Prvi sam put predložio uvođenje vinjeta, umjesto već tada arhaičnog oblika naplate cestarine, na jednoj od sjednica Vlade Republike Hrvatske održanoj 2001. godine. Odgovoreno mi je da je za tako nešto prerano jer još uvijek nemamo dovoljno izgrađenih kilometara autocesta. Prvi članak na tu temu napisao sam za Telegram prije pune tri godine. Danas bih mogao prepisati taj isti članak iz kolovoza 2015. jer se u međuvremenu ništa nije promijenilo. Kilometarske kolone na naplatnim kućicama u Lučkom i dalje su svakoga vikenda u srpnju i kolovozu nepodnošljivo dugačke, a razumijevanja inozemnih turista za taj hrvatski anakronizam sve je manje.
Sedam država članica Europske unije i Švicarska imaju neki oblik elektronske ili beskontaktne naplate cestarina koji se bazira na neograničenom korištenju autocesta u nekom vremenskom razdoblju za fiksno plaćenu cijenu. Austrija, Bugarska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija naplaćuju upotrebu autocesta putem vinjeta ili elektronskog zapisa registracije vozila. Vozači mogu izbrati kupnju vinjeta za razdoblje od sedam ili deset dana, mjesec dana te cijelu godinu. U Sloveniji vinjeta koja vrijedi sedam dana ima cijenu od 15 €, mjesečna košta 30 €, a za godišnju treba izdvojiti 110 €. U Švicarskoj vozači mogu kupiti samo godišnju vinjetu po cijeni od 40 CHF ili 34,4 €.
Apsurdnost postojanja ovakvog HAC-a i tri ostala koncesionara
U Hrvatsku je u srpnju i kolovozu 2017. ušlo 5 400 000 stranih osobnih vozila, a u cijeloj godini 16 800 000. Da je svako strano vozilo moralo na ulazu kupiti vinjetu za sedam dana vožnje po slovenskoj cijeni od 15 € Hrvatska bi u 2017. s tog naslova imala prihod od 252 milijuna € ili nešto više nego što je HAC uspio prikupiti naplatom cestarine. Ako bi dvije trećine stranih vozila koja su ušla u Hrvatsku u 2017. kupilo godišnju vinjetu po švicarskoj cijeni od 34,4 € Hrvatska bi naplatila 381 milijun €.
Sva četiri hrvatska koncesionara, HAC, Autocesta Rijeka – Zagreb, Bina – Istra i Autocesta Zagreb – Macelj imali su u 2017. upravo toliki prihod od naplate cestarina. Znači, kad bismo uveli „švicarski“ model naplate cestarine prihodi koncesionara ostali bi isti, troškovi bi se smanjili za trećinu, a hrvatski vozači bi pritom mogli koristiti sve autoceste bez plaćanja naknade. Takav scenarij u Hrvatskoj nije moguće provesti, ali on pokazuje svu apsurdnost samog postojanja ovakvog HAC-a i tri ostala koncesionara, od kojih i ona dva privatna imaju pravo na naplatu dodatka iz državnog proračuna u slučaju premalog prometa.
Učinci godišnje naknade za korištenje autocesta
Kad bi sva osobna vozila registrirana u Hrvatskoj morala prilikom godišnje registracije kupiti godišnju vinjetu za korištenje autocesta po cijeni od 34,4 € to bi prihode od naplate cestarine hrvatskih koncesionara povećalo za dodatnih petnaest posto, a za razliku od prethodnog scenarija u ovome Bruxelles ne bi imao razloga za protivljenje. Po postojećem modelu hrvatski vozači i svi porezni obveznici financiraju HAC i ostale koncesionare i kada uopće ne koriste autoceste. Mnogi vozači ne mogu si priuštiti trošak cestarine pa autoceste u većem dijelu godine, osim na nekoliko najfrekventnijih pravaca, zjape prazne.
