U državama članicama Europske unije prema podacima Eurostata za 2015. generirano je prosječno 476 kg komunalnog otpada po glavi stanovnika. Najviše u Danskoj, čak 789 kg, a najmanje u Rumunjskoj, samo 247 kg po stanovniku. Hrvatska je za tu godinu prijavila 393 kg prikupljenog komunalnog otpada po stanovniku. Kako su nadležne službe došle do tog podatka dosta je nejasno jer čak samo u Gradu Zagrebu, prema službenim podacima zagrebačke Čistoće, prikupljen komunalni otpad bio je bar za četvrtinu manji od prijavljenog hrvatskog prosjeka.
Tu nije kraj statističkim anomalijama. Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA), oslanjajući se na iste podatke Eurostata, objavila je da je Hrvatska reciklirala čak ili samo 16 posto svog prikupljenog komunalnog otpada 2014. U taj postotak ubraja se i biootpad koji je trebao biti kompostiran. Hrvatsku je taj rezultat svrstao na samo dno europske ljestvice, ispred Rumunjske, Malte i Slovačke. Te godine Njemačka je uspjela reciklirati ili kompostirati 64 posto svog komunalnog otpada, Austrija 56 posto, a Slovenija 36 posto. Ali problem je što opet prosječni podaci za Hrvatsku izrazito odudaraju od službenih podataka zagrebačke Čistoće. Pod uvjetom da je sav posebno prikupljeni komunalni otpad Čistoće, znači papir, plastična ambalaža, staklo, metalna ambalaža, tekstil i biootpad stvarno i recikliran ili kompostiran, njegova ukupna količina iznosi jedva 1,9 posto od ukupno prikupljenog komunalnog otpada u Zagrebu.
Hrvatski su građani u 2014. prikupili i vratili 534,8 milijuna komada plastičnih boca i limenki, ali težinski to je manje od 3,5 posto ukupno prikupljenog komunalnog otpada. Iz svega navedenog možemo zaključiti da je iskazani podatak o 16 posto komunalnog otpada koji se reciklira ili kompostira nedohvatljiv i za Zagreb, a kamoli za Hrvatsku u cjelini, u kojoj je u mnogim mjestima i gradovima samostalni odvoz na reciklažno dvorište jedina opcija odvojenog odlaganja kućnog otpada. Kada smo već toliko zakasnili za ostatkom Europe i razvijenog svijeta u očuvanju okoliša, te doslovno rasipamo sirovine jer ih nismo u stanju organizirano prikupiti, razvrstati i preraditi onda bismo barem mogli pokušati kopirati najbolja tuđa iskustva.
Kako je Irska jednostavnim konceptom riješila problem
Irska je u manje od dva desetljeća u potpunosti promijenila svoju politiku gospodarenja otpadom. Još početkom ovog stoljeća, kao danas u Hrvatskoj, gotovo sav komunalni otpad bio je odvažan na deponije i zatrpavan zemljom. Danas više od 40 posto komunalnog otpada odlazi u reciklažu ili na kompostiranje. To je napravljeno ponajviše zahvaljujući odabiru jednostavnog koncepta „tri kante za otpad u kućanstvu“. Jedna je kanta za biootpad koji uključuje i sve ostatke hrane, druga za sav reciklažni otpad, znači papir, plastiku, staklo i metal i treća za sve ostalo. Takvim jednostavnim principom otklonjena je većina dvojbi građana, kao na primjer, kamo treba baciti prazni tetrapak ili ambalažna pakiranja koja sadrže kombinacije različitih reciklažnih materijala.
Nisu Irci naravno ni prvi ni jedini koji nisu primijenili pedantnu germansku školu odvojenog odlaganja korisnog kućnog otpada za koju je u mnogim njemačkim gradovima potreban poseban priručnik. Tamo gdje je prikupljanje komunalnog otpada privatna i/ili koncesijska djelatnost ekonomska efikasnost nalaže koncept „tri kante za kućanstvo“ kao jedini dugoročno održiv i profitabilan model. Najveća američka kompanija za zabrinjavanje otpada Waste Management osnovana 1971. u Houstonu ostvarila je prošle godine 13,6 milijardi dolara prihoda, ima 43 000 zaposlenih, a njene dionice uvrštene su u kotaciju njujorške burze. Zajedno sa svojim najvećim konkurentom, Republic Services, prikuplja i obrađuje više od polovine cjelokupnog otpada u SAD-u po modelu „tri kante za kućanstvo“. Los Angeles, jedan od gradova u kojem i Waste Management pruža usluge, ima za cilj da do 2025. manje od 10 posto komunalnog otpada završava na deponijima i bude zatrpano zemljom.
