Svjesna sam da će svugdje biti kriza i sad će se u Hrvatsku sada vratiti i ljudi koji su radili u inozemstvu i koji su dobili otkaze zbog ove situacije. Tako da će broj nezaposlenih rapidno narasti. Poslije ovoga, ljudi će se masovno opet razbježati van, a bojim se da će tako će biti i s mojom strukom. Do sada, po mojem iskustvu, to nije bilo nužno, ali mislim da će nakon ovoga to biti neminovno. Vlada nas je prije trebala poslušati i odmah krenuti s novim mjerama jer sada je za mnoge koji su otpustili svoje radnike prekasno.

2. Lana Rosandić, vlasnica PR agencije Alert sa sedamnaest zaposlenih

Vlasnica sam PR agencije Alert, a urede imamo u Zagrebu i Ljubljani. U tom sam poslu zadnjih dvadeset godina, a zadnjih šesnaest godina razvijam svoju agenciju. Moram priznati da mi je prošlih tjedana bilo jako teško gledati kako se urušava nešto što smo dugo stvarali. Osim toga, i puno ljudi ovisi o meni. Imamo sedamnaest zaposlenih, ali zbili smo redove i OK smo. Držimo se za sada. Nikoga nismo otpuštali jer nam je važno da ne izgubimo ljude; oni su nam najvrjedniji. To vam je kao i kod medija, možemo bez svega osim bez ljudi. Dugo nam je trebalo da složimo ovakav tim i ne želimo ga izgubiti. Tako da ćemo moj partner i ja napraviti sve da ljude zadržimo, ali neizvjesna je situacija jer ne znamo do kada će ovo trajati.

PR agencija Alert radi još uvijek, a agencija za influencere i agencija za evente ne radi ništa. Mi smo se odmah prijavili za mjere jer nama i to pomaže, s obzirom na to da nismo u situaciji da smo u kreditima i velikim najmovima, no odgovor još nismo dobili. Što se tiče ovih novih nadograđenih mjera mogu reći da se sada lakše diše. Dobro je da su većinom uvažili sugestije poduzetnika, iako još nisu skinuli parafiskalne namete. Ali sada puno bolja i optimističnija situacija nego prije nekoliko dana. Isto tako mislim da su trebali odmah krenuti s ovim novim mjerama. Do sada je puno poduzetnika već otpuštalo radnike jer nisu htjeli riskirati. I sada nemaju pravo na te mjere. Nažalost, već je mnogima napravljena velika šteta što se vidi po stanju na burzi.

Kod nas u Alertu trenutno je situacija da jako puno radimo, cijeli tim je od jutra na telefonima i skype callovima. Iako nam je veliki dio kampanja odgođen ili otkazan, ipak se nešto događa. Napravili smo veliki niz samoinicijativnih prijedloga klijentima što bismo mogli raditi u ovoj situaciji i feedback je dobar.

Isto tako mora se voditi računa da su zaposlenici u privatnom sektoru izbezumljeni, svi se boje za svoje poslove, jako je teško održati tim, ne možete ni zamisliti što znači voditi agenciju iz dnevnog boravka. Voljela bih poslati fotke da netko to vidi. Mi smo oduvijek setapirani da se može raditi i od doma tako da moji ljudi nisu imali problema s time. Svi imaju laptope i plaćamo im mobitele i to smo riješili u pet minuta, ali da je komplicirano neću lagati da nije. No, mi smo se dobro reorganizirali.

A koliko još možemo ovako izdržati? Ne znam jer mi još imamo neke klijente na ugovorima i ne znamo što će se s njima dalje događati. S druge strane ponudili smo se da pomognemo onim najugroženijima i neke kampanje radimo pro bono. Radimo baš i veliku platformu za spajanja OPG-ova s krajnjim kupcima jer je problem doći do svježe hrane. Upogonili smo sve ljude da rade stvari koje su potrebne ljudima i nastavit ćemo, ali vidjet ćemo kako će biti dalje.

Ako to potraje puno duže od očekivanog, mi ćemo i dalje sve dati da zadržimo ljude, ali nitko ne može reći do kada će to trajati jer sutra se može dogoditi da klijenti zaustave svoje aktivnosti. Kad sve ovo završi, svjesna sam da ćemo se svi narednih četiri, pet mjeseci boriti da vratimo nekakav posao. Pitanje je hoćemo li moći vratiti sve klijente. I što da ja sad kažem? Kakva je meni budućnost? Ne znam jer su mi i klijenti u teškim problemima.

