Prošli put je natezanje trajalo mjesecima. Kraj 2016. i početak 2017. godine obilježilo je kalkuliranje oko toga koga će SDP podržati za zagrebačkog gradonačelnika. Stranački kuloari i mediji vrtjeli su niz imena iz stranke, među kojima čak i tadašnjeg predsjednika Davora Bernardića, koji se na kraju, ipak odlučio za dogovor s HNS-om Ivana Vrdoljaka i podršku Anki Mrak-Taritaš. Ono što Bernardić, međutim, nije znao bilo je da je Vrdoljak već imao širi plan i sveobuhvatniji dogovor – onaj s Andrejom Plenkovićem…
Kao jedan od razloga konačnog tijesnog poraza Mrak-Taritaš (razlika je bila oko pet postotnih bodova za Milana Bandića) u kasnijim analizama isticano je baš to SDP-ovo otezanje – stranka je potvrdila potporu Mrak-Taritaš tek 30. ožujka, mjesec i pol prije održavanja izbora. U politici, to nije ubrzavanje u fotofinišu, nego u fotofinišu fotofiniša. Dakle, daleko prekasno.
Vrijeme ide
Do lokalnih izbora 2021. godine ostalo je još sedam mjeseci. SDP nema kandidata za gradonačelnika Zagreba, niti ne zna hoće li podržati nekog iz druge stranke, ili možda nekog neovisnog igrača kako bi pokušali nakon dva desetljeća skinuti svog nekadašnjeg člana Milana Bandića. I ne samo da ne zna – čini se da bi opet moglo biti natezanja i da bi stvar mogla potrajati.
Novo vodstvo stranke za činjenicu da je Zagreb još uvijek velik upitnik ima itekako dobro opravdanje – Peđa Grbin je postao predsjednik 3. listopada, a prva dva tjedna je proveo u saniranju pobune poražene struje u Klubu zastupnika. No, bez obzira na opravdanja, vrijeme ide.
Pobjede bez Zagreba su prazne
A stanje na terenu je takvo da je mnogo pitanja i dalje bez odgovora. Na parlamentarnim izborima SDP je u centru Zagreba (Prva izborna jedinica) doživio možda i najveći šok – prvi put u ovom stoljeću nije bio najjača stranka, a skoro je od zeleno-lijeve koalicije izgubio i treće mjesto.
Tomislav Tomašević, čelnik Možemo!, odavno je najavio svoju gradonačelničku kandidaturu, ali karte ne skriva ni predsjednik zagrebačkog SDP-a Gordan Maras. “Što se mene tiče, ja sam predsjednik Gradske organizacije i sigurno da imam tu ambiciju”, kazao je jutros novinarima na SDP-ovom eventu za spas Jabuke govoreći o tome ima li ambiciju biti gradonačelnički kandidat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za SDP su stvari sa zagrebačkim izborima još složenije. Naime, lokalni izbori će biti prvi pravi test novog vodstva i nema nikakve sumnje da bi Grbinu dobro došle pobjede u velikim gradovima. Kako sad stvari stoje, do njih će mnogo teže doći u Splitu i Osijeku, nego u Rijeci i Zagrebu. Pritom, Zagreb i sam po sebi ima posebnu težinu i financijsku, i političku, i simboličku. Govoriti o pobjedi na lokalnim izborima bez pobjede u glavnom gradu je uvijek govor sa stisnutim grlom.
Pitanje Radničke fronte
Stoga je prilično izvjesno da će najjača oporbena stranka napraviti sve da se na kraju zagrebačke priče nađe na strani pobjednika, bilo s vlastitim kandidatom, što danas izgleda kao teško izvediva misija, bilo s Tomaševićem ili nekim trećim koga će u konačnici podržati. Samo, do toga će se morati progutati mnogo političkih knedli. Primjerice, Radničku frontu.