Ovakav model donio bi uštedu većini stranih vozača koji koriste hrvatske autoceste više puta godišnje, ali i onim stranim turistima koji samo jednom godišnje ulaze u Hrvatsku preko graničnih prijelaza Goričan, Macelj i Bregana te nastavljaju autocestama do dalmatinskih destinacija. Po tom modelu veće troškove cestarine imali bi oni strani turisti koji ulaze u Hrvatsku preko graničnih prijelaza Plovanija, Kaštel, Pasjak i Rupa, a njihova krajnja odredišta su na području Istre i Kvarnera. Hrvatski vozači i hrvatsko gospodarstvo u cjelini bili bi najveći dobitnici uvođenja godišnje naknade za korištenje autocesta. Promet autocestama značajno bi porastao, lokalne ceste koje sada služe kao alternativni pravci bile bi manje opterećene, smanjili bi se troškovi njihovog održavanja, i što je najvažnije, broj prometnih nesreća na lokalnim cestama zbog smanjenog prometa osjetno bi pao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svako ljeto nas maltretira jedna parazitska struktura
HAC i Ministarstvo prometa do sada su nekoliko puta naručivali studije kojima su željeli dokazati da bi uvođenje vinjeta bilo štetno. Iako sve pobrojano pokazuje da bi primjena naknade za korištenje autocesta na određeno vremensko razdoblje bila štetna jedino za dobro organiziranu i umreženu grupu koja vještim korištenjem plaćenih studija, političkih sponzorstava i medijskih servisa već više od jednog desetljeća štiti svoje leno. Cijela Hrvatska zajedno sa svim svojim gostima svakog je ljeta doslovno maltretirana nesnosnim i nepotrebnim prometnim gužvama te golemim troškovima jedne parazitske strukture nastale pod skutima hipertrofirane države.
Ta ista struktura čak nije uspjela modernizirati ni postojeći sustav beskontaktne naplate. U onim europskim državama koje primjenjuju obračun naknade cestarine po prevaljenoj udaljenosti uvedeni su sustavi elektronske naplate koji su lako dostupni i stranim vozačima. Kupnja ENC uređaja vremenski je zahtjevan posao, koji se može obaviti samo na određenim lokacijama HAC-a i u ograničenom radnom vremenu te je teško provediva operacija za inozemne vozače. U većini europskih država neku od inačica ENC-a moguće je kupiti u trgovinama, bankama, poštama, na benzinskim crpkama te naravno putem interneta.
Koliko stranih turista ne želi opet doći u Hrvatsku zbog kolona?
Ali taj odavno zastarjeli ENC danas je moguće zamijeniti i sustavom koji obične kreditne kartice kod prvog provlačenja kroz naplatni aparat na ulazu u autocestu poveže s registracijskom oznakom vozila pomoću snimka kamere te ih prilikom izlaza s autoceste tereti u konačnom iznosu na temelju novog snimka registracijske oznake. Sličan model već se godinama primjenjuje kod naplate ulaska vozila u središta nekih velikih gradova. I takav način plaćanja ukinuo bi naplatni kaos u Lučkom, bitno smanjio troškove poslovanja, ali i poslao ovakav HAC u povijest.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko stranih turista ne želi opet doći u Hrvatsku samo zbog besmislenog, ponekad višesatnog čekanja, na naplatnim kućicama na autocestama? Jer kad stoje u kolonama zbog prometnih nesreća ili prevelikog broja vozila onda je to očekivano i primjereno ljetnim gužvama. Ali čekati da bi blagajnik HAC-a izbrojio novčanice ili provukao kartice stvarno je iritantno. Koliko je milijuna sati izgubljeno u kilometarskim kolonama u ovih desetak godina naplate cestarine na HAC-ov način? Koliko smo kao društvo siromašniji jer nismo u stanju modernizirati banalnu naplatu cestarine?
Koliko smo kao društvo siromašniji jer nismo u stanju modernizirati banalnu naplatu cestarine?