Nepotrebni troškovi zagrebačke Čistoće
Ključan i neizbježan element lanca odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u konceptu „tri kante“ kompleksna su postrojenja za odvajanje i razvrstavanje različitih vrsta otpada. Budući da se u istoj „reciklažnoj kanti“ nalaze raznovrsni materijali iste je potrebno međusobno odvojiti i pripremiti kao sirovine za daljnju prodaju. Tako se vibrirajućim pokretnim trakama odvaja papir, elektromagnetskim separatorima limenke i konzerve, a optičkim senzorima različite vrste plastične i staklene ambalaže po vrsti i boji. Isti ili slični procesi potrebni su i kada se razvrstavanje raznih vrsta korisnog otpada provodi još u kućanstvu ili u uličnim kontejnerima. Razlog je vrlo jednostavan, takvo odvajanje nije i ne može biti dovoljno pouzdano te zahtijeva dodatnu kontrolu i provjeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grad Zagreb, ali i Hrvatska u cjelini, zajedno sa svojim Fondom za zaštitu okoliša i nadležnim ministarstvom zbog ovih ili onih razloga previdjeli su tu činjenicu. Manji dio zagrebačkih kućanstava dobio je tako prošle godine „plave“ kante samo za papir. Čistoća je u isto vrijeme postavila 6000 spremnika na javnim površinama za odvojeno prikupljanje papira, plastične i staklene ambalaže. Međutim i tako prikupljen otpad mora opet proći kroz postupak uklanjanja pogrešno odbačenih materijala, razvrstavanje i odvajanje različitih vrsta plastike, papira ili staklenih boca. To samo znači da Zagrebački holding i njegova Čistoće imaju nepotrebne troškove i/ili prodaju sirovinu po simboličnoj vrijednosti.
Previ trenutak za pomišljanje kako da otpad ne bude smeće
Ponovimo, najveća efikasnost u odvojenom prikupljanju kućnog otpada postiže se ako su u domaćinstvu tri kante, jedna za papir, određene vrste plastike, staklo i metal, druga za biootpad, a treća za sve ostalo. Povećanje broja kanti namijenjenih odvojenom prikupljanju različitih vrsta korisnog otpada ne smanjuje troškove njegovog odvoza i odvajanja, a ima samorazumljiva prostorna i fizička ograničenja. Zašto je zagrebačka Čistoća kupila premale, 80-litarske „plave“ kante za kućanstva, za sada namijenjene samo za prikupljanje papira, nije poznato. Dovoljno je bilo posjetiti internetske stranice nekoliko europskih, američkih, australskih i novozelandskih gradova te potražiti upute i cjenik za odvoz kućnog otpada. Usporedba mogućih troškova kako za Zagrepčane tako i za samu Čistoću, te mogući prihodi iz odgovarajuće odvojenog korisnog otpada lako bi pokazali svu superiornost koncepta „tri kante“.
Kopija dablinskog modela naplate usluge odvoza po kilogramu otpada u kantama „ostalog“ i biootpada, a bez ikakve naplate za reciklažnu kantu bila bi pravi izazov za sve, najviše za same građane. Budući da Zagreb ima neumornog i sveprisutnog gradonačelnika koji „dela“ možemo očekivati da će ova pogreška s „plavim“ kantama biti ispravljena. Kako ostatak Hrvatske, uz nekoliko časnih iznimaka, još nije stigao ni pogriješiti jer još uvijek ima samo jednu kantu u kućanstvu, pravi je trenutak za promišljanje o tome kako da otpad ne bude smeće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako riješiti problem sa smećem? Pa, možda bi se netko trebao sjetiti posuditi jako logičan irski model
Koncept 'tri kante' u Irskoj se pokažao uspješnim, možda bi i mi trebali početi razmišljati o njemu
Kada smo već toliko zakasnili za ostatkom Europe i razvijenog svijeta u očuvanju okoliša, te doslovno rasipamo sirovine jer ih nismo u stanju organizirano prikupiti, razvrstati i preraditi onda bismo barem mogli pokušati kopirati najbolja tuđa iskustva. Recimo, Irsku, koja je jednostavnim konceptom 'tri kante za otpad u kućanstvu' u potpunosti promijenila svoju politiku gospodarenja otpadom
U državama članicama Europske unije prema podacima Eurostata za 2015. generirano je prosječno 476 kg komunalnog otpada po glavi stanovnika. Najviše u Danskoj, čak 789 kg, a najmanje u Rumunjskoj, samo 247 kg po stanovniku. Hrvatska je za tu godinu prijavila 393 kg prikupljenog komunalnog otpada po stanovniku. Kako su nadležne službe došle do tog podatka dosta je nejasno jer čak samo u Gradu Zagrebu, prema službenim podacima zagrebačke Čistoće, prikupljen komunalni otpad bio je bar za četvrtinu manji od prijavljenog hrvatskog prosjeka.
