Komentar Aleksandra Holige: Pao je FIFA-in blindirani bunker, a kad će se HNS spustiti sa svog oblaka?
Za očekivati je da će HNS, pojačan bulumentom svojih pravnika, učiniti sve kako bi se pred FIFA-om prikazao spremnim provesti tražene reforme, ali će istodobno učiniti sve da ih u praksi sabotira. To je, uostalom, već godinama njegov modus operandi, bezbroj puta ponovljen
Kavane i kafane, birtije, pivnice, bistroi i zdravljaci imali su vrlo važnu ulogu u ranoj povijesti nogometa. Kao središta intelektualnog života u kontinentalnoj Europi početkom 20. stoljeća, okupljali su svu silu osobenjaka, boema, vizionara i praktičnih filozofa koji su raspravljali o svemu od najnovijih umjetničkih pokreta do popularnih razbibriga dokone urbane mladeži, među kojima se u ono doba počeo pojavljivati i nogomet.
Mnogi su klubovi – recimo, Borussia Dortmund ili praški Hajduk – idejno začeti na takvim mjestima. U Beču je, primjerice, svaka gradska momčad imala svoju kavanu koja je služila kao neformalna klupska vijećnica, ali i prostor za proslave trijumfa ostvarenih na terenu; u nju su redovito svraćali kako funkcionari, tako i prvotimci, a ponekad su to bile i iste osobe. Kad je nogomet bio mlad, mladi su bili i oni koji su se bavili planiranjem njegova razvoja – dok je u Velikoj Britaniji igra nastala u elitnim školama kao razonoda mlade gospode, ali je pravi zamah dobila nakon što se “primila” među radničkom klasom, na kontinentu je inicijalno prihvaćena među inteligencijom i mladim poslovnjacima gizdavih brčića i mondenih odijela.
Povijesni falsifikat HNS-a
Nakon niza takvih druženja i kontakata, u Parizu je 1904. utemeljena FIFA, kao organizacija koja je nogometno ujedinila Francusku, Belgiju, Dansku, Nizozemsku, Španjolsku, Švedsku i Švicarsku. Njemačka se uskoro pridružila, poslavši telegram u kojemu potvrđuje svoje članstvo. Jedna po jedna, slijedile su i druge nacije. Francuskom novinaru Robertu Guérinu bilo je 28 godina kad je izabran za prvog FIFA-ina predsjednika.
Njegov zamjenik Carl Anton Wilhelm Hirschmann iz Nizozemske bio je godinu mlađi, a osam godina kasnije još je igrao za svoju zemlju na olimpijskom turniru u Stockholmu. Osnovna ideja i motiv iza pokretanja takve organizacije bila je želja za organizacijom međunarodnih natjecanja.
Hrvatski nogometni savez za godinu svojeg osnutka uzima 1912., ali to je povijesni falsifikat.
Nogomet je do danas prošao kroz dramatične promjene na svim razinama, pa tako i onoj organizacijskoj. Početne mlade i entuzijastične pionire zamijenile su ugledne iskusnjare, a njih korumpirani birokrati
Tada je zapravo, na inicijativu nekoliko zagrebačkih klubova, osnovan Pododbor Hrvatskog športskog saveza za nogomet. Njega FIFA nije priznala – i nije to bilo zato, kao što biste možda pomislili, što su se šefovi Dvojne monarhije, Austrijanci i Mađari, tome protivili. Češki nogometni savez, primjerice, već je 1907. uredno primljen u FIFA-u. Ova zagrebačka udruga nije imala vlastitog statuta ni ureda, nego se svodila na grupicu nogometaša i sportskih djelatnika u svojim kasnim dvadesetima (među njima su bili Branko Gavella, Hinko Würth, Dragutin Albrecht i prvi predsjednik Milovan Zoričić), koji su se sastajali u kavani na Strossmayerovu šetalištu.
Prvenstvo grada Zagreba
Ona nije uspjela ostvariti ni primarni cilj, a to je bilo provođenje klupskog natjecanja pod svojom ingerencijom. I ne samo što nije zastupala klubove s teritorija današnje Hrvatske koji su tada bili pod vlašću austrijske polovice monarhije – njen se suverenitet nije protezao dalje od Zagreba. Prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije pokrenuto je u rujnu 1912. i u njemu je sudjelovalo pet klubova (šesti se uključio tijekom zimske stanke, obvezavši se da će na proljeće odraditi zaostale utakmice). Svi su bili iz Zagreba – bilo je to, po svemu osim po imenu, prvenstvo grada.
