Što uopće, sa stajališta političkog showa, može biti bolje od toga da se u predsjedničkim izborima sučele Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović? Jasno, samo jedna stvar. Da im se pridruži Tomislav Karamarko.
Ovo, međutim, sve manje postaje tek teoretska novinarska tlapnja, a sve više stvar o kojoj se počinje ozbiljnije razgovarati. Nitko, međutim, od ove trojke nije najavio da će se kandidirati. Startni pucanj će vjerojatno biti ispaljen nakon završetka svibanjskih izbora za Europski parlament, kad će se ozbiljno krenuti s kandidaturama (jedina zasad obznanjena je ona Katarine Peović iz Radničke fronte) za predsjedničke izbore koji se imaju održati krajem godine.
Nitko od spomenute trojke, međutim, nije ni otklonio mogućnost kandidature.
Kolinda još uvijek prva favoritkinja
Za Kolindu Grabar-Kitarović se rutinski očekuje da će ići po drugi mandat. Iako je u gadnom sukobu s desnicom, iako joj se iz tjedna u tjedan prijeti objavom navodno kompromitirajućih materijala (posljednja priča je iz jučerašnjeg Nacionala o navodnoj snimci na kojoj bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić govori koliko joj je dao novca za prvu kampanju) Grabar-Kitarović je kao aktualna predsjednica i kandidatkinja iza koje će stati najjača stranka favoritkinja za novi mandat, čak i ako joj akcije ne stoje onako sjajno kako se činilo nakon nogometnog ljeta u Rusiji.
O kandidaturi Zorana Milanovića za Pantovčak priča se gotovo od trenutka kad je otišao s čela SDP-a, krajem 2016. godine. On o istoj i dalje uporno šuti. Sve špekulacije bi mogao lagano otkloniti jednostavnom izjavom: “Ljudi, ne idem na predsjedničke izbore” i priča bi prestala. No, Milanović, makar zasad, ne želi reći da ne ide na Pantovčak.
Orbanizirajmo Hrvatsku
Novi igrač u ozbiljnijim špekulacijama oko predsjedničke utrke je Tomislav Karamarko. Naime, krug ljudi s kojima je predsjednica raskrstila u svojim neslužbenim razgovorima za hrvatske medije neće otkloniti mogućnost da baš on bude taj kandidat kojeg desnica želi istaknuti kao protivnika Grabar-Kitarović.
Sam Karamarko se, baš poput Milanovića, zasad drži podalje od medijskih istupa. U jednom od rijetkih intervjua, prošlog je ljeta u emisiji Podcast inkubator na pitanje o povratku u politiku kazao: “Živ sam, pratim što se događa. Nikad ne reci nikad što se tiče povratka u politiku. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija. Pri tome ne mislim na oružje ili rat”. Slično je, sa sintagmom “nikad ne reci nikad”, odgovorio i na direktno pitanje o eventualnoj kandidaturi na predsjedničkim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Volio bih da više idemo prema suverenizmu, čak i u odnosu na taj Bruxelles. Da malo ‘orbaniziramo’ našu politiku, budemo samosvjesni, mislimo na vlastite interese. Ne želim vjerovati u to, ali neki kažu da nas ima i ispod četiri milijuna. Mi smo izloženi pogibelji. Ljudi odlaze, dolaze drugi koji mijenjaju civilizacijsku strukturu”, izložio je u tom razgovoru neke od potencijalnih vrijednosnih osnovica svog političkog programa.
Za što je sve Karamarko kriv
Bivši predsjednik HDZ-a nešto je aktivniji na Facebooku, gdje je prije tri mjeseca ljut iz nekog razloga i na naš portal objavio programatski status o tome za što je sve kriv. “Kriv sam što sam izjavio da antifašist može biti samo onaj koji osuđuje svaki oblik totalitarizma bilo da se radi o fašizmu ili komunizmu? Kriv sam što sam ukazivao na pogubnost nekontroliranog uvoza na uštrb domaće proizvodnje i što se nakon mog odlaska iz politike i nakon donošenja zakona Lex Agrokor povećao uvoz poljoprivrednih proizvoda barem za 20 posto? Kriv sam što smo izgubili arbitražu INA-MOL, što ćemo vjerojatno izgubiti i drugu čime će Hrvatski državni proračun biti oštećen za nekoliko milijardi kuna?