3. Karmen Pavlić, vlasnica privatnih vrtića sa 115 zaposlenih

Imamo dječje vrtiće Didi i Čarobna Šuma, a u taj smo posao krenuli prije sedamnaest godina. Polako smo se razvijali i do danas imamo devet vrtića, a pokrivamo Zagrebačku županiju, Karlovac, Koprivničko- križevačku županiju, te imamo i jedan vrtić u Zagrebu.

S obzirom na to da imamo veliki broj, 115 zaposlenih, odlučili smo da nećemo otpuštati radnike. Mi smo među prvima podnijeli zahtjev za subvenciju za zaposlenike i odgodu poreza, ali nam se do sada još nitko nije javio. Mislim da su ove nove, nadograđene mjere mnogo prihvatljivije i ako ih dobijemo, bit ću zadovoljna. Voljela bih samo znati kako će se to razvijati i kojom dinamikom. Odluku o zadržavanju svih naših radnika donijeli smo jer planiramo početi raditi čim se mjere kretanja ukinu i ne znam na koji način bismo mi naše zaposlenike zvali s burze. Na takav način unijeli bismo jedan veliki nemir.

Mi već jako dugo poslujemo i naši su nam zaposlenici jako važni. Bavimo se s djecom koja spadaju u najosjetljiviju populaciju i zato je bitno da zadržimo kvalitetne ljude koje imamo. S druge strane, mi nismo visoko profitabilna ustanova i ne znam koliko još možemo izdržati ovako bez posla. Možda maksimalno dva mjeseca, i to sam puno rekla i zato se nadam će nam odobriti te mjere. Dali smo si u zadaću da idemo dan po dan i da tako rješavamo poteškoće. Problem je i što je dosta roditelja dobilo otkaze, a neki su istoj situaciji kao i mi, pa već imamo i najave ispisa iz vrtića.

Dugoročno ne znamo kakve će biti posljedice. Priča se o turizmu, ali vjerujte i mi smo jako pogođeni. Naši zaposlenici razumiju ovu situaciju i svjesni smo da nemamo što raditi na našem radnom mjestu jer djece nema. I to vam je jako tužno i otužno. Lagala bih kada bih rekla da nisam zbrinuta, ali o zatvaranju još ne razmišljamo jer procedura za ponovno otvaranje vrtića traje preko godine dana. Tko će to otvarati ponovno?

4. Marina iz Bjelovara, vlasnica tvrtke s trinaest zaposlenih

Imamo firmu koja se bavi prijevozom i bravarijom. Krenuli smo u taj biznis prije 12 godina i polagano se razvijali. Danas imamo 13 zaposlenika. Od toga petero u prijevozu, šestero u bravariji i nas dvoje u upravi. Još nismo otpuštali ljude. Uskoro ćemo imati sastanak da vidimo što i kako dalje. Do prije nekoliko dana smo imali situaciju da nam vozači nisu htjeli voziti jer su na povratku u Hrvatsku morali u karantenu od dva tjedna. To je značilo da ne bi mogli uopće doma svojim obiteljima. Sada se situacija malo promijenila i vozači mogu samoizolaciju odraditi i kod kuće, pa ćemo vidjeti kako će to dalje funkcionirati.

Problem je i što su vozači, ni krivi ni dužni, na lošem glasu, a oni imaju najmanje kontakata s drugim ljudima. Definitivno manje nego, primjerice, policajac na graničnom prijevozu. Vozač je u kabini. Ne vidi nikoga. Ima masku, rukavice i dezinfekcijska sredstva.

Što se tiče bravarije tu još za sada ima posla, ali pitanje je dana kada ćemo ostati bez sirovine. Evo, neki dan sam naručivala materijal iz Zagreba i rekli su mi da je pitanje hoće li roba uopće stići iz inozemstva. Radimo čelične konstrukcije i trenutno odrađujemo poslove koje smo dogovorili prije, a kasnije ćemo vidjeti. Nismo još odlučili hoćemo li uzimati mjere koje nudi Vlada jer je to, po meni, dvosjekli mač. Ako se odlučimo na pomoć države, nećemo moći otpuštati. A što ako posao ne krene i dođemo u situaciju da nekoga moramo otpustiti kako bismo spasili ostale? Morat ćemo vraćati novac s kamatama, a pitanje je hoćemo li moći financirati doprinose i sve ostalo. Koliko još možemo izdržati? Ne znam ni sama, ako sve stane, možda još mjesec dana.

