Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje za ono zbog čega bježi od hrvatskog pravosuđa

Bjegunac od hrvatskog pravosuđa u BiH je postao čašćen, hvaljen i odlikovan titulom 'menadžera stoljeća'

Dok se s jedne strane bosanskohercegovačka javnost često s pravom uzrujava oko patronizirajućeg odnosa visoke hrvatske politike prema toj zemlji i bazičnog nepoštivanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, u čemu je aktualna predsjednica prvakinja, dotle se ovakvim javnim počastima u organizaciji čovjeka koji nije baš autsajder u BiH, iskazuje također bazično nepoštovanje hrvatskog pravosuđa.

Iako je u političkom i državotvornom smislu odavno upokojena i nema nikakvih izgleda, niti nastojanja da se u skorije zamislivo vrijeme obnovi igdje drugdje, osim u noćnim morama hrvatskih desničara, Jugoslavija je nastavila postojati kroz zajedničko tržište, jedinstveni kulturni prostor i pop-kulturne fenomene. Ovo čini bolju stranu postjugoslavenske suradnje.

Postoji, naravno i ona mračnija strana koja se odnosi na činjenicu da su prečesto hrvatske putovnice pronalažene kod većih kriminalaca iz Srbije, da su veze između kriminalnih miljea na ovim prostorima trajale tijekom čitavog rata i ostale postojane nakon njega te da su mnogi iskoristili dvojno državljanstvo za bijeg od zakona iz jedne od zemalja, najčešće od zakona zemlje u kojoj su zapravo živjeli, u zemlju porijekla.

Bijeg bez posljedica

Ono što je, međutim činilo bitnu razliku između ove dvije stvari je to što su se ovi potonji trudili živjeti u anonimnosti, s nadom da će biti što brže zaboravljeni od strane pravosuđa. To se trudio napraviti čak i Miroslav Kutle, a zanimljivo je kako su jedina dvojica kojima to nikako nije padalo na pamet bili Branimir Glavaš nedavno i Zdravko Mamić trenutno.

Glavaševom statusu uvaženog građanina i saborskog zastupnika te općem zaboravu razloga zbog kojeg mu se uopće sudilo i zbog kojeg je pobjegao, eksponiranje u hercegovačkom egzilu, kao što vidimo, nije ni najmanje naškodilo. Po svemu sudeći neće ni Zdravku Mamiću, a i zašto bi kad je kompletan sustav koji ih je obojicu omogućio življi no ikada. Ovo o čemu pišem odnosi se na međusobni odnos Hrvatske i njenih bjegunaca.

Nema promjena u HNS-u i Dinamu

No, Zdravko Mamić je upravo uspio postati jedinstven po tome što, ne samo što se javno eksponira, nego je postao čašćen i hvaljen u Bosni i Hercegovini, i to upravo za poslove zbog kojih i bježi od hrvatskog pravosuđa. Naš junak je, naime, na osmom međunarodnom sportskom simpoziju i prvom simpoziju sportskog dokumentarnog filma, pod ravnanjem osnivača i direktora obiju manifestaciju, sportskog novinara Sabahudina Topalbećirevića, proglašen za sportskog menadžera desetljeća.

Mamić je tako, onako klasično euforičan kakvim ga šira javnost u jednoj od inkarnacija poznaje, sjedio kraj Dinamovih prvotimaca Danija Olma i Amera Gojaka, koji su također nagrađeni, ali i kraj Nenada Bjelice, proglašenog za trenera godine. Ta fotografija nasmijanih prvotimaca i trenera Dinama sa Zdravkom Mamićem dovoljna je da rasprši iluzije lakovjernijima o stvarnosti promjena u HNS-u i Dinamu.

Mamić u statusu kulturnjaka

Zdravko Mamić se na taj način, Topalbećirevićevom odlukom, prebacio u status kulturnjaka koji u nedostatku prostora za rad u matičnoj zemlji, pronalazi angažman u ostalim postjugoslavenskim zemljama, zahvaljujući čemu živi neki izokrenuti bosanskohercegovački san i smije se u lice svima koji razumiju o čemu je riječ. Ono što je bitno za napomenuti jeste da sam Mamić u ovom slučaju ne bi trebao čuditi nikoga.

Pravi problem leži u odsustvu bilo kakve svijesti da se Mamića nagrađuje upravo za ono zbog čega je ozbiljno optužen i to se radi bez ikakvog zazora, što problem diže na dvije razine. Dok se s jedne strane bosanskohercegovačka javnost često s pravom uzrujava oko patronizirajućeg odnosa visoke hrvatske politike prema toj zemlji i bazičnog nepoštivanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, u čemu je aktualna predsjednica prvakinja, dotle se ovakvim javnim počastima u organizaciji čovjeka koji nije baš autsajder u BiH, iskazuje također bazično nepoštovanje hrvatskog pravosuđa.

No, događa se još nešto na drugoj razini, a to je iskazivanje nedostatka bilo kakvog samopoštovanja, jer nagrada Mamiću u prvom redu predstavlja iskaz fascinacije njegovim likom i neiskazane zavisti zbog čega se takav nije pojavio i u bosanskohercegovačkom nogometu. Ovo je pak tužno na više razina i predstavlja trajni problem društva koje ne uspijeva nadići probleme uzrokovane ratnom destrukcijom zemlje.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
145 članaka Više o autoru
Više s weba