Da neke stvari nikada ne stare i ostaju desetljećima aktualne, zbog čega ih i nazivamo evergreenima, posebno kada govorimo o muzici, znamo odavno. No, da će himnička ‘Poljska u mome srcu’ koju je Azra objavila na ‘Sunčanoj strani ulice’ u lipnju 1981. biti toliko primjenjiva u današnjim okolnostima bilo je ipak teško za pretpostaviti.
Štoviše, upravo je novi svijet koji je začet s pokretom ‘Solidarnosti’ i općim štrajkom koji ga je slijedio ovih dana opisao puni krug i zaključio jedan ciklus.
Poljska se, naime, sve primijetnije primiče novoj općedruštvenoj pobuni i generalnom štrajku zahvaljujući činjenici da se klerikalno-konzervativna vlada osjetila dovoljno snažnom da putem Ustavnog suda gotovo u potpunosti onemogući pravo na pobačaj.
Obrnut proces u Poljskoj
Nije, naravno Poljska neki izolirani otok konzervativizma u današnjem svijetu, no ono zbog čega zauzima ovu negativno avangardnu poziciju u stvaranju otvoreno klerikalne države jeste snažan utjecaj Katoličke crkve na društvo i politiku.
Iako je utjecaj na društvo duboko povijesno utemeljen, fenomen izravnog upliva u politički život zemlje začet je upravo osamdesetih godina, zahvaljujući čemu je Poljska puno sličnija današnjoj Hrvatskoj, nego Irskoj i Španjolskoj u kojima se dogodio posve obrnut proces modernističke liberalizacije društva i marginalizacije klerikalizma u političkom životu zemlje.
U komparaciji pak današnje Poljske i Hrvatske, hrvatsko društvo se pokazalo donekle zrelijim i otpornijim na pokušaje da crkveni zahtjevi u potpunosti izbrišu sekularnu državu i da stranke koje su izravno naslonjene na suvremene klerikalne pokrete dođu na vlast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postojanje kritične mase
No, s druge strane, još uvijek ne postoji dovoljna kritična masa, niti snažna politička opcija koja bi dovela u pitanje Vatikanske ugovore, kakva primjerice u Poljskoj postoji. Stoga je posebno zanimljivo pratiti aktualnu situaciju u toj zemlji iz hrvatske perspektive, budući da su jednako kao i kod nas obje tradicije koje se sada sukobljavaju nastale osamdesetih godina.
U Poljskoj čak u okviru istog pokreta ‘Solidarnosti’, a u Hrvatskoj kroz dvije tradicije, socijalističkog modernizma i klerikalnog pokreta. Poljski pokret ‘Solidarnosti’ je zbog ove njegove integrirajuće tradicije moguće komparirati i s našom antifašističkom borbom, koja je također iznjedrila i autoritarnu partijsku vlast i slobodarsku tradiciju.
U Hrvatskoj je modernizam izgubio bitku devedesetih godina, ali se ideja o njemu počela posljednjih godina obnavljati, dok je u Poljskoj moguće da su vladajući krivo procijenili situaciju, budući da po posljednjim istraživanjima čak 70 % ljudi ne podržava odluku Ustavnog suda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stara Azrina pjesma
U svemu tome jedan od bitnijih faktora je i činjenica da je mnogim ženama posve jasno kako ovo zakonsko rješenje predstavlja tek jedan od, doduše dramatičnijih, koraka ka tome da se poništi emancipacija žena uopće i vrati ih se u otvoreno podređenu društvenu poziciju, zbog čega su spremne na snažan otpor bez obzira na cijenu.
Da pri tome imaju podršku kompletnog liberalno-lijevog dijela građanstva je također posve očito. Tim prije što, zahvaljujući spomenutoj činjenici da se radi o općim trendovima klerikalizacije na zapadu, pa tako i u Europi, ovo neće stati na Poljskoj, ukoliko tamo prođe.
Zbog svega navedenog društvene mreže su preplavljene podrškom prema ženama u Poljskoj i stara Azrinu pjesma iznova djeluje istovremeno mobilizirajuće, koliko i generacijski.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko smo doista različiti od Poljske, zemlje u kojoj je Ustavni sud gotovo potpuno zabranio pobačaj
Poljska nije izolirani otok konzervativizma u današnjem svijetu
Iako je utjecaj na društvo duboko povijesno utemeljen, fenomen izravnog upliva u politički život zemlje začet je upravo osamdesetih godina, zahvaljujući čemu je Poljska puno sličnija današnjoj Hrvatskoj, nego Irskoj i Španjolskoj u kojima se dogodio posve obrnut proces modernističke liberalizacije društva i marginalizacije klerikalizma u političkom životu zemlje.