Najljevija stranka zeleno-lijeve koalicije diže mnoge obrve u SDP-u. Dok suradnja u Gradskoj skupštini i Saboru nije upitna, pitanje je može li stranka podržati za gradonačelnika čovjeka iza kojeg će stajati Radnička fronta (ako uopće bude stajala, nedavno iskrenje oko toga hoće li koalicija podržati Katarinu Peović za riječku gradonačelnicu moglo bi značiti početak kraja ove političke formacije). U dijelu SDP-a razmišlja se o tome da se eventualna podrška Tomaševiću uvjetuje time da Radnička fronta ne bude u toj priči.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Idealni svijet i nekoliko tjedana
Mnoge će stvari biti jasnije kad na stolu budu prva istraživanja javnog mnijenja s imenima kandidata za Zagreb, pokaže li se tu da je Tomašević daleko ispred u odnosu na ostale oporbene kandidate teško da će se SDP usuditi na kockanje sa svojim kandidatom, s Radničkom frontom ili bez nje. No, što ako razlike ne budu velike?
U idealnom svijetu, sve stranke centra i ljevice bi se dogovorile da tko hoće ide na prvi krug sa svojim kandidatom, a da onda svi zajedno podrže onog tko uđe u drugi krug. Pritom bi se dogovorili i o tome da se međusobno ne napadaju u borbi za birače. No, čak i u tom teško ostvarivom scenariju (jer će, izvjesno je, iskre među onima koji se kandidiraju za ovako moćnu funkciju frcati bez obzira na međustranačke dogovore) ostaje još jedan problem – umjesto da mjesecima pušu zajedno u isto jedro, centar i ljevica to bi radili samo desetak dana.
Do izbora je, ukratko, još sedam mjeseci. Do točke kad će se moći reći da SDP-u opet počinje štetiti kašnjenje u odluci oko Zagreba – možda samo nekoliko tjedana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lokalni izbori su za 7 mjeseci, SDP nema plan. Hoće li podržati Tomaševića?
SDP bi mogao uvjetovati eventualnu podršku Tomaševiću raskidom s Radničkom frontom
Do izbora je još sedam mjeseci. Do točke kad će se moći reći da SDP-u opet počinje štetiti kašnjenje u odluci oko Zagreba - možda samo nekoliko tjedana
Prošli put je natezanje trajalo mjesecima. Kraj 2016. i početak 2017. godine obilježilo je kalkuliranje oko toga koga će SDP podržati za zagrebačkog gradonačelnika. Stranački kuloari i mediji vrtjeli su niz imena iz stranke, među kojima čak i tadašnjeg predsjednika Davora Bernardića, koji se na kraju, ipak odlučio za dogovor s HNS-om Ivana Vrdoljaka i podršku Anki Mrak-Taritaš. Ono što Bernardić, međutim, nije znao bilo je da je Vrdoljak već imao širi plan i sveobuhvatniji dogovor – onaj s Andrejom Plenkovićem…
Kao jedan od razloga konačnog tijesnog poraza Mrak-Taritaš (razlika je bila oko pet postotnih bodova za Milana Bandića) u kasnijim analizama isticano je baš to SDP-ovo otezanje – stranka je potvrdila potporu Mrak-Taritaš tek 30. ožujka, mjesec i pol prije održavanja izbora. U politici, to nije ubrzavanje u fotofinišu, nego u fotofinišu fotofiniša. Dakle, daleko prekasno.
Vrijeme ide
Do lokalnih izbora 2021. godine ostalo je još sedam mjeseci. SDP nema kandidata za gradonačelnika Zagreba, niti ne zna hoće li podržati nekog iz druge stranke, ili možda nekog neovisnog igrača kako bi pokušali nakon dva desetljeća skinuti svog nekadašnjeg člana Milana Bandića. I ne samo da ne zna – čini se da bi opet moglo biti natezanja i da bi stvar mogla potrajati.
