Hrvatska je prošle godine imala istu ukupnu vrijednost robnoga izvoza na tržištima Italije i Njemačke, gdje je ukupni BDP iznosio 6000 milijardi dolara, kao na tržištima Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova s ukupnim BDP-om od 150 milijardi dolara.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović predstavila je prije mjesec dana svoj „predizborni program“ u kojem je kao jedno od svojih ključnih postignuća navela kako je Hrvatsku izvela iz „regiona“. Tu besmislicu ponavljala je u međuvremenu i na svim predizbornim skupovima, ali kako nije prestajala uveseljavati javnost raznim šalama i pošalicama, napuštanje „regiona“ ostalo je u sjeni pjevačkih nastupa po uzoru na Marilyn Monroe, nošenja kolača omiljenom gradonačelniku na eventualnome služenju zatvorske kazne ili posjeta razrušenome Vukovaru s vlastitom djecom koja su rođena nekoliko godina nakon što su bila na tom putovanju.
Kako ni daleko ozbiljnije države od Hrvatske trenutno ne oskudijevaju vrlo osebujnim i komičnim političkim likovima možemo samo primijetiti da i naši predsjednički izbori slijede taj trend te da Dario Juričan odnosno Milan Bandić kao predsjednički kandidat ima žestoku konkurenciju čak i u trenutnoj predsjednici Republike.
Snažan međunarodni utjecaj jedne studentice
Budući da je čak i najvjernijim fanovima Kolinde Grabar-Kitarović danas jasno kako od njenih silnih obećanja danih prije pet godina nije ostvareno ništa te da ni u narednih pet godina ne treba ništa očekivati, gospođa Grabar-Kitarović morala se okrenuti na ovim prostorima mnogo puta oprobanome i vrlo često uspješnome receptu osvajanja izborne podrške.
Tako je prije dva mjeseca najprije na red došao još jedan obračun s Jugoslavijom i Josipom Brozom Titom, ali je štrajk učitelja i nastavnika prekinuo tu borbu prije još jedne veličanstvene pobjede velikih i čistih Hrvata nad Jugoslavenima, malim Hrvatima, komunjarama, Srbima i ostalim hrvatskim izdajicama. Kada je štrajk napokon okončan gospođa Grabar-Kitarović mogla se mirno vratiti svojoj staroj retorici propitkujući svoga glavnog konkurenta za glasove velikih Hrvata, Miroslava Škoru, gdje je bio i što je radio 1991., u vrijeme kada je ona svojim utjecajem, kako je sama priznala, s pozicije studentice engleskoga i španjolskoga jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu presudno utjecala na međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
Ali sve te nesporne zasluge gospođe Grabar-Kitarović u stvaranju i kreiranju slavne hrvatske prošlosti nisu ništa u usporedbi s gore spomenutim premještanjem Hrvatske iz „regiona“. Gospođa predsjednica Republike nikada nije objasnila zbog čega je Hrvatska pod njenim hrabrim i mudrim vodstvom napustila „region“, a ne regiju. Bilo bi važno znati kada smijemo rabiti srpske riječi, a kada možemo i dalje biti hrvatski jezični puristi. Ovako „region“ možemo protumačiti samo kao njen pokušaj izrugivanja, duhovit poput kafanskih, oprostite, kavanskih podbadanja.
Je li granica balkana zbilja na terasi hotela Esplanade?
Nakon što je predsjednica Republike objavila da smo napustili „region“ dao sam si truda i provjerio na svim relevantnim internetskim adresama je li to napuštanje stvarno negdje i zabilježeno. Nažalost, svi i dalje tvrde da je Hrvatska na Balkanu i da nije nikamo otišla. Tako „Encyclopaedia Britannica“ tvrdi da se na Balkanu odnosno Balkanskom poluotoku nalaze Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovenija i Srbija, te dio Grčke i Turske. Miroslav Krleža smatrao je pak da granica Balkana prolazi južnom ogradom „Oleander“ terase hotela „Esplanade“ što bi značilo da Banski dvori i adventske kućice nisu na Balkanu, a ured zagrebačkoga gradonačelnika, HTV, MZLZ „Franjo Tuđman“ i ostatak Hrvatske jesu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospođa Grabar-Kitarović nebrojeno je puta tijekom svoga mandata, a ponajviše u posljednjih nekoliko mjeseci, posjećivala Hrvate u BiH, sve u nadi da će joj njihovi glasovi donijeti ključnu prevagu na izborima. Nameće se pitanje što se dogodilo s Hrvatima u BiH kada je Hrvatska napustila „region“. Jesu li oni i dalje ostali u „regionu“, sami i napušteni, ili je predsjednica Republike i njih izvela iz „regiona“ zajedno s njihovim komšijama? To pitanje ostat će nažalost i dalje bez odgovora kao i sva ostala otvorena pitanja u odnosima Hrvatske i susjednih država.
