Nekad je nužno odabrati stranu

Kako to da su Božinović, Beroš, Capak i Markotić predali novinama svoje fotografije iz djetinjstva?

U ovoj teškoj i za mnoge bolnoj zdravstvenoj i ekonomskoj situaciji, pad u banalnosti može postati osobito iritantan

17.03.2020., Zagreb - Konferencija za medije Nacionalnog stozera civilne zastite o koronavirusu u Hrvatskoj. Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevic" Alemka Markotic, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav Capak, ministar unutarnjih poslova Davor Bozinovic, ministar zdravstva Vili Beros. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL
FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Sudioništvo u estradizaciji ide uz Severinu, Maju Šuput i Dražena Zečića. Ali sasvim je nespojivo s ovim našim generalima koji ti mogu zatvoriti lokal, odrapiti 30.000 kuna kazne, strpati te u ćuzu i propisati da hodaš s maskom koju nemaš gdje kupiti. Ali opet, sada barem vidimo da su i oni samo obični, mali ljudi, a ne svete slike. A to je osobito korisno držati u glavi kad su u pitanju moćne osobe u koje se - pogotovo u doba nesigurnosti i straha - projiciraju sve same viteške manire, vrline i kvalitete.

Bucmastog dečkića od nekoliko mjeseci u bijelom odjelcu s dva vunena cofleka pod vratom drži u naručju sretna majka. Djevojčica slavi jedanaesti rođendan, toliko je svjećica upravo ugasila. Stol je pun hrane, mama i tata su razdragani. I drugog dječaka slikali su s tortom. Smijucka se pred objektivom, svjećica je pet. Rođendani su važni pa evo nam i trećeg slavljenika. Momčić je lijep, drži se uspravno, napunio je tek četiri godine, a već se vidi da će od njega nešto biti.

Ovu slikovnicu s četvero djece objavile su jučer jedne tiražne zagrebačke dnevne novine. Na fotografijama su zapravo Davor Božinović, Alemka Markotić, Krunoslav Capak i Vili Beroš kad su bili mali. Potpuno je nedvojbeno da su članovi nacionalnog Stožera sami dali redakciji svoje slike da ih se objavi jer piše da su iz dobili iz privatnih albuma. To me totalno šokiralo.

Kladili bismo se da neće

Od četvero najvećih stručnjaka za koronu, narodno zdravlje, kompletnu organizaciju života u Hrvatskoj, za zabrane, dopuštenja i kaznene prijave, čovjek bi očekivao da neće sudjelovati u estradizaciji samih sebe. Čak bi se u to skoro svatko lako kladio kao u nešto posve sigurno. Kao što je recimo to da ćeš, kad razbiješ jaje, unutra naći žumanjak i bjelanjak.

Pa bi onda to samoprijegorno bježanje od medijskog jeftilena i buvljaka u konkretnom slučaju izgledalo ovako. Ujutro ih zovu iz novina s molbom da im ljubazno ustupe svoje fotografije iz djetinjstva. O, hvala vam na interesu, odgovaraju oni jedan za drugim, ali kao uglas. Ali nemojte, molim vas. Nema potrebe za nečim takvim. Mi samo radimo svoj posao. Nismo vam mi pop ikone. Stvarno nije važno kako smo izgledali kad smo imali jednu, četiri, pet ili jedanaest godina.

Vide li to sebe kao filmske zvijezde?

Ali Beroš, Capak, Božinović i doktorica Markotić nisu odbili ponudu. Nije čak ni ona koja mi je do jučer najviše sličila na nekoga tko bi to prvi učinio.

Te prastare fotke u novinama nisu, doduše, neka mrkla i generalna senzacija, ali nam govore zabrinjavajuću stvar. A ta je da su sebe kao filmske zvijezde počeli doživljavati ti sada najvažniji ljudi u državi, vrhunski stručnjaci, doktori znanosti kojima smo se predali s najvećim povjerenjem i po čijim smo se odlukama i smjernicama spremni ponašati. To te može jako razočarati. Nezdravo je. Pokvarilo je dobar dojam.

Viđamo povremeno u medijima mnogo slavnih osoba iz show businessa kako udaraju loptu u bakinom dvorištu ili ponosno podižu u zrak male pehare koje su osvojili na školskom natjecanju u gađanju glinenih golubova. Neki se igraju sa psom koji je veći od njih. Hrvaju se s tatom na krevetu. Pokazuju novu rođendansku haljinu s volančićima i rozom čipkom.

Šećerlema i limunada

To vole tabloidi, a jako vole i celebritiji jer im radi besplatnu reklamu. CD-i će se bolje prodavati. Blockbuster će se još više gledati sada kad se zna da taj slavni glumac, koji mlati milijune dolara i živi na Beverly Hillsu, dolazi iz siromašne obitelji koja nije mogla plaćati ni zdravstveno osiguranje. Evo ga na slici, musavoga i u pokrpanim hlačicama, jadno dijete.

Ali nekako vjeruješ da će u pripremi takvih ilustriranih šećerlema i limunada svojom voljom oduševljeno sudjelovati samo osobe ipak malo bolesno željne javne pažnje, drukanja popularnosti i divljenja. A takvi su ti porivi sasvim nespojivi s ovim našim generalima nacionalnog života koji ti mogu zatvoriti lokal, odrapiti kaznu od 30.000 kuna i strpati te u ćuzu ako se ne držiš naredbe i propisati da hodaš s rukavicama i s maskom koju nemaš gdje kupiti.

To ide uz Severinu, Maju Šuput i Dražena Zečića, o čijim privatnim životima također moramo znati sve da bi oni bolje zarađivali. Ali da dostavljaju novinama svoje sličice u benkicama nekako je neprikladno u slučaju potpredsjednika Vlade, ministra zdravstva, šefice ozbiljne zarazne klinike i ravnatelja ”Andrije Štampara”.

Samo ljudi, a ne svete slike

Oni su neupitnu općenarodnu slavu u ovoj krizi stekli jer ih doživljavamo kao stručne, načitane, odgovorne i stabilne ljude kojima sve što kažu možeš uzeti za ozbiljno. Kod njih nema gluposti i trivijale, samo brojke, nalazi i dokazi. To su face koje pišu znanstvene radove, a ne lufteri koji se produciraju po špici. No, eto, i s takvima se možeš zeznuti. Nije li ministar Vili Beroš već i prije ovoga pokleknuo kad se složio da njegova supruga u Gloriji pripovijeda kako ju je ”osvojio nježnošću i neposrednošću i često šarmirao nekim lijepim cvijetom”.

U ovoj teškoj i za mnoge bolnoj zdravstvenoj i ekonomskoj situaciji, koja je sve prije nego zabavna i revijalna, pad u banalnosti može postati osobito iritantan. Ponekad doista nije lako ostati na visini vlastite uloge. Laskanje zna ponijeti i čvrste karaktere da se umisle preko svake mjere.

Ali kad bolje razmislim, zapravo i nije loše što su ove dječje sličice naših malih bogova završile na naslovnici. To je kreštava pištaljka koja podsjeća javnost da su i oni samo obični, mali ljudi, a ne svete slike. A to je osobito korisno držati u glavi kad su u pitanju moćne osobe u koje se – pogotovo u doba nesigurnosti i straha – projiciraju sve same viteške manire, vrline i kvalitete.