Presudna je apsolutna digitalna pismenost učenika

Sa svojim timom uspio je izvući desetak milijuna eura iz EU fondova, a danas grade još jedno krilo škole kako bi svi učenici imali jutarnju smjenu. Zato su nas zanimali njegovi stavovi o tehnologiji koja mijenja školstvo; pruža jednakije šanse mladima bez obzira na to iz kojih socijalnih skupina inicijalno dolaze i u kojim dijelovima zemlje žive, briše razlike i daje im alate kojima će gurati cijelo društvo naprijed.

“Ako je škola početak života kada se počinje s misaonim aktivnostima, onda je tehnologija tu nezaobilazna. Naravno, vrlo je važno da odrasli ljudi znaju koliko je tehnologije potrebno, te kako se servira učenicima za upotrebu”, nastavlja Stić i naglašava kako je za učenike presudno da budu digitalno apsolutno pismeni jer im to znanje pomaže u lakšem učenju, bržem dolasku do informacija, konkurentnosti kod kasnijeg traženja posla.

“Tehnologija u obrazovanju, primjerice, definitivno utječe na smanjivanje vremena za traženje nekih podataka, ali i za zornost prikazivanja gradiva. Sjećam se kad su me kao mladog profesora tražili da predajem biologiju. Bilo je dva, tri mjeseca do kraja školske godine i trebalo je zamijeniti jednog profesora. Ravnatelj mi je rekao ‘mali ti ćeš predavati biologiju’, a moj vapaj ‘ali ja sam samo kemičar’ otišao je u jeku i morao sam se uhvatiti s tim u koštac”, govori Stić, te se prisjeća kako je osmašima trebao objašnjavati anatomiju.

“Doma sam na termo folijama flomasterima crtao srce, pluća, jetra i ostale unutrašnje organe ljudskog tijela. Danas, jednim klikom dobijete izvornu fotografiju svih organa, a možete ih i povećavati, rotirati, ući u njih i zorno pokazati kako radi srce, a kako jetra. Nastavnik koji je informatički pismen može u pola sata spremiti nastavnu jedinicu i zorno je prikazati učenicima”, objašnjava.

Oprema ubrzava proces i skraćuje neproduktivno sjedenje

Osim klasične informatike u svim školama, Stić je mišljenja da je u prirodoslovnim gimnazijama i školama potrebna i primijenjena informatika. “Pod time mislim na upotrebljavanje tehnologije u labosima i pogonima. Mi smo za biologiju kupili novi set modernih mikroskopa koje možete spajati i s kamerama na laptope. Ne možete vi klincima u labosu iz biologije pokazivati slike, oni moraju secirati, mikroskopirati, vidjeti greške i razlike. I oni to obožavaju. Vole gledati škampe, svinjska srca ili jetra. I mi im sve to kupujemo. Bez toga imate situaciju da učenik svlada teorijsko gradivo, ali ima dvije lijeve ruke i potpuno je neupotrebljiv. On mora nešto potrgati ili razbiti u laboratoriju dok vježba. Evo, kako postajete kuhar? Da se opečete par puta i da vam propadne ručak. Tako je i s djecom i učenjem u praktičnoj nastavi. I kad učenik to svlada, nakon četiri razreda ga više ničega nije strah. On može komotno obući kutu i krenuti raditi”.

I zato, naglašava, treba inzistirati na opremi koja ubrzava cijeli proces i skraćuje neproduktivno sjedenje i čekanje. Učenik tako, objašnjava, može spojiti teorijsko znanje s praktičnim i to na modernim digitalnim instrumentima koji više nisu skupi. “U školama koje su dobro opremljene učenici imaju veće šanse u budućnosti. Ako rade na modernoj opremi, poslodavcu će puno manje trebati da ga osposobi za rad. Nitko iz srednje škole, čak niti u Zapadnoj Europi, ne dođe potpuno spreman za radni proces. Samo je pitanje koliko treba da ga uhodaju. Je li to tjedan, dva ili godina i pol? No, godina i pol je gubitak novca za gospodarstvenika”.