Nije bilo unaprijed utvrđenog rasporeda odigravanja, nego su klubovi sami međusobno dogovarali susrete. Ali ni takva, dvokružna tramvaj-liga sa svega deset predviđenih kola i ukupno 30 utakmica, nije privedena kraju. Nakon incidenata na utakmici između Concordije i Građanskog koja je završila 5-0 za domaće (spominju se sudačke pogreške, nesportsko ponašanje igrača i navijački izgredi), ekipa iz kavane na Štrosu nije pokazala sposobnost ni autoritet da razriješi situaciju i sankcionira prekršitelje, pa su iz lige i iz HŠS-a istupili vodeći HAŠK, Građanski i Hrvatski tipografski športski klub Zagreb.
Nakon mjeseci razmirica i prepucavanja, u proljeće 1914. pokrenuto je novo prvenstvo s tri nova (dakako, zagrebačka) kluba, ali njegovo je odigravanje prekinuo Prvi svjetski rat.
JNS je utemeljen 1919. godine
Sastankom čelnih ljudi HAŠK-a, Građanskog, Concordije i splitskog Hajduka, 1919. je u zagrebačkoj kavani Medulić kao zasebna organizacija utemeljen Jugoslavenski nogometni savez, u kojemu su 82 od 108 klubova bili iz Hrvatske. FIFA ga je priznala četiri godine kasnije, a 1930. je – u jeku burnih političkih događaja – premješten u Beograd i preimenovan u Fudbalski savez Jugoslavije. Hrvatski nogometni savez osnovan je 1939. kao krovno tijelo Banovine Hrvatske, a primljen u FIFA-u 1941., već u doba NDH.
HNS president Šuker congratulates new @FIFAcom president Gianni Infantino: https://t.co/dj8nDbE8gJ@Gianni_2016 pic.twitter.com/gCld5wKnzj
— HNS (@HNS_CFF) February 26, 2016
Zanimljivo je primijetiti da se HNS prilikom proslava stogodišnjice svog osnutka 2012. rado prisjetio svih onih službenih prijateljskih utakmica koje je Hrvatsko nogometno predstavništvo odigralo 1940-ih (za one neupućene, riječ je o repki – za koju su također nastupali isključivo igrači zagrebačkih klubova), a ni jednom riječju nije evocirao klupsko natjecanje zbog kojeg je, po njegovoj verziji povijesti, i osnovan.
Nogomet je do danas prošao kroz dramatične promjene na svim razinama, pa tako i onoj organizacijskoj. Početne mlade i entuzijastične pionire zamijenile su ugledne iskusnjare, a njih korumpirani birokrati. Još do sredine 1970-ih, u koje seže povijest FIFA-ine bolesti, svjetska je nogometna organizacija bila entitet s jedva dvoznamenkastim brojem zaposlenika čiji je praktično jedini zadatak bila organizacija Svjetskog prvenstva svake četiri godine. Ona čak nije kontrolirala ni pravila igre, a ne kontrolira ih ni danas – taj privilegij i sada drži engleski FA, koji ih je svojedobno i donio.
FIFA-ini zakoni ponekad iznad nacionalnih
No, postupno je u sport – a posebice u nogomet – ulazio velik marketinški i televizijski novac, a s njime je proporcionalno rasla i važnost birokrata kao čuvara poretka. Nogomet se odnarodio od baze.
FIFA je danas najbrojnija globalna organizacija na svijetu, s više nacija-članica od Ujedinjenih naroda. Njeni su zakoni u nekim slučajevima nadređeni nacionalnima. Primjerice, svaka zemlja-kandidat za organizaciju SP-a mora potpisati ugovor u kojem se obvezuje na ukidanje važećeg viznog režima za sve one za koje FIFA to zatraži, usklađivanje radničkih i sindikalnih prava za sve koji su na bilo koji način angažirani na organizaciji i izgradnji infrastrukture za SP, kao i na izuzeće od plaćanja svih lokalnih, pokrajinskih i državnih poreza za vrijeme trajanja prvenstva.
Brazil je lani, primjerice, morao odustati i od zabrane točenja alkohola na stadionima za vrijeme trajanja SP-a, jer je FIFA tako obećala Budweiseru, jednom od svojih sponzora.
Sastankom čelnih ljudi HAŠK-a, Građanskog, Concordije i splitskog Hajduka, 1919. je u zagrebačkoj kavani Medulić kao zasebna organizacija utemeljen Jugoslavenski nogometni savez, u kojemu su 82 od 108 klubova bili iz Hrvatske. FIFA ga je priznala četiri godine kasnije
Na šumovitom Zürichbergu, odakle se pruža pogled na jezero, obronke Alpa, vinograde i krovove grada, prije devet je godina podignuto novo FIFA-ino sjedište, čije su dvije trećine skrivene ispod zemlje. Na trećoj od pet podrumskih razina smješten je blindirani bunker u kojem se sastaje šačica najmoćnijih ljudi u nogometu: FIFA-in Izvršni odbor. Pod je prekriven poludragim kamenom, a zidovi obloženi aluminijem; dok traju sastanci Odbora, dvorana je hermetički zatvorena i potpuno zvučno izolirana.
