Kako američki veleposlanik nema nikakve potrebe javno blamirati ministra Krstičevića i hrvatsku Vladu u cjelini nije mu bilo previše teško izdati novo priopćenje i relativizirati „dokument“. Nakon toga nemiloga događaja pokrenuta je nova runda medijskog uvjeravanja javnosti u nevinost ministra Krstičevića, ali ovaj put uz podmetanje prljavih motiva američkom veleposlanstvu u Zagrebu koje je kao zbog nečijih osobnih interesa cijelo vrijeme radilo za „grčku ponudu.“ Sam veleposlanik Kohorst predstavljen je kao „svojevrsna reinkarnacija“ nekadašnjih prethodnika iz devedesetih godina prošloga stoljeća, Petera Galbraitha i Williama Montgomerya, koji su ostali upamćeni kao kritičari Franje Tuđmana i njegovoga istančanog smisla za sve finese liberalne demokracije.
Vladin šaptač voljenim medijima pobrinuo se da u njima osvane neka vrsta potjernice za veleposlanikom Kohorstom kao podupirateljem saborske interpelacije o neuspjeloj nabavi aviona, a njegova izjava okarakterizirana je kao pokušaj rušenja aktualne vlasti. Ova humoristična epizoda na kraju je sretno završena vladinim usvajanjem Odluke o financiranju prve faze projekta LNG terminala na otoku Krku te javnom žalopojkom ministra Krstičevića kako nema teže stvari u životu od kupnje aviona.
Možda je netko iz MORH-a mogao otići na seminar?
Kako ministar Krstičević nije jedini koji ima teškoća u razumijevanju komplicirane i složene procedure u trgovini američkom vojnom opremom i naoružanjem, The Export Compliance Training Institute (ECTI) već gotovo dvadeset godina redovno organizira javne seminare, ali i pojedinim zahtjevnijim kupcima prilagođene programe treninga u kojima eksperti na relativno jednostavan i polaznicima razumljiv način tumače odgovarajuće američke propise. Tako će i ove godine biti održano 13 seminara pod nazivima ITAR Defense Trade Control i EAR/OFAC Export Controls. Prva prigoda za sve početnike u trgovini naoružanjem već je za dva tjedna u Orlandu gdje se od 18. do 21. veljače održavaju oba seminara, a kotizacija za sudjelovanje iznosi vrlo povoljnih 2150 dolara po osobi.
Jedna od radionica posvećena je temi na kojoj je propao izraelski poslić: „Exports, Reexports and Retransfers“, a domaćim trudbenicima vrijedna je pažnje i radionica: „Political Contributions, Fees & Commisions“. Ako ekipa iz MORH-a nema dovoljno vremena za pripremu za ova događanja na Floridi, ECTI održava od 29. travnja do 2. svibnja u Londonu dva seminara posvećena isključivo reeksportu američke vojne opreme i naoružanja pod nazivom „US Export Controls on Non-US Transactions“ na kojima su među ostalim dvije radionice koje mogu izraelske F-16 uzeti kao primjer: „Controls on Non-US Items Containing US Content“ i „Controls on Non-US Items Produced Using US Technology“.
Kotizacija za seminar je svega 1850 funti po sudioniku za uplate do 28. ožujka, a nakon toga datuma iznosi 1995 funti. Znači, treba požuriti s prijavama. U pozivu za sudjelovanje na ovom događanju posebno su apostrofirane vlade koje imaju namjeru kupovati vojnu opremu, naoružanje i tehnologiju američkog porijekla od trećih država. Budući da će do konca travnja hrvatska Vlada sigurno završiti detaljnu analizu svih razloga zbog kojih je izraelski poslić prdnuo u čabar, seminari u Londonu su više nego idealna prilika za novi start iste ili malo proširene ekipe. ECTI redovno održava ovu vrstu seminara još od 2003.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A sve je moglo biti tako jednostavno
Prošle i pretprošle godine održano je ukupno osam specijaliziranih seminara na kojima su sve zainteresirane vlade i pojedinci mogli naučiti kako se može kupiti originalno, modificirano ili dograđeno američko naoružanje iz neameričkih ruku. Očito je da zbog štednje ili preopterećenosti nitko iz MORH-a nije sudjelovao na tim događanjima pa su američki diplomati morali u svojim torbama donositi upute i instrukcije o kupnji aviona, a kojih se sada hrvatski velikodostojnici ne sjećaju ili tvrde da ih uopće nisu vidjeli.
