Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako se može opravdati brutalnost policije nad čovjekom iz vlaka?

Isprike policije više nisu dovoljne, već su potrebne temeljene promjene prakse

Ovaj nam slučaj govori o dva realna problema, od kojih se prvi odnosi na bespotrebnu brutalnost policije kao praksu, dok je drugi znatno dublji i ukazuje na generalno nasilje i svemoć države, koje je dodatno potencirano ovom višemjesečnom izvanrednom situacijom u kojoj se nalazimo. Sve ovo što se događa svjedoči o tome koliko će biti teško vratiti se na situaciju prije uvođenja neproglašenog izvanrednog stanja i koliko nam je demokracija krhka, zajedno s čitavim paketom građanskih i ljudskih prava.

Neovisno o tome što se drugi val koronavirusa ili produžetak prvoga događa u posve drukčijim društvenim okolnostima koje podrazumijevaju iscrpljenost društva mjerama, značajno manju podršku i mjerama i stožeru, ali i uglavnom benigniju zdravstvenu situaciju inficiranih, opet smo svjedočili nepotrebnoj policijskoj brutalnosti kao na početku čitave ove priče. Tada su se bez ikakvog vidljivog povoda policajci okomili na dvije Splićanke koje su šetale Bačvicama te na kraju uz posve nepotrebnu brutalnost oborili na pod čovjeka koji im je išao pomoći, ispred vlastitog užasnutog djeteta.

Jučer je pak povod pronađen u tome da čovjek nije htio staviti masku u vlaku, unatoč tome što je krizni stožer nošenje maske u javnom prijevozu naveo kao obavezno. Svjedočili smo još jednom, opet na svu sreću snimljenom nasilju policije nad čovjekom, opet ispred njegovog djeteta, a sve zbog nečega što ni na jedan način ne može opravdati upotrebu bilo kakvog nasilja. Nisam jedini koji je o tome još davno pisao, baveći se sve većim i argumentiranijim optužbama međunarodnih organizacija za nasilno ponašanje policije prema izbjeglicama, kako jednom kad nasilje postane prihvaćeni način ponašanja, ono ne može ostati izolirano i ne postati pravilo.

Radi se o dva realna problema

Stoga nam ovaj slučaj govori o dva realna problema, od kojih se prvi odnosi na bespotrebnu brutalnost policije kao praksu, dok je drugi znatno dublji i ukazuje na generalno nasilje i svemoć države, koje je dodatno potencirano ovom višemjesečnom izvanrednom situacijom u kojoj se nalazimo. Sve ovo što se događa svjedoči o tome koliko će biti teško vratiti se na situaciju prije uvođenja neproglašenog izvanrednog stanja i koliko nam je demokracija krhka, zajedno s čitavim paketom građanskih i ljudskih prava.

Ona se nalazi u takvom stanju ponajprije jer je kao društvo nismo stigli niti pošteno izgraditi, u prvom redu zbog toga što su to minirali oni najodgovorniji iz vječno vladajuće stranke, zbog čega svaka izvanredna situacija predstavlja jednako ozbiljan izazov temeljnim slobodama, koliko i ideji jednakosti svih pred zakonom. O ovom posljednjem skupilo se toliko dokaza posljednjih dana, da bi nas nabrajanje daleko odvelo, posebno jer javnost ionako svakodnevno prati upotrebu dvostrukih kriterija institucija i stožera u odnosu prema premijeru, samoizolaciji te selektivnom otvaranju i zatvaranju granica.

Temelj čitavog sustava je jednakost pred zakonom

Koliko god svaki izbori bili važni zbog toga što određuju civilizacijski, ideološki i ekonomski smjer zemlje, temelj čitavog sustava je pravna sigurnost i jednakost svih pred zakonom i pred javnim i državnim institucijama. Ako nje nema, onda se sve dovodi u pitanje i razvija se temeljno nepovjerenje građana u državu, koje se onda prelijeva na sve ostale segmente života i društva.

Zbog svega ovoga sama isprika zbog ovakvog postupanja policije više ne može biti dovoljna. Jedino što bi moglo početi mijenjati stvari je politička odluka da takvo ponašanje niti u jednom slučaju nije dopušteno, što bi moralo dovesti do promjene prakse.

Budući da ionako živimo u društvu prepunom što verbalnog, što uličnog, što stadionskog ili grafiterskog nasilja, doista nije lijepo da ga pored svega toga proizvode i organi države. Kulturu mira i nenasilja nažalost nismo uspjeli izgraditi, niti se od posljedica rata i ratnih tema odmaknuti, opet zbog nedostatka političke volje i sada je stvarno došlo vrijeme da kao društvo to odlučimo napraviti.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
167 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program