Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je kineska partija lažirala podatke o epidemiji koronavirusa: izvukli smo brojke - sve razotkrivaju

Samo 30 do 50 % potvrđenih slučajeva imalo je pozitivan prvi test na koronavirus, što znači da je testove u većini slučajeva trebalo ponavljati

Jesu li kineske vlasti cijelo vrijeme objavljivale nepotpune podatke o broju slučajeva koronavirusa kao što su na početku zatajile njegovo pojavljivanje, je li recentni nagli pad broja novih slučajeva vezan uz odluku vrha države i partije kako su ekonomske, a time i političke štete uzrokovane blokadom rada stotina tisuća poduzeća veće te za političku i svaku drugu sudbinu partijskog i državnog vrha bolnije, od daljnjeg širenja epidemije?

Globalna kompanija Servomex održala je prodajnu konferenciju za svoje zaposlenike u hotelu Grand Hyatt Singapore od 20. do 22. siječnja ove godine. Na njoj je ukupno bilo 109 sudionika, i to 15 iz Singapura te 94 iz drugih država. Jedan od njih bio je i Malezijac star 41 godinu koji je sedam dana po povratku u svoju zemlju obavijestio hotel kako mu je nakon testa potvrđena zaraza koronavirusom COVID-19, što je novo službeno ime za virus iz Wuhana. Drugi oboljeli prema redoslijedu prijava bio je 27 godina star mladić iz Singapura, a treća i četvrta žrtva zaraze bili su Koreanci u dobi od 36 i 38 godina kojima je bolest dijagnosticirana po povratku u Seoul.

Jedan od sudionika konferencije bio je i britanski državljanin Steve Walsh (53) koji je iz Singapura otišao na nekoliko dana skijanja u Contamines-Montjoie u francuskim Alpama. U tome mjestu boravio je od 24. do 28. siječnja s grupom od 11 britanskih građana u dva apartmana jednog chaleta. Steve Walsh je 28. siječnja napustio to francusko skijalište te se letom EasyJeta iz Geneve za londonski aerodrom Gatwick vratio u Brighton (UK).

Kako se bolest širila po svijetu

Prve simptome bolesti osjetio je 2. veljače kada je i zatražio pregled u lokalnoj bolnici. Budući da nije postavljena dijagnoza vrijedna pažnje vratio se kući te je drugoga dana otišao na redovni sat joge. Ali kako su simptomi bolesti uznapredovali ponovo je posjetio bolnicu te mu je 6. veljače potvrđena zaraza koronavirusom. U međuvremenu je bolest utvrđena i kod dva putnika koji su bili na istome letu EasyJeta te kod troje njegovih sugrađana iz Brightona, od kojih su dvoje bili s njime u kontaktu kao liječnici.

U subotu 8. veljače francuske vlasti objavile su kako je pet britanskih građana iz gore spomenutog chaleta, među njima i jedan devetogodišnji dječak koji je pohađao lokalnu školu, zaraženo koronavirusom te smješteno u bolnicu.

Druga britanska četveročlana obitelj koja je bila odsjela u istom chaletu otputovala je 29. siječnja na španjolsku Mallorcu gdje su svi hospitalizirani 7. veljače, ali je do sada samo jednome članu obitelji, i to 9. veljače, potvrđena zaraza. Tako je Steve Walsh na krajnje bizaran način uspio zaraziti čak 11 Britanaca u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini zahvaljujući sudjelovanju na jednoj prodajnoj konferenciji u Singapuru, a da je sam bio bolestan svega nekoliko dana i to u vrlo blagom obliku. Hoće li ovaj klaster imati i svoje nove žrtve saznat ćemo uskoro.

Virus je lakše prenosiv nego se u početku mislilo

Priča o Steveu Walshu na najbolji način ilustrira znanstveni rad o COVID-19 koji je 11. veljače ove godine objavila grupa autora zaposlenih u Los Alamos National Laboratory, a prema kojemu je ovaj koronavirus mnogo lakše prenosiv i puno više zarazan nego što se prvotno mislilo. Njihov zaključak je da će svaka zaražena osoba bez uvođenja drastičnih mjera ograničenja kretanja i izolacije prenijeti virus na 4,7 do 6,6 osoba.

U Singapuru i u Hong Kongu do 12. veljače zabilježeno je po pedeset slučajeva oboljelih i devet lokalnih klastera u kojima se širila zaraza. Klaster u sjedištu njemačke tvornice Webasto u Stockdorfu južno od Münicha u međuvremenu je porastao na 14 zaraženih zaposlenika i članova njihovih obitelji, a broj slučajeva na kruzeru „Diamond Princess“ u japanskoj luci Yokohama povećao se na 174 osobe ili gotovo 5 % svih onih koji su trenutno na brodu.

Navedeni primjeri su u potpunom suglasju sa znanstvenim radom iz Los Alamosa, za razliku od podataka koje u proteklih nekoliko dana objavljuju kineske vlasti. U članku koji sam napisao krajem prošloga tjedna usporedio sam službene podatke za pojedine kineske provincije s onima u pokrajini Hubei iz kojih proizlazi da Kinom haraju dva različita virusa. Budući da znamo da se radi o istome koronavirusu COVID-19 očito je da su službeni brojevi jako daleko od stvarnih, a to je u posljednje vrijeme javno ustvrdila i velika većina nespornih svjetskih autoriteta za epidemije ovakve vrste.

