Danas je Majčin dan; zamolili smo svoje mame da nam daju fotografije iz vremena kad su bile najsretnije

Ako pitate svoju mamu kad je bila najsretnija, dosta je sigurno da će vam reći – kad je dobila vas. To će reći svaka mama na svijetu, i to je okej. To je uglavnom i istina. No, ako pokušate staviti na stranu činjenicu da ste vi najdivnija stvar koja joj se ikad dogodila i još malo pričate s njom, možda ćete se dokopati još nekih divnih trenutaka iz njezina života. Nekih koji su se dogodili prije vas? Poslije? Nevažno. Jedino je važno da je ona tada bila sretna.

Danas je Majčin dan pa smo zamolili svoje mame da nam daju fotke iz vremena kad su bile jako sretne i ispričaju nam zašto. Naravno, neke su apsolutno inzistirale na tome da smo njihova sreća mi i samo mi, a neke su se ipak sjetile još nekih zabavnih momenata iz svog života. U svakom slučaju, ovo su žene koje su odgojile Telegram i njihovi najsretniji trenuci o kojima su nam pričale. Usput, sretan Majčin dan svim mamama.

Ines Lukić, urednica na Telegramu, mama Hermina

Dobar dio vremena dok su još hodali i bili bez djece, mama je tatu gnjavila da ju odvede u Veneciju jer si je zamislila da je to najromantičniji grad na svijetu. Tata baš nije romantičan pa mu se to nikad nije dalo. To ljeto mama, tata, brat i ja proveli smo u Poreču kod njihovih prijatelja i jedno jutro tata joj je rekao da nas spakira i da idemo na izlet. Kaže da nije imala pojma gdje nas vodi ni što izvodi, ali on je bio uporan u tome da joj ne otkrije. Odveo nas je u Veneciju. Mama kaže da je taj dan bila najsretnija jer je konačno vidjela Veneciju, a i zato što je tata bio romantičan. Inače, s njom na fotki smo brat i ja, ali, realno, dosta smo nebitni za priču.

Vjeko, Telegramov fotograf, mama Sanja

Ova fotografija je nastala ’69., u Londonu, gdje je mama odselila s neke 23, 24 godine. Živjela je tamo dvije godine, radila u nekoj banci i kaže da joj je to bilo jedno od najljepših razdoblja u životu. Ova slika je zapravo slika sa svadbe. Naime, u zgradu u kojoj je živjela doselio je Srbin Petar, s kojim se odmah skompala i postali su veliki frendovi. Stalno je izlazila s njim i njegovom curom Vesnom, a ovo je fotka s njihove svadbe. Sad dolazi zabavni dio; nakon vjenčanja u crkvi vratili su se u stan i počeli slaviti. Ovo je neposredno prije nego što su se svi otrovali s vinom. Doslovno. Mama svaki put kad priča o tome psuje Ružicu, tako se zvalo vino. Dakle, pola svadbe je cijelo vrijeme bilo na WC-u, a mama je oslijepila. Stvarno je ostatak dana provela slijepa. Gazdarica joj je htjela pozvati hitnu jer je mislila da umire. Danas, kad god mi priča o tom danu, još uvijek izgleda nevjerojatno sretno.

Ana Raić Knežević, novinarka Telegrama i Net.hr-a; mama Jasna

Mama je oduvijek obožavala svirati i pjevati. Svako malo bi uhvatila harmoniku u ruke da razveseli sebe, goste i prijatelje. I danas, malo starija, zna zasvirati i kaže da najviše sretnih trenutaka pamti upravo ovako. Kaže da ih je bilo puno. P.S. Moja mama stvarno dobro svira.

Ivana Vranešić, urednica TV-a na Net.hr-u i Telegramu, mama Đurđa

Mama na ovoj slici ima 23 godine. Naravno, kaže da joj je najsretniji dan u životu bio kad je rodila mene i mog brata. Kaže da je samo u nekom trenutku shvatila da joj se život potpuno promijenio i od tada je svaki dan bio posvećen samo nama.

Vanja Došen, urednica na Telegramu; mama Vesna

Moja mama uvijek priča o dva razdoblja u životu kad je bila najsretnija (ako smijem primijetiti, ni jedno ne uključuje moju sestru i mene). Jedno je dosadnjikavo; vezano je uz mog tatu, velika i luda ljubav, bla-bla. Zabavnije mi je ovo drugo, kad je kao studentica pobjegla u London. Dakle, moja baka je bila stravično stroga, nikad joj ništa nije dopuštala. E pa baka Milka je jedan dan otišla na posao, a moja mama se spakirala i otišla u Cannes. Pa u Pariz. Pa u London. I tamo ostala godinu dana. Kaže da joj danima nije javila da je živa, na kraju je žicala frendicu da je nazove, jer se ona nije usudila. Dosta sam sigurna da baki to razdoblje baš i nije bilo neko ludilo, ali mama mi cijeli život priča da joj nikad nije bilo ljepše nego u tih godinu dana koliko je živjela u Londonu i konobarila u nekim suludim platformama. Što se tiče ove fotke, mislim da mi ju je poslala jer si je zgodna na njoj.