Kriv sam što je nakon moje političke eliminacije iz Hrvatske iselilo 200.000 sposobnih Hrvatica i Hrvata? Kriv sam što nisam bio u koaliciji s Pupovcem i pročetničkim SDSS-om!? Kriv sam što Pupovčeve velikosrpske Novosti na posljednjoj naslovnici veličaju Jugoslaviju? Kriv sam što su te novine financirane novcem hrvatskih poreznih obveznika? Ipak, čini se da sam ja za sve kriv samo zato što se određeni gremiji boje moga aktivnog uključivanja u politiku nakon više od dvije godine političke izolacije. Ako je tome tako, mogu im samo poručiti: ‘Dobar je strah od Boga dan’”, napisao je između ostalog Karamarko, u svojoj, prije svega, žestokoj kritici metoda i učinaka politike aktualnog vodstva države i HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Blockbuster
Znači li, međutim, to sve: i kritika vlasti, i naznake vlastitog programa, i sve žešće špekulacije o kandidaturi, i Karamarkova šutnja o njoj da će doista krenuti prema Pantovčaku – u ovom trenutku zna samo on. Vjerojatno je da, slično kao i njegov stari politički suparnik Milanović, procjenjuje situaciju i odnose snaga. Jer, kad bi na izbore išla Kolinda Grabar-Kitarović kao kandidatkinja koju podržava HDZ, šanse za pobjedu bilo kojeg kandidata ili kandidatkinje desnice bile bi znatno smanjene.
Dvije stvari su tu, međutim, upitne. Prvo, predsjednica još nije potvrdila svoju kandidaturu. Eventualna utrka s njom ili bez nje su dvije potpuno i temeljito različite utakmice. I drugo, nije svaka kandidatura mišljena s ciljem konačne pobjede – ima nešto i u političkoj promociji novog lica, ili povratka starog. A valja i priznati, bez obzira na sve dvojbe i činjenicu da priča o njihovim kandidaturama još uvijek živi tek u političkim kuloarima, Milanović protiv Karamarka part 2, zvuči kao – blockbuster.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krugovi bliski Karamarku guraju tezu da bi se mogao kandidirati za predsjednika RH. Slutimo li show?
Hoće li nas zbilja na predsjedničkim izborima dočekati Milanović VS Karamarko II. dio
'Živ sam, pratim što se događa. Nikad ne reci nikad što se tiče povratka u politiku. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija. Pri tome ne mislim na oružje ili rat'
Što uopće, sa stajališta političkog showa, može biti bolje od toga da se u predsjedničkim izborima sučele Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović? Jasno, samo jedna stvar. Da im se pridruži Tomislav Karamarko.
Ovo, međutim, sve manje postaje tek teoretska novinarska tlapnja, a sve više stvar o kojoj se počinje ozbiljnije razgovarati. Nitko, međutim, od ove trojke nije najavio da će se kandidirati. Startni pucanj će vjerojatno biti ispaljen nakon završetka svibanjskih izbora za Europski parlament, kad će se ozbiljno krenuti s kandidaturama (jedina zasad obznanjena je ona Katarine Peović iz Radničke fronte) za predsjedničke izbore koji se imaju održati krajem godine.
Nitko od spomenute trojke, međutim, nije ni otklonio mogućnost kandidature.
Kolinda još uvijek prva favoritkinja
Za Kolindu Grabar-Kitarović se rutinski očekuje da će ići po drugi mandat. Iako je u gadnom sukobu s desnicom, iako joj se iz tjedna u tjedan prijeti objavom navodno kompromitirajućih materijala (posljednja priča je iz jučerašnjeg Nacionala o navodnoj snimci na kojoj bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić govori koliko joj je dao novca za prvu kampanju) Grabar-Kitarović je kao aktualna predsjednica i kandidatkinja iza koje će stati najjača stranka favoritkinja za novi mandat, čak i ako joj akcije ne stoje onako sjajno kako se činilo nakon nogometnog ljeta u Rusiji.
O kandidaturi Zorana Milanovića za Pantovčak priča se gotovo od trenutka kad je otišao s čela SDP-a, krajem 2016. godine. On o istoj i dalje uporno šuti. Sve špekulacije bi mogao lagano otkloniti jednostavnom izjavom: “Ljudi, ne idem na predsjedničke izbore” i priča bi prestala. No, Milanović, makar zasad, ne želi reći da ne ide na Pantovčak.
