Kako smo uspjeli upropastiti 'dobru epidemiološku situaciju' i rastjerati turiste

Netko će trebati objasniti zašto su izostale mjere koje su mogle spriječiti nekontrolirano širenje zaraze

Oni strani gosti koji su tek namjeravali doći, a tangirani su odlukama vlasti Slovenije, Austrije, Italije, Njemačke ili Ujedinjene Kraljevine, otkazali su svoje rezervacije te je tako turistička sezona naprasno prekinuta. Izgubljene su stotine milijuna eura zbog neostvarene turističke potrošnje stranih gostiju jer Vlada i Stožer nisu upravljali krizom

U srpnju i kolovozu 2019. polovinu svih dolazaka stranih gostiju i dvije trećine svih noćenja napravili su građani Njemačke, Italije, Slovenije, Poljske, Češke, Austrije, Slovačke, Mađarske i BiH.

Budući da su kupališna mjesta hrvatske strane sjevernoga i srednjega Jadrana od najvećih gradova tih zemalja vremenski udaljena najviše jedan dan vožnje automobilom, a da su mediteranske i ostale turističke „avio-destinacije“ zbog pandemije prestale biti poželjne, bilo je dovoljno samo otvoriti granice za nesmetani promet putnika kako bi mnogi od njih ponovno pohrlili na Jadran. U srpnju ukupan broj stranih noćenja bio je manji za 42,1 % u odnosu na prošlogodišnji srpanj, ali broj noćenja gostiju iz gore navedene grupe zemalja smanjen je za manje od 30%.

Građani će tražiti krivce

Ukoliko smo htjeli i u kolovozu ponoviti turističke rezultate iz srpnja trebali smo samo pokušati zadržati otvorene granice matičnih država naših gostiju kako bi se nakon provedenoga odmora svi oni u njih mogli i nesmetano vratiti. Nažalost, u tome nismo uspjeli, a krivci za trenutni kolosalni fijasko i masovni egzodus stranih gostiju nisu ni više ili manje disciplinirani ili relaksirani hrvatski građani, krivci sigurno nisu ni naši gosti koji su samo slijedili naša pravila igre, krivci su oni koji su ta pravila igre zamislili i svima nama ih obznanili.

Ako je ekipa iz nacionalnog stožera u rano proljeće uživala u svojih pet minuta životne slave obasipana podrškom i ljubavlju svekolikoga pučanstva, sada je izgledno da će isti taj puk uskoro zatrebati krivce prema kojima će usmjeriti sve svoje frustracije i sav akumulirani bijes. Netko će trebati objasniti zašto su izostale mjere koje su mogle i trebale spriječiti nekontrolirano širenje zaraze koronavirusa.

Koliki su kapaciteti testiranja

Hrvatska se u ovome tjednu našla među europskim državama s najvećim brojem novih slučajeva na milijun stanovnika. Kada se tome pridoda i činjenica da u protekla tri dana imamo i daleko najveći udio pozitivnih slučajeva u Europi u odnosu na broj obavljenih testova postaje potpuno jasno zbog čega smo završili na „crvenoj“ listi Slovenije, Italije, Austrije i Ujedinjene Kraljevine, a dvije dalmatinske županije i na njemačkoj. Ministar zdravstva Vili Beroš tek je sada, šest mjeseci nakon početka pandemije, prvi puta javnosti priznao trenutne kapacitete testiranja.

Iako je njegova tabela, objavljena na portalu index.hr, u nesuglasju s kapacitetima zagrebačkih zdravstvenih ustanova, prema tabeli hrvatski kapacitet je 3000 testova dnevno, a prema HZJZ-u samo grad Zagreb može napraviti 4000 testova dnevno. Kako god bilo, ako se u Hrvatskoj nastavi testirati ovim tempom kao u prvoj polovici kolovoza, trebat će nam još tri i pol godine da napravimo isti broj testiranja koliko je do danas napravila Danska.

Plenković zaključio sezonu

Trenutni egzodus stranih gostiju ne može biti opravdan optuživanjem njihovih matičnih država. On neće biti zaustavljen zbog toga što će poslovično poduzetni i umješni ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman jako puno telefonirati, a ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak prijetiti Austrijancima odmazdom u sezoni skijanja kada će hrvatske skijaške postrojbe umjesto u Austriju, biti poslane na Sljeme i Platak.

