Na pitanje kako komentira presudu Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, ugledni europski diplomata koji je dio svoje karijere proveo na prostoru bivše Jugoslavije, a sad je na visokoj dužnosti u jednoj međunarodnoj instituciji, odgovorio je kako ga ta presuda nije iznenadila.”Takva odluka suda bila je očekivana: bilo je, naime, sasvim dovoljno dokaza da se donese takva presuda. Međutim, ono što me zapanjilo, kao uostalom i većinu političara u EU i europskih medija, bile su reakcije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića. Napadi na sud od strane pojedinih radikalno desnih udruženja i dijela ekstremnih nacionalističkih medija, mogli su se očekivati, ali da će se najodgovorniji političari u državi na tako žestok način okomiti na jednu važnu međunarodnu instituciju, organ koji su osnovali Ujedinjeni narodi, to se ipak nije moglo predvidjeti”, kaže.
Po njemu, najveći je paradoks, i potpuno neshvatljivo ovo negiranje odnosa spram Međunarodnog suda u Haagu, jer se u Hrvatskoj uvriježilo mišljenje da su ambicije predsjednice i premijera da nakon određenih mandata kod kuće, nastave svoje karijere u međunarodnim institucijama. “Posljedica je ta da više nema nikakve bojazni od njihova odlaska iz Hrvatske. Koja će ih, naime, europska ili svjetska institucija prihvatiti u svoje redove nakon svega onoga što su izgovorili o Međunarodnom sudu u Haagu”, kaže i dodaje kako to nije sve jer su na sličan način reagirali na još nekoliko raznih odluka međunarodnih tijela.
“Primjerice, Hrvatska ne prihvaća odluku međunarodne arbitraže u sporu Hrvatske i Slovenije, napala je odluku međunarodne arbitraže u sporu između Hrvatske i mađarske naftne kompanije, a vrhunac je, dakako, odbijanje prihvaćanja presude suda u Haagu. Sve tri odluke Zagreb osporava, jer tvrdi da su svi međunarodni sudovi i arbitraže, pristrani i protiv Hrvatske, premda je upravo vaša zemlja zahtijevala osnivanje suda i pokretanje postupka arbitraže. U EU ne može proći taktika da se prihvaćaju samo one odluke koje nekomu odgovaraju, a odbacuju one s kojima se ne slažu. Također, zar nije malo čudno da je Hrvatska uvijek u pravu, a da su svi drugi uvijek u krivu”, kaže.
Žele u EU i NATO, a napadaju međunarodne institucije
Sugovornika Telegrama, koji tvrdi da gaji velike simpatije prema Hrvatskoj, u kojoj redovito uživa za ljetnog odmora, ipak najviše brine to što velik broj političara i medija, umjesto da racionaliziraju problem i smiruju uzavrelu atmosferu iz koje se može svašta izroditi, neodgovorno podižu tenzije, huškaju ljude protiv međunarodne zajednice i zapravo udaljavaju Hrvatsku od temeljnih vrijednosti Europske unije. “Takvo ponašanje budi nacionalističke strasti, obnavlja ozračje netrpeljivosti i netolerancije, što se najbolje vidi po tomu što se dio ljudi mentalno i psihološki vratio u devedesete godine prošlog stoljeća. Dužnost je odgovornih političara realno prikazivati probleme i govoriti istinu, a ne obmanjivati javnost.
Sasvim je sigurno da će danas, sutra, kad će vaša predsjednica i premijer eventualno kandidirati za neku funkciju u EU, UN-u ili NATO paktu, njihovi protukandidati iskoristiti sadašnje optužbe protiv međunarodnih tijela, kako bi ih kompromitirali. Ako im je pak bio cilj izjednačiti poziciju Hrvatske s položajem Mađarske i Poljske, a udaljiti ju što više od EU, onda su u tomu uspjeli.” Da bi na kraju dodatno potkrijepio svoje tvrdnje, Telegramov sugovornik podsjetio je kako nije bilo niti jednog europskog političara te niti jednog ozbiljnijeg medija koji je stao na stranu Hrvatske i koji nije kritizirao način na koji se komentirala presuda Međunarodnog suda u Haagu.
Sud temeljio presudu na izjavi Vijeća sigurnosti UN-a
Nekolicina iskusnijih stranih diplomata u Zagrebu također kažu da ne razumiju zašto se tako neodmjereno reagiralo na odluku suda, budući da je svakom tko pročita najvažnije dijelove presude potpuno jasno da je ona zasnovana na brojnim dokumentima i čvrsto utemeljenim činjenicama. Pri tomu se najčešće pozivaju na izjavu Vijeća sigurnosti UN-a iz 1994. godine, u kojoj, među ostalim, stoji da je “Vijeće sigurnosti duboko zabrinuto jer je Republika Hrvatska angažirala elemente Hrvatske vojske (HV), kao i tešku vojnu opremu u središnjim i južnim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine….