Fižulić objašnjava zašto država hitno mora ovakav HAC poslati u povijest
HAC i Ministarstvo prometa do sada su nekoliko puta naručivali studije kojima su željeli dokazati da bi uvođenje vinjeta bilo štetno. Iako sve pobrojano pokazuje da bi primjena naknade za korištenje autocesta na određeno vremensko razdoblje bila štetna jedino za dobro organiziranu i umreženu grupu koja vještim korištenjem plaćenih studija, političkih sponzorstava i medijskih servisa već više od jednog desetljeća štiti svoje leno. Cijela Hrvatska zajedno sa svim svojim gostima svakog je ljeta doslovno maltretirana nesnosnim i nepotrebnim prometnim gužvama te golemim troškovima jedne parazitske strukture nastale pod skutima hipertrofirane države.
Prvi sam put predložio uvođenje vinjeta, umjesto već tada arhaičnog oblika naplate cestarine, na jednoj od sjednica Vlade Republike Hrvatske održanoj 2001. godine. Odgovoreno mi je da je za tako nešto prerano jer još uvijek nemamo dovoljno izgrađenih kilometara autocesta. Prvi članak na tu temu napisao sam za Telegram prije pune tri godine. Danas bih mogao prepisati taj isti članak iz kolovoza 2015. jer se u međuvremenu ništa nije promijenilo. Kilometarske kolone na naplatnim kućicama u Lučkom i dalje su svakoga vikenda u srpnju i kolovozu nepodnošljivo dugačke, a razumijevanja inozemnih turista za taj hrvatski anakronizam sve je manje.
Sedam država članica Europske unije i Švicarska imaju neki oblik elektronske ili beskontaktne naplate cestarina koji se bazira na neograničenom korištenju autocesta u nekom vremenskom razdoblju za fiksno plaćenu cijenu. Austrija, Bugarska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija naplaćuju upotrebu autocesta putem vinjeta ili elektronskog zapisa registracije vozila. Vozači mogu izbrati kupnju vinjeta za razdoblje od sedam ili deset dana, mjesec dana te cijelu godinu. U Sloveniji vinjeta koja vrijedi sedam dana ima cijenu od 15 €, mjesečna košta 30 €, a za godišnju treba izdvojiti 110 €. U Švicarskoj vozači mogu kupiti samo godišnju vinjetu po cijeni od 40 CHF ili 34,4 €.
Apsurdnost postojanja ovakvog HAC-a i tri ostala koncesionara
U Hrvatsku je u srpnju i kolovozu 2017. ušlo 5 400 000 stranih osobnih vozila, a u cijeloj godini 16 800 000. Da je svako strano vozilo moralo na ulazu kupiti vinjetu za sedam dana vožnje po slovenskoj cijeni od 15 € Hrvatska bi u 2017. s tog naslova imala prihod od 252 milijuna € ili nešto više nego što je HAC uspio prikupiti naplatom cestarine. Ako bi dvije trećine stranih vozila koja su ušla u Hrvatsku u 2017. kupilo godišnju vinjetu po švicarskoj cijeni od 34,4 € Hrvatska bi naplatila 381 milijun €.
Sva četiri hrvatska koncesionara, HAC, Autocesta Rijeka – Zagreb, Bina – Istra i Autocesta Zagreb – Macelj imali su u 2017. upravo toliki prihod od naplate cestarina. Znači, kad bismo uveli „švicarski“ model naplate cestarine prihodi koncesionara ostali bi isti, troškovi bi se smanjili za trećinu, a hrvatski vozači bi pritom mogli koristiti sve autoceste bez plaćanja naknade. Takav scenarij u Hrvatskoj nije moguće provesti, ali on pokazuje svu apsurdnost samog postojanja ovakvog HAC-a i tri ostala koncesionara, od kojih i ona dva privatna imaju pravo na naplatu dodatka iz državnog proračuna u slučaju premalog prometa.
Učinci godišnje naknade za korištenje autocesta
Kad bi sva osobna vozila registrirana u Hrvatskoj morala prilikom godišnje registracije kupiti godišnju vinjetu za korištenje autocesta po cijeni od 34,4 € to bi prihode od naplate cestarine hrvatskih koncesionara povećalo za dodatnih petnaest posto, a za razliku od prethodnog scenarija u ovome Bruxelles ne bi imao razloga za protivljenje. Po postojećem modelu hrvatski vozači i svi porezni obveznici financiraju HAC i ostale koncesionare i kada uopće ne koriste autoceste. Mnogi vozači ne mogu si priuštiti trošak cestarine pa autoceste u većem dijelu godine, osim na nekoliko najfrekventnijih pravaca, zjape prazne.
