Eksplozija broja zaraženih i umrlih od Covida 19 poslužila je barem za jednu stvar kao dobro opravdanje. Odluka da se parlamentarni izbori održe 5. srpnja (57 novozaraženih i nula umrlih) u odnosu na, recimo, prošlu nedjelju (2543 zaraženih i 42 preminulih), čini se kao akt državničke mudrosti na koji je pečat, evo, udarilo vrijeme. Premijer Andrej Plenković u posljednjih mjesec dana često ističe upravo tu odluku kao dokaz da Vlada, čak i kad to možda tako na prvu loptu ne izgleda, povlači strateški opravdane i dalekovidne poteze.
To što se čini da se zdravstveni sustav raspada pod pritiskom pandemije koju više nitko ne može kontrolirati, i da je šest mjeseci u očekivanju drugog vala potrošeno na političko samopromoviranje i gubljenje vremena samo je, eto, iluzija u oku površnog promatrača. Ako je Vlada u pravo vrijeme raspisala izbore, valjda i sad zna kako se nositi s koronom, a za broj umrlih koji će vjerojatno već ovog tjedna prijeći brojku od tisuću, ha, kriv je virus.
Lijesovi i biračke kutije
“Sezona je bila bolja od očekivane. Zašto to govorim? Jer smo imali slijed aktivnosti i pametno smo procijenili da smo išli na izbore u srpnju jer sada vidimo globalno povećanje. Što bi bilo da su izbori u ovu nedjelju? Kako bi tad bilo? Nitko se to ne pita”, jedna je od izjava premijera Plenkovića (ova je iz sredine listopada) kojima se ističe vizionarska odluka o datumu održavanja parlamentarnih izbora. Onih koje je, u ozračju početka povratka koronavirusa u Hrvatsku, HDZ uvjerljivo dobio.
Jer, stvarno, kako bi to bilo da se ide na izbore u ozračju rasprave o novom lockdownu i policijskom satu, s tisućama novozaraženih i stotinama lijesova koje obitelji umrlih dočekuju iz bolnica umjesto svojih najmilijih? Koliko bi uopće bilo onih koji bi bili dovoljno hrabri da riskiraju zdravlje odlaskom na birališta, kad se zna da je i 5. srpnja (valja ponoviti, 57 novozaraženih i nula umrlih) zabilježen najniži odaziv na izbore u hrvatskoj povijesti? I kakva bi bila vlast koja bi odlučila uopće pozvati građane na epidemiološki rizično ponašanje poput odlaska do biračkog mjesta?
Ne ostani doma
Pa… upravo ovakva kakva danas vodi Hrvatsku. Izbori se, naime, glede i unatoč svemu dosad izrečenom, održavaju i usred ove, pandemijske jeseni. Za 13 dana će se, naime, birati lokalni čelnici i tijela Plenkovićeve stranke, HDZ-a – u županijama, gradovima i općinama. I to nije sve! U trenutku kad će zemlje zapadne Europe oprezno odmjeravati treba li pred Božić izaći iz lockdowna ili će i dalje na svojim televizijama držati natpise #ostanidoma, članovi najveće hrvatske stranke će još jednom, 6. prosinca, do lokalnih ogranaka na glasanje u drugom krugu unutarstranačkih izbora.
Politička računica ovdje je jasna. Nakon što je, usred prvog naleta koronavirusa pometena konkurenciju u stranci, a u pauzi između dva vala zlosretni Davor Bernardić i ostatak opozicije, vrh drugog vala čini se idealan za konsolidaciju piramida moći u cijelom HDZ-u. Šanse, ionako nevelike, da u ovakvim okolnostima prođe netko od kandidata koji baš nisu po volji centrale u Zagrebu rapidno se smanjuju, a ostaje sasvim dovoljno vremena da se stranka postroji za lokalne izbore u Hrvatskoj (treća nedjelja u svibnju 2021. godine).
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Državnička’ odluka
Ova perspektiva, međutim, na pravu ravan stavlja i državničku, pardon, “državničku” odluku o izborima u srpnju. Tad se tek činilo da bi Hrvatska mogla imati problema s drugim valom koronavirusa. Danas je, međutim, sasvim jasno da je obrana od pandemije pred slomom, a građani pred egzistencijalnom (zdravstvenom i ekonomskom) dramom kakve nije bilo od Domovinskog rata i koja bi mogla potrajati daleko duže od one na proljeće.
Stoga je jasno da se na birališta u srpnju išlo isključivo kako bi HDZ politički monetizirao činjenicu da je Hrvatska, sad se jasno vidi koliko malo vlastitom zaslugom, dobro prošla u prvom pandemijskom valu. Priča o dalekovidnoj odluci motiviranoj brigom za zdravlje nacije, samo je prizemni pokušaj dobivanja dodatnog političkog bonusa. Spin o aktu političke mudrosti na koji je pečat udarilo vrijeme tako se pokazuje kao puki narativ s jasnim istekom roka trajanja – 22. studenog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako Plenković točno objašnjava ove izbore u HDZ-u, usred najvećeg kaosa s koronom?
