Kako je, dakle, ministar obrane prije godinu dana mogao tvrditi da su tri desetljeća stare šesnaestice najbolja opcija za Hrvatsku, da bi danas tvrdio kako su nove šesnaestice najbolje rješenje za Hrvatsku? Što je onda, zaista, najbolje rješenje za Hrvatsku, kad je riječ o obnovi ratnog zrakoplovstva? Zna li to uopće ministar obrane? Ili, još gore, zna li ministar obrane da su njegove dojučerašnje izjave o kupnji starih šesnaestica, u usporedbi s današnjim izjavama o kupnji novih šesnaestica, u dubokom sadržajnom i logičkom raskoraku? Jer, doista nije logično da jedan te isti ministar obrane, jedne te iste države i jedne te iste vojske, do prije par mjeseci tvrdi kako su trideset godina stari avioni najbolji za tu vojsku, da bi danas entuzijastično konstatirao da Hrvatska, eto, kreće u nabavu novih borbenih aviona.
Krstičević je pametan, zna što radi
Dobronamjerni promatrač mogao bi jedino zaključiti da je ministar obrane izgubio sposobnost logičnog mišljenja (što ne bi bilo posve neobično za hrvatske i mnoge druge političare). Međutim, ovdje se ne radi o tome. Damir Krstičević razuman je čovjek, koji je dugo godina radio u jednoj prilično uspješnoj i dobro organiziranoj informatičkoj firmi. On zna kako izgleda i kako funkcionira stvarni, racionalan svijet izvan političkih floskula. Krstičević, kao razuman čovjek, vrlo dobro zna da su njegovi stavovi prema donedavnoj kupnji starih F-16 u dubokoj kontradikciji s njegovim današnjim stavovima o kupnji novih F-16.
Ali, Krstičevića za to nije briga. Nije ga briga, jer general Krstičević također zna da mu trenutno nitko ništa ne može. Naime, premijer Plenković ne smije smijeniti svog ministra obrane, štogod on da napravi, naprosto zato jer bi otkazom Krstičeviću, Plenković izgubio potporu preostalog desnog dijela HDZ-a, koji ga još podržava. Damir Krstičević zasad je fiksno mjesto u Vladi, štogod da napravio.
Živimo u distopijskom, postpolitičkom razdoblju
Nadalje, Krstičević čita vijesti, i gleda svijet oko sebe. I što vidi? Američki predsjednik stalno patološki laže, pa je još uvijek američki predsjednik. Ruski predsjednik-diktator, osim što stalno patološki laže, povremeno ubija i zatvara svoje političke protivnike, pa i dalje pobjeđuje na ruskim izborima. Mađarski premijer posvadio se s cijelom Europskom Unijom, izazvao masovne demonstracije u svojoj zemlji, pretrpio niz neizravnih ali jasnih Papinih prijekora usred katoličke Mađarske, pa mu nitko ništa ne može.
Aleksandar Vučić stalno laže, vrijeđa i maltretira vlastite građane, kao i susjedne zemlje, pa je, eto, toliko čvrsto na vlasti, da ga ni sto neprekidnih dana beogradskih demonstracija neće ugroziti. Damir Krstičević razumije da trenutno živimo u distopijskom, postpolitičkom razdoblju, u kojem onaj tko nadzire instrumente vlasti, i tko ih kontinuirano zloupotrebljava, može vrlo dugo ostati na vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani više nemaju volje kažnjavati vlast
Krstičević shvaća kako je laganje, što bezočnije, jedan od snažnijih argumenata u procesu takvog, manipulativnog opstanka na vlasti (na čemu su, uostalom, u Hrvatskoj već doktorirali Milan Bandić i Kolinda Grabar Kitarović), te da javnost više ne može utjecati ne rezultate političkih procesa, jer je rascjepkana i podložna svim vrstama prevara i podvala, pa su tako, ruske obavještajne službe bitno pridonijele izboru američkog predsjednika.
Krstičevićeva izlazna strategija iz debakla s pokušajem kupnje izraelskih F-16 jedna je od najpodlijih političkih manipulacija koje smo dosad vidjeli u Hrvatskoj. Nažalost, vrlo je vjerojatno da će ta manipulacija uspjeti. Zato što hrvatski građani, kao ni građani u mnogim drugim zemljama, više nemaju volje kažnjavati vlast na izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krstičevićevo vađenje iz debakla s avionima najpodlija je manipulacija dosad. Najtužnije je što će uspjeti
Doista nije logično da jedan te isti ministar obrane, jedne te iste države i jedne te iste vojske u razmaku od par mjeseci tvrdi dvije potpuno različite stvari
Kako je, dakle, ministar obrane prije godinu dana mogao tvrditi da su tri desetljeća stare šesnaestice najbolja opcija za Hrvatsku, da bi danas tvrdio kako su nove šesnaestice najbolje rješenje za Hrvatsku? Što je onda, zaista, najbolje rješenje za Hrvatsku, kad je riječ o obnovi ratnog zrakoplovstva? Zna li to uopće ministar obrane? Ili, još gore, zna li ministar obrane da su njegove dojučerašnje izjave o kupnji starih šesnaestica, u usporedbi s današnjim izjavama o kupnji novih šesnaestica, u dubokom sadržajnom i logičkom raskoraku?
