Istog dana dok se u Zagrebu odvijala još jedna historijska konvencija SDP-a, na kojoj se od silnih najava nije dogodilo ništa novo, kao da je u svakom članu zaživjelo Račanovo ‘odlučno možda’ kao modus operandi, u Napulju je donesena odluka o izlasku DIEM-a 25 na izbore za Europski parlament. S obzirom da sam tom utemeljiteljskom sastanku prve transnacionalne stranke u Europskoj uniji, prisustvovao kao promatrač u svojstvu predstavnika Nove ljevice, zajedno s kolegama iz Zagreb je naš, konačno sam iz prve ruke doživio taj fascinantni Napulj o kojem kolaju raznorazne mitološke priče, posebno prijemčive u splitskom ambijentu.

U toj fami o tome kako se sa Splitom po ludosti mogu nositi samo Marseilles i Napulj, na šta se odlično nadovezivala identična fanatična odanost, ne samo navijača, nego i cijelog grada, svojim nogometnim klubovima, nijednom zgodom se nije moglo čuti drugo mišljenje. To što se Napulj, točnije Ladislav Napuljski, svojevremeno 1409. godine odrekao povezanosti s Dalmacijom, tako što je prodao svoj tamošnji posjed i sva kraljevska prava na tu pokrajinu Veneciji, ne znači da je mediteranska duhovna veza tih dvaju prostora ikada bila potpuno prekinuta.

Za Marseilles ne znam, ali Napulj višestruko opravdava tu vrstu uvjerenja. S nekoliko bitnih razlika naravno, pri čemu je prva ta da je Napulj, sa svojih jedva nešto manje od milijun stanovnika, višestruko veći grad od Splita sa svojih nešto preko 170 tisuća. Isto tako, povijesna uloga Napulja, tog višestoljetnog središta Kraljevstva Dvaju Sicilija, bila je puno bitnija od splitske. Zbog svega toga, kao i zbog njegovog geografskog položaja, u Napulju se istovremeno vidi sva veličina nekadašnjeg sjaja, ponajprije u arhitekturi monumentalnih građevina, kao i snažna prisutnost imigrantskog svijeta.

Promet na rubu incidenta

No, idemo redom. Prvo što vas dočeka po dolasku u sam grad, na njegov glavni željeznički kolodvor Napoli centrale, posebno dolazite li u večernjim satima, su sveopća komunalna zapuštenost pjace Garibaldi i ogromna količina ljudi, mahom imigranata, koji besciljno kruže tim prostorom. Dočeka vas naravno i kaotični gradski promet, u kojem svatko svakome oduzima prednost, posebno skuteri pješacima, i u kojoj se svi voze sa širom otvorenim prozorima automobila, da bi lakše mogli psovati na druge vozače i svađati se s njima.

Drugo što primijetite je ogromna količina buke i sveopće živosti, koju proizvode jednako vozila i ljudi. Prometala su u pravilu načeta i ofrižana, parkirana po svim mogućim zakutcima malenih kaleta, pri čemu uredno prometuju u srcu starih dijelova grada kroz najveće pješačke i turističke gužve. Što izgleda doista nevjerojatno u usporedbi s našim iskustvima i činjenicom da su takva mjesta u našim gradovima odavno pretvorena u pješačke zone. Bez imalo pretjerivanja, to izgleda kao da kolone vozila prometuju u srcu sezone po Tkalči, Stradunu, Rivi ili Korzu, sasvim regularno, ljuteći se na pješake koji im smetaju.

Zahvaljujući tome, napuljski vozači su razvili refleks vožnje koja je konstantno na rubu incidenta i jedini razlog zbog kojeg nema puno više prometnih nesreća je u tome, što su i pješaci razvili isti refleks. Tako je, primjerice način vožnje skuterima po Splitu, gotovo posve smiren, usporedimo li ga s onim kako se na skuterima prometuje po Napulju. No, njihov broj je u postotku jednak onome u Splitu i nemoguće je ne uočiti čitave grozdove parkiranih skutera na svim mogućim mjestima. Sva ta živost zapravo fascinira u današnje vrijeme u kojem se mediteranski gradovi sve više pretvaraju u turističke tematske parkove, ostajući bez stanovnika i stvarnog života u starim gradskim jezgrama.

Felinijevski svijet i Latinska Amerika

U Napulju, ne samo što ulice u staroj gradskoj jezgri pulsiraju životom i prolaznicima, nego se i s tiramola suši roba, čak i u prizemljima, bez ikakvog straha od prašine ili otuđivanja. Glavna obilježja užeg centra grada su monumentalnost, pulsirajući život, stanje raspadanja mnogih zgrada i nevjerojatno lijepi dvorišni vrtovi i terase koji se kriju od prolaznika sa glavnih pravaca. U svom tom neredu, očito postoji nekakva organizacija kaosa po kojoj se svi ravnaju. More, koje se nalazi u neposrednoj blizini, ali je nedostupno pogledu, itekako se osjeća u mirisu zraka i čestom glasanju galebova. Svi ti snažni kontrasti dodatno su pojačani ozbiljnim klasnim razlikama, budući da tisuće šminkerski sređenih Napolitanaca u svom izlasku u grad prolaze kraj stotina beskućnika koji spavaju po pločnicima.

U Napulju je stalno sve u pokretu, koji se ne gasi ni sa sitnim jutarnjim satima, bilo da se radi o prosvjednicima za prava imigranata, koji u veseloj povorci demonstriraju jednom od glavnih gradskih prometnica, ulicom Umberta I., bilo da se radi o limenoj glazbi, koja prati vjersku procesiju. Grad na neki prvi dojam izgleda kao mix felinijevskog svijeta, Latinske Amerike, malih dalmatinskih otočnih mjesta i razglednice iz vremeplova koji se zaustavio negdje u sredini sedamdesetih.

Mediteran koji fascinira i straši

U tom stilu, s prepoznatljivim kariranim stolnjacima, sređena je većina ugostiteljskih objekata, dok je drugi prevladavajući dizajn onaj sa šankovima i zidovima obloženim hrastovinom, kao u prvim dalmatinskim disco-klubovima i hotelskim kafićima. Često su iznad takvih šankova naslagani pravi mali oltari posvećeni nogometnom klubu Napoli i Diegu Armandu Maradoni. Susrećući se s tom razigranošću i teatrom na otvorenom, lako možemo shvatiti da gradonačelnik Luigi de Magistris dolazi iz redova anarhističke ljevice, kao autentični izdanak napuljskog svijeta, jednako kao što nas ne može začuditi ogromni mural s likom Antonija Gramscija, ispod jednog od vijadukta.

Cijene su u Napulju sasvim umjerene, daleko od onih u Veneciji ili u nekoj od europskih metropola, otprilike na razini malo boljih mjesta po našim gradovima. Sve pak što su nam govorili o napolitanskoj pizzi i espressu je istina. Nećete pronaći lokal s lošim espressom, niti makar i ulični fast food objekt s lošom pizzom. Pokušamo li na koncu sažeti ovaj grad u jednoj rečenici, zaključit ćemo da je Napulj čisti Mediteran kakvim ga zamišlja netko koga on istovremeno iskreno fascinira i intuitivno straši.