Nekad je nužno odabrati stranu

Karamarko se stvarno vratio; nitko drugi nije u stanju tako spektakularno zaobići stvarnost poput njega

Karamarko je u svojoj povratničkoj objavi na najmanje tri mjesta izignorirao stvarnost

13.04.2016., Zagreb - Prvi potpredsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. 
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Dan je dvadesetprvi, lipnja 2016. godine. Tomislav Karamarko staje za govornicu u Središnjici HDZ-a, iza njega, tamo gdje su se do još prije nekoliko dana gurali stranački velikaši, stoji samo neometan pogled na stranački logo. Predsjednik HDZ-a daje ostavku na svoju funkciju. “Obećao sam stranci da ću uspjeti kreirati političku većinu i u tome nisam uspio te zato preuzimam odgovornost”. Danas tvrdi da je otišao zbog odluke Povjerenstva o sukobu interesa.

Vratio se! Tomislav Karamarko, čovjek koji je zaokrenuo HDZ oštro udesno, koji je najavljivao lustraciju i svođenje prostora slobode izražavanja na “svoja četiri zida”, opet jaše u hrvatskoj politici. I ne, njegov povratak ne čini potpunim pozdrav iz vikend statusa na Facebooku (“Do novih pobjeda za Hrvatsku!”), niti puštanje u medije neslužbenih informacija o tome da bi se nakon obljetnice Oluje mogao kandidirati za mjesto predsjednika HDZ-a.

Povratak Tomislava Karamarka punim tvori i virtuozni valcer koji je bivši šef HDZ-a otplesao sa – činjenicama.

Stvarnost s manje poezije

Dakle, Karamarko je u ne predugom tekstu na najmanje tri mjesta izignorirao stvarnost. Jer, ovakva, Facebook uljepšana verzija bolje liježe na njegovu najavu povratka.

Bivši predsjednik HDZ-a je za početak ustvrdio kako je nakon izbora 2015. godine – odustao od premijerske pozicije. Radi, jasno, “općeg dobra”, “stabilnosti Hrvatske”, te “pobjedničkog duha i stabilnosti Tuđmanovog HDZ-a”. Stvarnost je, naravno, bila neusporedivo manje poetična.

Tomislav Karamarko nakon izbora 2015. godine nije odustao ni od čega. Kako je na izborima njegov HDZ ostvario tek relativnu i tanku pobjedu (i to tek nakon što se uračunaju mandati iz dijaspore), Karamarko nije bio ni u poziciji da računa sa sigurnošću na premijersku poziciju. Ovisio je, dakle, o dobroj volji koalicijskog partnera, Mosta.
Most ga nije htio i tu je bio kraj.

Glave ga je došlo preslagivanje

No, Karamarkova aktualna priča tek je počela. “Nakon što je Povjerenstvo u nevjerojatnim okolnostima klasičnog verbalnog delikta odlučilo na moja leđa staviti teret potencijalnog sukoba interesa bez ikakvih sankcija, moralno, etički i politički odgovorno ispunio sam obećanje i odstupio sa svih političkih funkcija”, priča danas bivši (i budući?) predsjednik HDZ-a. Premotajmo unatrag tri godine i 24 dana.

Dan je dvadesetprvi, lipnja 2016. godine. Tomislav Karamarko staje za govornicu u Središnjici HDZ-a, iza njega, tamo gdje su se do još prije nekoliko dana gurali stranački velikaši, stoji samo neometan pogled na stranački logo. Predsjednik HDZ-a daje ostavku na svoju funkciju. “Obećao sam stranci da ću uspjeti kreirati političku većinu i u tome nisam uspio te zato preuzimam odgovornost”.

Sve je, dakle, jasno. Razlog odlaska nije bila odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, već rasplet Karamarkove odluke o rušenju (prve) Vlade HDZ-a i Mosta. Karamarko je svojim stranačkim kolegama obećao sastavljanje nove većine u Saboru i ostanak na vlasti. Nije uspio.

Zna bolje od predsjednika Ustavnog suda

Naposljetku, Karamarko u Facebook najavi svog povratka olako rasteže odluku Ustavnog suda o sudskim presudama oko njegove žalbe na odluku Povjerenstva. “Ovom pravednom presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske, rješenje Povjerenstva za sukob interesa glede mog slučaja postalo je nevjerodostojno, postalo je nepravomoćno, čime su načelno prestali egzistirati svi formalni razlozi zbog kojih sam bio prisiljen dati ostavke na sve političke dužnosti”, poentira emotivno nekadašnji vođa HDZ-a.

Izgleda da lideri te stranke imaju prilično ozbiljan problem s pridjevom “vjerodostojno”. Naime, problemčić Tomislava Karamarka je u tome što Ustavni sud uopće nije ulazio u ocjenu odluke Povjerenstva u njegovom slučaju. Tko to kaže? Pa… predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović: “Nismo se bavili Povjerenstvom niti njegovom odlukom niti smo utvrđivali je li Karamarko bio u sukobu interesa”, kazao je u petak za HRT.

Gorda spektakularnost

Ništa, dakle, nije ukinuto, osim odluka upravnih sudova u ovom slučaju, koje su donesene daleko, daleko nakon što je Karamarko napustio politiku. Dakle, rečenica u kojoj bivši predsjednik HDZ-a kaže da su “načelno prestali egzistirati svi formalni razlozi zbog kojih sam bio prisiljen dati ostavke na sve političke dužnosti”, gorda je spektakularnost.

Karamarko, naime, nije bio prisiljen dati ostavku na mjesto predsjednika stranke zbog odluke Povjerenstva, nego zbog propasti preslagivanja većine u Saboru. A odluka Povjerenstva, pritom, nije ni prestala egzistirati. Da, vratio se. Strepite.