Kako nam je snimka malih nogometaša koji urlaju 'ZDS' pokazala da u škole hitno treba uvesti građanski odgoj

Dragan Markovina o mučnoj snimci koja ne bi smjela ostati bez reakcije

Kad bi ovdje doista funkcionirale institucije, ovo bi konačno trebalo poslužiti kao okidač da se uvede građanski odgoj u škole i da se s djecom počne raditi na razumijevanju temeljnih civilizacijskih pojmova, konceptu građanske i društvene odgovornosti, idejama o tome da su svi ljudi jednaki i činjenici da bilo kakvoj mržnji ne bi trebalo biti mjesta u društvu.

To kao da postaje pravilo. Svaki put kad se vodeći autoriteti u zemlji potrude prikazati stvarnost odnosa prema nasljeđu Drugog svjetskog rata ružičastim bojama ili čak naprave neki konkretan čin, u što svakako spada premijerov vijenac kojeg je poslao na Sutjesku, dogodi se nešto iz stvarnog svakodnevnog društvenog života, što sve te lijepe izjave i geste demantira.

Tako je neki dan Peđa Grbin objavio snimku, za koju se poslije saznalo da se na njoj nalaze maloljetni nogometaši Poljičanina iz Srinjina, u dobi od 10 do 13 godina, koji u Barceloni nakon utakmice protiv nekog kluba iz Srbije, pod ravnanjem svojih trenera skandiraju ustaški pozdrav.

Od same snimke, još je mučnija reakcija predsjednika kluba

Iako je već sama snimka dovoljno mučna, kasnija reakcija predsjednika kluba Nikole Mužinića u izjavi koju je dao za Index, a u kojoj bi istovremeno branio taj čin, ali ne bi preuzeo odgovornost za njega, pored toga što govori o nedostatku osobnog integriteta, je još problematičnija.

On tu relativizira ustaški pozdrav, istovremeno tvrdeći da se ovo pitanje bespotrebno politizira, da bi na kraju zaključio kako su oni svi u klubu branitelji i kako su ih vodili u Barcelonu, a ne u Kumrovec. Drugim riječima, Mužinić bi, kao i svi slični njemu, zapravo ustaševao, ali da se stvari ne nazovu svojim imenom.

Najveći je problem što netko djecu indoktrinira na ovaj način

Međutim, ovdje se nažalost ne radi samo o njemu, niti o klubu koji ne vidi ništa problematično u tome da ga ovakav netko vodi. Ovdje je puno veći problem činjenica da netko djecu indoktrinira na ovaj način, vršeći zapravo nasilje nad njima, i to u momentu u kojem bi trebali uživati u životu, druženju s djecom svojih godina raznih nacionalnosti i u upoznavanju jednog od simbolički najnogometnijih gradova na svijetu.

Maltretirati djecu u takvom kontekstu s ustaškom simbolikom i ideologijom, vjerovatno iz razloga što su igrali utakmicu s vršnjacima iz Srbije, terorizirat ih vlastitom skučenošću i nemogućnošću pronalaska ikakvog životnog smisla, mimo mržnje prema Srbima i sve to lakonski pravdati činjenicom braniteljstva, je užasno sebično i nepristojno.

Također traži i reakciju državnih institucija, u prvom redu pravobraniteljice za djecu, ali i sudova. U ovakvim okolnostima, posebno ukoliko klub službeno stane iza ovakvih stavova i svog predsjednika, naprosto bi trebalo zabraniti treniranje mlađih kategorija u tom klubu, jer očito ne postoji nijedan način, osim toga, da se ovakvo što prevenira ubuduće.

Okidač za uvođenje građanskog odgoja u škole

Pored toga, kad bi ovdje doista funkcionirale institucije, ovo bi konačno trebalo poslužiti kao okidač da se uvede građanski odgoj u škole i da se s djecom počne raditi na razumijevanju temeljnih civilizacijskih pojmova, konceptu građanske i društvene odgovornosti, idejama o tome da su svi ljudi jednaki i činjenici da bilo kakvoj mržnji ne bi trebalo biti mjesta u društvu.

Iako je čitava stvar slučajno dospjela u javnost, ona je itekako povezana sa sve raširenijom konzervativnošću i sklonosti autoritarizmu kod mladih generacija, njihovom sve češćem skandiranju ustaških pozdrava na proslavama kraja školovanja i općenitom negativnom radikalizacijom. Sve to upravo nastaje čitavim nizom povezanih stvari, poput ove, u kojoj se u ranoj mladosti suoče s tim da su ustaštvo, isključivost i mržnja normalizirani pa čak i poželjna, a s druge strane im nitko sustavno ne govori nešto drugo.