Nedavno sam, pišući o sad već legendarnom župniku i njegovoj misi na splitskoj Sirobuji postavio pitanje je li crkva privilegirana pred zakonom, da bi se vladajući u formi odluka kriznog stožera vrlo brzo potrudili ponuditi pozitivan odgovor na to pitanje. Najprije su dopustili otvaranje crkava čitavih devet dana prije nego što će dopustiti okupljanje maksimalno deset osoba na jednom mjestu, da bi jučer donijeli odluku kako će trgovačkim centrima biti zabranjen rad nedjeljom.
Takva praksa postojala je u socijalizmu, potom nakratko za vrijeme Račanove vlasti, što je puno relevantnije za ovu raspravu, no prije nego dođemo do nje trebamo se vratiti temeljnom pitanju, zašto baš nedjelja? Istina je da živimo u vremenu i sustavu koji generira čitav niz nepravdi i nejednakosti, ali te se nejednakosti i nepravde niti u teoriji ne mogu ispraviti tako što ćete jedan dan u tjednu dekretom zabraniti rad trgovačkih centara.
Po čemu se nedjelja razlikuje od nekog drugog dana?
Kompletna altruistična priča o tome kako će to pomoći obiteljima da budu zajedno za vikend, pored toga što ne predstavlja razlog za ovakvu vrstu odluke, počiva na potpunu krivoj pretpostavci o tome da postoji mogućnost da se vrijeme i ekonomija ljudi u današnjem društvu tako temeljito isplaniraju. Ona pada već na prvom koraku, budući da mnogi ljudi svakako rade i nastavit će raditi nedjeljom.
Neki zato što moraju, a neki poput ljudi koji rade u muzejima, iz razloga što se racionalno pretpostavlja kako će nedjeljom više ljudi imati slobodnog vremena, zbog čega muzeji uglavnom ne rade ponedjeljkom. Pored toga, koliko god udio ljudi zaposlenih u trgovini bio veliki, on ni blizu ne prelazi polovicu stanovništva. Tako da, čak i ukoliko bismo vjerovali izmišljenom razlogu o slobodnom vremenu za obiteljsko druženje, ova odluka naprosto ne bi ništa previše bitno promijenila po tom pitanju.
Uostalom, ako je do slobodnog dana, na kojeg svaki radnik ima pravo, on može biti konzumiran bilo koji dan u tjednu, ovisno o dogovoru radnika i poslodavaca. Ljudi imaju razne interese, hobije i obaveze i one jednostavno ne mogu sve biti vezane uz nedjelju. Ukoliko pak imamo tradicionalni društveni dogovor da se rad nedjeljom dodatno plaća, možda ima ljudi kojima će svaki ekstra prihod dobro doći.
Tri razloga zbog kojih Crkva traži zabranu
Sve su ovo faktori koji su logični, ali ne mogu niti dobiti priliku u javnoj raspravi koja izostaje u ovoj izvanrednoj situaciji i u kojoj se odluke donose arbitrarno, isključivo iz razloga jer je to tražila i traži Katolička crkva. Tri su razloga zbog kojih ona to traži. Prvi i najmanje važan je ideološki, budući da je nedjelja tradicionalno sveti dan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugi je u tome što očekuje da bi bez rada trgovačkih centara puno više ljudi dolazilo na nedjeljne mise, što je potpuno kriva računica, dok je treći ujedno i najskriveniji i najpogubniji. Katolička crkva, sada uz vladinu asistenciju želi što više upravljati našim vremenom, zbog čega pod parolom brige za zaposlene u trgovini, zapravo želi upravljati s vremenom svih građana. To se, koliko god to neki željeli tumačiti drukčije, ne može nazvati nikako drugačije, doli kao suspenzija dijela slobode.
HDZ-ova odluka logična je i problematična
To je, ne samo kao tendencija opasno, nego je i besmisleno. Svi iole stariji odlično se sjećaju doba s početka dvijetisućitih kad je Račanova vlada progurala ovakvu odluku, a građani stajali nedjeljom u redovima na ulicama ispred objekata koji su ujedno bili i kiosci i samoposluge, čekajući da im radnici kroz prozor isporuče sve ono što im je bilo potrebno.
Nažalost, u nizu nelogičnih odluka jednako pri zatvaranju, kao i pri otvaranju zemlje, ova u kojoj HDZ-ova Vlada ide na ruku Katoličkoj crkvi, je apsolutno logična, otprilike u onoj mjeri u kojoj je problematična.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su nam posljednje Vladine odluke pokazale da Crkva ovdje zbilja je iznad zakona
Po čemu se nedjelja razlikuje od ostalih dana?
