Jedno je kad političari lažu. Naravno da je to užasna stvar i da bi se svaki dužnosnik koji radi u (navodno) javnom interesu i za javni novac trebao dobro čuvati situacije u kojoj bi ga se moglo uhvatiti u laži. No, političari, praktički svi, barem ponekad lažu. Ali, znajući za veliki rizik kojim se time izlažu, političari u makar granično pristojnim zemljama vode računa o tome da laž bude što sitnija i, jasno, što manje očigledna.
Povlašteni naprijed, ostali ne stajte (do 67.)
Danas je tako uvjeravao javnost kako nema ama baš ništa sporno u tome da Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Marka Pavića usred sindikalne kampanje za referendum protiv mirovinske reforme objavljuje spotove kojim se prikazuje kako zapravo stvari stoje (čuli ste već, 45 milijardi kuna duga, niže mirovine, nova zaduženja… apokalipsica).
Ovdje valja, prije nego se upadne u ognjicu objašnjavanja o tome treba li raditi do 67., staviti sa strane i čak vrhunski bezobrazluk Vlade koja u ime stabilnosti mirovinskog sustava ubrzala produženje radnog vijeka. Jer, Vlada Andreja Plenkovića, ona koja sad suze lije nad stabilnošću mirovinskog sustava, je na jednoj od svojih prvih sjednica odlučila povisiti – povlaštene mirovine.
Rudarenje na Tritonu
Kuščević je jači i od toga. Naime, danas je pokušao uvjeriti javnost da emitiranje Pavićevih spotova nema veze sa sindikalnim referendumom, i da je obveza Vlade građanima u detalje objasniti sve što je vezano za mirovinsku reformu. Koja je, valjalo bi spomenuti, stupila na snagu prvog siječnja. Kuščević se nije dao uznemiriti datumima – kazao je da nikad nije kasno.
Ministar uprave Plenkovićeve Vlade i politički tajnik Plenkovićeve stranke, stoga ne vidi ništa sporno u tome što se Pavićevi spotovi financiraju iz javnih sredstava.
U kojem iznosu ne znamo, jer Ministarstvo rada i mirovinskog sustava taj podatak – taji. Kuščević smatra da to nije toliko bitno. “Ja čisto sumnjam da to ministar Pavić financira iz proračuna. Vjerujem da je to u okviru nekog EU projekta, gdje postoje novci za vidljivost projekta”, kazao je pred današnju sjednicu Vlade. Čak i ako je to istina – a ne znamo je li, jer, valja ponoviti, Ministarstvo skriva tu informaciju – EU projekti se financiraju iz EU fondova. Koji novac primaju iz proračuna Europske unije. Kojeg, jasno, pune izvanzemaljci zaradom od rudarenja na Tritonu, a ne građani EU. Dakle, i ovi domaći, koji možda ne bi radili do 67. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljedica Kuščevića
Za Kuščevića je, međutim, pomalo sumnjivo to kako se financiraju sindikati. Jer, veli, “sindikati ulažu znatna sredstva u vidljivost projekta koja dolaze iz sindikalnih članarina”, te je, kako navodi Hina, dodao da su to “sredstva svih naših poreznih obveznika”. Čak i površna semantička analiza ovih rečenica da zaključiti kako ministar poručuje da svi porezni obveznici barem na neki način plaćaju sindikalne članarine, što je istinito otprilike kao i doprinos firme Alien Triton Mining d.d. europskom budžetu.
Doduše, možda i nije teško zaključiti kako bi u konačnici – nastavi li Kuščević ovim tempom – “sredstva svih naših poreznih obveznika” doista i mogla pripomoći uspjehu sindikalne referendumske inicijative – čijih bi 500-600 tisuća potpisa stavilo Vladi na isto toliko muka. Ona “sredstva svih naših poreznih obveznika” iz kojih se isplaćuju ministarske plaće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kuščević misli da je OK što Vlada novcem građana financira kampanju koju vode protiv sindikata. Zbilja?
Ministar uprave govorio je o sindikalnom referendumu i branio Vladu. Što bi uopće moglo poći krivo?
“Ja čisto sumnjam da to ministar Pavić financira iz proračuna. Vjerujem da je to u okviru nekog EU projekta, gdje postoje novci za vidljivost projekta", kazao je pred današnju sjednicu Vlade Kuščević. EU projekti se financiraju iz EU fondova. Koji novac primaju iz proračuna Europske unije. Kojeg, jasno, pune izvanzemaljci zaradom od rudarenja na Tritonu, a ne građani EU. Dakle, i ovi domaći, koji možda ne bi radili do 67. godine.