Tu nije kraj statističkim anomalijama. Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA), oslanjajući se na iste podatke Eurostata, objavila je da je Hrvatska reciklirala čak ili samo 16 posto svog prikupljenog komunalnog otpada 2014. U taj postotak ubraja se i biootpad koji je trebao biti kompostiran. Hrvatsku je taj rezultat svrstao na samo dno europske ljestvice, ispred Rumunjske, Malte i Slovačke. Te godine Njemačka je uspjela reciklirati ili kompostirati 64 posto svog komunalnog otpada, Austrija 56 posto, a Slovenija 36 posto. Ali problem je što opet prosječni podaci za Hrvatsku izrazito odudaraju od službenih podataka zagrebačke Čistoće. Pod uvjetom da je sav posebno prikupljeni komunalni otpad Čistoće, znači papir, plastična ambalaža, staklo, metalna ambalaža, tekstil i biootpad stvarno i recikliran ili kompostiran, njegova ukupna količina iznosi jedva 1,9 posto od ukupno prikupljenog komunalnog otpada u Zagrebu.
Hrvatski su građani u 2014. prikupili i vratili 534,8 milijuna komada plastičnih boca i limenki, ali težinski to je manje od 3,5 posto ukupno prikupljenog komunalnog otpada. Iz svega navedenog možemo zaključiti da je iskazani podatak o 16 posto komunalnog otpada koji se reciklira ili kompostira nedohvatljiv i za Zagreb, a kamoli za Hrvatsku u cjelini, u kojoj je u mnogim mjestima i gradovima samostalni odvoz na reciklažno dvorište jedina opcija odvojenog odlaganja kućnog otpada. Kada smo već toliko zakasnili za ostatkom Europe i razvijenog svijeta u očuvanju okoliša, te doslovno rasipamo sirovine jer ih nismo u stanju organizirano prikupiti, razvrstati i preraditi onda bismo barem mogli pokušati kopirati najbolja tuđa iskustva.
Kako je Irska jednostavnim konceptom riješila problem
Irska je u manje od dva desetljeća u potpunosti promijenila svoju politiku gospodarenja otpadom. Još početkom ovog stoljeća, kao danas u Hrvatskoj, gotovo sav komunalni otpad bio je odvažan na deponije i zatrpavan zemljom. Danas više od 40 posto komunalnog otpada odlazi u reciklažu ili na kompostiranje. To je napravljeno ponajviše zahvaljujući odabiru jednostavnog koncepta „tri kante za otpad u kućanstvu“. Jedna je kanta za biootpad koji uključuje i sve ostatke hrane, druga za sav reciklažni otpad, znači papir, plastiku, staklo i metal i treća za sve ostalo. Takvim jednostavnim principom otklonjena je većina dvojbi građana, kao na primjer, kamo treba baciti prazni tetrapak ili ambalažna pakiranja koja sadrže kombinacije različitih reciklažnih materijala.