Brojke koje vladajući političari nerado spominju
U prilogu ovoga teksta nalaze se dvije tabele iz kojih je vidljiva vrijednost hrvatskoga robnog izvoza u prošloj godini izražena u tisućama eura. Važno je znati da u Europskoj uniji manju vrijednost robnoga izvoza od Hrvatske imaju Malta i Cipar, a približno istu Luksemburg, Latvija i Estonija. Litva ima dvostruko veći robni izvoz, Slovenija izvozi dva i pola puta veću vrijednost roba od Hrvatske, a Slovačka više od pet puta. U tom nadasve skromnom hrvatskom robnom izvozu na države nastale raspadom Jugoslavije prošle godine otpalo je 27,5 %. To je podatak koji hrvatska vladajuća politika i njena prateća propagandna mašinerija nerado spominju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije zgodno kazati da svako treće ili četvrto radno mjesto u izvoznom dijelu privrede ovisi o „regionu“ koji smo tek nedavno slavno napustili. Kako zemlje EX-YU ne želimo spominjati kao statističku kategoriju naša najveća izvozna tržišta su Italija i Njemačka, iako smo u te dvije države koje imaju zajedno 144 milijuna stanovnika uspjeli izvesti istu vrijednost roba kao u neželjeni „region“ u kojem živi svega 17 milijuna ljudi.
Ili drugačije, Hrvatska je prošle godine imala istu ukupnu vrijednost robnoga izvoza na tržištima Italije i Njemačke gdje je ukupni BDP iznosio 6000 milijardi dolara, kao i na tržištima Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova s ukupnim BDP-om od 150 milijardi dolara.
Hrvatska izvozi više robe u BiH nego u sve države Višegradske skupine, Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku, kamo nas je predsjednica Republike virtualno odvela kada smo napustili „region“. Naš najbolji i najdraži komšija, Srbija, kupi više naših proizvoda nego SAD, Rusija i Kina zajedno, Kosovo više od udružene Južne Amerike i Australije, Sjeverna Makedonija nešto manje od Afrike, a Crna Gora kao Švedska i Norveška zajedno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politika koja izravno šteti gospodarskim interesima RH
Prema hrvatskome Ustavu „predsjednica Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.“ Premijer Andrej Plenković i njegov talentirani ministar vanjskih poslova nisu nikada ni potvrdili ni negirali riječi gospođe Grabar-Kitarović da je Hrvatska napustila „region“, tako da ne znamo što oni o tome misle i gdje se po njima Hrvatska trenutno točno nalazi. U doba mira jedini hvalevrijedan smisao vanjske politike i diplomacije neke države jest stvaranje preduvjeta za izvoz vlastitih roba i usluga na tržišta drugih zemalja.
Ako je tome tako, onda je Hrvatska država čiji čelnik, u ovom slučaju predsjednica Republike, radi upravo suprotno. Gospođa Grabar-Kitarović ima pravo na svoje male nestašluke, može redovno i ustrajno svojim izjavama uveseljavati javnost, može pjevati i plesati, može čak nositi i kolače u zatvor kome i koliko hoće, sve će to samo dovesti u pitanje njenu ozbiljnost i smisao funkcije koju obnaša. Ali predsjednica Republike nema pravo voditi politiku koja izravno šteti hrvatskim gospodarskim, a time i nacionalnim interesima jer tada zabava prestaje.
Hoće li račun platiti onaj koji nas je izveo iz regiona?
Svako njeno posprdno spominjanje „regiona“ i svako njeno hvalisanje o njegovom napuštanju pod njenim mudrim i hrabrim vodstvom nije samo iritantno za pismeniji dio ovdašnje javnosti, nego je i izravna antireklama za kupnju hrvatskih roba u tome istome „regionu“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potrebno je još jednom naglasiti, prošle godine EX-YU države zajedno su kupile 4 milijarde eura hrvatskih roba i time činile 27,5 % hrvatskog izvoza, kao Italija i Njemačka zajedno. Ako zbog sada već slavne politike napuštanja „regiona“ nismo realizirali 4,4 milijarde eura, nego samo 4 milijarde, hoćemo li i tu razliku staviti na račun onoga tko nas je poveo u njegovo napuštanje? Gospođo Predsjednice, mačku morate uzeti cijelu, zajedno s repom.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Lako za nestašluke, kolače i pjevanje. Ove brojke pokazuju da izjave predsjednice štete gospodarstvu RH
Telegramov analitičar izvukao je brojke; koliko zarađujemo na izvozu u regiju koju predsjednica konstantno vrijeđa?