Katolička crkva, sada uz vladinu asistenciju želi što više upravljati našim vremenom, zbog čega pod parolom brige za zaposlene u trgovini, zapravo želi upravljati s vremenom svih građana.
Nedavno sam, pišući o sad već legendarnom župniku i njegovoj misi na splitskoj Sirobuji postavio pitanje je li crkva privilegirana pred zakonom, da bi se vladajući u formi odluka kriznog stožera vrlo brzo potrudili ponuditi pozitivan odgovor na to pitanje. Najprije su dopustili otvaranje crkava čitavih devet dana prije nego što će dopustiti okupljanje maksimalno deset osoba na jednom mjestu, da bi jučer donijeli odluku kako će trgovačkim centrima biti zabranjen rad nedjeljom.
Takva praksa postojala je u socijalizmu, potom nakratko za vrijeme Račanove vlasti, što je puno relevantnije za ovu raspravu, no prije nego dođemo do nje trebamo se vratiti temeljnom pitanju, zašto baš nedjelja? Istina je da živimo u vremenu i sustavu koji generira čitav niz nepravdi i nejednakosti, ali te se nejednakosti i nepravde niti u teoriji ne mogu ispraviti tako što ćete jedan dan u tjednu dekretom zabraniti rad trgovačkih centara.
Po čemu se nedjelja razlikuje od nekog drugog dana?
Kompletna altruistična priča o tome kako će to pomoći obiteljima da budu zajedno za vikend, pored toga što ne predstavlja razlog za ovakvu vrstu odluke, počiva na potpunu krivoj pretpostavci o tome da postoji mogućnost da se vrijeme i ekonomija ljudi u današnjem društvu tako temeljito isplaniraju. Ona pada već na prvom koraku, budući da mnogi ljudi svakako rade i nastavit će raditi nedjeljom.
Neki zato što moraju, a neki poput ljudi koji rade u muzejima, iz razloga što se racionalno pretpostavlja kako će nedjeljom više ljudi imati slobodnog vremena, zbog čega muzeji uglavnom ne rade ponedjeljkom. Pored toga, koliko god udio ljudi zaposlenih u trgovini bio veliki, on ni blizu ne prelazi polovicu stanovništva. Tako da, čak i ukoliko bismo vjerovali izmišljenom razlogu o slobodnom vremenu za obiteljsko druženje, ova odluka naprosto ne bi ništa previše bitno promijenila po tom pitanju.
Uostalom, ako je do slobodnog dana, na kojeg svaki radnik ima pravo, on može biti konzumiran bilo koji dan u tjednu, ovisno o dogovoru radnika i poslodavaca. Ljudi imaju razne interese, hobije i obaveze i one jednostavno ne mogu sve biti vezane uz nedjelju. Ukoliko pak imamo tradicionalni društveni dogovor da se rad nedjeljom dodatno plaća, možda ima ljudi kojima će svaki ekstra prihod dobro doći.
Tri razloga zbog kojih Crkva traži zabranu
Sve su ovo faktori koji su logični, ali ne mogu niti dobiti priliku u javnoj raspravi koja izostaje u ovoj izvanrednoj situaciji i u kojoj se odluke donose arbitrarno, isključivo iz razloga jer je to tražila i traži Katolička crkva. Tri su razloga zbog kojih ona to traži. Prvi i najmanje važan je ideološki, budući da je nedjelja tradicionalno sveti dan.
Drugi je u tome što očekuje da bi bez rada trgovačkih centara puno više ljudi dolazilo na nedjeljne mise, što je potpuno kriva računica, dok je treći ujedno i najskriveniji i najpogubniji. Katolička crkva, sada uz vladinu asistenciju želi što više upravljati našim vremenom, zbog čega pod parolom brige za zaposlene u trgovini, zapravo želi upravljati s vremenom svih građana. To se, koliko god to neki željeli tumačiti drukčije, ne može nazvati nikako drugačije, doli kao suspenzija dijela slobode.
HDZ-ova odluka logična je i problematična
To je, ne samo kao tendencija opasno, nego je i besmisleno. Svi iole stariji odlično se sjećaju doba s početka dvijetisućitih kad je Račanova vlada progurala ovakvu odluku, a građani stajali nedjeljom u redovima na ulicama ispred objekata koji su ujedno bili i kiosci i samoposluge, čekajući da im radnici kroz prozor isporuče sve ono što im je bilo potrebno.
Nažalost, u nizu nelogičnih odluka jednako pri zatvaranju, kao i pri otvaranju zemlje, ova u kojoj HDZ-ova Vlada ide na ruku Katoličkoj crkvi, je apsolutno logična, otprilike u onoj mjeri u kojoj je problematična.