A sve je moglo biti tako jednostavno, netko iz MORH-a trebao je otputovati na seminare ECTI-a u London ili Amsterdam, pokupiti brošure i digitalne zapise te po povratku u Zagreb napraviti bilješku naslovljenu na ministra obrane. Američki skupovi propisa ITAR (International Traffic in Arms Regulations) i EAR (Export Administrations Regulations) nisu baš štivo za laku noć te zbog toga ECTI i zarađuje pare organizirajući seminare za sve kupce i trgovce. A za one vlade koje poput hrvatske ne šalju svoje činovnike na seminare, američka diplomacija ima unaprijed pripremljene nonpejpere ili vajtpejpere, ovisno o lokalnim prilikama.
Kada je posao nabave aviona definitivno propao ministar Krstičević odmah je delegirao krivnju na Izrael i SAD. Prema toj, još uvijek službenoj verziji, Amerikanci su bili predugo nijemi, Izraelci su se pravili blesavi ili su bili preveliki optimisti, a mi nismo bili gluhi već smo naivno vjerovali u podršku našega najvažnijeg strateškog saveznika. Ali iz svega gore navedenog više je nego jasno da smo iz zasad nepoznatih razloga pokušali kupiti avione protivno odavno postavljenima i javno poznatima pravilima igre.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedini način da su stvarno krivi Amerikanci
Izrael je 2017. izvezao naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od 9,2 milijarde dolara što je bilo čak za 40% više nego u 2016. Američka vojna industrija izravno zapošljava 2,5 milijuna radnika, a prošlogodišnja ukupna vrijednost njenog izvoza dosegla je 192 milijarde dolara. Barem još toliko kupio je i Pentagon za svoje potrebe. Njegov najveći dobavljač, Lockheed Martin, imao je u 2018. ukupni prihod nešto veći od 52 milijarde dolara. Što je u tom oceanu hrvatska polovna kap?
Hrvatska Vlada je prije svoje odluke o odabiru izraelske ponude trebala službenim putem zatražiti od Lockheed Martina i Državnoga tajništva SAD-a njihovu suglasnost za kupnju aviona prema ponuđenoj izraelskoj specifikaciji. Jedino pod uvjetom da je to učinila i da je takvu suglasnost stvarno i dobila krivnja za propast posla bila bi na američkoj strani. Ako je to propustila učiniti zbog nepoznavanja ili namjernog zanemarivanja ITAR-a/EAR-a onda je poželjno zbog općeg napretka nacije da svoju pogrešku prizna i da se neposrednom krivcu što prije zahvali na daljnjim uslugama. A ovdje priloženi link za seminare u Londonu mogu iskoristiti neki novi klinci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krstičević plače koliko je teško kupiti avione; da je bar vidio jedan od hrpe seminara koje Amerikanci o tome drže
I da napokon rezimiramo; tko je bio gluh, tko nijem, a tko se pravio blesav u debaklu s avionima?
Prošle i pretprošle godine održano je ukupno osam specijaliziranih seminara na kojima su sve zainteresirane vlade i pojedinci mogli naučiti kako se može kupiti originalno, modificirano ili dograđeno američko naoružanje iz neameričkih ruku. Očito je da zbog štednje ili preopterećenosti nitko iz MORH-a nije sudjelovao na tim događanjima pa su američki diplomati morali u svojim torbama donositi upute i instrukcije o kupnji aviona, a kojih se sada hrvatski velikodostojnici ne sjećaju ili tvrde da ih uopće nisu vidjeli. A sve je moglo biti tako jednostavno...
