Nekad je nužno odabrati stranu

Konačno shvaćamo da nas od krize neće spasiti daveži i galamdžije, nego ljudi koji znaju i žele raditi svoj posao

Nestali su Hasanbegović i Glasnović, Kolakušić i Pernar, Škoro i Željkica Markić, živozidaši, suverenisti i gatači iz bijelog graha

Ima i u ovoj koroni nešto dobro. Ljudima dolazi, da prostite, iz dupeta u glavu da svima - a ne samo kad zagusti nego i inače - trebaju ovi koji znaju i žele raditi svoj posao, ponekad vrlo običan i praktičan, ponekad jako složen i potkrijepljen velikim školama. Jer sada nas spašavaju te tihe prodavačice koje nam pružaju mlijeko i napolitanke za djecu, doktori a ne nadriliječnici, anonimni inženjeri, nastavnici, vatrogasci i volonteri, ti mirni i vrijedni kotačići društva

Moda je, kao što znamo, hirovita. Žene nakrcaju ormare patkastim cipelama tupastog vrha, dugačkim haljama s printom livadnog cvijeća i malim taškicama u koje ne stanu ni ključevi. A onda odjednom Pariz i Milano sve okrenu naopako i taj ukus delegitimiraju kao provincijski da bi na scenu stupio ultimativni kanon špiceva, hladne sive boje i torbetina za koje treba oderati pola teleta.

Muškarci kao zadnji krik mode pokupuju satove veličine crvenog luka i široke hlače s osamnaest džepova, a još ih nisu ni otplatili kad dođe novi diktat: fini, tanki, retro satovi, po mogućnosti na navijanje, a hlače kao cijevi za vodu, one u koje jadnik jedva uglavi noge.

Trend iz mode preselio u politiku

Taj princip abruptne promjene, koji trendere konstantno košta velike pare, korona virus nam je donio u politici, čak smo taj lijepi darak dobili i besplatno od ove pohlepne aždaje koja od ljudskog soja inače uzima tako strašan i neprocjenjiv danak. Politička i društvena moda su se, naime, totalno promijenile.

Kako smo se zakukuljili u ovu samotnu karantenu, iščezla je s javne pozornice gomila tih raznih tipova i paradnih ordinarijusa koji bauljaju politikom države, grada i sela i fino žive na našoj grbači, a nikad od njih nismo čuli ni jednu suvislu.

Niknuo Beroš, a uzletile Markotić i Divjak

Pa evo ti novog CRO Demoskopa, crno na bijelo. Najpopularniji hrvatski političar postao je u samo par tjedana ministar zdravstva Vili Beroš za koga nikad prije ovoga nitko izvan medicinske struke nije ni znao da postoji. Curice više ne crtaju vile s krilima i manekenke ogromnih trepavica nego doktoricu iz Zarazne Alemku Markotić.

U uzletu je i ugled ministrice prosvjete Blaženke Divjak jer žena sada ipak organizira tu kompliciranu školu na daljinu i sve to skupa ipak nekako klapa.

Riješili se Kujundžića, a ni Bandiću ne ide najbolje

A dok se ubrzano kuju novi uzori, nestali su Hasanbegović i Glasnović, Kolakušić i Pernar, Škoro i Željkica Markić, živozidaši, suverenisti i gatači iz bijelog graha.

I Milana Kujundžića smo se, bogu hvala, također riješili da više ne gledamo njegovo prenemaganje, a ni golome caru Bandiću ne ide najbolje premda je upravo samome sebe nadjenuo titulu šefa zagrebačkog stožera Civilne zaštite, jadna li nam majka.

Riješili se priča o ustašama i partizani

Jesmo malo turobni i blijedi zbog svega ovoga što nas je snašlo, ali zato se odmaramo kao kraljevi od priča o ustašama i partizanima, silama i silnicama i lažnim veličinama, o jugozomboidima, Srbima, pederima i nerođenoj djeci. Malo smo predahnuli od pozivanja na ideološke čistke uime Naroda.

Od herojske povijesti i svih vrsta trabunjanja i ispraznog prevrtanja riječi. Ništa od toga naprosto se više ne nosi kao što ni trajnu više ne smiješ nabiti na glavu da te ne isključe iz društva.

Pernarov ekonomski pokušaj

Tu su negdje i dalje ti naši oriđinali koji bi vršljali po Ustavu kao po susjedovoj štali, ukidali cijepljenje, sveudilj predikali kako sve rješava tržište i zabranjivali teme i kazališne predstave, ali ih momentalno nije ni čuti ni vidjeti.

Istina, poludjeli zdravstveni tehničar Ivan Pernar pokušao se ovih dana ekonomski proslaviti pozivom da se cijelu državu mjesecima ne drži u karanteni “zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje”. Ali mislim nekako da mu to ni njegova publika nije uzela za plus budući da i oni imaju doma mater i ćaću, kakvi jesu da jesu, njihovi su, a ni do groba nije lako doći ovih dana.

Moda bez žmuklera, kumova i parazitskih domoljuba

Dakle, u modi više nisu građevinski žmukleri koji su zgrade po Zagrebu – što bi rekla Kolinda koje, vidiš, također nigdje nema – ‘fljaskali’ najjeftinijom žbukom, bespravni graditelji i politički uvezani kumovi koji su se po natrulom centru Zagreba skorojevićki naselili u dograđene penthause. Sada se nose statičari konstruktori kao što je moj muž koji je napokon došao na svoje i na ono “pa da, sve to stalno govorimo, ali nitko nas nije slušao”, i neka mu.

Nisu više takvi frajeri ni ovi koji strateški kradu na porezima, a sada su prvi u redu za proračunsku pomoć države, ni antivakseri, ni ti parazitski domoljubi koji su napravili lijepe političke karijere na tematima o tome kakva je ljubav prema Hrvatskoj ispravna.

Ima i u ovoj koroni nešto dobro

Ima i u ovoj koroni nešto dobro. Ljudima dolazi, da prostite, iz dupeta u glavu da svima – a ne samo kad zagusti nego i inače – trebaju ovi koji znaju i žele raditi svoj posao, ponekad vrlo običan i praktičan, ponekad jako složen i potkrijepljen velikim školama.

Jer sada nas spašavaju te tihe prodavačice koje nam pružaju mlijeko i napolitanke za djecu, doktori a ne nadriliječnici, anonimni inženjeri, nastavnici, vatrogasci i volonteri, ti mirni i vrijedni kotačići društva koji su napokon oteli slavu šupljem davežu, galamdžijama i načisto idiotima.

Hoće li ostati tako i poslije, ne znam. Ali ako se nakon ovih jasnih pouka vratimo na ono staro, u one jučerašnje cipele, onda smo i zaslužili da nas sve skupa vrag odnese.