Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako su generali izmanipulirali naivnog Trumpa da ostavi vojsku u Siriji? Spomenuli su mu puno nafte

Trump se cijelo vrijeme hvali da uzima naftu u Siriji, što je ratni zločin. Što se ustvari krije iza svega?

Slanje vojske u druge zemlje da tamo opljačka prirodne resurse – to je pristup međunarodnoj politici kakav su imali Džingis-kan, Adolf Hitler ili Sadam Husein. Ali Trump upravo to govori već danima, bez pardona. “Osigurali smo naftna polja, pa smo zato malu posadu američkih vojnika ostavili u tom području da čuvaju naftu”, rekao je nekidan.

U naopakom svijetu Donalda Trumpa lako je prepoznati kad laže, ali rijetki navrati u kojima kaže nešto istinito zbilja su zbunjujući. Mnogi sve njegove izjave apriori odbace, navikli da Trump stalno laže. Otkad je postao predsjednik do prošlog tjedna, Trump je javno izgovorio 13.435 dokazanih laži, ustrajno broji Washington Post. To je najviše ne samo u kategoriji američkih predsjednika, nego bilo koje javne osobe u ovoj zemlji. Nije zato neosnovano sve njegove istupe odmah baciti u kantu kao neistinite.

No, kad Trump počne zvučati kao da je na tragu istine, mnogi se sjete Epimenidova paradoksa: Svi Krećani lažu, rekao je taj legendarni filozof, koji je i sam bio s Krete. Laže li dakle i Epimenid kad kaže da svi poput njega lažu? Slično je i s Trumpom, ali s malim twistom: mnoge istinite izjave koje izgovori toliko su štetne po njega, da promatrači ne vjeruju kako bi racionalna osoba takvo što izrekla. Čini se da je to ponekad dio Trumpove strategije – kad nešto strašno ni ne pokušavate sakriti, nego bezočno priznate, postoji dio ljudi koje možete uvjeriti da to zapravo – nije strašno.

Trump je sam objavio dokaze protiv sebe

Uzmite za primjer nedavni slučaj njegova razgovora s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim. Zbog njega je protiv Trumpa konačno pokrenut postupak impeachmenta. Za sporni razgovor saznali smo iz pritužbe zviždača, ali smo ga svi mogli pročitati jer ga je Trump – na zaprepaštenje republikanaca – sam objavio. Nakon toga je počeo tvrditi da u njemu nema ništa sporno, iako je razgovor krajnje inkriminirajući i dokazuje da je Trump zloupotrebio poziciju predsjednika ne bi li drugu državu prisilio da kopa političku prljavštinu protiv njegova izglednog rivala Joea Bidena.

No, Trump već mjesec dana svaki dan tvita i govori da je razgovor bio “savršen”, pokušavajući ignorirati stvarnost i stvoriti “alternativnu stvarnost”. I to mu polazi za rukom, barem kod njegovih zadrtih pristaša. Svaki put kad netko kaže da je razgovor dokaz da Trumpa treba impeachati, on kaže – Pročitajte razgovor! Zna da njegova baza to nikad neće čitati; a i da pročita, vjerovat će njegovoj interpretaciji, a ne vlastitim očima.

Veo laži oko sirijske nafte

Takvih je primjera puno i oni zbunjuju jer nikome drugome na svijetu ne bi uspjelo što njemu uspijeva – u bezbroj laži udjenuti poneku istinu, ili otkriti istinitu činjenicu pa je proglasiti upravo suprotnom od onoga što doista jest. Tako nešto događa se ovih dana i s pričom o sirijskoj nafti.

Ako mu je vjerovati na riječ, Trump je prošlog tjedna javno priznao da je počinio ratni zločin. Govoreći o svojoj odluci da povuče američke vojnike iz Sirije, rekao je da “Amerika neće biti policajac u slučaju dviju država koje se ne podnose već stoljećima, ali smo uzeli naftu”. “Uvijek sam govorio – uzmite naftu! To je 45 milijuna dolara mjesečno.”

Trump bi samo uzimao naftu

Još kao kandidat, Trump je redovito govorio o svojoj viziji američke uloge na Bliskom istoku, koja uključuje intervenciju ako je nužno, ali onda brzo povlačenje i uzimanje naftnih polja od države u koju je vojska bila raspoređena. “Ja bih bio uzeo naftu”, rekao je 2016. godine, komentirajući rat u Iraku. “U stara vremena, znate, pobjedniku bi pripao plijen. Uđete, pobijedite u ratu i uzmete naftu”, govorio je Trump.