5. Marin, vlasnik još neotvorenog obiteljskog hotela iz Splita

Nedavno sam dovršio boutique hotel s petnaest soba u Splitu. Krenuli smo s investicijom prošle godine u petom mjesecu i po planu odradili čitav projekt u vrijednosti od 15 milijuna kuna. Početkom ožujka sam predao zahtjev za tehnički pregled za uporabnu dozvolu, međutim tu nastaje problem jer oni više ne izlaze na tehničke preglede. Dakle, ja sada građevinu ne mogu staviti u uporabu jer nema tko izaći, napraviti zapisnik i izdati uporabnu dozvolu. I sada da i krene sezona u sedmom mjesecu, ja je opet ne mogu uhvatiti jer kaskam. Dok izađu na tehnički pregled, dok mi napišu građevinsku dozvolu sve će odgoditi na još barem mjesec dana.

Hotel je po planu trebao biti otvoren za Uskrs, a glavnica kredita bi se trebala početi otplaćivati u lipnju. To je još uvijek na snazi i ne znam što će se odlučiti po tom pitanju, ali po nekim inputima iz banke mi bismo trebali prvi ići u odgodu jer smo nulta godina u turizmu. Za sada još nemam nikakvu službenu informaciju. Dobio sam upit iz banke kakve su mi projekcije i koji je najgori mogući scenarij, a to je da do kraja rujna neće biti nema nikakvog posla što znači da je ova sezona propala. Pitali su me koje krizne mjere mogu donijeti i odgovorio sam da jedino što mogu jest da ne zapošljavam nikoga što i nisam. Nadam se da će mi banka napraviti odgodu na godinu dana. U suprotnom ne znam kako ću dalje.

Moj plan je čekati razvoj situacije i otvoriti hotel što prije mogu, pokušati izvući maksimum iz ove godine. Mislim da neće biti ništa od ove sezone, ali pokušat ću nekako likvidan dočekati iduću sezonu. Situacija nije nimalo lagana. Ne vjerujem da će banka ići u oduzimanje nekretnina jer nije im u interesu akumulacija rizičnih naplata, a tko zna koliko je novih hotela i turističkih objekata u istoj situaciji tako da mislim da im to nije u interesu. Koliko vidim, banke još uvijek čekaju nešto da mogu izaći s nekim planom. Dobili su zeleno svjetlo od Narodne banke da se može ići u počeke u rizičnim sektorima, a zašto još čekaju ne znam.

Zeznuta je situacija svima i nama i Vladi i ne znam kako će uopće platiti sve te ljude na burzi. U Splitu su već odustali od sezone. Vidim to i po većim hotelima. Sve su radnike poslali na burzu i nisu prihvatili mjere jer su prekrižili sezonu. Ne žele puniti pogon na mjesec i pol dana, a i tko će putovati kad to sve prođe?

6. Saša Cvetojević, vlasnik više firmi sa 120 zaposlenih

Moja poslovna priča je zaista dugačka. Najstarija firma stara je oko trideset godina i ona je nešto oko čega se kreću svi ostali poslovi. Isto tako, moja je strategija oduvijek bila diverzificirati poslovanje upravo zbog ovakvih kriza. Bila je kriza nakon rata, pa ona 2008. i ova danas. Nekada možda nije jednostavno biti u šest, sedam djelatnosti, ali u ovakvim vremenima je to OK jer nešto od poslova uvijek opstane dok neke firme moraju stati iz određenih razloga.

Neke moje firme su zbog koronavirusa potpuno stale, primjerice, firma koja se bavi video produkcijom i streamingom zadnjih dva, tri tjedna uopće nema posla jer su svi eventi i konferencije otkazane. Jedna od tvrtki gdje sam suvlasnik, a koja se bavi digitalnim printom, također je potpuno stala, a baš smo prije ove situacije s koronavirusom imali prilično veliku investiciju. Uzeli smo novi prostor, sve opremili, naručili strojeve. I tu je sada nastao problem. Isto tako i neke druge firme poput marketinške agencije gdje sam suvlasnik imaju velika otkazivanja.