Nisu Irci naravno ni prvi ni jedini koji nisu primijenili pedantnu germansku školu odvojenog odlaganja korisnog kućnog otpada za koju je u mnogim njemačkim gradovima potreban poseban priručnik. Tamo gdje je prikupljanje komunalnog otpada privatna i/ili koncesijska djelatnost ekonomska efikasnost nalaže koncept „tri kante za kućanstvo“ kao jedini dugoročno održiv i profitabilan model. Najveća američka kompanija za zabrinjavanje otpada Waste Management osnovana 1971. u Houstonu ostvarila je prošle godine 13,6 milijardi dolara prihoda, ima 43 000 zaposlenih, a njene dionice uvrštene su u kotaciju njujorške burze. Zajedno sa svojim najvećim konkurentom, Republic Services, prikuplja i obrađuje više od polovine cjelokupnog otpada u SAD-u po modelu „tri kante za kućanstvo“. Los Angeles, jedan od gradova u kojem i Waste Management pruža usluge, ima za cilj da do 2025. manje od 10 posto komunalnog otpada završava na deponijima i bude zatrpano zemljom.
Nepotrebni troškovi zagrebačke Čistoće
Ključan i neizbježan element lanca odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u konceptu „tri kante“ kompleksna su postrojenja za odvajanje i razvrstavanje različitih vrsta otpada. Budući da se u istoj „reciklažnoj kanti“ nalaze raznovrsni materijali iste je potrebno međusobno odvojiti i pripremiti kao sirovine za daljnju prodaju. Tako se vibrirajućim pokretnim trakama odvaja papir, elektromagnetskim separatorima limenke i konzerve, a optičkim senzorima različite vrste plastične i staklene ambalaže po vrsti i boji. Isti ili slični procesi potrebni su i kada se razvrstavanje raznih vrsta korisnog otpada provodi još u kućanstvu ili u uličnim kontejnerima. Razlog je vrlo jednostavan, takvo odvajanje nije i ne može biti dovoljno pouzdano te zahtijeva dodatnu kontrolu i provjeru.
Grad Zagreb, ali i Hrvatska u cjelini, zajedno sa svojim Fondom za zaštitu okoliša i nadležnim ministarstvom zbog ovih ili onih razloga previdjeli su tu činjenicu. Manji dio zagrebačkih kućanstava dobio je tako prošle godine „plave“ kante samo za papir. Čistoća je u isto vrijeme postavila 6000 spremnika na javnim površinama za odvojeno prikupljanje papira, plastične i staklene ambalaže. Međutim i tako prikupljen otpad mora opet proći kroz postupak uklanjanja pogrešno odbačenih materijala, razvrstavanje i odvajanje različitih vrsta plastike, papira ili staklenih boca. To samo znači da Zagrebački holding i njegova Čistoće imaju nepotrebne troškove i/ili prodaju sirovinu po simboličnoj vrijednosti.
Previ trenutak za pomišljanje kako da otpad ne bude smeće
Ponovimo, najveća efikasnost u odvojenom prikupljanju kućnog otpada postiže se ako su u domaćinstvu tri kante, jedna za papir, određene vrste plastike, staklo i metal, druga za biootpad, a treća za sve ostalo. Povećanje broja kanti namijenjenih odvojenom prikupljanju različitih vrsta korisnog otpada ne smanjuje troškove njegovog odvoza i odvajanja, a ima samorazumljiva prostorna i fizička ograničenja. Zašto je zagrebačka Čistoća kupila premale, 80-litarske „plave“ kante za kućanstva, za sada namijenjene samo za prikupljanje papira, nije poznato. Dovoljno je bilo posjetiti internetske stranice nekoliko europskih, američkih, australskih i novozelandskih gradova te potražiti upute i cjenik za odvoz kućnog otpada. Usporedba mogućih troškova kako za Zagrepčane tako i za samu Čistoću, te mogući prihodi iz odgovarajuće odvojenog korisnog otpada lako bi pokazali svu superiornost koncepta „tri kante“.
Kopija dablinskog modela naplate usluge odvoza po kilogramu otpada u kantama „ostalog“ i biootpada, a bez ikakve naplate za reciklažnu kantu bila bi pravi izazov za sve, najviše za same građane. Budući da Zagreb ima neumornog i sveprisutnog gradonačelnika koji „dela“ možemo očekivati da će ova pogreška s „plavim“ kantama biti ispravljena. Kako ostatak Hrvatske, uz nekoliko časnih iznimaka, još nije stigao ni pogriješiti jer još uvijek ima samo jednu kantu u kućanstvu, pravi je trenutak za promišljanje o tome kako da otpad ne bude smeće.