To je bilo tad – lajanje i busanje u prsa; nitko nije mislio da bi se to ikad dogodilo u stvarnosti. U ta doba je Trump govorio i da nije zadovoljan napadima dronovima kojima je Amerika likvidirala teroriste po Afganistanu, Pakistanu i Jemenu. “Nije dovoljno ubiti terorista; morate likvidirati i članove njegove obitelji!” Treba li napominjati da je to ratni zločin? Trump je javno zagovarao i ponovno uvođenje mučenja kao metode ispitivanja – čini se da je to mislio vrlo ozbiljno jer je general Jim Mattis, kao uvjet da postane njegov ministar obrane, tražio da se Trump javno obveže kako neće tražiti uvođenje mučenja. To se i dogodilo.

Ponaša se poput Hitlera i Džingis-kana

Mattis je lani podnio ostavku, čime je otišao i posljednji od iskusnijih političara i generala koji su okruživali Trumpa u prvom dijelu njegova mandata – “osovina odraslih” potpuno se raspala. Trump je odluku o povlačenju iz Sirije donio bez konzultacije i s kim. Sad je naredio i da u Siriji ostane mala grupa američkih vojnika i javno rekao da će oni “uzeti naftu”. Je li to laž, blef ili bezočna istina?

Ako je američki predsjednik doista naredio da se “uzme sirijska nafta”, bilo bi to nedvojbeno kršenje međunarodnog ratnog prava, Ženevskih konvencija, kao i američkog zakona. Slanje vojske u druge zemlje da tamo opljačka prirodne resurse – to je pristup međunarodnoj politici kakav su imali Džingis-kan, Adolf Hitler ili Sadam Husein. Ali Trump upravo to govori već danima, bez pardona. “Osigurali smo naftna polja, pa smo zato malu posadu američkih vojnika ostavili u tom području da čuvaju naftu”, rekao je nekidan. “Sad mi držimo tu naftu i mi odlučujemo što ćemo napraviti s njom u budućnosti”.

Predsjednik Amerike želi počiniti međunarodni zločin?

U nedjelju je otkrio i da već ima konkretan plan što napraviti s naftom koju je “uzeo”. “Planiram da možda sklopim deal s ExxonMobilom ili nekom od naših izvrsnih kompanija da odu tamo i to naprave kako spada … da podijelimo bogatstvo.”

Trump ne samo da potvrđuje da je naredio ratni zločin vojnog pljačkanja druge zemlje, nego i da je za svoj ratni zločin već smislio i supočinitelja. Šefovima ExxonMobila, firme njegova bivšeg državnog tajnika Rexa Tillersona, vjerojatno je pao mrak na oči – predsjednik Amerike ih uključuje u svoj suludi međunarodni zločin.

U Trumpovim očima već se vrti i dolarski iznos – “To je 45 milijuna mjesečno”, otkrio je. Ako netko u Haagu ikad bude razmišljao o podizanju optužnice protiv Trumpa, ova razina detalja – konkretan iznos plijena i promišljeni plan njegova zgrtanja – bit će jaki argumenti u korist tužitelja.

Rat zbog par naftnih polja na istoku Sirije?

Čak i da ostavite po strani sve međunarodno pravo, ratno profiterstvo odurno je i moralno neprihvatljivo ponašanje. A ovo o čemu Trump govori je sigurno u najmanju ruku ratno profiterstvo. Naftni izvori, koje su dosad držali Kurdi, sad su ostali u vakuumu jer su se Kurdi – nakon Trumpove izdaje – krenuli boriti protiv turske ofenzive. Na njihova naftna polja sad su došli Amerikanci – ako je vjerovati Trumpu.

Kako su ih to točno “uzeli” nije jasno – američka vojska, logično, nije obučena da pljačka prirodne resurse. Osim toga, nejasno je i kako će američki vojnici uopće “čuvati” naftu koju je Trump “uzeo”. Ako mala posada “čuva” naftu, netko mora čuvati tu malu posadu. To bi značilo da bi Trump trebao poslati još vojnika, bolje opremljenih, recimo tenkovima, da čuvaju one koji “čuvaju naftu”. I što bi ta mala posada – ili jača podrška, ako dođe – doista napravila ako netko pokuša “oteti” naftu?

Budući da bi to mogli napraviti Sirijci, Rusi ili Turci – hoće li Amerika zbog nafte koju je Trump “uzeo” pucati na Ruse, ući u sukob sa snagama Bašara al-Asada ili zaratiti s NATO-saveznikom Turskom? I zbog čega – par naftnih polja na istoku Sirije? Amerika je u rujnu bila najveći svjetski proizvođač nafte – nakratko je bila prešišala i Saudijsku Arabiju i Rusiju. Što Americi trebaju naftna polja u Siriji? Stvar je ozbiljno bolesna.

