No, samo godinu dana ranije, Jandroković je također lovio preferencijalne glasove na parlamentarnim izborima. Taj put je bio kandidat u Šestoj izbornoj jedinici i na koalicijskoj listi nije bilo predsjednika HDZ-a. Jandroković je osvojio 8.101 glas (12,26 posto), što svakako nije rezultat za podcijeniti.
Čovjek za sva vremena
Ukratko, u glasačkom tijelu HDZ-a predsjednik Sabora ipak nije takav kompletni pikzibner kako bi se dalo zaključiti po rezultatu iz 2016. godine. No, kad se uzme u obzir ukupno biračko tijelo, Jandroković je daleko, jako daleko od toga da bi ga se moglo nazvati popularnim. Štoviše, kao čovjek koji je bio vrlo blizak suradnik, redom, Ivi Sanaderu, Jadranki Kosor, Tomislavu Karamarku i Andreju Plenkoviću, Jandroković je u javnosti prije svega krajnje nepopularan simbol stranačkog prevrtljivca, čovjeka za sva vremena i svakog šefa/šeficu.
Predsjednička kampanja je, međutim, ona u kojoj za pobjedu kandidati moraju zahvatiti daleko izvan bunara glasova simpatizera svoje stranke. HDZ je, podsjetimo, na europskim izborima u svibnju dobio nešto više od 22 posto glasova. Takav rezultat 22. siječnja mogao bi značiti ispadanje u prvom krugu. U takvoj situaciji donijeti odluku (ili pustiti da se stvar dogodi sama od sebe, svejedno) da je baš dobra ideja da u finišu kampanje Kolindu Grabar-Kitarović žestoko zagovara Gordan Jandroković djeluje poput ničim izazvanog autogola. Glavom. S centra.
Tvrdokorni bug u kampanji
Nije to, međutim, izuzetak, promašaj koji se dogodio igrom slučaja. Radi se o sustavnoj pogrešci, tvrdokornom bugu u kampanji aktualne predsjednice. Iste je prirode i odluka (ili puštanje da se stvar dogodi sama od sebe, svejedno) da glavni lik kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, zapravo, bude Andrej Plenković. Objektivne okolnosti, doduše, nisu baš lake, predsjednica se prvo skrivala od javnosti, a zatim i u pažljivo kontroliranim okolnostima uspijeva svojim izjavama, stilom ili stihom, izazvati krš i lom. No, Plenkovićevi okršaji s njenim protukandidatima podcrtali su upravo onaj narativ koji su željeli svi protukandidati Kolinde Grabar-Kitarović, a pogotovo onaj koji je za Plenkovića, zapravo, najopasniji – Miroslav Škoro.
Plenkovićevo uporno sudjelovanje u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović definitivno je predsjedničke izbore pretvorilo i u referendum o vladavini Andreja Plenkovića – kako onoj u Banskim dvorima, tako i onoj u HDZ-u. Lako je moguće da se premijeru rezultat tog referenduma nimalo neće dopasti. Što pokazuju i sve posljednje ankete – razlike su postale mikronske (jedino Škoro uvjerljivije vodi uđe li u drugi krug) s trendovima koji su za predsjednicu porazni. I sad je u HDZ-u već počela vrlo, vrlo ozbiljna nervoza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povratak Finaca
Ministar državne imovine Mario Banožić, valjda pod teretom neiskustva, javno istupa o tome kako bi oni koji nisu za Grabar-Kitarović trebali biti izvan stranke. Andrej Plenković, pak, koji se gadno lecnuo kad je prije nekoliko mjeseci na sastanku vrha stranke Vladimir Šeks rekao da bi poraz predsjednice bio i poraz premijera, već kreće u podjelu krivnje. “Bilo bi dobro da prvo pretendenti za mjesto predsjednika HDZ-a budu glasniji u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović”, kazao je u ovog vikenda u razgovoru za Novi list.
Stvarno? Možda Miro Kovač? Kad je ove jeseni Kovač kazao kako bi HDZ trebao raskinuti koaliciju sa SDSS-om, Plenković ga je brutalno poklopio: “Njegov stav je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. On utječe na politiku HDZ-a isto kao građanin Finske u Finskoj”. Ovdje valja podsjetiti da je čovjek koji je, eto, relevantan za HDZ kao bilo koji građanin Finske, bio voditelj izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović u kampanji 2014./2015. godine. Kampanji koja je završila pobjedom. Sad nema nikakvu funkciju, osim što bi, valjda, trebao podijeliti odgovornost s predsjednikom stranke zbog mogućeg debakla.