Rašeljka Zemunović, novinarka Telegrama; mama Jasna

Mama je prije govorila kako je bila najsretnija kada je naša sedmeročlana familija (imam jednu sestru i tri brata) živjela u jednosobnom stanu od 35 kvadrata u Dubravi. Navodno smo bili dobri i poslušni klinci. Onda smo ušli u pubertet, postali smo malo manje dobri. Budući da smo svi mi rođeni u samo sedam godina, nekako smo u isto vrijeme proživljavali pubertet. U dva sata po noći mama je ulazila u naše sobe, provjeravala krevete i računala jesmo li se svi vratili živi iz noćnog izlaska. Nedavno je na nekakvom obiteljskom okupljanju, kada je i nastala ova fotka, izjavila kako sada ponovno proživljava najljepši period života. Njezina djeca su se formirala u koliko-toliko normalne ljude, zaposlili smo se i osamostalili. Neki od nas postali su roditelji, ima osam unučadi: Jakova, Lovru, Josipa, Miriam, Petru, Tonku, Šimuna i Jakova broj 2 (bila bi ljuta da ih nisam sve nabrojala). Mama, koja sada s tatom živi u puno većoj kvadraturi od one u Dubravi, stalno izmišlja povod za neku novu obiteljsku feštu. Mislim da joj fali gužva.

Iva Perdec, sportska novinarka Net.hr-a; mama Slobodna

Ovo je fotografija iz mamine manekenske faze, iz sredine 60-ih godina prošlog stoljeća. Nije to bilo ništa glamurozno, mama je odskakala stasom i vitkošću u srednjoj školi, a tad rastućoj tekstilnoj industriji Arena trikotaža trebali su modeli i uistinu nije bilo teško uočiti visoku djevojku profinjenog izgleda i snenog pogleda. Mama i dan danas, kad je u mirovini, “strši” u svemu, profinjenšću, izgledom, damskim ponašanjem (ja sam na tatu). Mama je tad bila učenica srednje Ekonomske škole u Puli. Kao i sve djevojke u toj dobi, sanjala je vjerojatno o svojoj karijeri, budućoj obitelji, svom “princu na bijelom konju” što je uskoro postao moj tata, “čovjek s najljepšim nogama u Puli”. Ova fotografija je s nekadašnjeg Areninog kalendara. Arena trikotaža je propala, ali moja mama se i dalje drži. I golema mi je inspiracija.

Borko Vukosav, Telegramov fotograf; mama Milica

Mama tu ima nekih dvadesetak godina, fotka je snimljena ’76. Godinu prije se zaposlila, dobila je prvi stalan posao. Inače je bila profesorica matematike. Kaže da voli ovu sliku jer je taman bila na frizuri, ošišala je dugu kosu i osjećala se super. Imala je novu zuzu, dolčevitku i karo košulju i otišla je u fotografsku radnju u Dubrovniku. Žena se upicanila pa se slikala.

Ida Tomašković, novinarka Net,hr-a; mama Božica

Ne znam točno kada je nastala ova fotka. Možda prije par godina. Znam da je bilo ljeto i da je bilo jako vruće, a ja i mama smo sjele na smoothie. I inače se stalno družimo. Idemo na kave, u kino, šetnje, zajedno kuhamo i idemo u šoping. Mislim da se tu smije jer provodi vrijeme sa mnom. Ovo nije osmijeh samo mame, nego i najbolje prijateljice.

Jerko Mihaljević, novinar Telegrama; mama Karmela

Mama kaže da je ova fotografija nastala 95′ ili 96′ godine. U to smo vrijeme živjeli u stanu od točno 48 kvadrata. Kada bi buraz i ja gledali crtiće, popeli bismo se na naslon ovog kauča jer bi tako bili bar malo udaljeniji od televizora. Mama kaže da je u to vrijeme mislila da želi više prostora. Moji roditelji danas žive sami u kući s puno praznih soba. Ova fotografija joj je na zaslonu kompjutera. Mama kaže da je ništa što je u životu za sebe napravila nije usrećilo kao nas dvojica i da je najsretnija bila u vrijeme kada je nastala ova slika. Samo šteta, kaže, da toga tada nije bila svjesna.