Jedno je kad političari lažu. Naravno da je to užasna stvar i da bi se svaki dužnosnik koji radi u (navodno) javnom interesu i za javni novac trebao dobro čuvati situacije u kojoj bi ga se moglo uhvatiti u laži. No, političari, praktički svi, barem ponekad lažu. Ali, znajući za veliki rizik kojim se time izlažu, političari u makar granično pristojnim zemljama vode računa o tome da laž bude što sitnija i, jasno, što manje očigledna.
Kod Lovre Kuščevića, ministra uprave u Vladi Andreja Plenkovića i političkog tajnika HDZ-a kojeg vodi Andrej Plenković, stvari stoje nešto drugačije. On ne samo da ne govori istinu, on zna da novinari i dobar dio javnosti savršeno znaju da mulja. Kuščević međutim ne staje. Ne usporava. Kuščević ide dalje. (uvijek)
Povlašteni naprijed, ostali ne stajte (do 67.)
Danas je tako uvjeravao javnost kako nema ama baš ništa sporno u tome da Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Marka Pavića usred sindikalne kampanje za referendum protiv mirovinske reforme objavljuje spotove kojim se prikazuje kako zapravo stvari stoje (čuli ste već, 45 milijardi kuna duga, niže mirovine, nova zaduženja… apokalipsica).
Ovdje valja, prije nego se upadne u ognjicu objašnjavanja o tome treba li raditi do 67., staviti sa strane i čak vrhunski bezobrazluk Vlade koja u ime stabilnosti mirovinskog sustava ubrzala produženje radnog vijeka. Jer, Vlada Andreja Plenkovića, ona koja sad suze lije nad stabilnošću mirovinskog sustava, je na jednoj od svojih prvih sjednica odlučila povisiti – povlaštene mirovine.
Rudarenje na Tritonu
Kuščević je jači i od toga. Naime, danas je pokušao uvjeriti javnost da emitiranje Pavićevih spotova nema veze sa sindikalnim referendumom, i da je obveza Vlade građanima u detalje objasniti sve što je vezano za mirovinsku reformu. Koja je, valjalo bi spomenuti, stupila na snagu prvog siječnja. Kuščević se nije dao uznemiriti datumima – kazao je da nikad nije kasno.
Ministar uprave Plenkovićeve Vlade i politički tajnik Plenkovićeve stranke, stoga ne vidi ništa sporno u tome što se Pavićevi spotovi financiraju iz javnih sredstava.
U kojem iznosu ne znamo, jer Ministarstvo rada i mirovinskog sustava taj podatak – taji. Kuščević smatra da to nije toliko bitno. “Ja čisto sumnjam da to ministar Pavić financira iz proračuna. Vjerujem da je to u okviru nekog EU projekta, gdje postoje novci za vidljivost projekta”, kazao je pred današnju sjednicu Vlade. Čak i ako je to istina – a ne znamo je li, jer, valja ponoviti, Ministarstvo skriva tu informaciju – EU projekti se financiraju iz EU fondova. Koji novac primaju iz proračuna Europske unije. Kojeg, jasno, pune izvanzemaljci zaradom od rudarenja na Tritonu, a ne građani EU. Dakle, i ovi domaći, koji možda ne bi radili do 67. godine.
Posljedica Kuščevića
Za Kuščevića je, međutim, pomalo sumnjivo to kako se financiraju sindikati. Jer, veli, “sindikati ulažu znatna sredstva u vidljivost projekta koja dolaze iz sindikalnih članarina”, te je, kako navodi Hina, dodao da su to “sredstva svih naših poreznih obveznika”. Čak i površna semantička analiza ovih rečenica da zaključiti kako ministar poručuje da svi porezni obveznici barem na neki način plaćaju sindikalne članarine, što je istinito otprilike kao i doprinos firme Alien Triton Mining d.d. europskom budžetu.
Doduše, možda i nije teško zaključiti kako bi u konačnici – nastavi li Kuščević ovim tempom – “sredstva svih naših poreznih obveznika” doista i mogla pripomoći uspjehu sindikalne referendumske inicijative – čijih bi 500-600 tisuća potpisa stavilo Vladi na isto toliko muka. Ona “sredstva svih naših poreznih obveznika” iz kojih se isplaćuju ministarske plaće.