Nekad je nužno odabrati stranu

Kako nekom u pristojnoj zemlji objasniti ovaj trominutni nadrealni istup ministra Ćorića?

Slučajno znamo da je HDZ nekad pratio i prisluškivao novinare. Daje li se repriza?

Ministar Ćorić je, naime, novinaru N1 televizije Hrvoju Krešiću, javno, otvoreno, bez uvijanja i znakova nelagode, pred buketom mikrofona - prijetio. Pozvao se, dvaput, kao u lošem domaćem krimiću iz olovnijeg doba diktature proletarijata, na to da “slučajno zna” što je novinar o izboru članova Uprave Ine pisao u internim novinarskim grupama, da “slučajno zna” da se s jednim od neizabranih poznaje osobno, štoviše, da se “isto prezivaju”.

Pitanje je bilo prilično jednostavno – zašto na navodno spornom Memorandumu o razumijevanju Ine, Janafa i Ministarstva zaštite okoliša i energetike nema potpisa dvojice članova hrvatskog dijela Uprave Ine koji kasnije nisu izabrani za novi mandat. Potpisan je, naime, samo Niko Dalić, koji je član Uprave i danas.

Čak je i odgovor bio, zapravo, jednostavan (koliko je potpun, druga je priča). Kako je nakon skoro tri i pol minute natezanja pojasnio ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić, za ovakve memorandume obično je dovoljan potpis samo jednog člana uprave zaduženog za sektor o kojem se radi. U tri i pol minute koje su se stisnule između pitanja i odgovora, međutim, stao je jedan od potencijalno najeksplozivnijih skandala Vlade Andreja Plenkovića.

Pogledajte svoje poruke

Ministar Ćorić je, naime, novinaru N1 televizije Hrvoju Krešiću, javno, otvoreno, bez uvijanja i znakova nelagode, pred buketom mikrofona – prijetio. Optužio ga je “da se rubno bavi naftnim biznisom”, bez daljnjeg obrazloženja na kojem je Krešić inzistirao. Pozvao se, dvaput, kao u lošem domaćem krimiću iz olovnijeg doba diktature proletarijata, kako “slučajno zna” što je novinar o izboru članova Uprave Ine pisao u internim novinarskim grupama, da “slučajno zna” da se s jednim od neizabranih poznaje osobno, štoviše, da se “isto prezivaju”.

Ministar u Vladi Andreja Plenkovića sve je na kraju začinio s upozorenjem da ne bi dalje vodio taj razgovor, jer bi u njemu mogao iznijeti još par podataka, koji bi, valjda, za novinara N1 televizije bili neugodni. “Hvala Bogu, mi svi znamo novinare”, kazao je Ćorić na Krešićevo inzistiranje o tome odakle Vladi uvid u internu novinarsku komunikaciju. “Pogledajte svoje poruke u grupama”, inzistirao je ministar gardom čovjeka koji bolje zna od samog novinara što ovaj doista misli.

Hrvatski rekord

Suočen s time da otkriva sadržaj privatne komunikacije – o kojoj ne bi trebao znati ništa – ministar izvlači možda najnevjerojatnije oružje, uspoređujući sadržaj komunikacije u novinarskim grupama s potpisanim Memorandumom Ine, Janafa i ministarstva koje vodi. “Vi isto tako otkrivate privatnu komunikaciju”, kazao je Ćorić, misleći očito na Memorandum kojeg je supotpisao.

Tolika količina skandala u tri i pol minute je vjerojatno barem hrvatski rekord. Možda i kontinentalni. Ministar ne zna što je javni interes. Ministar se hvali time što ima uvid u privatnu komunikaciju novinara. Ministar, bez ikakvog argumenta, tvrdi da je novinarovo pitanje (na koje je kasnije odgovorio) motivirano činjenicom da se novinar, sa strane, bavi naftnim biznisom. Ministar javno prijeti otkrivanjem još nekih (navodnih) podataka o privatnoj komunikaciji novinara.

Činjenica da ministar dolazi iz stranke koja je ozloglašena, između ostalog, zbog naftnog biznisa, ali i svojedobnog sustavnog prisluškivanja i praćenja novinara, svakako ne pomaže. Ovo, Ćorićevo kestenje, mogao bi Andrej Plenković stoga s mukom vaditi iz vatre sve do kraja kampanje.