Da neke stvari nikada ne stare i ostaju desetljećima aktualne, zbog čega ih i nazivamo evergreenima, posebno kada govorimo o muzici, znamo odavno. No, da će himnička ‘Poljska u mome srcu’ koju je Azra objavila na ‘Sunčanoj strani ulice’ u lipnju 1981. biti toliko primjenjiva u današnjim okolnostima bilo je ipak teško za pretpostaviti.
Štoviše, upravo je novi svijet koji je začet s pokretom ‘Solidarnosti’ i općim štrajkom koji ga je slijedio ovih dana opisao puni krug i zaključio jedan ciklus.
Poljska se, naime, sve primijetnije primiče novoj općedruštvenoj pobuni i generalnom štrajku zahvaljujući činjenici da se klerikalno-konzervativna vlada osjetila dovoljno snažnom da putem Ustavnog suda gotovo u potpunosti onemogući pravo na pobačaj.
Obrnut proces u Poljskoj
Nije, naravno Poljska neki izolirani otok konzervativizma u današnjem svijetu, no ono zbog čega zauzima ovu negativno avangardnu poziciju u stvaranju otvoreno klerikalne države jeste snažan utjecaj Katoličke crkve na društvo i politiku.
Iako je utjecaj na društvo duboko povijesno utemeljen, fenomen izravnog upliva u politički život zemlje začet je upravo osamdesetih godina, zahvaljujući čemu je Poljska puno sličnija današnjoj Hrvatskoj, nego Irskoj i Španjolskoj u kojima se dogodio posve obrnut proces modernističke liberalizacije društva i marginalizacije klerikalizma u političkom životu zemlje.
U komparaciji pak današnje Poljske i Hrvatske, hrvatsko društvo se pokazalo donekle zrelijim i otpornijim na pokušaje da crkveni zahtjevi u potpunosti izbrišu sekularnu državu i da stranke koje su izravno naslonjene na suvremene klerikalne pokrete dođu na vlast.
Postojanje kritične mase
No, s druge strane, još uvijek ne postoji dovoljna kritična masa, niti snažna politička opcija koja bi dovela u pitanje Vatikanske ugovore, kakva primjerice u Poljskoj postoji. Stoga je posebno zanimljivo pratiti aktualnu situaciju u toj zemlji iz hrvatske perspektive, budući da su jednako kao i kod nas obje tradicije koje se sada sukobljavaju nastale osamdesetih godina.
U Poljskoj čak u okviru istog pokreta ‘Solidarnosti’, a u Hrvatskoj kroz dvije tradicije, socijalističkog modernizma i klerikalnog pokreta. Poljski pokret ‘Solidarnosti’ je zbog ove njegove integrirajuće tradicije moguće komparirati i s našom antifašističkom borbom, koja je također iznjedrila i autoritarnu partijsku vlast i slobodarsku tradiciju.
U Hrvatskoj je modernizam izgubio bitku devedesetih godina, ali se ideja o njemu počela posljednjih godina obnavljati, dok je u Poljskoj moguće da su vladajući krivo procijenili situaciju, budući da po posljednjim istraživanjima čak 70 % ljudi ne podržava odluku Ustavnog suda.
Stara Azrina pjesma
U svemu tome jedan od bitnijih faktora je i činjenica da je mnogim ženama posve jasno kako ovo zakonsko rješenje predstavlja tek jedan od, doduše dramatičnijih, koraka ka tome da se poništi emancipacija žena uopće i vrati ih se u otvoreno podređenu društvenu poziciju, zbog čega su spremne na snažan otpor bez obzira na cijenu.
Da pri tome imaju podršku kompletnog liberalno-lijevog dijela građanstva je također posve očito. Tim prije što, zahvaljujući spomenutoj činjenici da se radi o općim trendovima klerikalizacije na zapadu, pa tako i u Europi, ovo neće stati na Poljskoj, ukoliko tamo prođe.
Zbog svega navedenog društvene mreže su preplavljene podrškom prema ženama u Poljskoj i stara Azrinu pjesma iznova djeluje istovremeno mobilizirajuće, koliko i generacijski.