Bitka za Vukovar nikad nije bila bitka samo za grad. Na Vukovaru se prije 28 godina branila i Hrvatska, a žestina i trajanje otpora koji su pružili branitelji grada izbili su mnoge zube nastavku agresije. Holivudska priča o ponosnoj naciji koja se obranila i vojniku koji je tad skidao tenkove na Trpinjskoj cesti, a danas svoju zemlju zastupa u Europskom parlamentu ovdje, međutim, nema šansi.
Jer Vukovar je i danas, nažalost, grad u okruženju, pod agresijom koja ga uporno drži taocem ratnih zbivanja čak i u vrijeme kad su djeca rođena za vojne opsade već zreli ljudi. Predrag Fred Matić stoga danas za dobar dio zemlje nije simbol Hrvatske koja je uspjela, nego prezreni član tobože nedovoljno domoljubne stranke.
Naljepnice na Ustav
I danas je, stoga, priča o Vukovaru priča o opsadi Hrvatske. Teško, naime da postoji pitanje na kojem se toliko ustrajno i jasno ruši pravna država u Hrvatskoj, kao ono o ćirilici u Vukovaru. U gradovima i naseljima u kojima pripadnika nacionalnih manjina ima više od jedne trećine, natpisi na državnim institucijama moraju biti i na jeziku i pismu manjine. U Vukovaru (a usput i u još mnogim manjim mjestima po Hrvatskoj) to nije slučaj. Dvojezične table postavljenje prije pet-šest godina prelijepljene su naljepnicama, a država se pravi da se ništa ne događa.
Šovinistička farsa kojom se ucjenom nasiljem i pozivanjem na žrtve rata praktički drži u zatočeništvu pravni sustav vlastite zemlje ide dalje. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je neki dan imao omanji slom živaca zbog presude Ustavnog suda koja je, u suštini, samo poručila da Gradsko vijeće u listopadu mora, slijedom vlastite statutarne obveze, raspraviti postoje li uvjeti za proširenje manjinskih prava u tom gradu.
Mjerodavna tijela?!
I tu počinje novi krug farse, novi krug svojevrsne agresije na Vukovar i hrvatski pravni poredak. Prvo, cijela priča nema nikakve veze s tablama na državnim institucijama. Kad su table u pitanju, Gradsko vijeće ima ovlasti raspravljati o dvojezičnim tablama na lokalnim institucijama. Još jednom – Gradsko vijeće. Ne gradonačelnik. Penava, međutim, zna da ne postoje uvjeti za proširenje manjinskih prava u Vukovaru, jer nisu procesuirani svi zločini iz 1991. godine. Njega se, međutim, ništa ni ne pita. Što izglasa Gradsko vijeće, kojeg Penava nije član – tako će biti.
Pa ga je onda primila predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i u nemogućem pokušaju balansiranja između svojih ustavnih obveza, osjećaja vukovarskih birača hrvatske nacionalnosti i čiste političke pragme govoreći o manjinskim pravima i presudi Ustavnog suda pozvala na “iste kriterije koji bi u konačnici rezultirali izjavom mjerodavnih tijela da se postupci protiv osumnjičenih za ratni zločin isto tako ne mogu odgađati u nedogled”. Kojih mjerodavnih tijela? Poziva li to predsjednica Republike Ustavni sud na donošenje odluke s izdiktiranim tekstom zaključka? Ili neko drugo državno tijelo? I što bi, zaboga, uopće značila takva izjava da se postupci ne mogu odgađati u nedogled?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Red za prava
I Penava i predsjednica i Penavina stranka su jednostavno trebali bez puno priče obećati da će provesti, ili podržati provedbu odluke Ustavnog suda, kao i postaviti dvojezične ploče na sve državne institucije gdje su se za to stekli zakonski uvjeti (usput, ti i takvi zakoni doneseni su dok je na vlasti bio HDZ). Sve ostalo, sve priče o dijalogu, procesuiranju ratnih zločina, manjinama koje, kako je rekao Penava, trebaju stati u red da dočekaju svoja prava, popuštanje su Vukovara i Hrvatske pred agresijom onih koji ne žele da država Hrvatska poštuje propise koje je sama donijela (i da se, usput, Srbima još jednom, barem između redaka, poruči da provjere red vožnje autobusa za inozemstvo).
