Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Mladen Pleše | Snima: Vjekoslav Skledar

Kirurg Blivajs bio je u timu doktora koji su izveli čudo i curi prišili nogu. Sve nam je detaljno ispričao

Dugo smo pričali s Igorom Blivajsom, specijalistom maksilofacijalne kirurgije u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu

Za razliku od mnogih koji su zabrinuti zbog sve većeg odlaska liječnika u inozemstvo, doktor Blivajs misli da je to logična posljedica globalizacije i ulaska Hrvatske u EU. Premda je i on tijekom studija razmišljao o odlasku, ostao je u svom rodnom gradu jer tu ima sve, pa nije imao potrebe otići van'Sadašnji trendovi ne bi smjeli nikoga iznenađivati, niti bismo to trebali doživljavati posebno katastrofično. Dio liječnika će se vratiti, a doktori iz istočnijih susjednih zemalja dolazit će k nama'

Igor Blivajs, 37, specijalist maksilofacijalne kirurgije u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, bio je dio liječničkog tima koji je nedavno u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu jedinstvenim operativnim zahvatom spasio nogu 24-godišnjoj medicinskoj sestri Martini Dir. Djevojka je u vozilu vojne hitne pomoći doživjela prometnu nesreću u kojoj joj je teško stradala bedrena kost desne noge, tako da joj je prijetila natkoljenična amputacija.

S obzirom na to da u stručnoj literaturi nije pronašao niti jedan sličan slučaj, dr. Dinko Vidović, pročelnik Zavoda za sportsku traumatologiju u Traumatološkoj bolnici, osmislio je operaciju kako spasiti nogu djevojke. Okupio je tim liječnika koji je nakon punih 11 sati uspješno izveo iznimno kompliciran operativni zahvat. Doktor Blivajs dobio je zadatak transplantirati dio lisne kosti s lijeve noge, zajedno s krvnim žilama, u bedrenu kost desne noge, i na taj način stvoriti uvjete za koštano cijeljenje.

“Glavni je problem bio kako sve to izvesti, a da kost, koja je pukla duž cijele dužine i izgubila svoju krvnu opskrbu, biološki preživi. Odlučili smo presaditi lisnu kost jer bez nje noga može dobro funkcionirati. Veliku sigurnost tijekom zahvata pružio nam je vaskularni kirurg dr. Petar Brkić, jer je čitavo vrijeme postojala mogućnost ozljede velikih krvnih žila noge.”

Zašto je pozvan na ovu operaciju?

Doktor Blivajs objasnio je zašto ga je doktor Vidović pozvao u tim, s obzirom na to da je on maksilofacijalni kirurg koji se bavi kirurgijom glave i vrata. “Razlog tomu je što mi u Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta bolnice Dubrava rutinski izvodimo rekonstrukcije defekata koji su nastale na glavi ili vratu nakon odstranjenja velikih tumora ili kao posljedica ozljeda.

Dakle, imamo veliko iskustvo s presađivanjem mekih tkiva i kostiju. Dio čeljusti, lica ili kože koji su izgubljeni zamjenjujemo tkivom i kostima s različitih dijelova tijela. Mikrovaskularnim kirurškim zahvatom transportiramo dijelove kosti, kože, žila te tako nadoknađujemo ono što je stradalo zbog ozljeda ili bolesti. To su vrlo komplicirane operacije koje traju između 6 i 8 sati.”

Estetski dio operacije sve je bitniji

Dan prije razgovora doktor Blivajs bio je dio liječničkog tima koji je operirao pacijenta oboljelog od tumora zbog kojega je ostao bez pola srednjeg dijela lica i gornje čeljusti. “Uzeli smo kost i kožu s potkoljenice te praktički napravili posve novo lice. To je jednako ili još zahtjevnije od presađivanja kosti kod stradale djevojke, no presađivanje kostiju s noge na nogu bila je moja najzahtjevnija operacija do sada, ne samo zato što mi je bila prva takve vrste, nego i zbog toga što smo se našli na nepoznatom teritoriju”.