Hrvatska je prošle godine imala istu ukupnu vrijednost robnoga izvoza na tržištima Italije i Njemačke, gdje je ukupni BDP iznosio 6000 milijardi dolara, kao na tržištima Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova s ukupnim BDP-om od 150 milijardi dolara.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović predstavila je prije mjesec dana svoj „predizborni program“ u kojem je kao jedno od svojih ključnih postignuća navela kako je Hrvatsku izvela iz „regiona“. Tu besmislicu ponavljala je u međuvremenu i na svim predizbornim skupovima, ali kako nije prestajala uveseljavati javnost raznim šalama i pošalicama, napuštanje „regiona“ ostalo je u sjeni pjevačkih nastupa po uzoru na Marilyn Monroe, nošenja kolača omiljenom gradonačelniku na eventualnome služenju zatvorske kazne ili posjeta razrušenome Vukovaru s vlastitom djecom koja su rođena nekoliko godina nakon što su bila na tom putovanju.
Kako ni daleko ozbiljnije države od Hrvatske trenutno ne oskudijevaju vrlo osebujnim i komičnim političkim likovima možemo samo primijetiti da i naši predsjednički izbori slijede taj trend te da Dario Juričan odnosno Milan Bandić kao predsjednički kandidat ima žestoku konkurenciju čak i u trenutnoj predsjednici Republike.
Snažan međunarodni utjecaj jedne studentice
Budući da je čak i najvjernijim fanovima Kolinde Grabar-Kitarović danas jasno kako od njenih silnih obećanja danih prije pet godina nije ostvareno ništa te da ni u narednih pet godina ne treba ništa očekivati, gospođa Grabar-Kitarović morala se okrenuti na ovim prostorima mnogo puta oprobanome i vrlo često uspješnome receptu osvajanja izborne podrške.
Tako je prije dva mjeseca najprije na red došao još jedan obračun s Jugoslavijom i Josipom Brozom Titom, ali je štrajk učitelja i nastavnika prekinuo tu borbu prije još jedne veličanstvene pobjede velikih i čistih Hrvata nad Jugoslavenima, malim Hrvatima, komunjarama, Srbima i ostalim hrvatskim izdajicama. Kada je štrajk napokon okončan gospođa Grabar-Kitarović mogla se mirno vratiti svojoj staroj retorici propitkujući svoga glavnog konkurenta za glasove velikih Hrvata, Miroslava Škoru, gdje je bio i što je radio 1991., u vrijeme kada je ona svojim utjecajem, kako je sama priznala, s pozicije studentice engleskoga i španjolskoga jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu presudno utjecala na međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
Ali sve te nesporne zasluge gospođe Grabar-Kitarović u stvaranju i kreiranju slavne hrvatske prošlosti nisu ništa u usporedbi s gore spomenutim premještanjem Hrvatske iz „regiona“. Gospođa predsjednica Republike nikada nije objasnila zbog čega je Hrvatska pod njenim hrabrim i mudrim vodstvom napustila „region“, a ne regiju. Bilo bi važno znati kada smijemo rabiti srpske riječi, a kada možemo i dalje biti hrvatski jezični puristi. Ovako „region“ možemo protumačiti samo kao njen pokušaj izrugivanja, duhovit poput kafanskih, oprostite, kavanskih podbadanja.
Je li granica balkana zbilja na terasi hotela Esplanade?
Nakon što je predsjednica Republike objavila da smo napustili „region“ dao sam si truda i provjerio na svim relevantnim internetskim adresama je li to napuštanje stvarno negdje i zabilježeno. Nažalost, svi i dalje tvrde da je Hrvatska na Balkanu i da nije nikamo otišla. Tako „Encyclopaedia Britannica“ tvrdi da se na Balkanu odnosno Balkanskom poluotoku nalaze Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovenija i Srbija, te dio Grčke i Turske. Miroslav Krleža smatrao je pak da granica Balkana prolazi južnom ogradom „Oleander“ terase hotela „Esplanade“ što bi značilo da Banski dvori i adventske kućice nisu na Balkanu, a ured zagrebačkoga gradonačelnika, HTV, MZLZ „Franjo Tuđman“ i ostatak Hrvatske jesu.