A ako Hrvatska na pitanju Vukovara ne može biti pravna država, kako će onda biti u drugim sferama? Ako, pak, Hrvatska nije pravna država, već je – kao sad – zemlja razarajuće pravne nesigurnosti, onda je to poruka o redu vožnje i autobusima koja se, s iznimnim učinkom, odašilje i ostatku stanovništva.
‘Svi znamo’
Da je Hrvatska pod okupacijom i da nije u stanju provoditi vlastite zakone prilično su, čini se, svjesni i u saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je u utorak zadužio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da napravi Akcijski plan postavljanja dvojezičnih ploča tamo gdje bi trebali biti postavljene. Iako je zaključak usvojen jednoglasno, predsjednik Odbora Milorad Pupovac je više puta kazao kolegama kako “svi znamo” što će biti s tim zaključkom. On se neće poštivati. Kao što se ne poštuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, pravna država je jedno, a pobjeda na izborima drugo. Ni Kolindi Grabar-Kitarović, ni HDZ-u na pada na pamet udariti šakom o stol, poručiti “red je red” i početi primjenjivati hrvatske zakone na ovom osjetljivom području. Pogotovo ne u predizbornom razdoblju.
A nije loše u pričuvi, za naredne godine, opet imati latentnu prijetnju šatorima i čekićima. Ako se neka nova vlast usudi primjenjivati zakone ove zemlje, čeka ih, nema sumnje, opet – ulica. Pod tom prijetnjom su vlasti lijevog centra već dvaput ustuknule. A Hrvatska ostala zemlja u kojoj su, bez obzira na njihov jezik i pismo, redovi vožnje najveći bestseleri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je, zbog ćirilice, priča o Vukovaru opet postala priča o opsadi Hrvatske
Ako Hrvatska na pitanju Vukovara ne može biti pravna država, kako će onda to biti u drugim sferama?
Vukovar je i danas, nažalost, grad u okruženju, pod agresijom koja ga uporno drži taocem ratnih zbivanja čak i u vrijeme kad su djeca rođena za vojne opsade već zreli ljudi. Predrag Fred Matić stoga danas za dobar dio zemlje nije simbol Hrvatske koja je uspjela, nego prezreni član tobože nedovoljno domoljubne stranke.
Bitka za Vukovar nikad nije bila bitka samo za grad. Na Vukovaru se prije 28 godina branila i Hrvatska, a žestina i trajanje otpora koji su pružili branitelji grada izbili su mnoge zube nastavku agresije. Holivudska priča o ponosnoj naciji koja se obranila i vojniku koji je tad skidao tenkove na Trpinjskoj cesti, a danas svoju zemlju zastupa u Europskom parlamentu ovdje, međutim, nema šansi.
Jer Vukovar je i danas, nažalost, grad u okruženju, pod agresijom koja ga uporno drži taocem ratnih zbivanja čak i u vrijeme kad su djeca rođena za vojne opsade već zreli ljudi. Predrag Fred Matić stoga danas za dobar dio zemlje nije simbol Hrvatske koja je uspjela, nego prezreni član tobože nedovoljno domoljubne stranke.
Naljepnice na Ustav
I danas je, stoga, priča o Vukovaru priča o opsadi Hrvatske. Teško, naime da postoji pitanje na kojem se toliko ustrajno i jasno ruši pravna država u Hrvatskoj, kao ono o ćirilici u Vukovaru. U gradovima i naseljima u kojima pripadnika nacionalnih manjina ima više od jedne trećine, natpisi na državnim institucijama moraju biti i na jeziku i pismu manjine. U Vukovaru (a usput i u još mnogim manjim mjestima po Hrvatskoj) to nije slučaj. Dvojezične table postavljenje prije pet-šest godina prelijepljene su naljepnicama, a država se pravi da se ništa ne događa.
Šovinistička farsa kojom se ucjenom nasiljem i pozivanjem na žrtve rata praktički drži u zatočeništvu pravni sustav vlastite zemlje ide dalje. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je neki dan imao omanji slom živaca zbog presude Ustavnog suda koja je, u suštini, samo poručila da Gradsko vijeće u listopadu mora, slijedom vlastite statutarne obveze, raspraviti postoje li uvjeti za proširenje manjinskih prava u tom gradu.