Damir Krstičević u ponedjeljak je izjavio kako se veseli činjenici da će Hrvatska pokušati nabaviti nove američke ratne avione F-16, i kako je to najbolje rješenje za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Vrlo dobro. Nitko razuman nema ništa protiv novih šesnaestica, ako ih možemo platiti. Međutim, ako gospodin Krstičević sada javno forsira nove F-16, zašto je, pobogu, prije godinu dana donio odluku da kupimo trideset godina stare F-16? Zašto je tu odluku prezentirao kao najbolju moguću opciju za Hrvatsku, zašto se dao fotografirati u kokpitu stare šesnaestice i zašto je do prije dva mjeseca tvrdio da će izraelski F-16 stići u Hrvatsku?
Kako je, dakle, ministar obrane prije godinu dana mogao tvrditi da su tri desetljeća stare šesnaestice najbolja opcija za Hrvatsku, da bi danas tvrdio kako su nove šesnaestice najbolje rješenje za Hrvatsku? Što je onda, zaista, najbolje rješenje za Hrvatsku, kad je riječ o obnovi ratnog zrakoplovstva? Zna li to uopće ministar obrane? Ili, još gore, zna li ministar obrane da su njegove dojučerašnje izjave o kupnji starih šesnaestica, u usporedbi s današnjim izjavama o kupnji novih šesnaestica, u dubokom sadržajnom i logičkom raskoraku? Jer, doista nije logično da jedan te isti ministar obrane, jedne te iste države i jedne te iste vojske, do prije par mjeseci tvrdi kako su trideset godina stari avioni najbolji za tu vojsku, da bi danas entuzijastično konstatirao da Hrvatska, eto, kreće u nabavu novih borbenih aviona.
Krstičević je pametan, zna što radi
Dobronamjerni promatrač mogao bi jedino zaključiti da je ministar obrane izgubio sposobnost logičnog mišljenja (što ne bi bilo posve neobično za hrvatske i mnoge druge političare). Međutim, ovdje se ne radi o tome. Damir Krstičević razuman je čovjek, koji je dugo godina radio u jednoj prilično uspješnoj i dobro organiziranoj informatičkoj firmi. On zna kako izgleda i kako funkcionira stvarni, racionalan svijet izvan političkih floskula. Krstičević, kao razuman čovjek, vrlo dobro zna da su njegovi stavovi prema donedavnoj kupnji starih F-16 u dubokoj kontradikciji s njegovim današnjim stavovima o kupnji novih F-16.
Ali, Krstičevića za to nije briga. Nije ga briga, jer general Krstičević također zna da mu trenutno nitko ništa ne može. Naime, premijer Plenković ne smije smijeniti svog ministra obrane, štogod on da napravi, naprosto zato jer bi otkazom Krstičeviću, Plenković izgubio potporu preostalog desnog dijela HDZ-a, koji ga još podržava. Damir Krstičević zasad je fiksno mjesto u Vladi, štogod da napravio.
Živimo u distopijskom, postpolitičkom razdoblju
Nadalje, Krstičević čita vijesti, i gleda svijet oko sebe. I što vidi? Američki predsjednik stalno patološki laže, pa je još uvijek američki predsjednik. Ruski predsjednik-diktator, osim što stalno patološki laže, povremeno ubija i zatvara svoje političke protivnike, pa i dalje pobjeđuje na ruskim izborima. Mađarski premijer posvadio se s cijelom Europskom Unijom, izazvao masovne demonstracije u svojoj zemlji, pretrpio niz neizravnih ali jasnih Papinih prijekora usred katoličke Mađarske, pa mu nitko ništa ne može.
Aleksandar Vučić stalno laže, vrijeđa i maltretira vlastite građane, kao i susjedne zemlje, pa je, eto, toliko čvrsto na vlasti, da ga ni sto neprekidnih dana beogradskih demonstracija neće ugroziti. Damir Krstičević razumije da trenutno živimo u distopijskom, postpolitičkom razdoblju, u kojem onaj tko nadzire instrumente vlasti, i tko ih kontinuirano zloupotrebljava, može vrlo dugo ostati na vlasti.
Građani više nemaju volje kažnjavati vlast
Krstičević shvaća kako je laganje, što bezočnije, jedan od snažnijih argumenata u procesu takvog, manipulativnog opstanka na vlasti (na čemu su, uostalom, u Hrvatskoj već doktorirali Milan Bandić i Kolinda Grabar Kitarović), te da javnost više ne može utjecati ne rezultate političkih procesa, jer je rascjepkana i podložna svim vrstama prevara i podvala, pa su tako, ruske obavještajne službe bitno pridonijele izboru američkog predsjednika.
Krstičevićeva izlazna strategija iz debakla s pokušajem kupnje izraelskih F-16 jedna je od najpodlijih političkih manipulacija koje smo dosad vidjeli u Hrvatskoj. Nažalost, vrlo je vjerojatno da će ta manipulacija uspjeti. Zato što hrvatski građani, kao ni građani u mnogim drugim zemljama, više nemaju volje kažnjavati vlast na izborima.