Vlada i ministar obrane Damir Krstičević protekloga tjedna sudjelovali su u diplomatskome skandalu kakve smo znali gledati u prvoj polovici devedesetih. Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst, nakon sastanka s premijerom Plenkovićem, dao je izjavu novinarki N1 televizije Katarini Brečić u kojoj je spomenuo dokument koji je osobno dao premijeru prije odluke o nabavi izraelskih aviona, a „koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16.“ Ta izjava izazvala je pravu uzbunu u Banskim dvorima te je nekoliko sati kasnije veleposlanik Kohorst ispravio samog sebe priopćenjem u kojem je naglašeno da spomenuti dokument „nije toliko važan kako se predstavlja u dijelu medija.“
Kako američki veleposlanik nema nikakve potrebe javno blamirati ministra Krstičevića i hrvatsku Vladu u cjelini nije mu bilo previše teško izdati novo priopćenje i relativizirati „dokument“. Nakon toga nemiloga događaja pokrenuta je nova runda medijskog uvjeravanja javnosti u nevinost ministra Krstičevića, ali ovaj put uz podmetanje prljavih motiva američkom veleposlanstvu u Zagrebu koje je kao zbog nečijih osobnih interesa cijelo vrijeme radilo za „grčku ponudu.“ Sam veleposlanik Kohorst predstavljen je kao „svojevrsna reinkarnacija“ nekadašnjih prethodnika iz devedesetih godina prošloga stoljeća, Petera Galbraitha i Williama Montgomerya, koji su ostali upamćeni kao kritičari Franje Tuđmana i njegovoga istančanog smisla za sve finese liberalne demokracije.
Vladin šaptač voljenim medijima pobrinuo se da u njima osvane neka vrsta potjernice za veleposlanikom Kohorstom kao podupirateljem saborske interpelacije o neuspjeloj nabavi aviona, a njegova izjava okarakterizirana je kao pokušaj rušenja aktualne vlasti. Ova humoristična epizoda na kraju je sretno završena vladinim usvajanjem Odluke o financiranju prve faze projekta LNG terminala na otoku Krku te javnom žalopojkom ministra Krstičevića kako nema teže stvari u životu od kupnje aviona.
Možda je netko iz MORH-a mogao otići na seminar?
Kako ministar Krstičević nije jedini koji ima teškoća u razumijevanju komplicirane i složene procedure u trgovini američkom vojnom opremom i naoružanjem, The Export Compliance Training Institute (ECTI) već gotovo dvadeset godina redovno organizira javne seminare, ali i pojedinim zahtjevnijim kupcima prilagođene programe treninga u kojima eksperti na relativno jednostavan i polaznicima razumljiv način tumače odgovarajuće američke propise. Tako će i ove godine biti održano 13 seminara pod nazivima ITAR Defense Trade Control i EAR/OFAC Export Controls. Prva prigoda za sve početnike u trgovini naoružanjem već je za dva tjedna u Orlandu gdje se od 18. do 21. veljače održavaju oba seminara, a kotizacija za sudjelovanje iznosi vrlo povoljnih 2150 dolara po osobi.
Jedna od radionica posvećena je temi na kojoj je propao izraelski poslić: „Exports, Reexports and Retransfers“, a domaćim trudbenicima vrijedna je pažnje i radionica: „Political Contributions, Fees & Commisions“. Ako ekipa iz MORH-a nema dovoljno vremena za pripremu za ova događanja na Floridi, ECTI održava od 29. travnja do 2. svibnja u Londonu dva seminara posvećena isključivo reeksportu američke vojne opreme i naoružanja pod nazivom „US Export Controls on Non-US Transactions“ na kojima su među ostalim dvije radionice koje mogu izraelske F-16 uzeti kao primjer: „Controls on Non-US Items Containing US Content“ i „Controls on Non-US Items Produced Using US Technology“.