Mjerodavna tijela?!
I tu počinje novi krug farse, novi krug svojevrsne agresije na Vukovar i hrvatski pravni poredak. Prvo, cijela priča nema nikakve veze s tablama na državnim institucijama. Kad su table u pitanju, Gradsko vijeće ima ovlasti raspravljati o dvojezičnim tablama na lokalnim institucijama. Još jednom – Gradsko vijeće. Ne gradonačelnik. Penava, međutim, zna da ne postoje uvjeti za proširenje manjinskih prava u Vukovaru, jer nisu procesuirani svi zločini iz 1991. godine. Njega se, međutim, ništa ni ne pita. Što izglasa Gradsko vijeće, kojeg Penava nije član – tako će biti.
Pa ga je onda primila predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i u nemogućem pokušaju balansiranja između svojih ustavnih obveza, osjećaja vukovarskih birača hrvatske nacionalnosti i čiste političke pragme govoreći o manjinskim pravima i presudi Ustavnog suda pozvala na “iste kriterije koji bi u konačnici rezultirali izjavom mjerodavnih tijela da se postupci protiv osumnjičenih za ratni zločin isto tako ne mogu odgađati u nedogled”. Kojih mjerodavnih tijela? Poziva li to predsjednica Republike Ustavni sud na donošenje odluke s izdiktiranim tekstom zaključka? Ili neko drugo državno tijelo? I što bi, zaboga, uopće značila takva izjava da se postupci ne mogu odgađati u nedogled?
Red za prava
I Penava i predsjednica i Penavina stranka su jednostavno trebali bez puno priče obećati da će provesti, ili podržati provedbu odluke Ustavnog suda, kao i postaviti dvojezične ploče na sve državne institucije gdje su se za to stekli zakonski uvjeti (usput, ti i takvi zakoni doneseni su dok je na vlasti bio HDZ). Sve ostalo, sve priče o dijalogu, procesuiranju ratnih zločina, manjinama koje, kako je rekao Penava, trebaju stati u red da dočekaju svoja prava, popuštanje su Vukovara i Hrvatske pred agresijom onih koji ne žele da država Hrvatska poštuje propise koje je sama donijela (i da se, usput, Srbima još jednom, barem između redaka, poruči da provjere red vožnje autobusa za inozemstvo).
A ako Hrvatska na pitanju Vukovara ne može biti pravna država, kako će onda biti u drugim sferama? Ako, pak, Hrvatska nije pravna država, već je – kao sad – zemlja razarajuće pravne nesigurnosti, onda je to poruka o redu vožnje i autobusima koja se, s iznimnim učinkom, odašilje i ostatku stanovništva.
‘Svi znamo’
Da je Hrvatska pod okupacijom i da nije u stanju provoditi vlastite zakone prilično su, čini se, svjesni i u saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je u utorak zadužio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture da napravi Akcijski plan postavljanja dvojezičnih ploča tamo gdje bi trebali biti postavljene. Iako je zaključak usvojen jednoglasno, predsjednik Odbora Milorad Pupovac je više puta kazao kolegama kako “svi znamo” što će biti s tim zaključkom. On se neće poštivati. Kao što se ne poštuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Jer, pravna država je jedno, a pobjeda na izborima drugo. Ni Kolindi Grabar-Kitarović, ni HDZ-u na pada na pamet udariti šakom o stol, poručiti “red je red” i početi primjenjivati hrvatske zakone na ovom osjetljivom području. Pogotovo ne u predizbornom razdoblju.
A nije loše u pričuvi, za naredne godine, opet imati latentnu prijetnju šatorima i čekićima. Ako se neka nova vlast usudi primjenjivati zakone ove zemlje, čeka ih, nema sumnje, opet – ulica. Pod tom prijetnjom su vlasti lijevog centra već dvaput ustuknule. A Hrvatska ostala zemlja u kojoj su, bez obzira na njihov jezik i pismo, redovi vožnje najveći bestseleri.