Zahvaljujući znanju i iskustvu, doktor Blivajs uspješno je obavio svoj dio operacije kojom je stradaloj djevojci spašena potencijalno izgubljena noga. No, za razliku od te operacije, zahvati na licu još su kompleksniji jer pacijenti očekuju ne samo da će im se vratiti funkcija nego da će posljedice zahvata biti što manje vidljive. “Sve što je vezano uz lice jako je neugodno, iza svakog reza koji se napravi na licu ostaje trag, vidi se čak i kad je napravljena najmanja operacija na nosu.

Primjerice, abdominalni kirurg nema tih problema, napravi veliki zahvat, ali su ožiljci pokriveni odjećom. Prije 30 ili 40 godina pacijenti su bili sretni ako im se vratila funkcija, no danas očekuju da im na presađenoj kosti izrastu novi zubi. Uz to porasla su očekivanja da će se što je moguće više sačuvati izgled lica tako da je estetski dio operacije sve bitniji. Zato maksilofacijalni kirurzi moraju imati smisla i osjećaj za ravnotežu lica, moraju na neki način imati umjetničku crtu u sebi kako bi pacijent nakon operacije izgledao što bolje.”

Bolnica ima veliko iskustvo iz Domovinskog rata

Klinika za kirurgiju lica, čeljusti i usta u bolnici Dubrava specifična je po tomu što je tijekom Domovinskog rata bila jedina koja liječila ranjenike s najkompleksnijim ozljedama lica. A njih je bilo jako puno i imali su vrlo ozbiljne defekte. Zahvaljujući iskustvu koje je stečeno, u Klinici je napravljen maksimalan napredak u razvoju maksilofacijalne kirurgije. Tu su dolazili i najbolji američki kirurzi koji su zajedno s našim liječnicima izvodili operacije.

Osim toga, na klinici se operiraju pacijenti koji boluju od tumora glave i vrata, veliki broj pacijenata s traumom lica nakon prometnih nesreća, sportskih ozljeda ili nasilja, te se izvode operativni zahvati na djeci koja se rode s malformacijama i deformitetima. I po svemu tomu smo najbolji u zemlji, ističe Blivajs. “Za sve ljude posebno je šokantno kad vide da im je stradalo lice ili kad saznaju da su dobili tumor na glavi.” To su, kaže doktor Blivajs, vrlo teške situacije.

Važna je humanost, ali i iskrenost

“U tim prvim trenucima nastojim biti što više čovjek, a što manje rutiner profesionalac. Iskustvo pokazuje da naši ljudi traže svojevrsnu bliskost s liječnikom, za razliku od germanskih ili skandinavskih zemalja, gdje je distanca između pacijenta i medicinskog osoblja prilično velika. Većina naših bolesnika voli osjetiti ljudsku crtu u liječniku i zato im valja pružiti posebnu pozornost.

U tako uspostavljenim odnosima i liječnici se osjećaju bolje jer se onda mogu zajedno suočiti s pacijentovom teškom dijagnozom. Nakon što ih upoznam sa stanjem, bolesnicima objašnjavam da im je to prvi dan ostatka života, da je to početak jedne borbe u kojoj smo zajedno te da moramo napraviti sve da ishod bude što bolji.”

Doktor Blivajs smatra kako liječnik ne smije govoriti neistine niti davati lažne nade pacijentima. “Mora im se objasniti da je pred bolesnikom i pred liječnicima veliki posao, od operativnog zahvata do zračenja, kemoterapije i rehabilitacije te da se bez prave suradnje ne mogu ostvariti željeni rezultati. Pri tomu se ne smije kriti da će bolesnici morati puno žrtvovati kako bi dobili šansu da se oporave i nastave normalnim životom. Većina pacijenata prihvaća takve prijedloge i to je onda baza iz koje se polazi u liječenju bolesti.”