Također imam jedan dio poslovanja u zdravstvu koji se odnosi na fizikalnu terapiju i njegu u kući i tu je promet pao preko pedeset posto. Te su djelatnosti u mojem portfelju u problemu dok je recimo u djelatnosti paketne distribucije i distribucije robe široke potrošnje trenutno takva navala da jedva sve stižemo. Tako da u cijelom portfelju mi interno radimo raspodjelu radnika, posudbe i neke ljude prebacujemo iz sektora u sektor i tako se nadamo da ćemo uspjeti zadržati nekakvu zaposlenost.

Jedan dio ljudi radi od kuće, neki su trenutno na plaćenom godišnjem. I zato ću iz zaliha ovih trenutno dobrostojećih firmi probati pozajmicama pomoći ovim drugim firmama da sve to skupa preživimo. Neke naše firme jako su pogođene i one će aplicirati i tražiti mjere za odgodu plaćanja. Svjesni smo da je situacija teška, ali nekako ćemo progurati.

Stare mjere nisu bile dobre i ja sam tu bio vrlo jasan. Bilo je tu i veliki broj kontradiktornih informacija. Ove nove mjere su napokon odlučan korak koji pokazuje da je Vlada razumjela problem, a sad čekamo provedbene akte koji nadam se neće biti previše birokratizirani. To je definitivno dobar korak u dobrom smjeru. Iako su te mjere trebale puno ranije doći, mogu jedino reći ‘bolje ikad nego nikad’.

7. Vinko Mudnić, veletrgovac ribom s 49 zaposlenika

Imamo obiteljsku firmu koju, zadnje tri godine otkako je otac umro, vodimo majka, sestra i ja. Poslujemo već sedamnaest godina i bavimo se preradom i izvozom svježe i zamrznute ribe najviše u Italiju i Španjolsku. Za vrijeme sezone opskrbljujemo i restorane po Hrvatskoj. Trenutno imamo 49 zaposlenih, a desetak ih je trenutno na bolovanjima i porodiljnim dopustima. Odlučili smo da nećemo nikoga otpuštati i prihvatili smo još one stare Vladine mjere jer smo se nadali da će im doći do glave da tako nije moguće spasiti gospodarstvo. Jedina alternativa bila nam je zatvoriti firmu, poslati sve ljude na biro i čekati neka bolja vremena, ali nekako sam procijenio da, ako svi tako napravimo u jednom će trenutku na birou biti previše ljudi, a u državi premalo zdravih firmi koje će nastaviti gdje su stali.

Tako da smo zapravo i očekivali da će te stare mjere nadograditi, da će se to sve skupa morati dignuti s minimalca i da će se morati krenuti u otpis, a ne u odgodu plaćanja poreza, prireza i doprinosa. Kod mene je u firmi situacija takva da nemam nijednog čovjeka koji zaposlen na tako nisku plaću, pa je nama tih četiri tisuće kuna opet manje od onoga što su ljudi prije zarađivali, ali barem je situacija sada bolja nego u onoj prvoj fazi.

Moje neko mišljenje je da se trebalo uzeti godišnji prosjek primanja svakoga radnika i temeljem tog prosjeka definirati naknadu na način da ona iznosi neki određeni postotak. Tako su reagirale neke zdravije europske države. Mislim da je Švedska reagirala s 92 posto šestomjesečnog prosjeka, a Švicarska sa 80 posto. I mislim da bi to bilo najbolje rješenje. U ovom slučaju svi radnici u realnom sektoru koji imaju pravo zatražiti svedeni su na isto. Imali oni plaću pet ili dvadeset i pet tisuća kuna. No, ponavljam, i ovo je bolje od onoga kako je bilo prije nekoliko dana.

Isto tako nije najveći problem što se događa sad. Problem je što će se tek događati. Sigurno je da ostajemo bez ove turističke sezone, a u ovoj državi je gotovo svatko na neki način naslonjen na to što se događa u ta tri, četiri ljetna mjeseca. Moja će firma, recimo, samo zbog izostanka sezone ostati bez trećine prihoda, a već smo sad u padu u odnosu na prošlu godinu. Zapravo sad smo na nekih 25 posto manje prihoda nego prošle godine, a ako se čujemo ponovno u rujnu, bit ćemo na 45 do 50 posto pada prihoda. Tako da najgore tek dolazi.

A što bi još pomoglo? Pomoglo bi da država iskomunicira priču s bankama, da budu fleksibilnije po pitanju postojećih i otvorenije po pitanju budućih zaduženja jer kad ovaj virus nestane trebat će vrijeme da se otvore granice, da se oporave tržišta i da ljudi počnu ponovno putovati. Trebat će velika fleksibilnost i država i banaka da izguraju s nama kakav takav oporavak.