Novo vodstvo stranke za činjenicu da je Zagreb još uvijek velik upitnik ima itekako dobro opravdanje – Peđa Grbin je postao predsjednik 3. listopada, a prva dva tjedna je proveo u saniranju pobune poražene struje u Klubu zastupnika. No, bez obzira na opravdanja, vrijeme ide.
Pobjede bez Zagreba su prazne
A stanje na terenu je takvo da je mnogo pitanja i dalje bez odgovora. Na parlamentarnim izborima SDP je u centru Zagreba (Prva izborna jedinica) doživio možda i najveći šok – prvi put u ovom stoljeću nije bio najjača stranka, a skoro je od zeleno-lijeve koalicije izgubio i treće mjesto.
Tomislav Tomašević, čelnik Možemo!, odavno je najavio svoju gradonačelničku kandidaturu, ali karte ne skriva ni predsjednik zagrebačkog SDP-a Gordan Maras. “Što se mene tiče, ja sam predsjednik Gradske organizacije i sigurno da imam tu ambiciju”, kazao je jutros novinarima na SDP-ovom eventu za spas Jabuke govoreći o tome ima li ambiciju biti gradonačelnički kandidat.
Za SDP su stvari sa zagrebačkim izborima još složenije. Naime, lokalni izbori će biti prvi pravi test novog vodstva i nema nikakve sumnje da bi Grbinu dobro došle pobjede u velikim gradovima. Kako sad stvari stoje, do njih će mnogo teže doći u Splitu i Osijeku, nego u Rijeci i Zagrebu. Pritom, Zagreb i sam po sebi ima posebnu težinu i financijsku, i političku, i simboličku. Govoriti o pobjedi na lokalnim izborima bez pobjede u glavnom gradu je uvijek govor sa stisnutim grlom.
Pitanje Radničke fronte
Stoga je prilično izvjesno da će najjača oporbena stranka napraviti sve da se na kraju zagrebačke priče nađe na strani pobjednika, bilo s vlastitim kandidatom, što danas izgleda kao teško izvediva misija, bilo s Tomaševićem ili nekim trećim koga će u konačnici podržati. Samo, do toga će se morati progutati mnogo političkih knedli. Primjerice, Radničku frontu.
Najljevija stranka zeleno-lijeve koalicije diže mnoge obrve u SDP-u. Dok suradnja u Gradskoj skupštini i Saboru nije upitna, pitanje je može li stranka podržati za gradonačelnika čovjeka iza kojeg će stajati Radnička fronta (ako uopće bude stajala, nedavno iskrenje oko toga hoće li koalicija podržati Katarinu Peović za riječku gradonačelnicu moglo bi značiti početak kraja ove političke formacije). U dijelu SDP-a razmišlja se o tome da se eventualna podrška Tomaševiću uvjetuje time da Radnička fronta ne bude u toj priči.
Idealni svijet i nekoliko tjedana
Mnoge će stvari biti jasnije kad na stolu budu prva istraživanja javnog mnijenja s imenima kandidata za Zagreb, pokaže li se tu da je Tomašević daleko ispred u odnosu na ostale oporbene kandidate teško da će se SDP usuditi na kockanje sa svojim kandidatom, s Radničkom frontom ili bez nje. No, što ako razlike ne budu velike?
U idealnom svijetu, sve stranke centra i ljevice bi se dogovorile da tko hoće ide na prvi krug sa svojim kandidatom, a da onda svi zajedno podrže onog tko uđe u drugi krug. Pritom bi se dogovorili i o tome da se međusobno ne napadaju u borbi za birače. No, čak i u tom teško ostvarivom scenariju (jer će, izvjesno je, iskre među onima koji se kandidiraju za ovako moćnu funkciju frcati bez obzira na međustranačke dogovore) ostaje još jedan problem – umjesto da mjesecima pušu zajedno u isto jedro, centar i ljevica to bi radili samo desetak dana.
Do izbora je, ukratko, još sedam mjeseci. Do točke kad će se moći reći da SDP-u opet počinje štetiti kašnjenje u odluci oko Zagreba – možda samo nekoliko tjedana.