Orbanizirajmo Hrvatsku
Novi igrač u ozbiljnijim špekulacijama oko predsjedničke utrke je Tomislav Karamarko. Naime, krug ljudi s kojima je predsjednica raskrstila u svojim neslužbenim razgovorima za hrvatske medije neće otkloniti mogućnost da baš on bude taj kandidat kojeg desnica želi istaknuti kao protivnika Grabar-Kitarović.
Sam Karamarko se, baš poput Milanovića, zasad drži podalje od medijskih istupa. U jednom od rijetkih intervjua, prošlog je ljeta u emisiji Podcast inkubator na pitanje o povratku u politiku kazao: “Živ sam, pratim što se događa. Nikad ne reci nikad što se tiče povratka u politiku. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija. Pri tome ne mislim na oružje ili rat”. Slično je, sa sintagmom “nikad ne reci nikad”, odgovorio i na direktno pitanje o eventualnoj kandidaturi na predsjedničkim izborima.
“Volio bih da više idemo prema suverenizmu, čak i u odnosu na taj Bruxelles. Da malo ‘orbaniziramo’ našu politiku, budemo samosvjesni, mislimo na vlastite interese. Ne želim vjerovati u to, ali neki kažu da nas ima i ispod četiri milijuna. Mi smo izloženi pogibelji. Ljudi odlaze, dolaze drugi koji mijenjaju civilizacijsku strukturu”, izložio je u tom razgovoru neke od potencijalnih vrijednosnih osnovica svog političkog programa.
Za što je sve Karamarko kriv
Bivši predsjednik HDZ-a nešto je aktivniji na Facebooku, gdje je prije tri mjeseca ljut iz nekog razloga i na naš portal objavio programatski status o tome za što je sve kriv. “Kriv sam što sam izjavio da antifašist može biti samo onaj koji osuđuje svaki oblik totalitarizma bilo da se radi o fašizmu ili komunizmu? Kriv sam što sam ukazivao na pogubnost nekontroliranog uvoza na uštrb domaće proizvodnje i što se nakon mog odlaska iz politike i nakon donošenja zakona Lex Agrokor povećao uvoz poljoprivrednih proizvoda barem za 20 posto? Kriv sam što smo izgubili arbitražu INA-MOL, što ćemo vjerojatno izgubiti i drugu čime će Hrvatski državni proračun biti oštećen za nekoliko milijardi kuna?
Kriv sam što je nakon moje političke eliminacije iz Hrvatske iselilo 200.000 sposobnih Hrvatica i Hrvata? Kriv sam što nisam bio u koaliciji s Pupovcem i pročetničkim SDSS-om!? Kriv sam što Pupovčeve velikosrpske Novosti na posljednjoj naslovnici veličaju Jugoslaviju? Kriv sam što su te novine financirane novcem hrvatskih poreznih obveznika? Ipak, čini se da sam ja za sve kriv samo zato što se određeni gremiji boje moga aktivnog uključivanja u politiku nakon više od dvije godine političke izolacije. Ako je tome tako, mogu im samo poručiti: ‘Dobar je strah od Boga dan’”, napisao je između ostalog Karamarko, u svojoj, prije svega, žestokoj kritici metoda i učinaka politike aktualnog vodstva države i HDZ-a.
Blockbuster
Znači li, međutim, to sve: i kritika vlasti, i naznake vlastitog programa, i sve žešće špekulacije o kandidaturi, i Karamarkova šutnja o njoj da će doista krenuti prema Pantovčaku – u ovom trenutku zna samo on. Vjerojatno je da, slično kao i njegov stari politički suparnik Milanović, procjenjuje situaciju i odnose snaga. Jer, kad bi na izbore išla Kolinda Grabar-Kitarović kao kandidatkinja koju podržava HDZ, šanse za pobjedu bilo kojeg kandidata ili kandidatkinje desnice bile bi znatno smanjene.
Dvije stvari su tu, međutim, upitne. Prvo, predsjednica još nije potvrdila svoju kandidaturu. Eventualna utrka s njom ili bez nje su dvije potpuno i temeljito različite utakmice. I drugo, nije svaka kandidatura mišljena s ciljem konačne pobjede – ima nešto i u političkoj promociji novog lica, ili povratka starog. A valja i priznati, bez obzira na sve dvojbe i činjenicu da priča o njihovim kandidaturama još uvijek živi tek u političkim kuloarima, Milanović protiv Karamarka part 2, zvuči kao – blockbuster.