8. Danko Ovničević, vlasnik auto škole, ima sedam zaposlenih

Ove godine moja je autoškola Danko obilježila 21 godinu rada. Radili smo u svim vremenima, snalazili se i u krizi koja nas je pogodila prije dvanaest godina, ali smo unatoč svemu malo po malo rasli. U školi još uvijek radi instruktor koji se zaposlio prije 17 godina, a i imam i dvojicu koji su s nama već 14. Svi moji zaposlenici izuzetno su kvalitetni ljudi i ne bih ih volio izgubiti.

Žao mi je što u ovoj cijeloj situaciji nitko nije spomenuo autoškole, a mi smo bili prvi na udaru. Sjećam se da su tog 19. ožujka došli dečki na ispit, a Hrvatski autoklub je oko deset sati na portalima objavio zabranu rada autoškola. Tako da smo sada svi do 20.travnja kod kuće, a kako mi se čini potrajat će to i duže. Kao i svi u ovoj situaciji i mi smo se našli u problemu. Problem su naravno plaće, zatim najam prostora koji imamo od Zagrebačkog holdinga jer se nalazimo na Autobusnom kolodvoru, a imamo i vozila u lizingu koja se isto tako neće koristiti. Mi smo, odmah drugi dan, zatražili mjere od države jer ne želim otpuštati ljude. Nismo bili najsretniji s tim starim mjerama, ali svejedno smo ih uzeli.

S ovim novima lakše se diše. Javili su nam danas da je naš zahtjev prošao i odmah smo svi optimističniji.

9. Davor Graba Grabovac, ugostitelj iz Splita. Imao obiteljski biznis i dvoje zaposlenih

U Splitu imamo malenu konobu imena ‘Otprilike ovako’ koju sam zbog situacije s koronavirusom morao zatvoriti. Konoba je to u kojoj sam radio tradicionalna dalmatinska jela i nikada nisam imao ništa unaprijed skuhano. Sve se kuhalo friško i u taj čas. I zbog toga sam relativno brzo stekao naklonost mnogobrojnih gostiju, većinom stranaca. U taj smo biznis moja supruga, kćer i ja krenuli prije četiri godine i iz totalne smo anonimnosti u svega godinu dana postali jako dobro rangirani u Splitu. Pisalo se o nama dosta i u medijima. Naglo smo se razvili, a kako je ta moja krivulja uspjeha naglo narasla, tako je sada u ovih nekoliko tjedana naglo pala.

Ove sezone otvorio sam konobu 1. ožujka, međutim do sredine mjeseca imali sam svega nekoliko gostiju. Dakle, promet je bio nikakav, a 18. ožujka, kada su na snagu stupile strože mjere, zatvorili smo. Inače, vodimo konobu kao obiteljski biznis, a imali smo još dvoje zaposlenih. Mjere države nisam uzimao jer ne znam hoću li moći raditi za tri, četiri mjeseci, a da sam ih uzeo ne bih mogao nikoga otpustiti. Tako smo se dogovorili da ćemo nas sve otpustiti. Ionako nećemo ništa pametno raditi sljedećih ne znam koliko mjeseci. Mislim da je bolje ne imati novca nego još uz to biti dužan državi i dobiti ovrhu na imovinu, tako da je u firmi ostala samo moja supruga kao direktor.

Čak i da su ove nadograđene mjere donijeli ranije napravio bih isto. Da nisam do sada otpustio nikoga napravio bih to s današnjim danom. Smatram da su ove nove mjere odlične i da su dobro došle našem gospodarstvu, ali samo u određenom segmentu. Recimo, da sam u proizvodnom programu i da imam privatnu firmu koja nešto proizvodi, primjerice papirnate vrećice ili video igre, imao bih tržište i mogao bih plasirati svoj proizvod.

I za taj dio gospodarstva te mjere itekako imaju smisla i ja ih podržavam, ali problem je što konkretno u sektoru turizma to baš ne funkcionira. Mi koji smo u turizmu i u ugostiteljstvu točno znamo što se događa u kojem mjesecu i kada nam dolaze gosti i koji je profil tih gostiju. Primjerice, meni u devedeset posto slučajeva u konobu dolaze stranci, a njih ove sezone neće biti. Ne bojim se za goste, ako će granice biti otvorene i ako će se virus riješiti na globalnoj razini. Prije toga nam se ne piše dobro.

