Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Vlada poklanjanjem državne imovine Crkvi pokrenula kurikularnu (doduše, ne onako kako smo mislili)

Markovina o Vladinoj odluci da ogromnu nekretninu u Splitu daruje za Katolički školski centar

Sve u svemu, ideja da će poklanjanjem vrijednih nekretnina Katoličkoj crkvi imovina služiti ljudima, jedna je od zabavnijih izjava godine. No, ako ništa drugo, s obzirom da se na Dračevcu planira utemeljiti Katolički školski centar, bar su se u Vladi konačno dosjetili pokrenuti reformu obrazovanja konkretnim djelovanjem, umjesto demagogijom

Iako smo se već nagledali podaničkog odnosa države prema Katoličkoj crkvi, potpisivanje splitske darovnice, kojom je Republika Hrvatska poklonila Katoličkoj crkvi dio vojarne na Dračevcu, vrijedan 84 milijuna kuna, definitivno spada u jedan od najboljih primjera tog odnosa. Pri čemu čovjek ne zna što je zabavnije, to što se ovakva, ne zna se koja po redu u tom gradu, darovnica odnosi baš na Split, ili nadahnuto obrazloženje ministra Marića, u koje je uspio ubaciti sve što mu je palo na pamet i što s aktualnim trenutkom nema nikakve veze.

Iznio je Marić tvrdnju o povratku kršćanskim vrijednostima i stav o tome da se radi o kompenzaciji za otetu imovinu, koja interesantno ne vrijedi kad se radi o nekim drugim zajednicama ili pojedincima, ali daleko najluđe od svega što je rekao odnosi se na društvenu ulogu koju darovnica ima. Ministar je, ukratko rekao kako darivanjem Crkvi zemljišta na Dračevcu za izgradnju Katoličkog odgojno-obrazovnog centra, Vlada i Ministarstvo državne imovine potvrđuju svoju filozofiju “da imovina treba služiti ljudima” i tim primjerom se potvrđuje “da je imovina Republike Hrvatske čuvarica života i budućnosti”, a grad Split “opredijeljen za obnovu vrijednosti od kojih je sazdan”.

Na što je točno ministar mislio?

Krenemo li od zadnjeg opredijeljenja za obnovu vrijednosti od kojih je Split sazdan, ne znamo u kojem točno smislu Marić to misli. Ako je riječ o arhitektonskom, Split je uglavnom sazdan u vrijeme socijalističkog modernizma, što su upravo prepoznali u njujorškoj MoMi, u kojoj traje izložba o arhitekturi jugoslavenskog socijalizma i u kojoj je Split značajno zastupljen. Jezgra grada, Dioklecijanovu palača, sazdana je pak u antičko pagansko vrijeme i zapravo je skvotirana od strane izbjeglih Salonitanaca, dok je Dioklecijanov mauzolej, kako ministar voli reći, otet i pretvoren u katedralu.

Ukoliko je pak ministar mislio, što izgleda puno vjerojatnije, na neke intelektualne, duhovne i civilizacijske vrijednosti na kojima je Split sazdan, one se svakako odnose na otvoreni duh Mediterana i snažnu antifašističku baštinu. Upravo onu koja je njegova stranka, uz značajnu asistenciju crkve, izbrisala iz memorije grada i s imena gradskih ulica. Ima, naravno u tradiciji grada značajnu ulogu i kršćanstvo, ali ne kao isključivi dio vrijednosti, nego kao jedna od njih. To da je Republika Hrvatska čuvarica života i budućnosti toliko tragično efektno demantiraju brojke o masovnom egzodusu građana, da se tome nema što nadodati. No, Marić je najzabavniji kad priča o tome kako Vlada ovom darovnicom potvrđuje svoju filozofiju da imovina treba služiti ljudima.

Iz Biskupove palače su iseljeni fakulteti

To nas vraća na analizu dosadašnjih poklona Katoličkoj crkvi u Splitu i uopće njezinom djelovanju u službi ljudi. Počnimo od same Biskupove palače, koja je uoči Papinog dolaska u Split vraćena Crkvi, nakon čega je suprotno ideji konzervatorske zaštite dograđena i arhitektonski unakažena. To je čak manji problem. Puno veći je da su se u njoj nalazili arhiv, gradska knjižnica i nekoliko fakulteta, koji su momentalno po povratku zgrade iseljeni, nakon čega se u nju nastanio nadbiskup s par pomoćnika.

Zgrada je to u kojoj se ne događa gotovo ništa, a ponajmanje nešto što bi imalo pristup javnosti, u kojoj svaku večer gore tek dva svjetla i koja izvana izgleda kao trezor američkih federalnih rezervi, s obzirom da su svi prozori u prizemlju zaštićeni rešetkama, a zgrada na svakom kantunu ima kameru. Nitko ne zna zašto. Da stvari budu jasnije, kad je palača u socijalizmu nacionalizirana, Nadbiskupija je dobila zamjensku zgradu u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, koju po povratku Biskupove palače nije vratila, jer je po novoj darovnici i tu zgradu dobila na korištenje na 99 godina. Crkva se istovremeno u gradu bavila neimarskim poslovima, pa je tako uz brojne crkve po kvartovima, sagradila i monumentalni Franjevački klerikat, koji je daleko nadmašivao njezine potrebe.

Barem je kurikularna pokrenuta

Zahvaljujući tolikoj količini praznog prostora, splitsko sveučilište je godinama franjevcima plaćalo najam za jedno krilo zgrade, za potrebe Filozofskog fakulteta, u iznosu od oko deset tisuća eura mjesečno. Ogroman pak broj nekorištenih soba, misteriozno se ljeti napuni kupačima i posjetiteljima. Da je ministar Marić doista u pravu, franjevci bi u svrhu javnog interesa dali Filozofskom fakultetu taj dio zgrade na korištenje bez ikakve naknade. Kao što kaže popularna reklamna uzrečica, ali to nije sve.

Vlada je stigla prošle godine pokloniti Crkvi Palaču Skočibušić na Peristilu, vrijednu 13 milijuna kuna, u kojoj je otvoren Muzej sakralne umjetnosti, s naplatom ulaza naravno. Sve u svemu, ideja da će poklanjanjem vrijednih nekretnina Katoličkoj crkvi imovina služiti ljudima, jedna je od zabavnijih izjava godine. No, ako ništa drugo, s obzirom da se na Dračevcu planira utemeljiti Katolički školski centar, bar su se u Vladi konačno dosjetili pokrenuti reformu obrazovanja konkretnim djelovanjem, umjesto demagogijom.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
190 članaka Više o autoru