Gospođa Grabar-Kitarović nebrojeno je puta tijekom svoga mandata, a ponajviše u posljednjih nekoliko mjeseci, posjećivala Hrvate u BiH, sve u nadi da će joj njihovi glasovi donijeti ključnu prevagu na izborima. Nameće se pitanje što se dogodilo s Hrvatima u BiH kada je Hrvatska napustila „region“. Jesu li oni i dalje ostali u „regionu“, sami i napušteni, ili je predsjednica Republike i njih izvela iz „regiona“ zajedno s njihovim komšijama? To pitanje ostat će nažalost i dalje bez odgovora kao i sva ostala otvorena pitanja u odnosima Hrvatske i susjednih država.
Brojke koje vladajući političari nerado spominju
U prilogu ovoga teksta nalaze se dvije tabele iz kojih je vidljiva vrijednost hrvatskoga robnog izvoza u prošloj godini izražena u tisućama eura. Važno je znati da u Europskoj uniji manju vrijednost robnoga izvoza od Hrvatske imaju Malta i Cipar, a približno istu Luksemburg, Latvija i Estonija. Litva ima dvostruko veći robni izvoz, Slovenija izvozi dva i pola puta veću vrijednost roba od Hrvatske, a Slovačka više od pet puta. U tom nadasve skromnom hrvatskom robnom izvozu na države nastale raspadom Jugoslavije prošle godine otpalo je 27,5 %. To je podatak koji hrvatska vladajuća politika i njena prateća propagandna mašinerija nerado spominju.
Nije zgodno kazati da svako treće ili četvrto radno mjesto u izvoznom dijelu privrede ovisi o „regionu“ koji smo tek nedavno slavno napustili. Kako zemlje EX-YU ne želimo spominjati kao statističku kategoriju naša najveća izvozna tržišta su Italija i Njemačka, iako smo u te dvije države koje imaju zajedno 144 milijuna stanovnika uspjeli izvesti istu vrijednost roba kao u neželjeni „region“ u kojem živi svega 17 milijuna ljudi.
Ili drugačije, Hrvatska je prošle godine imala istu ukupnu vrijednost robnoga izvoza na tržištima Italije i Njemačke gdje je ukupni BDP iznosio 6000 milijardi dolara, kao i na tržištima Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova s ukupnim BDP-om od 150 milijardi dolara.
Hrvatska izvozi više robe u BiH nego u sve države Višegradske skupine, Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku, kamo nas je predsjednica Republike virtualno odvela kada smo napustili „region“. Naš najbolji i najdraži komšija, Srbija, kupi više naših proizvoda nego SAD, Rusija i Kina zajedno, Kosovo više od udružene Južne Amerike i Australije, Sjeverna Makedonija nešto manje od Afrike, a Crna Gora kao Švedska i Norveška zajedno.
Politika koja izravno šteti gospodarskim interesima RH
Prema hrvatskome Ustavu „predsjednica Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.“ Premijer Andrej Plenković i njegov talentirani ministar vanjskih poslova nisu nikada ni potvrdili ni negirali riječi gospođe Grabar-Kitarović da je Hrvatska napustila „region“, tako da ne znamo što oni o tome misle i gdje se po njima Hrvatska trenutno točno nalazi. U doba mira jedini hvalevrijedan smisao vanjske politike i diplomacije neke države jest stvaranje preduvjeta za izvoz vlastitih roba i usluga na tržišta drugih zemalja.
Ako je tome tako, onda je Hrvatska država čiji čelnik, u ovom slučaju predsjednica Republike, radi upravo suprotno. Gospođa Grabar-Kitarović ima pravo na svoje male nestašluke, može redovno i ustrajno svojim izjavama uveseljavati javnost, može pjevati i plesati, može čak nositi i kolače u zatvor kome i koliko hoće, sve će to samo dovesti u pitanje njenu ozbiljnost i smisao funkcije koju obnaša. Ali predsjednica Republike nema pravo voditi politiku koja izravno šteti hrvatskim gospodarskim, a time i nacionalnim interesima jer tada zabava prestaje.
Hoće li račun platiti onaj koji nas je izveo iz regiona?
Svako njeno posprdno spominjanje „regiona“ i svako njeno hvalisanje o njegovom napuštanju pod njenim mudrim i hrabrim vodstvom nije samo iritantno za pismeniji dio ovdašnje javnosti, nego je i izravna antireklama za kupnju hrvatskih roba u tome istome „regionu“.
Potrebno je još jednom naglasiti, prošle godine EX-YU države zajedno su kupile 4 milijarde eura hrvatskih roba i time činile 27,5 % hrvatskog izvoza, kao Italija i Njemačka zajedno. Ako zbog sada već slavne politike napuštanja „regiona“ nismo realizirali 4,4 milijarde eura, nego samo 4 milijarde, hoćemo li i tu razliku staviti na račun onoga tko nas je poveo u njegovo napuštanje? Gospođo Predsjednice, mačku morate uzeti cijelu, zajedno s repom.