Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je, u pokušaju pljačke, Plenković iskoristio pa odbacio svog ministra

Anatomija pokušaja jedne pljačke i potrošna uloga jednog ministra

Kako je, u pokušaju pljačke, Plenković iskoristio pa odbacio svog ministra

Anatomija pokušaja jedne pljačke i potrošna uloga jednog ministra

Što je, dakle, zapravo učinio Andrej Plenković? Umjesto da sam dođe na televizije i iznese plan o nacionalizaciji drugog stupa, kao o rješenju koje će omogućiti da se penzije i dalje isplaćuju, te da osobno preuzme odgovornost za taj razbojničko-očajnički koncept, predsjednik Vlade poslao je u javnost anonimnog ministra besprijekorne biografije, kako bi testirao reakcije građana i političara na taj prijedlog. Pošto su reakcije bile jednoglasno katastrofalne, Plenković se pojavio na televizijama da kaže kako Vlada, zapravo, ne planira nacionalizirati drugi stup, nego će ga, naprotiv, ojačati. Plenković je, dakle, potrošio renome jednog pristojnog čovjeka, da bi testirao nešto neodrživo, i da bi se zatim tog pristojnog čovjek javno odrekao, ustvrdivši kako Vlada uopće ne kani učiniti ono što je Vladin resorni ministar decidirano ustvrdio da Vlada kani učiniti

Okej, nema apsolutno nikakve sumnje da je Vlada Andreja Plenkovića ovoga tjedna pokušala izvršiti oružanu pljačku velikog broja hrvatskih građana, najavljujući faktičko ukidanje drugog mirovinskog stupa, u kojem Hrvati određenih godina, s nešto duljim radnim stažom, imaju po nekoliko stotina tisuća kuna ušteđevine.

Riječ je o privatnom novcu, koji je Vlada ovih dana pokušala ukrasti, kako bi nadoknadila golem procjep između stvarnih financijskih potreba za isplaćivanjem mirovina i činjenice da novca za isplaćivanje mirovina nema dovoljno, kako zbog dugogodišnjih negativnih ekonomskih i demografskih kretanja, tako i zato što su se sve prijašnje Vlade odbijale suočiti s evidentnom, neizbježnom prijetnjom da novca za mirovine jednom više naprosto neće biti. Što svejedno ne opravdava ovaj nevjerojatan Plenkovićev pokušaj pljačke vlastitih državljana, koji je zasad, čini se, propao.

Ministar Pavić teško će se od ovoga ikada oprati

No, uz sam taj uistinu skandalozni plan državne pljačke privatnog vlasništva, zanimljiv je i mehanizam pokušaja pljačke, kao njegove posljedice. Andrej Plenković u prvi je plan isturio Marka Pavića, ministra rada i mirovinskog sustava, koji je formalno predložio da se dosadašnje uplatitelje u drugi stup natjera da se odreknu svog novca. Marko Pavić, diplomirani fizičar, budući doktor zaštite okoliša, čovjek je uzorne profesionalne biografije, dobitnik niza stranih stipendija, jedan od rijetkih hrvatskih političara u čijem životopisu nema baš ništa kompromitantno.

S druge strane, Marko Pavić ministar je za kojeg trećina Hrvata, prema jednom nedavnom istraživanju, uopće nije znala da je ministar; njegovo im je ime bilo posve neprepoznatljivo. Sada, pak, svi znaju za do jučer uzornog Marka Pavića. Svi znaju da je Marko Pavić onaj ministar koji im pokušava ukrasti dugogodišnje ušteđevine. I tog se imidža gospodin Pavić nikad neće riješiti.

Plenković je potrošio renome jednog pristojnog čovjeka

Što je, dakle, zapravo učinio Andrej Plenković? Umjesto da sam dođe na nacionalne televizije i iznese plan o nacionalizaciji drugog stupa, kao o rješenju koje će omogućiti da se penzije i dalje isplaćuju, te da osobno preuzme odgovornost za taj razbojničko-očajnički koncept, predsjednik Vlade poslao je u javnost anonimnog ministra besprijekorne biografije, kako bi testirao reakcije građana i političara na taj prijedlog.

Pošto su reakcije bile jednoglasno katastrofalne (s iznimkom Milorada Pupovca, čovjeka koji iz dana u dan sve više gubi političku orijentaciju), Andrej Plenković pojavio se na televizijama da kaže kako Vlada, zapravo, ne planira nacionalizirati drugi stup, nego će ga, naprotiv, ojačati, te kako je ministar Pavić samo želio potaknuti javnu raspravu o mirovinskoj reformi.

Plenković je, dakle, potrošio renome jednog pristojnog čovjeka, da bi testirao nešto neodrživo, i da bi se zatim tog pristojnog čovjek javno odrekao, ustvrdivši kako Vlada uopće ne kani učiniti ono što je Vladin resorni ministar decidirano ustvrdio da Vlada kani učiniti.

Ova Vlada naprosto ne zna što da učini s mirovinskim sustavom

Političari na višim položajima nužno troše političare na nižim položajima: riječ je o zakonitostima prehrambenog lanca političkog sustava, gdje će političar na vrhu lanca često pojesti sve ispod sebe, kako bi se održao na vrhu. Međutim, ovakvo Plenkovićevo ponašanje prema Paviću i mirovinskom problemu ukazuje na tri posljedice, koje nisu samo etički problematične.

Prvo, Andrej Plenković je naprosto nepouzdan, netimski i nelojalan suradnik, što se mora osjetiti u funkcioniranju vlasti u svim mogućim aspektima njenih postupaka. Drugo, još opasnije, ovakvo trošenje vlastitih bliskih suradnika (Pavić nije došao Plenkoviću niotkuda; prije četiri godine stažirao je u njegovu uredu u Europskom parlamentu), pokazuje kako premijer doista nema odgovore na jedan od najvažnijih i najtežih hrvatskih dugoročnih problema. Plenkovićeva Vlada naprosto ne zna što da učini s permanentnom krizom mirovinskog sustava, kao ni s permanentnom krizom zdravstva. Dosta je nezgodno kad se uvjerite da Vlada nije kadra ni približno artikulirati odgovore na strateške državne probleme.

I treće, pojedina istraživanja tvrde kako masovno iseljavanje iz Hrvatske nije uvjetovano jedino novcem (jer se višak novca, koji se zaradi vani, često odmah potroši na bitno više troškove života vani), nego nepovjerenjem u hrvatsku državu i društvo. E sada, postoji li uopće bilo koji Vladin potez koji bi još snažnije kompromitirao povjerenje građana u državu, nego što je pokušaj državne pljačke privatnog novca? Andrej Plenković ovog je tjedna, preko sirotog Marka Pavića, Hrvatima poručio da se nastave masovno iseljavati, jer ih vlast kani opljačkati.