Kirurgija u kojoj je ograničena uloga robota

U maksilofacijalnoj kirurgiji glave i vrata, otkriva doktor Blivajs, mini invazivni postupci te korištenje robota manje su prisutni nego u drugim granama medicine. “Premda korištenje robota još nije zaživjelo kao drugdje, takvi zahvati imaju perspektivu. U svijetu se sve više koriste, ali je to još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Po svojim znanjima i iskustvu mislim da robotika ipak neće biti toliko u primjeni kao u nekim drugim granama kirurgije.

Regija glave i vrata vrlo je specifična, praktički je nemoguće napraviti kvalitetnu mini invazivnu operaciju kao što je to moguće u abdominalnoj kirurgiji, urologiji ili ginekologiji gdje danas roboti igraju veliku ulogu. I u maksilofacijalnoj kirurgiji koriste se te metode, kod, primjerice operacija sinusa, ali pri zahtjevnim zahvatima na području glave i vrata roboti još dugo ipak neće imati preveliku ulogu.”

Manjak sredstava često može biti velika prednost

Za razgovora doktor Blivajs posebno je istaknuo ulogu bivših pročelnika Klinike, pokojnog profesora Miše Viraga i profesora Vedrana Uglešića, koji su puno doprinijeli usavršavanju mladih liječnika i napretku maksilofacijalne kirurgije, ali su i zaslužni za primjenu najnovijih tehnoloških postignuća. Profesor Virag je često znao govoriti kako je naša prednost pred razvijenim svijetom to što ne možemo odmah kupiti najnovije aparate, nego moramo čekati da se sakupi novac, a do tada se istraže sve njihove dobre i loše strane.

“Profesor Virag bio je čovjek koji se rijetko rađa. Unatoč tome što je bio vrhunski stručnjak i intelektualac, bio je jako skroman. Većina moje ljubavi prema struci rađala se zbog njega i uz njega, od njega sam naučio raditi i voljeti svoj posao. On ima najviše zasluge za moj razvoj.”

U Dubravi koriste najnovija tehnološka dostignuća

Iako roboti još nisu u široj primjeni, to nikako ne znači da se u bolnici u Dubravi ne koriste najnovija tehnološka dostignuća. U planiranju operacija velike mogućnosti pruža vrlo skupi softver i 3D printer. “Tu smo u korak s vremenom zahvaljujući profesoru Vedranu Uglešiću. Uz pomoć najnovijeg softvera možemo u detalje isplanirati operaciju, dobiti već razrađen operativni zahvat, od toga koliko tkiva treba za rekonstrukciju te na koji način se mora transportirati.

S takvim je uređajima lakše raditi jer u njih ubacimo rentgenske slike, CT i magnetsku rezonancu nakon čega softver nudi različite mogućnosti rekonstrukcija. Osim što na tom softveru možemo vježbati, on nam pomaže da planiramo i odaberemo najbolju varijantu operativnog zahvata jer nam daje kompletnu i kvalitetnu sliku o tomu što valja učiniti. Pri tomu je mogućnost greške svedena na minimum, od najviše jednog milimetra.”

Liječnicima se pritisak smanjuje s iskustvom

Što se pak tiče pritiska koji liječnici osjećaju prije operacija, doktor Blivajs kaže da je obrnuto proporcionalan s brojem operacija koje se naprave. “Pri prvim operacijama logično je da je pritisak na mlade liječnike velik. No, kako nižeš operacije tako se taj pritisak smanjuje, ali uvijek ostaje pritisak vezan uz odgovornost. On je uvijek prisutan, što je dobro, jer liječnika drži maksimalno koncentriranim. A to je preduvjet da se svaki zahvat izvede na najbolji mogući način.”