Egzodus će se nastaviti bez obzira na to što će ministar zdravstva Vili Beroš i dalje uvjeravati sve koji ga žele slušati kako je zapravo kod nas „epidemiološka situacija povoljna“ i da je „Hrvatska sigurna“ što god ta fraza značila. Jedino je premijer Andrej Plenković na neki način zaključio hrvatsku turističku sezonu objašnjenjem kako europske vlade žele da se njihovi građani vrate s odmora iz inozemstva barem 14 dana prije početka nove školske godine kako bi mogle „kontrolirati epidemiološku situaciju“.

Težak debakl u par dana

Sva ta izmotavanja polaze od neprikosnovene dogme prema kojoj su hrvatske državne i zdravstvene vlasti toliko senzacionalno dobre i uspješne u kombiniranju borbe protiv širenja zaraze i borbe za svakoga stranoga gosta da zaslužuju samo naše, europsko i svjetsko puko divljenje. Najbolja ilustracija te dogme i enormnoga samozadovoljstva instant zvijezda nedavna je izjava agilne ravnateljice Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Željke Karin kako je njena županija „gotovo corona free“. Dva dana nakon te samohvale Njemačka je njenu i Šibensko-kninsku županiju stavila na „crvenu“ listu.

Zbog te hagiografije hrvatskoga mudrog rukovodstva nismo ni primijetili da su proglašena pobjeda nad pandemijom i osvojene mediteranske turističke igre u samo nekoliko dana pretvoreni u težak debakl. Budući da mačku moramo uzeti cijelu, uključivši i njen rep, bilo bi poželjno da javnost sazna zbog čega je svemoćni Stožer uopće dozvolio rad noćnih klubova, održavanje svadbi i sličnih velikih privatnih okupljanja ili javnih događanja poput Sinjske alke, kada je još na samome početku pandemije postalo jasno da su upravo to mjesta na kojima se stvaraju nova žarišta zaraze.

Opasnost od novih žarišta

U drugoj polovici travnja Republika Korea uspjela je potpuno svladati prvi val pandemije. Početkom svibnja dozvolili su ponovo rad noćnih klubova. Nakon što su samo tijekom prvog vikenda u svibnju zabilježena 102 nova slučaja povezana s posjetom noćnim klubovima u Seoulu, gradske vlasti zabranile su njihov daljnji rad. Ako u predizborno vrijeme Stožer vođen partijskim zovom nije uopće upravljao rizicima kako se ne bi zamjerio biračima, postavlja se pitanje zašto to nisu učinili nakon što su dobiveni izbori?

Krunoslav Capak i društvo sigurno znaju rangirati javna i privatna događanja prema njihovim epidemiološkim rizicima. Valjda su premijeru Andreju Plenkoviću imali prilike objasniti kako rad noćnih klubova i barova, kao i održavanje velikih javnih i privatnih skupova predstavlja latentnu opasnost za stvaranje novih žarišta zaraze.

Takva žarišta uvijek dovode do nekontroliranoga rasta broja novih slučajeva, a rast preko arbitrarno postavljenih limita za broj novozaraženih na milijun stanovnika neke zemlje ili pokrajine u nekome vremenskom razdoblju dovodi do njenoga automatskog stavljanja na „crvenu“ listu. Zbog toga je Hrvatska na tim listama i završila, a strani gosti u želji da izbjegnu sve gnjavaže, karantene i samoizolacije u matičnim državama, krenuli su u masovni povratak.

Vlada nije upravljala krizom

Oni strani gosti koji su tek namjeravali doći, a tangirani su odlukama vlasti Slovenije, Austrije, Italije, Njemačke ili Ujedinjene Kraljevine, otkazali su svoje rezervacije te je tako turistička sezona naprasno prekinuta. Izgubljene su stotine milijuna eura zbog neostvarene turističke potrošnje stranih gostiju jer Vlada i Stožer nisu upravljali krizom. Na hrvatskoj obali i otocima ima cijeli niz smještajnih objekata koji su mogli biti otvoreni i primati goste sve do druge polovine listopada.

Jedini preduvjet bio je da Hrvatska nema nekontrolirani porast broja novih slučajeva i da njihov broj ne probije arbitrarno određene limite u pojedinim državama. Taj uvjet nije ispunjen i oni koji su se do jučer hvalili kako smo mi ponajviše zahvaljujući njihovoj genijalnosti „turistički pobjednici Mediterana“, sada moraju objasniti razloge za ovakav poražavajući i gubitnički ishod. Ili nas možda misle i dalje uvjeravati kako su turistički brojevi iznad svih očekivanja?