Kako nam je dolazak Opare na Hod za život sugerirao da je HDZ bliži micanju Plenkovića nego se čini

Opara se smatra umjerenijim licem vladajuće stranke, jedan od rijetkih Plenkovićevih ljudi na terenu

Činjenica da je radikale u njihovim nastojanjima podržao splitski gradonačelnik, koji se inače percipira kao umiveno lice HDZ-a i jedan od rijetkih Plenkovićevih ljudi na terenu, zapravo znači da kompletan HDZ stoji iza Željke Markić i njezinih ideja. Klerikalno-nazadne ideje definitivno ušle u mainstream, s nikakvim izgledima da će ga bez teške političke borbe napustiti. Prije dvije godine podržala ih je supruga tadašnjeg premijera Oreškovića, sada umjereno lice HDZ-a, a ne treba gajiti nikakve sumnje oko toga da će nakon sljedećeg presvlačenja u toj stranci i Plenkovićevog odlaska s njezinog čela ta organizacija potpuno preuzeti te ideje kao svoje. Što će biti puno prije, no što sada izgleda

Jučerašnja šetnja vjerskih radikala, pod ciničnim nazivom ‘Hod za život’, u Zagrebu, Splitu i Rijeci, donijela je dosta zanimljivih detalja. Svakako najvažniji je onaj da je na splitskom sudjelovao gradonačelnik Andro Krstulović Opara, uputivši par besmislenih rečenica koje su, jednako kao i sva ova okupljanja, potpuno zamaglila njihov stvarni cilj, a to je obračun sa ženama i njihovim pravom na slobodu izbora. Činjenica da je radikale u njihovim nastojanjima podržao splitski gradonačelnik, koji se inače percipira kao umiveno lice HDZ-a i jedan od rijetkih Plenkovićevih ljudi na terenu, zapravo znači da kompletan HDZ stoji iza Željke Markić i njezinih ideja.

Ovakvo autanje, koje je ostalo gotovo neprimijećeno, potpuno briše razliku između nekakvog građanskog HDZ-a i njegovog umjerenog vodstva te nacionalističkih desničara unutar stranke. Ova bajka u koju su mnogi vjerovali ili barem željeli vjerovati, a mnogi je na političkoj sceni i u javnom prostoru aktivno propagirali, sada je definitivno okončana, ali će proći još dosta vremena dok sami sebi to otvoreno ne priznaju. Jednako kao i na primjeru Ive Sanadera.

Znakovito sudjelovanje Davora Stiera u Splitu

Onim racionalnijima koji su oduvijek razumijevali pravu bit HDZ-a, ostaje tek satisfakcija da su bili u pravu, koja im nažalost ništa ne znači. Druga stvar, koja je još uvijek na razini špekulacije, odnosi se na pitanje je li ovim činom prestrojavanje u toj stranci već počelo i traži li se način da se ukloni Plenkovića bez izbora. Navodimo to iz razloga što je splitskoj povorci, osim Opare, župana i lokalnih stranačkih čelnika, prisustvovao i Davor Ivo Stier.

Što se pak tiče razlika u okupljanjima po gradovima, ona je vrlo jasna i definirana je političkim konstelacijama i društvenim atmosferama u ta tri grada. U Rijeci, gradu s višedesetljetnom neupitnom vladavinom liberalne ljevice i nešto slobodnijom društvenom atmosferom, nego u ostatku zemlje, okupila se brojna povorka koja je marširala protiv restrikcija koje hodači za život zagovaraju. Slike s tog protuprosvjeda iz Rijeke, koje su doista djelovale ohrabrujuće na liberalno-lijevu javnost ipak bi trebalo staviti u kontekst činjenice da je on organiziran uz otvorenu podršku tamošnjih vlasti.

Što Obersnelu jest plus, ali se ne može zanemariti činjenica da je jedna stvar prosvjedovati uz podršku vladajućih, a sasvim druga protiv njih i protiv prevladavajuće društvene atmosfere. Točno u tom međuprostoru između političke i društvene stvarnosti smjestile su se akcije u Splitu i Zagrebu. Dok su Markićkine šetače u Splitu dočekali preko noći razvijeni transparenti, izlijepljeni plakati i zavoji natopljeni krvlju, zagrebačku povorku zaustavilo je nekoliko aktivistica, koje su momentalno uklonjene od strane policije.

Preuzimanje nazadnih ideja nakon Plenkovića

No, ova nešto veća sloboda koja se u Zagrebu osjeća, ne bi trebala pretjerano zavesti građane glavnog grada i zamagliti im pravu sliku stvari. Istina je da je ulična desnica u Splitu vidljivo prisutnija, nego u Zagrebu, no isto tako je istina da Splitom vlada nacionalistička interesna koalicija između HDZ-a i Keruma, dok Zagrebom vlada ista takva nacionalističko-interesna koalicija Bandića i HDZ-a, uz presudnu podršku Zlatka Hasanbegovića i njegove revizionističke stranke. Imajući to u vidu, neka pretjerana razlika je isključena.

Pored svega ovoga, vraćajući se na početak teksta i Oparinu otvorenu podršku ovakvim idejama, doći ćemo do poražavajućeg zaključka kako su klerikalno-nazadne ideje definitivno ušle u mainstream, s nikakvim izgledima da će ga bez teške političke borbe napustiti. Prije dvije godine podržala ih je supruga tadašnjeg premijera Oreškovića, sada umjereno lice HDZ-a, a ne treba gajiti nikakve sumnje oko toga da će nakon sljedećeg presvlačenja u toj stranci i Plenkovićevog odlaska s njezinog čela ta organizacija potpuno preuzeti te ideje kao svoje. Što će biti puno prije, no što sada izgleda.