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vijeće sigurnosti strogo osuđuje Republiku Hrvatsku zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice Ujedinjenih naroda, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda i bitnih odluka Vijeća sigurnosti, a posebno Rezolucije 752 (1992.), u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine. Vijeće sigurnosti zahtijeva da Republika Hrvatska smjesta povuče sve elemente Hrvatske vojske (HV), kao i vojnu opremu, te da potpuno poštuje teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine”.
Potom se navodi da Vijeće sigurnosti potvrđuje suverenost, teritorijalni integritet i neovisnost Republike Bosne i Hercegovine te ne prihvaća i osuđuje prisvajanje teritorija silom ili ‘etničkim čišćenjem’, tko god ga počinio. Vijeće sigurnosti također je zatražilo od glavnog tajnika da ih “o napretku o potpunom i cjelovitom povlačenju svih elemenata Hrvatske vojske (HV), kao i vojne opreme, iz Republike Bosne i Hercegovine”.
Obnavlja se nacionalistička histerija
Na kraju je Vijeće sigurnosti izreklo i vrlo jasno upozorenje da bi moglo uvesti i sankcije protiv Hrvatske: “Vijeće sigurnosti razmotrit će druge ozbiljne mjere ako Republika Hrvatska smjesta ne zaustavi sve oblike interveniranja u Republici Bosni i Hercegovini. Također, sudsko vijeće je, kako bi dodatno potkrijepilo svoju odluku, na više mjesta citirao izjave predsjednika Franje Tuđmana u kojima se otvoreno zalagao za podjelu BiH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Umjesto da iskoriste najnoviju presudu i vremensku distancu kako bi priznali pogreške svojih prethodnika te tako stavili točku na razdoblje krivih ideja i procjena, vodeći političari svojim su ponašanjem podstakli stare ambicije i teze o podjeli BiH koje su svojedobno Hrvatsku stajale izolacije i oštre osude kompletne međunarodne zajednice. Zar nikome u Hrvatskoj nije u najmanju ruku čudno da su vodeći predstavnici Hrvata u BiH jedini u EU koji otvoreno podupiru srpskog autokratu Milorada Dodika.
Nije li, također, neprihvatljivo da se traži odgovornost za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića jer je predao kompromitirajuće materijale u Haag, a da se pri tomu ne osporava autentičnost tih dokumenata koji govore o namjeri da se podijeli BiH. Dakle, nije sporno da su dokumenti izvorni i istiniti, nego je problematično što su oni stavljena na uvid javnosti. Politika koja je zasnovana na lažima, ne može donijeti ništa dobroga ne samo drugim državama, nego ponajprije vlastitom narodu koji je prisiljen živjeti u iskrivljenoj slici stvarnosti i realnosti”, kaže naš sugovornik.
Osuđeno šezdesetak Srba i niti jedan Hrvat iz Hrvatske
Iz sukusa razgovora s više stranih diplomata iz Zagreba i Bruxellesa, koji zbog prirode posla nisu mogli govoriti pod svojim imenima, moglo se jasno zaključiti kako nitko od njih ne vjeruje u tvrdnje da bi netko od odgovornih europskih političkih i sudskih dužnosnika navijao za Sloveniju, Srbiju i Mađarsku, a bio protiv Hrvatske. Uvjereni su, također, da nitko u EU ne želi diskriminirati Hrvatsku, da nitko nema ama baš nikakva razloga biti nepravedan i pristran spram nje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također, misle kako je potpuno netočno tvrditi da je sud u Haagu pokušavao uspostaviti ravnotežu između strana u sukobu, kako je to više puta ponovila predsjednica države. Pri tomu podsjećaju da je Međunarodni sud u Haagu više od šezdesetak Srba osudio za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, a da je u zatvoru završio i umro njihov predsjednik Slobodan Milošević. A da, istodobno, niti jedan Hrvat iz Hrvatske nije osuđen. Kako je moguće u takvoj situaciji, pitaju, govoriti o pristranosti i neobjektivnosti. A Hrvati iz BiH koji su osuđeni, kažnjeni su za zločine počinjene u toj državi, a ne u Hrvatskoj. Za njihove logore, ubijanja, mučenja, svi su znali, a postoje i brojni dokumenti koji to potvrđuju.