Djeca koja se rađaju s deformacijama kao što su rascjepi i zečje usne, u pravilu se operiraju već prve godine života. “To nisu velike operacije, to su manji kirurški zahvati, koje valja pametno osmisliti i dizajnirati kako bi se omogućio normalan psihofizički razvoj djeteta. Takvoj djeci valja osigurati normalno gutanje i govor, a zahvat se ne izvodi samo s vanjske, nego i unutarnje strane usne šupljine.”

Puno se očekuje od razvoja pametnih lijekova

Premda je sve veći broj pacijenta koji se uspješno liječe od tumora, doktor Blivajs najviše očekuje od napretka bazične znanosti o zloćudnim tumorima. “I dalje će se vjerojatno jedan broj tumora na glavi i vratu liječiti operacijama, premda su takvi zahvati vrlo teški i bolni. No puno se očekuje od razvoja pametnih lijekova te novih kombinacija kemoterapija i radijacije.

Bio sam na jednom tečaju iz onkološkog liječenja gdje je rečeno da će se značajno povećati učinkovitost liječenja pametnim lijekovima. Medicina strašno brzo napreduje, kad sam prije 12 godina diplomirao neki su zahvati i metode liječenja bili tek u povojima, a sada su već postali rutina. Ipak ne treba u kraćem roku očekivati neke revolucionarne novosti u liječenju zloćudnih tumora.”

Nedostatak opreme kompenzira trud i znanje

Ako liječnik želi napredovati mora redovito pratiti literaturu, odlaziti na kongrese, tečajeve i usavršavanja u inozemstvo. Doktor Blivajs kaže kako svake godine ima priliku nekoliko puta odlaziti u inozemstvo. “Uz stalno usavršavanje važno je razvijati kritički pristup i analitičnost, kako bi se odabralo ono što je najbolje za bolesnika. Također je bitna suradnja s vrhunskim svjetskim stručnjacima od kojih se može puno naučiti jer se tako mogu neposredno pratiti najnoviji trendovi u medicini.”

Doktor Blivajs smatra kako su financijske mogućnosti u nas neusporedivo slabije nego na Zapadu te ograničavaju kupnju nove opreme i instrumentarija. “Brojna tehnološka pomagala koja se vani već koriste rutinski, nama su nedostupna, a dio opreme koju imamo je zastario. Unatoč tome po stručnosti smo u korak s najboljima na svijetu, imamo rezultate koji su jako dobri. Po uspješnosti liječenja tumorskih bolesnika te rekonstrukcijskim zahvatima možemo se uspoređivati s najvećim centrima u svijetu. Znanjem, trudom, dodatnim angažmanom i entuzijazmom kompenzirano nedostatak najmodernije opreme.”

Ne misli da je masovni odlazak liječnika katastrofičan

Za razliku od mnogih koji ne kriju zabrinutost zbog sve većeg odlaska liječnika u inozemstvo, doktor Blivajs drži da je to logična posljedica globalizacije i ulaska Hrvatske u EU. Premda je i on tijekom studija razmišljao o odlasku, ostao je u svom rodnom gradu jer tu ima sve, pa nije imao potrebe otići van. “Tijekom pristupnih pregovora za ulazak u EU kao jednu od prednosti članstva isticali smo koristi od otvaranja tržišta rada, mobilnosti radne snage te velike mogućnosti studiranja i rada u inozemstvu.

Stoga sadašnji trendovi ne bi smjeli nikoga iznenađivati, niti bismo to trebali doživljavati posebno katastrofično. Dio liječnika će se vratiti, a doktori iz istočnijih susjednih zemalja, dolazit će k nama. Primjerice, poznajem nekoliko kolega Makedonaca koji su došli na edukaciju, tu su se zaljubili i ostali raditi. Na taj način krug se zatvara. Jedini problem je u tomu što je školstvo u nas besplatno, pa se postavlja pitanje može li država financirati studiranje ljudima koji potom odlaze u inozemstvo.”

Mladen Pleše
Novinar
538 članaka Više o autoru
Više s weba