Jednim potezom se odrekao svih prednosti koje su do tad imali

Zato se treba vratiti našem prijatelju Epimenidu i njegovoj konstataciji da svi Krećani lažu. Po svemu što znamo, Trump nije sam sebe javno i opetovano stavio na listu osumnjičenika suda u Haagu jer nije “uzeo” nikakvu naftu u Siriji. Po onome što su u Washingtonu uspjeli saznati američki mediji – koji su zabezeknuti kao vi i ja – cijela priča s “uzimanjem” nafte je budalaština koju su Trumpu prodali vojni krugovi ne bi li barem donekle amortizirali njegovu katastrofalnu izdaju Kurda i odluku o povlačenju iz Sirije.

Pentagon je tražio način da na terenu zadrži barem minimalnu vojnu prisutnost – sjetite se, cijeli ovaj kaos nastao je jer je Trump povukao ukupno pedeset vojnika, koji su bili tampon zona i faktor stabilnosti na sjeveru Sirije. Kad su se oni povukli, otvorila su se vrata pakla, posebno za sirijske Kurde, koje “čiste” Turci. Američka vojska tražila je način da u Siriji zadrži barem nekoliko desetaka vojnika, jer to značajno mijenja američku poziciju u budućem razvoju događaja. Trump se jednim potezom odrekao sve prednosti koju su Amerikanci dotad imali, ali ako se povuku do posljednjeg vojnika, Ameriku više nitko ništa neće pitati kad se bude odlučivala budućnost Sirije i šire regije.

Cijena pakta s Trumpom

No, kako zadržati vojsku kad je vrhovni zapovjednik naredio da se svi povuku? Ni u Pentagonu nisu budale – svjesni su da je vrhovni zapovjednik neuka budala koja je poput djeteta fascinirana vojskom i ima bolesne i kriminalne ideje kako je iskoristiti za pljačku drugih država. Izmanipulirali su Trumpa prodavši mu priču da je nužno zadržati barem mali broj vojnika koji će “čuvati naftna polja”. Vojni zapovjednici vjerojatno su mu rekli da ta polja treba čuvati od potencijalno obnovljenog ISIS-a, koji je prije četiri-pet godina uspio održavati svoju zločinačku državu financirajući je upravo naftom koju su crpili i ilegalno prodavali na crnom tržištu.

Generali su sigurno znali za Trumpovu sklonost ratnom profiterstvu – zato su vjerojatno i odabrali taj pristup. Da se razumijemo, čak i minimalna američka prisutnost u Siriji bolja je od potpunog odlaska jer svi drugi igrači – Rusija, Iran, Asad, Turska – imaju vrlo opasne namjere. Pentagon je vjerojatno računao da će Trump pasti na priču o nafti. Nitko nije računao da će on potom otići na televiziju busati se u prsa svojim ratnim zločinom i američku vojsku prikazati kao kopnene gusare. Ali to je, izgleda, cijena pakta s Trumpom.

Trumpa ne zanimaju američki strateški interesi

Racionalno, takav pristup nije posve lud: Trump je bezbroj puta dokazao da ga ne zanimaju američki strateški interesi niti ga diraju humanitarne katastrofe – kad ljudi nastradaju, on u najboljem slučaju na njih baca papirnate ručnike. U najgorem slučaju, kao nedavno s Kurdima, napada žrtve i pokušava ih prikazati kao zločince. No, ako mu obećate priliku da na tuđoj nesreći zaradi milijune ili politički probitak za sebe, kupili ste njegovu pažnju, možda i njegovu milost.

To smo nedavno vidjeli u onom telefonskom razgovoru za koji Trump uporno govori da ga svi trebaju pročitati. Predsjednik je blokirao vojnu pomoć, nužnu da se Ukrajina obrani od ruske agresije, uvjetovavši slanje 400 milijuna dolara i prodaju protutenkovskih raketa time da Kijev iskopa političku prljavštinu protiv Bidena. Logika Donalda Trumpa na Balkanu je dobro poznata: svodi se na pitanje “Ima li mene tute?”

Trumpova ideja bila je infantilna

Slučaj sirijske nafte vjerojatno spada u sličnu kategoriju, ali je ovdje barem učinak donekle pozitivan – nitko neće “uzeti naftu” (kako bi taj čin ratnog profiterstva uopće i izveo u kaosu Sirije), ali je Trumpova infantilna ideja o tome kako se “demonstrira sila” iskorištena da Amerika ne počini potpuni harakiri i u Siriji zadrži makar mali broj vojnika. To nije zanemarivo, jer već dogodine u Bijelu kuću možda bude izabran netko intelektualno zreliji od dvogodišnjeg djeteta.

Dotad moramo izlaziti na kraj s predsjednikom koji se javno hvali svojim ratnim zločinima (iako ih, zahvaljujući odraslijima, vjerojatno ipak nije počinio). Žalosno po Ameriku, ovo izgleda utješno iz perspektive bilo koje druge države: ruku na srce, Hrvatska nikad ne bi izabrala generala Vladimira Zagorca za predsjednika.

Đivo Đurović
Analitičar
135 članaka Više o autoru
Više s weba