Nadrealni ping-pong koji se posljednjih dana odigrava na relaciji Ministarstvo kulture-Grad Gospić-Grad Rijeka i kojem je teško pohvatati konce i samim akterima, a kamo li široj javnosti, vezan uz pitanje svojevremeno miniranog spomenika Nikoli Tesli u Gospiću iznova je otvorio pitanje, ne samo odnosa prema Nikoli Tesli, nego i prema nasljeđu devedesetih godina.
Odnos prema spomenicima Tesli svjedoči o našem društvu
Iako se s te strane sudbina gospićkog spomenika Tesli ni po čemu ne izdvaja od brojnih sličnih primjera, sve ono što se događa s odnosom prema tom čovjeku u Hrvatskoj, a najbolje se vidi na primjerima spomenika, s jedne strane zaslužuje dobru filmsku obradu, dok s druge u punom smislu riječi svjedoči o stvarnosti društva i politike u zemlji.
Naime, u vremenima kad se Hrvatska pripremala za ulazak u Europsku uniju te neposredno nakon toga, Tesla je logično iznova dobio pravo građanstva kao snažan simbolički kapital zemlje, uslijed čega je otvoren Muzej Nikole Tesle u rodnom mu Smiljanu kraj Gospića, a veliki Meštrovićev spomenik premješten je s mjesta ispred Instituta Ruđer Bošković, kojem je bio poklonjen i kamo se idealno uklapao, na neprikladni pločnik Tesline ulice u Zagrebu.
Ni šest godina nakon rekonstrukcije, spomenik nije vraćen u Gospić
Sve to uz svečanost povodom premještanja. Cijela akcija je konačno dobila epilog 2014. godine kada je Sabor odlučio proglasiti 10. srpnja nacionalnim danom Nikole Tesle. Iste je godine Gradsko vijeće Gospića donijelo odluku da se minirani spomenik iznova odlije i vrati u grad, ali ne na prethodnu lokaciju, nego na novu. Od tada je, unatoč tome što je spomenik izliven, prošlo sad već skoro šest godina u kojima nije vraćen u Gospić.
Novi ciklus nesporazuma i nejasnog odnosa prema tom spomeniku otvorio se, kao što sam u uvodu teksta napomenuo, ovih dana kroz traženje Grada Rijeke da se obnovljeni spomenik smjesti ispred tamošnje istoimene škole, u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture. Ministarstvo kulture je odgovorilo kako se Grad Gospić protivi toj ideji, da bi dogradonačelnica tog grada objasnila kako nemaju ništa protiv da spomenik privremeno bude postavljen u Rijeci, ali da mu je svakako mjesto u Gospiću koji ga je konačno u ovoj godini planirao postaviti na novu lokaciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem Hrvatske s Teslom
Budući da se čitatelju teško snaći nakon što ga se bombardira s ovolikom količinom informacija, vrijeme je da pojednostavnim stvari. Republika Hrvatska je jednog od najvećih svjetskih umova uopće i jednog od najzaslužnijih ljudi za današnje funkcioniranje čovječanstva odlučila na nominalnoj i simboličkoj razini priznati kao jednog od nacionalnih velikana, ali istovremeno ima problem kako da ga inkorporira na vidljivo mjesto u njegovom zavičaju i kako da se uopće odredi prema miniranju Kršinićevog spomenika.
Dogradonačelnica Gospića tako kaže da se ona ne bi na to vraćala, da ne želi opravdati taj čin, ali da ga treba smjestiti u ratni kontekst u kojem se dogodio. Dakle, nema jasnog i nedvosmislenog izjašnjavanja o vandalizmu, kao ni racionalnog objašnjenja zbog čega se spomenik ne može vratiti na prijašnju lokaciju, osim zaključka kako je trg Stjepana Radića preuređen pa se tamo više ne uklapa.
A što je s drugim Kršinićevim spomenicima?
Zlobniji građanin bi primijetio da se nije uklapao ni na stari trg više od dvadeset godina, ali nitko od odgovornih zapravo ne bi o tome pričao. Što se tiče Republike Hrvatske i same Vlade, njen problem odnosa prema Tesli i posebno ovom spomeniku je još intenzivniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog čega, npr. sada vratiti Kršinićevog Teslu u Gospić, a to isto ne napraviti s Kršinićevim Partizanom na Trgu oružja u Dubrovniku? Ne postoji nikakva zdravorazumska logika po kojoj bi se primjenjivali drugačiji kriteriji, osim logike licemjerja koja proizlazi iz potrebe da se stvarnost devedesetih falsificira, a njezini učinci, uz rijetke kontraprimjere poput ovoga, konzerviraju.
Loptanje s Kršinićevim spomenikom Tesli sjajno pokazuje koliko je Hrvatska neiskrena prema tom velikom znanstveniku
Kroz primjer Kršinićevog spomenika Tesli savršeno se vidi odnos Hrvatske prema devedestima
Sudbina gospićkog spomenika Tesli, miniranog u ratu, ni po čemu ne izdvaja od brojnih sličnih primjera. Sve ono što se događa s odnosom prema tom čovjeku u Hrvatskoj, a najbolje se vidi na primjerima spomenika, s jedne strane zaslužuje dobru filmsku obradu, dok s druge u punom smislu riječi svjedoči o stvarnosti društva i politike u zemlji.