Kotizacija za seminar je svega 1850 funti po sudioniku za uplate do 28. ožujka, a nakon toga datuma iznosi 1995 funti. Znači, treba požuriti s prijavama. U pozivu za sudjelovanje na ovom događanju posebno su apostrofirane vlade koje imaju namjeru kupovati vojnu opremu, naoružanje i tehnologiju američkog porijekla od trećih država. Budući da će do konca travnja hrvatska Vlada sigurno završiti detaljnu analizu svih razloga zbog kojih je izraelski poslić prdnuo u čabar, seminari u Londonu su više nego idealna prilika za novi start iste ili malo proširene ekipe. ECTI redovno održava ovu vrstu seminara još od 2003.
A sve je moglo biti tako jednostavno
Prošle i pretprošle godine održano je ukupno osam specijaliziranih seminara na kojima su sve zainteresirane vlade i pojedinci mogli naučiti kako se može kupiti originalno, modificirano ili dograđeno američko naoružanje iz neameričkih ruku. Očito je da zbog štednje ili preopterećenosti nitko iz MORH-a nije sudjelovao na tim događanjima pa su američki diplomati morali u svojim torbama donositi upute i instrukcije o kupnji aviona, a kojih se sada hrvatski velikodostojnici ne sjećaju ili tvrde da ih uopće nisu vidjeli.
A sve je moglo biti tako jednostavno, netko iz MORH-a trebao je otputovati na seminare ECTI-a u London ili Amsterdam, pokupiti brošure i digitalne zapise te po povratku u Zagreb napraviti bilješku naslovljenu na ministra obrane. Američki skupovi propisa ITAR (International Traffic in Arms Regulations) i EAR (Export Administrations Regulations) nisu baš štivo za laku noć te zbog toga ECTI i zarađuje pare organizirajući seminare za sve kupce i trgovce. A za one vlade koje poput hrvatske ne šalju svoje činovnike na seminare, američka diplomacija ima unaprijed pripremljene nonpejpere ili vajtpejpere, ovisno o lokalnim prilikama.
Kada je posao nabave aviona definitivno propao ministar Krstičević odmah je delegirao krivnju na Izrael i SAD. Prema toj, još uvijek službenoj verziji, Amerikanci su bili predugo nijemi, Izraelci su se pravili blesavi ili su bili preveliki optimisti, a mi nismo bili gluhi već smo naivno vjerovali u podršku našega najvažnijeg strateškog saveznika. Ali iz svega gore navedenog više je nego jasno da smo iz zasad nepoznatih razloga pokušali kupiti avione protivno odavno postavljenima i javno poznatima pravilima igre.
Jedini način da su stvarno krivi Amerikanci
Izrael je 2017. izvezao naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od 9,2 milijarde dolara što je bilo čak za 40% više nego u 2016. Američka vojna industrija izravno zapošljava 2,5 milijuna radnika, a prošlogodišnja ukupna vrijednost njenog izvoza dosegla je 192 milijarde dolara. Barem još toliko kupio je i Pentagon za svoje potrebe. Njegov najveći dobavljač, Lockheed Martin, imao je u 2018. ukupni prihod nešto veći od 52 milijarde dolara. Što je u tom oceanu hrvatska polovna kap?
Hrvatska Vlada je prije svoje odluke o odabiru izraelske ponude trebala službenim putem zatražiti od Lockheed Martina i Državnoga tajništva SAD-a njihovu suglasnost za kupnju aviona prema ponuđenoj izraelskoj specifikaciji. Jedino pod uvjetom da je to učinila i da je takvu suglasnost stvarno i dobila krivnja za propast posla bila bi na američkoj strani. Ako je to propustila učiniti zbog nepoznavanja ili namjernog zanemarivanja ITAR-a/EAR-a onda je poželjno zbog općeg napretka nacije da svoju pogrešku prizna i da se neposrednom krivcu što prije zahvali na daljnjim uslugama. A ovdje priloženi link za seminare u Londonu mogu iskoristiti neki novi klinci.