Kako strani diplomati vide presudu šestorci? Pa, presudu su očekivali, ali reakcije predsjednice i premijera ne
Pričali smo s više stranih diplomata iz Zagreba i Bruxellesa
O presudi bosanskohercegovačkoj šestorci, Telegramov Malden Pleše razgovarao je s jednim uglednim europskim diplomatom, koji je dio karijere proveo na prostoru bivše Jugoslavije. Potpuno mu je neshvatljivo, kaže, predsjedničino i premijerovo negiranje odnosa spram Međunarodnog suda u Haagu. 'U Hrvatskoj se uvriježilo mišljenje da su ambicije predsjednice i premijera da svoje karijere nastave u međunarodnim institucijama. Koja će ih, naime, europska ili svjetska institucija prihvatiti u svoje redove nakon svega onoga što su izgovorili o sudu u Haagu'
Na pitanje kako komentira presudu Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, ugledni europski diplomata koji je dio svoje karijere proveo na prostoru bivše Jugoslavije, a sad je na visokoj dužnosti u jednoj međunarodnoj instituciji, odgovorio je kako ga ta presuda nije iznenadila.”Takva odluka suda bila je očekivana: bilo je, naime, sasvim dovoljno dokaza da se donese takva presuda. Međutim, ono što me zapanjilo, kao uostalom i većinu političara u EU i europskih medija, bile su reakcije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića. Napadi na sud od strane pojedinih radikalno desnih udruženja i dijela ekstremnih nacionalističkih medija, mogli su se očekivati, ali da će se najodgovorniji političari u državi na tako žestok način okomiti na jednu važnu međunarodnu instituciju, organ koji su osnovali Ujedinjeni narodi, to se ipak nije moglo predvidjeti”, kaže.
Po njemu, najveći je paradoks, i potpuno neshvatljivo ovo negiranje odnosa spram Međunarodnog suda u Haagu, jer se u Hrvatskoj uvriježilo mišljenje da su ambicije predsjednice i premijera da nakon određenih mandata kod kuće, nastave svoje karijere u međunarodnim institucijama. “Posljedica je ta da više nema nikakve bojazni od njihova odlaska iz Hrvatske. Koja će ih, naime, europska ili svjetska institucija prihvatiti u svoje redove nakon svega onoga što su izgovorili o Međunarodnom sudu u Haagu”, kaže i dodaje kako to nije sve jer su na sličan način reagirali na još nekoliko raznih odluka međunarodnih tijela.
“Primjerice, Hrvatska ne prihvaća odluku međunarodne arbitraže u sporu Hrvatske i Slovenije, napala je odluku međunarodne arbitraže u sporu između Hrvatske i mađarske naftne kompanije, a vrhunac je, dakako, odbijanje prihvaćanja presude suda u Haagu. Sve tri odluke Zagreb osporava, jer tvrdi da su svi međunarodni sudovi i arbitraže, pristrani i protiv Hrvatske, premda je upravo vaša zemlja zahtijevala osnivanje suda i pokretanje postupka arbitraže. U EU ne može proći taktika da se prihvaćaju samo one odluke koje nekomu odgovaraju, a odbacuju one s kojima se ne slažu. Također, zar nije malo čudno da je Hrvatska uvijek u pravu, a da su svi drugi uvijek u krivu”, kaže.
Žele u EU i NATO, a napadaju međunarodne institucije
Sugovornika Telegrama, koji tvrdi da gaji velike simpatije prema Hrvatskoj, u kojoj redovito uživa za ljetnog odmora, ipak najviše brine to što velik broj političara i medija, umjesto da racionaliziraju problem i smiruju uzavrelu atmosferu iz koje se može svašta izroditi, neodgovorno podižu tenzije, huškaju ljude protiv međunarodne zajednice i zapravo udaljavaju Hrvatsku od temeljnih vrijednosti Europske unije. “Takvo ponašanje budi nacionalističke strasti, obnavlja ozračje netrpeljivosti i netolerancije, što se najbolje vidi po tomu što se dio ljudi mentalno i psihološki vratio u devedesete godine prošlog stoljeća. Dužnost je odgovornih političara realno prikazivati probleme i govoriti istinu, a ne obmanjivati javnost.
Sasvim je sigurno da će danas, sutra, kad će vaša predsjednica i premijer eventualno kandidirati za neku funkciju u EU, UN-u ili NATO paktu, njihovi protukandidati iskoristiti sadašnje optužbe protiv međunarodnih tijela, kako bi ih kompromitirali. Ako im je pak bio cilj izjednačiti poziciju Hrvatske s položajem Mađarske i Poljske, a udaljiti ju što više od EU, onda su u tomu uspjeli.” Da bi na kraju dodatno potkrijepio svoje tvrdnje, Telegramov sugovornik podsjetio je kako nije bilo niti jednog europskog političara te niti jednog ozbiljnijeg medija koji je stao na stranu Hrvatske i koji nije kritizirao način na koji se komentirala presuda Međunarodnog suda u Haagu.