Kad ne pomaže ni skripta
Ili možda Davor Ivo Stier? Njega se najavljivalo kao aktivnog sudionika predsjedničine kampanje, no osim pojavljivanja na donatorskoj večeri i poziva koje je kao član stranke dobio za skup u Ciboni ovog tjedna u Zagrebu, to je cijela priča. Nigdje ga, primjerice, nisu zvali za govornicu da promovira predsjednicu, a kad je nedavno u WhatsApp aferi imao svoj stav, Plenković ga je poklopio s tim da “moramo staviti sa strane nečije ambicije i korištenje situacija koje se događaju, od fakata, činjenica i odgovornog ponašanja stranke sukladno statutu i etičkom kodeksu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, Stier, Kovač i ostali koji nisu u najužem (i u javnosti najnepopularnijem) krugu Plenkovićevih ljudi od povjerenja, trebali bi se sad u samom finišu utrke baciti na glavu u bitku koja se svakim danom doima sve izgubljenijom.
Dobro zamišljeno. Za razliku od cijele kampanje u kojoj su u HDZ-u očito pomislili kako će biti sasvim dovoljno predsjedničine istupe držati u što kontroliranijim, pažljivo skriptiranim uvjetima, a bočne udare otklanjati Plenkovićem, Jandrokovićem, Brankom Bačićem i ostalima. Kampanje koja djeluje baš kao da ju je osmislio um koji je idealni broj jedan HDZ-ove liste za europske izbore, one od 22 posto, vidio u – Karlu Ressleru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su u HDZ-u polako počeli tražiti krivce za mogući potop Kolinde Grabar Kitarović
Sad kad predsjednici prijeti potop, Plenković mudro poziva svoje stranačke oponente da se uključe u kampanju
Plenkovićevo uporno sudjelovanje u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović definitivno je predsjedničke izbore pretvorilo i u referendum o vladavini Andreja Plenkovića - kako onoj u Banskim dvorima, tako i onoj u HDZ-u. Lako je moguće da se premijeru rezultat tog referenduma nimalo neće dopasti.
Nazivati Gordana Jandrokovića “Agentom 808” zbog broja preferencijalnih glasova koje je dobio na parlamentarnim izborima 2016. godine baš i nije fer. Ne samo prema sadašnjem predsjedniku Sabora, već i prema – kontekstu. Naime, Jandroković je doista 2016. godine dobio samo 808 preferencijalnih glasova u Prvoj izbornoj jedinici, na kojoj je gro birača HDZ-a zaokružio ime predsjednika stranke Andreja Plenkovića.
No, samo godinu dana ranije, Jandroković je također lovio preferencijalne glasove na parlamentarnim izborima. Taj put je bio kandidat u Šestoj izbornoj jedinici i na koalicijskoj listi nije bilo predsjednika HDZ-a. Jandroković je osvojio 8.101 glas (12,26 posto), što svakako nije rezultat za podcijeniti.
Čovjek za sva vremena
Ukratko, u glasačkom tijelu HDZ-a predsjednik Sabora ipak nije takav kompletni pikzibner kako bi se dalo zaključiti po rezultatu iz 2016. godine. No, kad se uzme u obzir ukupno biračko tijelo, Jandroković je daleko, jako daleko od toga da bi ga se moglo nazvati popularnim. Štoviše, kao čovjek koji je bio vrlo blizak suradnik, redom, Ivi Sanaderu, Jadranki Kosor, Tomislavu Karamarku i Andreju Plenkoviću, Jandroković je u javnosti prije svega krajnje nepopularan simbol stranačkog prevrtljivca, čovjeka za sva vremena i svakog šefa/šeficu.
Predsjednička kampanja je, međutim, ona u kojoj za pobjedu kandidati moraju zahvatiti daleko izvan bunara glasova simpatizera svoje stranke. HDZ je, podsjetimo, na europskim izborima u svibnju dobio nešto više od 22 posto glasova. Takav rezultat 22. siječnja mogao bi značiti ispadanje u prvom krugu. U takvoj situaciji donijeti odluku (ili pustiti da se stvar dogodi sama od sebe, svejedno) da je baš dobra ideja da u finišu kampanje Kolindu Grabar-Kitarović žestoko zagovara Gordan Jandroković djeluje poput ničim izazvanog autogola. Glavom. S centra.