Profesor Stić jednom je prilikom posjetio u Berlinu školu za automehaničare gdje je promatrao kako izgleda nastava. “Dakle, oni su u školi rastavljali najnoviji model Audija koji na cesti još nisam vidio. Znate kako se danas popravljaju auti? Spoje motor na laptope i gledaju gdje je kvar. To je dio koji se tiče mašine i kada ga to nauče, dovedu ga u firmu i klinac može već drugi dan početi raditi. Dakle bez toga ne ide”. Upotreba tehnologije je prozor u razvijeni svijet, nastavlja Stić, a učenici koji imaju prilike koristiti modernu tehnologiju imaju veću mogućnost usvajanja novih znanja koja će kasnije biti iznimno važna za cijelu zajednicu. “Oni koji to ne koriste, možda će morati ići dužim i težim putem, te neće svojim znanjem moći doprinijeti razvoju društva. Nažalost nemaju učenici u svim školama jednak pristup tehnologiji, pa tako u startu nisu jednaki onima koji to u svojim školama imaju”.

Velik profesor zna priznati kad djeca znaju bolje od njega

Postoje djeca koja danas dolaze u srednju školu sa zavidnim tehnološkim znanjem koje u nekim segmentima prelazi i znanja nastavnika koji im predaju. “Veličina profesora je da to prizna i da s takvim učenicima zajedno uči. U takvoj bi situaciji profesor djetetu trebao reći ‘bravo!’ I dati mu u zadatak da sljedeći sat napravi uvod u trajanju od pet minuta. Djeca će to s guštom napraviti”, siguran je Stić. Danas u škole, kaže, dolaze profesori od 25, 26 godina koji su iznimno digitalno pismeni, te se takve situacije ipak događaju sve rjeđe.

U njegovu školu veći dio profesora dolazi s PMF-a, pa nema problema s tim, a jedan dio kadra prošao je edukacije i u Velikoj Britaniji. Osim toga, njihova je škola među prvima ušla u skup e-škola, tako da su, kaže, svi prošli edukaciju digitalne pismenosti. Čak je i on uporno sjedio na svim predavanjima, što je mnogima, vjerujemo, bilo simpatično. “Mnogi su se iznenadili kada su me vidjeli da sjedim na svakom predavanju i kopam po tome, ali slabiji sam od svojih ljudi jer sam i nešto stariji od njih,” priznaje i najavljuje kako će u lipnju ponovno imati edukaciju te vrste kako bi bili ukorak s novim trendovima.

Za jedan dolar uložen u obrazovanje uvijek se vraća deset

Isto tako nastavnici, naglašava, trebaju primjenjivati nove metode podučavanja i ne bi smjeli predavati kao prije trideset godina.”Djeci više odgovara grupni rad i projektna nastava. Ne možeš im više dati preko grafoskopa tekst na zid koji će oni prepisivati u bilježnice. To više ne smiješ ni u ludilu napraviti. Bolje ih je uputiti kako i gdje će sami naći materijal. Kada u današnje vrijeme nastavnik provede cijeli sat ispred ploče, maknite ga. On mora šetati među učenicima, složiti ih u grupe i tako s njima raditi. Evo, baš sad naručujem namještaj za novo krilo koje gradimo i tražim jednosjede jer s klupama za dvoje teško možete manevrirati. Ovu klupu za čas okreneš i složiš grupe od tri, četiri ili pet učenika”, govori nam Stić dok za vrijeme velikog odmora hodamo prema izlazu škole.

“Nužno je ulagati novac u edukacije nastavnika”, govori. “Za to se novac mora naći jer edukcija nastavnika na tom polju ne bi trebala ovisiti o tome u kojoj školi ili županiji žive i rade”. Isto tako, dodaje, svim nastavnicima trebalo bi osigurati laptope i besplatni brzi internet kako bi se na bilo kojem mjestu mogli ukopčati. “To je jedna investicija koja se vraća, a i nije toliko skupa. Odavno znamo varijantu američkog biznisa, a to je da ulaganje u obrazovanje daje 10 dodatnih dolara na jedan uloženi. I zapamtite, ako nemate kvalitetno školstvo nećete imati niti kvalitetno zdravstvo, gospodarstvo niti turizam”.