Istodobno, HNS je sredstva koja prima od krovne organizacije uložio u preseljenje na visoke katove novoizgrađenog hotelskog nebodera, a njegov je aktualni predsjednik još i prije nego što je izabran u intervjuima izrazio ambiciju da uđe najprije u UEFA-in, a potom i FIFA-in Izvršni odbor jer se ondje “događa snažno lobiranje”.
Zlatno doba lobiranja primiče se kraju
U razgovoru s Andrewom Jenningsom, BBC-jevim novinarom-veteranom čija su istraživanja pokrenula svu ovu lavinu istraga oko korupcije u FIFA-i, prije nekoliko sam godina spomenuo ambicije Davora Šukera.
“Na njegovu žalost, mislim da je malo zakasnio”, nasmijao se Jennings. “Zlatno doba lobiranja i Blatterove ere primiče se kraju. Ovo su posljednji dani nogometne mafije, koja je institucionalizirala korupciju.”
I zaista, nakon svih uhićenja i pokrenutih procesa, čini se da je pred FIFA-om nova era.
Izbor Giannija Infantina, tog multilingvalnog ćelavca, meštra o’ ždrijeba i oca četvero djece iza kojeg se ne vuku nikakve velike afere, što je iznimna rijetkost među FIFA-inim dužnosnicima – ali je njegovo rodno selo samo nekoliko kilometara niz put od onog u kojem je na svijet došao Sepp Blatter – za novog predsjednika ne jamči ništa. Za budućnost nogometa je, međutim, daleko važniji reformski paket, izglasan s 86 posto glasova na izvanrednoj skupštini FIFA-e.
On ukida Izvršni odbor iz blindiranog bunkera podzemne palače na Zürichbergu, odvaja nogometnu politiku od financija, uključuje u donošenje odluka predstavnike igrača, klubova i liga, uvodi stalnu kontrolu i preispitivanje integriteta onih koji donose odluke pod nadzorom neovisnih stručnjaka. Kako će to funkcionirati u praksi, još ostaje da vidimo. Što je najvažnije za nas, implementacija istih mjera po hitnom postupku traži se i od nacionalnih saveza.
FIFA je zatražila reforme od svih članica
Konkretno, između ostalog bi to značilo ukidanje HNS-ova Izvršnog odbora i njegove paralelne vlade, Odbora za hitnost (gdje je dovoljno da četiri člana donesu neku odluku koju IO ne mora ni potvrditi), a osnivanje Vijeća HNS-a. Također, to bi vijeće bilo odvojeno od Visokog tajništva i ne bi se moglo baviti financijama. Neovisna tijela nadgledala bi njihov rad i obavljala provjeru integriteta predloženih članova.
Zanimljivo, reforme vrlo slične ovima HNS je već jednom imao na stolu – bilo je to lani kad su mu ih donijeli predstavnici Hajduka tijekom razgovora o normalizaciji odnosa – ali ih tada nisu uzeli zaozbiljno. Sada su glasali za njih na FIFA-inoj skupštini. Ali ni to ništa ne jamči – za očekivati je da će HNS, pojačan bulumentom svojih pravnika, učiniti sve kako bi se pred FIFA-om prikazao spremnim provesti tražene reforme, ali će istodobno učiniti sve da ih u praksi sabotira. To je, uostalom, već godinama njegov modus operandi, bezbroj puta ponovljen.
FIFA se nikad sama ne bi odlučila na reforme. Bila je na njih prisiljena pritiskom pravosuđa i, napose, sponzora – koliko ozbiljno isti mogu pritisnuti HNS, uzevši u obzir političku klimu u zemlji? Hoće li se Šuker, Mamić i ekipa ponijeti poput Katoličke crkve u Hrvata, koja vlastite partikularne interese stavlja ispred onoga što joj i sam Papa poručuje?
Nogometna evolucija donijela nam je mnogo toga dobroga, ali je i zamela trag mnogočemu što je zaista bitno. Između ostaloga, to je i činjenica koje su bili svjesni oni birtaši s početka prethodnog stoljeća: da sav taj nogomet – igrači, klubovi, lige, navijači – ne postoji zbog nekih Šukera, Mamića, Vrbanovića, Blattera i njima sličnih i da takvi nemaju pravo nametati svoja pravila. Upravo suprotno, svi oni postoje samo zbog nogometa.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. ožujka 2016. godine