Koliko mogu izdržati? Mjesec dana, a znate zašto? Da se ovo dogodilo u desetom mjesecu ja bih mogao izdržati pet mjeseci jer ljeti skupimo nekakva sredstva da bismo državi mogli plaćati koje kakve harače. Za moju malu konobicu s 26 sjedećih mjesta plaćam 820 kuna komunalije i onda idem postaviti reklamu ispred ulaza u konobu i dođe mi komunalni redar i kaže da to maknem jer je to javna gradska površina. Morao bih, kaže, dodatno platiti želim li staviti reklamu.
Bojim se da će doći do velikog problema.

Nismo ni svjesni koje su krajnje posljedice ovoga svega. Ovo je država u kojoj se turizam dogodio slučajno i to samo zato što imamo prekrasnu zemlju , a politika vođenja države, kao i proizvodnja nam je nula. Nadam se da će ljudi povući neku pouku i da će se nešto promijeniti. Kozmetički potezi me ne zanimaju.

Volio bih se vratiti u konobu jer sam napravio cijelu tu priču s puno ljubavi, ali se bojim da neću moći izdržati sve te troškove u ovome obujmu u kojem su do sada bili i to ne samo ja, to nitko neće moći izdržati. Vidjet ćemo kakve će država zakone donijeti nakon što se ovo sve završi. Na sezonu možemo zaboraviti. I stranci su ostali bez posla i isprepadani su. Možemo biti sretni da nam iduće godine u ožujku počnu dolaziti turisti, ako se ne dogodi da virus sljedeće zime ne mutira.

10. Renato Ostojić, mali poduzetnik iz Zagreba

Još kao student ekonomije, prije devet godina, počeo sam se baviti online marketingom i organizacijom Eventa, a danas u svojoj kreativnoj agenciji Hangar 96 radimo kompletnu uslugu od online i offline marketinga, grafičkog dizajna, video montaže i snimanja spotova. Trenutno sam jedini zaposleni, ali imam stalni tim od osam vanjskih suradnika. Zbog situacije s koronavirusom dosta klijenata nam je stopiralo posao, pa trenutno živim od onoga što sam ranije zaradio. Klijenti su najavili da ćemo opet nastaviti surađivati kada sve prođe jer nažalost nemaju svi, zbog prirode posla, mogućnost web trgovine. I zato sam svoje vrijeme odlučio pokloniti drugima.

Potaknut proteklim događajima potresa i koronavirusa odlučio sam pomoći tako što ću unutar svoje firme davati besplatne marketinške usluge poduzetnicima koji su se našli u ovoj nezahvalnoj situaciji. Imali smo sada i logopedsku ordinaciju i oni su uz našu pomoć prebacili svoje poslovanje online jer djeca koja idu na logopedsku terapiju trebaju imati kontinuitet kako ne bi zaboravili cijeli proces. Isto tako, primio sam mnogo tužnih poziva krajem prošlog tjedna. Zvao me čovjek koji je morao podijeliti osam otkaza u jednom danu, a javlja mi se sve više ljudi koji su u bezizlaznoj situaciji. Ja ne mogu odraditi više od pet takvih poziva dnevno, a do sada mi se javilo preko 60 ljudi.

Svakoga istražim i pritom postavim pet pitanja koje su marketinške alate koristili ranije i kako je to izgledalo? Ako su se već ranije počeli njima služiti možemo im pomoći, no ako nisu radili ništa nismo im u mogućnosti u potpunosti pomoći. Možemo im dati savjete, ali ne možemo besplatno sve odraditi. Tako da je bilo i onih koji su pristali na ugovorno plaćenu suradnju jer im je jasno da ne možemo sve raditi besplatno.

Nikome od suradnika nisam otkazao. Mogu ovako izdržati još najviše dva mjeseca, a ako ne prođe do tada plan mi je globalizirati svoju uslugu na cijeli svijet. Imam kontakt s jednim savjetnikom iz Amerike koji će mi pomoći internacionalizirati uslugu. Već sam s njim dogovorio profit share udio i krećemo s proširivanjem tržišta. Od države nisam zatražio mjere jer sam ove godine uzeo poticaj iz EU fondova i samim time nemam pravo na njih. Vjerujem da će se situacija brzo smiriti i da ćemo se vratiti u normalu.