Grafovi sve otkrivaju

Ali bez obzira na sve objavljene modele i znanstvene radove broj novih slučajeva zaraze u Kini je u konstantnome padu od 5. veljače. Toga dana je objavljeno kako je do 4. veljače u ponoć ukupan broj zaraženih bio 24 363, a da su samo u tome danu registrirana 3892 nova slučaja. Do ponoći u utorak 11. veljače bilo je ukupno 44 730 slučaja, ali je broj novih u tom danu bio samo 2022. Od tog broja na pokrajinu Hubei odnosilo se 81 %, što je bio i njen standardni udio i u proteklih pet dana, a to je svakoj logici i zdravom razumu usprkos jer je taj udio početkom mjeseca iznosio samo 63 %. Možemo zaključiti da za razliku od Hong Konga, Singapura, Yokohame, Stockdorfa, Brightona i francuskih skijališta COVID-19 jako slabo uspijeva u Pekingu i Šangaju.

Iz priloženih tabela vidljivo je kako je u Šangaju broj slučajeva zaraze koronavirusom od 1. do 11. veljače povećan za 103,27 %, a u Hong Kongu i Singapuru za 212,50 %. U istome razdoblju pokrajina Hubei imala je porast slučajeva za 366,46 %, dvije njene susjedne provincije Anhui i Jinagxi za 199,33 % odnosno 195,10 % te Peking za 125,54 %.

 

Budući da je epidemija u Wuhanu, glavnom gradu pokrajine Hubei, započela krajem prosinca prošle godine, da je grad blokiran tek 23. siječnja, da se broj osoba koje su putovale iz Wuhana u mjesta i gradove izvan pokrajine Hubei kretao između 40 000 do 140 000 dnevno, da je najveći broj njih otputovao 9., 21., i 22. siječnja postavlja se logično pitanje kako među nekoliko milijuna onih koji su otputovali nije bilo i nekoliko tisuća širitelja virusa poput Stevea Walsha.

Zašto ne testiraju sve putnike kruzera?

Na dan kada je Wuhan blokiran u pokrajini Hubei bilo je službeno 375 slučajeva, a do 11. veljače taj broj je porastao za 89 puta na 33 366. U istome vremenskom periodu u ostatku Kine broj slučajeva povećan je s 455 na 11307 ili 25 puta. Grupa autora s različitih američkih, europskih i kineskih sveučilišta objavila je 7. veljače znanstveni rad prema kojemu su do 23. siječnja svi veći kineski gradovi dobili dovoljan broj slučajeva za nastavljanje epidemije koronavirusa COVID-19 istom progresijom kao u pokrajini Hubei uz zaostatak od 3 do 5 dana.

Kada su japanske vlasti bile upitane zbog čega ne naprave testiranje svih 3600 osoba koje se nalaze na brodu „Diamond Princess“ odgovorile su da nemaju dovoljno testova. Američka savezna država Illinois jučer, 12. veljače, pohvalila se kako su prva država u SAD-u koja može samostalno napraviti testiranje. Kako su onda kineske zdravstvene vlasti u protekla tri tjedna uspijevale uspješno testirati više stotina tisuća sumnjivih slučajeva, ako Japan ne može testirati 3600 putnika i članova posade, a u SAD-u od 50 saveznih država prva se tek danas za tu operaciju osposobila?

Jesu li Kinezi objavljivali nepotpune podatke?

Prema riječima predsjednika kineske akademije medicinskih znanosti „samo 30 do 50 % potvrđenih slučajeva imalo je pozitivan prvi test na koronavirus“ što znači da je testove u većini slučajeva trebalo ponavljati.

Jesu li kineske vlasti cijelo vrijeme objavljivale nepotpune podatke o broju slučajeva koronavirusa kao što su na početku zatajile njegovo pojavljivanje, je li recentni nagli pad broja novih slučajeva vezan uz odluku vrha države i partije kako su ekonomske, a time i političke štete uzrokovane blokadom rada stotina tisuća poduzeća veće te za političku i svaku drugu sudbinu partijskog i državnog vrha bolnije, od daljnjeg širenja epidemije?

Narednoga vikenda na svoja radna mjesta u velike kineske gradove treba se vratiti još 160 milijuna „radnika-migranata“ koji su lunarnu novu godinu proveli sa svojim obiteljima u ruralnim područjima. Zašto su kineske vlasti odlučile da je „vrhunac epidemije polovinom veljače“ možete saznati u knjizi „The Perfect Dictatorship: China in the 21st Century.“ norveškoga autora Steina Ringera objavljenoj 2016. A zašto je svijet više-manje zadovoljan s tom kineskom odlukom možete vrlo lako razumjeti već i nakon površnog pregleda porijekla većine proizvoda koji vas okružuju. Kakva će biti krajnja cijena takvog „zaustavljanja“ epidemije za Kinu i svijet u cjelini još je rano prognozirati.

Nova definicija bolesti

„Članak je pisan u srijedu 12. veljače, prije nego što su smijenjeni šefovi partije u epicentru epidemije, pokrajini Hubei i gradu Wuhanu te je u jednom danu povećan broj oboljelih u toj provinciji za 14 840 slučajeva ili 44,48%.

Opravdanje za ovakvo do sada nezabilježeno povećanje broja slučajeva pronađeno je u promjeni definicije oboljelih prema kojoj je potrebno u ukupan broj slučajeva uključiti i one čija klinička slika odgovara simptomima zaraze koronavirusom COVID-19, iako prethodno nije napravljeno testiranje ili je sam test bio negativan.

Kako nisu smijenjeni šefovi partije u ostalim provincijama tamo je ukupan broj novih slučajeva povećan samo za 315 ili 2,70 % te možemo pretpostaviti da se nova definicija bolesti još uvijek ne odnosi i na ostatak Kine. Gradonačelnik Šangaja Ying Yong, u kome su jučer zabilježena čak 4 (četiri) nova slučaja, postavljen je za novog partijskog šefa pokrajine Hubei, u pokušaju središnjih vlasti da svu krivnju za loše vijesti prebace na lokalna rukovodstva.“