Ovakav model donio bi uštedu većini stranih vozača koji koriste hrvatske autoceste više puta godišnje, ali i onim stranim turistima koji samo jednom godišnje ulaze u Hrvatsku preko graničnih prijelaza Goričan, Macelj i Bregana te nastavljaju autocestama do dalmatinskih destinacija. Po tom modelu veće troškove cestarine imali bi oni strani turisti koji ulaze u Hrvatsku preko graničnih prijelaza Plovanija, Kaštel, Pasjak i Rupa, a njihova krajnja odredišta su na području Istre i Kvarnera. Hrvatski vozači i hrvatsko gospodarstvo u cjelini bili bi najveći dobitnici uvođenja godišnje naknade za korištenje autocesta. Promet autocestama značajno bi porastao, lokalne ceste koje sada služe kao alternativni pravci bile bi manje opterećene, smanjili bi se troškovi njihovog održavanja, i što je najvažnije, broj prometnih nesreća na lokalnim cestama zbog smanjenog prometa osjetno bi pao.
Svako ljeto nas maltretira jedna parazitska struktura
HAC i Ministarstvo prometa do sada su nekoliko puta naručivali studije kojima su željeli dokazati da bi uvođenje vinjeta bilo štetno. Iako sve pobrojano pokazuje da bi primjena naknade za korištenje autocesta na određeno vremensko razdoblje bila štetna jedino za dobro organiziranu i umreženu grupu koja vještim korištenjem plaćenih studija, političkih sponzorstava i medijskih servisa već više od jednog desetljeća štiti svoje leno. Cijela Hrvatska zajedno sa svim svojim gostima svakog je ljeta doslovno maltretirana nesnosnim i nepotrebnim prometnim gužvama te golemim troškovima jedne parazitske strukture nastale pod skutima hipertrofirane države.
Ta ista struktura čak nije uspjela modernizirati ni postojeći sustav beskontaktne naplate. U onim europskim državama koje primjenjuju obračun naknade cestarine po prevaljenoj udaljenosti uvedeni su sustavi elektronske naplate koji su lako dostupni i stranim vozačima. Kupnja ENC uređaja vremenski je zahtjevan posao, koji se može obaviti samo na određenim lokacijama HAC-a i u ograničenom radnom vremenu te je teško provediva operacija za inozemne vozače. U većini europskih država neku od inačica ENC-a moguće je kupiti u trgovinama, bankama, poštama, na benzinskim crpkama te naravno putem interneta.
Koliko stranih turista ne želi opet doći u Hrvatsku zbog kolona?
Ali taj odavno zastarjeli ENC danas je moguće zamijeniti i sustavom koji obične kreditne kartice kod prvog provlačenja kroz naplatni aparat na ulazu u autocestu poveže s registracijskom oznakom vozila pomoću snimka kamere te ih prilikom izlaza s autoceste tereti u konačnom iznosu na temelju novog snimka registracijske oznake. Sličan model već se godinama primjenjuje kod naplate ulaska vozila u središta nekih velikih gradova. I takav način plaćanja ukinuo bi naplatni kaos u Lučkom, bitno smanjio troškove poslovanja, ali i poslao ovakav HAC u povijest.
Koliko stranih turista ne želi opet doći u Hrvatsku samo zbog besmislenog, ponekad višesatnog čekanja, na naplatnim kućicama na autocestama? Jer kad stoje u kolonama zbog prometnih nesreća ili prevelikog broja vozila onda je to očekivano i primjereno ljetnim gužvama. Ali čekati da bi blagajnik HAC-a izbrojio novčanice ili provukao kartice stvarno je iritantno. Koliko je milijuna sati izgubljeno u kilometarskim kolonama u ovih desetak godina naplate cestarine na HAC-ov način? Koliko smo kao društvo siromašniji jer nismo u stanju modernizirati banalnu naplatu cestarine?