Sud temeljio presudu na izjavi Vijeća sigurnosti UN-a
Nekolicina iskusnijih stranih diplomata u Zagrebu također kažu da ne razumiju zašto se tako neodmjereno reagiralo na odluku suda, budući da je svakom tko pročita najvažnije dijelove presude potpuno jasno da je ona zasnovana na brojnim dokumentima i čvrsto utemeljenim činjenicama. Pri tomu se najčešće pozivaju na izjavu Vijeća sigurnosti UN-a iz 1994. godine, u kojoj, među ostalim, stoji da je “Vijeće sigurnosti duboko zabrinuto jer je Republika Hrvatska angažirala elemente Hrvatske vojske (HV), kao i tešku vojnu opremu u središnjim i južnim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine….
Vijeće sigurnosti strogo osuđuje Republiku Hrvatsku zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice Ujedinjenih naroda, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda i bitnih odluka Vijeća sigurnosti, a posebno Rezolucije 752 (1992.), u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine. Vijeće sigurnosti zahtijeva da Republika Hrvatska smjesta povuče sve elemente Hrvatske vojske (HV), kao i vojnu opremu, te da potpuno poštuje teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine”.
Potom se navodi da Vijeće sigurnosti potvrđuje suverenost, teritorijalni integritet i neovisnost Republike Bosne i Hercegovine te ne prihvaća i osuđuje prisvajanje teritorija silom ili ‘etničkim čišćenjem’, tko god ga počinio. Vijeće sigurnosti također je zatražilo od glavnog tajnika da ih “o napretku o potpunom i cjelovitom povlačenju svih elemenata Hrvatske vojske (HV), kao i vojne opreme, iz Republike Bosne i Hercegovine”.
Obnavlja se nacionalistička histerija
Na kraju je Vijeće sigurnosti izreklo i vrlo jasno upozorenje da bi moglo uvesti i sankcije protiv Hrvatske: “Vijeće sigurnosti razmotrit će druge ozbiljne mjere ako Republika Hrvatska smjesta ne zaustavi sve oblike interveniranja u Republici Bosni i Hercegovini. Također, sudsko vijeće je, kako bi dodatno potkrijepilo svoju odluku, na više mjesta citirao izjave predsjednika Franje Tuđmana u kojima se otvoreno zalagao za podjelu BiH.
“Umjesto da iskoriste najnoviju presudu i vremensku distancu kako bi priznali pogreške svojih prethodnika te tako stavili točku na razdoblje krivih ideja i procjena, vodeći političari svojim su ponašanjem podstakli stare ambicije i teze o podjeli BiH koje su svojedobno Hrvatsku stajale izolacije i oštre osude kompletne međunarodne zajednice. Zar nikome u Hrvatskoj nije u najmanju ruku čudno da su vodeći predstavnici Hrvata u BiH jedini u EU koji otvoreno podupiru srpskog autokratu Milorada Dodika.
Nije li, također, neprihvatljivo da se traži odgovornost za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića jer je predao kompromitirajuće materijale u Haag, a da se pri tomu ne osporava autentičnost tih dokumenata koji govore o namjeri da se podijeli BiH. Dakle, nije sporno da su dokumenti izvorni i istiniti, nego je problematično što su oni stavljena na uvid javnosti. Politika koja je zasnovana na lažima, ne može donijeti ništa dobroga ne samo drugim državama, nego ponajprije vlastitom narodu koji je prisiljen živjeti u iskrivljenoj slici stvarnosti i realnosti”, kaže naš sugovornik.
Osuđeno šezdesetak Srba i niti jedan Hrvat iz Hrvatske
Iz sukusa razgovora s više stranih diplomata iz Zagreba i Bruxellesa, koji zbog prirode posla nisu mogli govoriti pod svojim imenima, moglo se jasno zaključiti kako nitko od njih ne vjeruje u tvrdnje da bi netko od odgovornih europskih političkih i sudskih dužnosnika navijao za Sloveniju, Srbiju i Mađarsku, a bio protiv Hrvatske. Uvjereni su, također, da nitko u EU ne želi diskriminirati Hrvatsku, da nitko nema ama baš nikakva razloga biti nepravedan i pristran spram nje.
Također, misle kako je potpuno netočno tvrditi da je sud u Haagu pokušavao uspostaviti ravnotežu između strana u sukobu, kako je to više puta ponovila predsjednica države. Pri tomu podsjećaju da je Međunarodni sud u Haagu više od šezdesetak Srba osudio za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, a da je u zatvoru završio i umro njihov predsjednik Slobodan Milošević. A da, istodobno, niti jedan Hrvat iz Hrvatske nije osuđen. Kako je moguće u takvoj situaciji, pitaju, govoriti o pristranosti i neobjektivnosti. A Hrvati iz BiH koji su osuđeni, kažnjeni su za zločine počinjene u toj državi, a ne u Hrvatskoj. Za njihove logore, ubijanja, mučenja, svi su znali, a postoje i brojni dokumenti koji to potvrđuju.