Izbore za Sabor požurila je pandemija. Izbore u HDZ-u, međutim, nekakav virusić ne može pomaknuti
Štoviše, u trenutku kad će zemlje zapadne Europe oprezno odmjeravati treba li pred Božić izaći iz lockdowna ili će i dalje na svojim televizijama držati natpise #ostanidoma, članovi najveće hrvatske stranke će još jednom, 6. prosinca, do lokalnih ogranaka na glasanje u drugom krugu unutarstranačkih izbora
Eksplozija broja zaraženih i umrlih od Covida 19 poslužila je barem za jednu stvar kao dobro opravdanje. Odluka da se parlamentarni izbori održe 5. srpnja (57 novozaraženih i nula umrlih) u odnosu na, recimo, prošlu nedjelju (2543 zaraženih i 42 preminulih), čini se kao akt državničke mudrosti na koji je pečat, evo, udarilo vrijeme. Premijer Andrej Plenković u posljednjih mjesec dana često ističe upravo tu odluku kao dokaz da Vlada, čak i kad to možda tako na prvu loptu ne izgleda, povlači strateški opravdane i dalekovidne poteze.
To što se čini da se zdravstveni sustav raspada pod pritiskom pandemije koju više nitko ne može kontrolirati, i da je šest mjeseci u očekivanju drugog vala potrošeno na političko samopromoviranje i gubljenje vremena samo je, eto, iluzija u oku površnog promatrača. Ako je Vlada u pravo vrijeme raspisala izbore, valjda i sad zna kako se nositi s koronom, a za broj umrlih koji će vjerojatno već ovog tjedna prijeći brojku od tisuću, ha, kriv je virus.
Lijesovi i biračke kutije
“Sezona je bila bolja od očekivane. Zašto to govorim? Jer smo imali slijed aktivnosti i pametno smo procijenili da smo išli na izbore u srpnju jer sada vidimo globalno povećanje. Što bi bilo da su izbori u ovu nedjelju? Kako bi tad bilo? Nitko se to ne pita”, jedna je od izjava premijera Plenkovića (ova je iz sredine listopada) kojima se ističe vizionarska odluka o datumu održavanja parlamentarnih izbora. Onih koje je, u ozračju početka povratka koronavirusa u Hrvatsku, HDZ uvjerljivo dobio.
Jer, stvarno, kako bi to bilo da se ide na izbore u ozračju rasprave o novom lockdownu i policijskom satu, s tisućama novozaraženih i stotinama lijesova koje obitelji umrlih dočekuju iz bolnica umjesto svojih najmilijih? Koliko bi uopće bilo onih koji bi bili dovoljno hrabri da riskiraju zdravlje odlaskom na birališta, kad se zna da je i 5. srpnja (valja ponoviti, 57 novozaraženih i nula umrlih) zabilježen najniži odaziv na izbore u hrvatskoj povijesti? I kakva bi bila vlast koja bi odlučila uopće pozvati građane na epidemiološki rizično ponašanje poput odlaska do biračkog mjesta?
Ne ostani doma
Pa… upravo ovakva kakva danas vodi Hrvatsku. Izbori se, naime, glede i unatoč svemu dosad izrečenom, održavaju i usred ove, pandemijske jeseni. Za 13 dana će se, naime, birati lokalni čelnici i tijela Plenkovićeve stranke, HDZ-a – u županijama, gradovima i općinama. I to nije sve! U trenutku kad će zemlje zapadne Europe oprezno odmjeravati treba li pred Božić izaći iz lockdowna ili će i dalje na svojim televizijama držati natpise #ostanidoma, članovi najveće hrvatske stranke će još jednom, 6. prosinca, do lokalnih ogranaka na glasanje u drugom krugu unutarstranačkih izbora.
Politička računica ovdje je jasna. Nakon što je, usred prvog naleta koronavirusa pometena konkurenciju u stranci, a u pauzi između dva vala zlosretni Davor Bernardić i ostatak opozicije, vrh drugog vala čini se idealan za konsolidaciju piramida moći u cijelom HDZ-u. Šanse, ionako nevelike, da u ovakvim okolnostima prođe netko od kandidata koji baš nisu po volji centrale u Zagrebu rapidno se smanjuju, a ostaje sasvim dovoljno vremena da se stranka postroji za lokalne izbore u Hrvatskoj (treća nedjelja u svibnju 2021. godine).
‘Državnička’ odluka
Ova perspektiva, međutim, na pravu ravan stavlja i državničku, pardon, “državničku” odluku o izborima u srpnju. Tad se tek činilo da bi Hrvatska mogla imati problema s drugim valom koronavirusa. Danas je, međutim, sasvim jasno da je obrana od pandemije pred slomom, a građani pred egzistencijalnom (zdravstvenom i ekonomskom) dramom kakve nije bilo od Domovinskog rata i koja bi mogla potrajati daleko duže od one na proljeće.
Stoga je jasno da se na birališta u srpnju išlo isključivo kako bi HDZ politički monetizirao činjenicu da je Hrvatska, sad se jasno vidi koliko malo vlastitom zaslugom, dobro prošla u prvom pandemijskom valu. Priča o dalekovidnoj odluci motiviranoj brigom za zdravlje nacije, samo je prizemni pokušaj dobivanja dodatnog političkog bonusa. Spin o aktu političke mudrosti na koji je pečat udarilo vrijeme tako se pokazuje kao puki narativ s jasnim istekom roka trajanja – 22. studenog.