata, a vožnja od ispostave hitne pomoći u Gajnicima do Zaprešića samo deset minuta. Ali ispostava u Gajnicama je u drugoj županiji, Gradu Zagrebu, te ona ne može tek tako slati svoja vozila preko granica svoje županije.
Možda da politika upotrijebi Google maps
Ministar Kujundžić i njegov šef u tome ne vide ništa sporno jer je obdukcija pokazala da Matteo nije umro zbog zakašnjele intervencije ili neadekvatne opreme te je za njih svako daljnje propitkivanje sustava hitne medicinske pomoći organiziranoga po apsurdnom županijskom ustroju nepotrebno i štetno politikantstvo. Moramo pričekati novi slučaj u kojem će razlog smrti nekog nesretnika u Zaprešiću biti nepravovremeni dolazak kola hitne pomoći iz Samobora ili Jastrebarskog kako bi vladajući upotrijebili Google maps i ustanovili da su Gajnice dva do tri puta bliže Zaprešiću.
Jer u Hrvatskoj je valjda normalno mrijeti i zbog županijskih granica. A sada je najednom postalo normalno i političkim protivnicima koji imaju dovoljno volje i hrabrosti sumnjati u genijalnost i nepogrešivost vladajućih oduzimati dozvole za rad u struci. Recentna povijest i poneka sadašnjost uče nas da se i to može. Ali onda kao konačni rezultat takve vladavine na ulicama i trgovima ispred vladinih dveri i palača ne plivaju samo govna.