Nadrealni ping-pong koji se posljednjih dana odigrava na relaciji Ministarstvo kulture-Grad Gospić-Grad Rijeka i kojem je teško pohvatati konce i samim akterima, a kamo li široj javnosti, vezan uz pitanje svojevremeno miniranog spomenika Nikoli Tesli u Gospiću iznova je otvorio pitanje, ne samo odnosa prema Nikoli Tesli, nego i prema nasljeđu devedesetih godina.
Naime, Kršinićev spomenik Tesli koji je stajao na središnjem trgu njegovog Gospića, miniran je u veljači 1992., za što nitko nije odgovarao, jednako kao i u slučaju miniranja brojnih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi, ujedno i vrhunskih umjetničkih ostvarenja Bakića, Radauša, Kršinića, Bogdanovića i ostalih. Sve ovo, bez obzira na to što su svi ti spomenici bili i ostali upisani u registar zaštićenih spomenika kulture Republike Hrvatske.
Odnos prema spomenicima Tesli svjedoči o našem društvu
Iako se s te strane sudbina gospićkog spomenika Tesli ni po čemu ne izdvaja od brojnih sličnih primjera, sve ono što se događa s odnosom prema tom čovjeku u Hrvatskoj, a najbolje se vidi na primjerima spomenika, s jedne strane zaslužuje dobru filmsku obradu, dok s druge u punom smislu riječi svjedoči o stvarnosti društva i politike u zemlji.
Naime, u vremenima kad se Hrvatska pripremala za ulazak u Europsku uniju te neposredno nakon toga, Tesla je logično iznova dobio pravo građanstva kao snažan simbolički kapital zemlje, uslijed čega je otvoren Muzej Nikole Tesle u rodnom mu Smiljanu kraj Gospića, a veliki Meštrovićev spomenik premješten je s mjesta ispred Instituta Ruđer Bošković, kojem je bio poklonjen i kamo se idealno uklapao, na neprikladni pločnik Tesline ulice u Zagrebu.
Ni šest godina nakon rekonstrukcije, spomenik nije vraćen u Gospić
Sve to uz svečanost povodom premještanja. Cijela akcija je konačno dobila epilog 2014. godine kada je Sabor odlučio proglasiti 10. srpnja nacionalnim danom Nikole Tesle. Iste je godine Gradsko vijeće Gospića donijelo odluku da se minirani spomenik iznova odlije i vrati u grad, ali ne na prethodnu lokaciju, nego na novu. Od tada je, unatoč tome što je spomenik izliven, prošlo sad već skoro šest godina u kojima nije vraćen u Gospić.
Novi ciklus nesporazuma i nejasnog odnosa prema tom spomeniku otvorio se, kao što sam u uvodu teksta napomenuo, ovih dana kroz traženje Grada Rijeke da se obnovljeni spomenik smjesti ispred tamošnje istoimene škole, u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture. Ministarstvo kulture je odgovorilo kako se Grad Gospić protivi toj ideji, da bi dogradonačelnica tog grada objasnila kako nemaju ništa protiv da spomenik privremeno bude postavljen u Rijeci, ali da mu je svakako mjesto u Gospiću koji ga je konačno u ovoj godini planirao postaviti na novu lokaciju.
Problem Hrvatske s Teslom
Budući da se čitatelju teško snaći nakon što ga se bombardira s ovolikom količinom informacija, vrijeme je da pojednostavnim stvari. Republika Hrvatska je jednog od najvećih svjetskih umova uopće i jednog od najzaslužnijih ljudi za današnje funkcioniranje čovječanstva odlučila na nominalnoj i simboličkoj razini priznati kao jednog od nacionalnih velikana, ali istovremeno ima problem kako da ga inkorporira na vidljivo mjesto u njegovom zavičaju i kako da se uopće odredi prema miniranju Kršinićevog spomenika.
Dogradonačelnica Gospića tako kaže da se ona ne bi na to vraćala, da ne želi opravdati taj čin, ali da ga treba smjestiti u ratni kontekst u kojem se dogodio. Dakle, nema jasnog i nedvosmislenog izjašnjavanja o vandalizmu, kao ni racionalnog objašnjenja zbog čega se spomenik ne može vratiti na prijašnju lokaciju, osim zaključka kako je trg Stjepana Radića preuređen pa se tamo više ne uklapa.
A što je s drugim Kršinićevim spomenicima?
Zlobniji građanin bi primijetio da se nije uklapao ni na stari trg više od dvadeset godina, ali nitko od odgovornih zapravo ne bi o tome pričao. Što se tiče Republike Hrvatske i same Vlade, njen problem odnosa prema Tesli i posebno ovom spomeniku je još intenzivniji.
Zbog čega, npr. sada vratiti Kršinićevog Teslu u Gospić, a to isto ne napraviti s Kršinićevim Partizanom na Trgu oružja u Dubrovniku? Ne postoji nikakva zdravorazumska logika po kojoj bi se primjenjivali drugačiji kriteriji, osim logike licemjerja koja proizlazi iz potrebe da se stvarnost devedesetih falsificira, a njezini učinci, uz rijetke kontraprimjere poput ovoga, konzerviraju.