Tvrdokorni bug u kampanji
Nije to, međutim, izuzetak, promašaj koji se dogodio igrom slučaja. Radi se o sustavnoj pogrešci, tvrdokornom bugu u kampanji aktualne predsjednice. Iste je prirode i odluka (ili puštanje da se stvar dogodi sama od sebe, svejedno) da glavni lik kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, zapravo, bude Andrej Plenković. Objektivne okolnosti, doduše, nisu baš lake, predsjednica se prvo skrivala od javnosti, a zatim i u pažljivo kontroliranim okolnostima uspijeva svojim izjavama, stilom ili stihom, izazvati krš i lom. No, Plenkovićevi okršaji s njenim protukandidatima podcrtali su upravo onaj narativ koji su željeli svi protukandidati Kolinde Grabar-Kitarović, a pogotovo onaj koji je za Plenkovića, zapravo, najopasniji – Miroslav Škoro.
Plenkovićevo uporno sudjelovanje u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović definitivno je predsjedničke izbore pretvorilo i u referendum o vladavini Andreja Plenkovića – kako onoj u Banskim dvorima, tako i onoj u HDZ-u. Lako je moguće da se premijeru rezultat tog referenduma nimalo neće dopasti. Što pokazuju i sve posljednje ankete – razlike su postale mikronske (jedino Škoro uvjerljivije vodi uđe li u drugi krug) s trendovima koji su za predsjednicu porazni. I sad je u HDZ-u već počela vrlo, vrlo ozbiljna nervoza.
Povratak Finaca
Ministar državne imovine Mario Banožić, valjda pod teretom neiskustva, javno istupa o tome kako bi oni koji nisu za Grabar-Kitarović trebali biti izvan stranke. Andrej Plenković, pak, koji se gadno lecnuo kad je prije nekoliko mjeseci na sastanku vrha stranke Vladimir Šeks rekao da bi poraz predsjednice bio i poraz premijera, već kreće u podjelu krivnje. “Bilo bi dobro da prvo pretendenti za mjesto predsjednika HDZ-a budu glasniji u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović”, kazao je u ovog vikenda u razgovoru za Novi list.
Stvarno? Možda Miro Kovač? Kad je ove jeseni Kovač kazao kako bi HDZ trebao raskinuti koaliciju sa SDSS-om, Plenković ga je brutalno poklopio: “Njegov stav je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. On utječe na politiku HDZ-a isto kao građanin Finske u Finskoj”. Ovdje valja podsjetiti da je čovjek koji je, eto, relevantan za HDZ kao bilo koji građanin Finske, bio voditelj izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović u kampanji 2014./2015. godine. Kampanji koja je završila pobjedom. Sad nema nikakvu funkciju, osim što bi, valjda, trebao podijeliti odgovornost s predsjednikom stranke zbog mogućeg debakla.
Kad ne pomaže ni skripta
Ili možda Davor Ivo Stier? Njega se najavljivalo kao aktivnog sudionika predsjedničine kampanje, no osim pojavljivanja na donatorskoj večeri i poziva koje je kao član stranke dobio za skup u Ciboni ovog tjedna u Zagrebu, to je cijela priča. Nigdje ga, primjerice, nisu zvali za govornicu da promovira predsjednicu, a kad je nedavno u WhatsApp aferi imao svoj stav, Plenković ga je poklopio s tim da “moramo staviti sa strane nečije ambicije i korištenje situacija koje se događaju, od fakata, činjenica i odgovornog ponašanja stranke sukladno statutu i etičkom kodeksu”.
Dakle, Stier, Kovač i ostali koji nisu u najužem (i u javnosti najnepopularnijem) krugu Plenkovićevih ljudi od povjerenja, trebali bi se sad u samom finišu utrke baciti na glavu u bitku koja se svakim danom doima sve izgubljenijom.
Dobro zamišljeno. Za razliku od cijele kampanje u kojoj su u HDZ-u očito pomislili kako će biti sasvim dovoljno predsjedničine istupe držati u što kontroliranijim, pažljivo skriptiranim uvjetima, a bočne udare otklanjati Plenkovićem, Jandrokovićem, Brankom Bačićem i ostalima. Kampanje koja djeluje baš kao da ju je osmislio um koji je idealni broj jedan HDZ-ove liste za europske izbore, one od 22 posto, vidio u – Karlu Ressleru.