Maro i Vlaho Srezović: prvi intervju nakon nedavne presude kojom im je konačno vraćen Saloon

Detaljno opisuju svoju dvogodišnju borbu za klub, pojašnjavaju kontekst koji je, tvrde, političko-koruptivni, pričaju o Vlahinoj bolesti te najavljuju skoro ponovno otvorenje njihovog Saloona

Prošlo je dvije godine i mjesec dana otkako su Vlaho i Maro Srezović izbačeni iz prostorija Diskoteke Saloon. Potkraj listopada ove godine dobili su pravomoćnu presudu Županijskog suda u svoju korist; presudom je odlučeno kako su Vlahi Srezoviću dvije tvrtke ometale posjed te da mu ga iste moraju i vratiti. Dana 20. rujna 2013. Srezovići su zatekli više nepoznatih osoba ispred zgrade kluba, jedan od njih je mijenjao bravu na vratima. Tog dana, kažu, nerado se prisjećaju. Ujutro je Maro bio u skladištu, gdje inače ostavljaju stvari. Ostavio je vino za tatu i kaže oko 11 sati otišao kući.

“U 13.20 tata me nazvao i rekao: ‘Provaljuju nam u Saloon, hitno dođi!’ Brzo smo prekinuli, krenuo sam na Tuškanac, iskreno, mislio sam da neki mulci obijaju bravu, da nije ništa strašno” započinje priču Maro Srezović, suvlasnik i sin utemeljitelja Saloona, jednog od najstarijih zagrebačkih klubova. Kada je došao na adresu Tuškanac 1a zatekao je bravara koji mijenja bravu, čuvali su ga zaposlenici Klemm Securityja, uz prisutnost javne bilježnice i nekih njemu nepoznatih ljudi.

Pokazali su im ugovor o podzakupu kojim je Košarkaški klub Cibona iznajmio Saloon tvrtki Klokan d.o.o., odnosno njenim osnivačima Tomislavu Kolariću i Željku Telinecu. “Taj ugovor im je bio izlika za nasilan ulazak u posjed Saloona, iako su vrlo dobro znali da je taj ugovor nezakonit, jer ni KK Cibona niti Grad Zagreb, koji je Ciboni također nezakonito iznajmio Saloon, nikada nisu bili u posjedu Saloona” prepričava Vlaho Srezović. Neko vrijeme im je trebalo da shvate što se događa, a zatim ih je, kaže Maro, oblio hladan znoj.

“Saloon je moj život”

saloon_13022015_saloon
Vlaho Srezović i Albert Papo snimljeni na otvorenju Saloona 1970. godine, arhivska slika Saloona

Telefonirali su prijateljima i odvjetniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, koji je došao pred Saloon sa svom dokumentacijom koja dokazuje kako je upravo Vlaho Srezović u posjedu zgrade u kojoj se nalazi Saloon, te kako se upravo provodi nezakonita provala u prostorije Srezovićevih. “Osim toga, nisu nam dopustili da uđemo unutra dok su se popisivale naše stvari, rečeno nam je da ćemo dobiti popis”, kaže Maro. Uz same prostorije diskoteke bilo je i pet kompletno uređenih ureda, u njima su bili računala marke Apple, namještaj, lcd televizori, dvd playeri, gramofoni mnogobrojne ploče, fotoalbumi sa svih koncerata i proslava, security videosustav.

Cjelokupno knjigovodstvo nastalo tijekom 43 godina rada. Privatni fotoalbumi, dokumenti, umjetnine koje su dobili na dar, primjerice slike i grafike Dimitrija Popovića, arhiva press-clipinga od 1970. do 2013. Isječci iz novina, ploče, cd-i, videokazete, fotoaparati, zahvalnice, nagrade, priznanja, osobni dokumenti od putovnica do kreditnih kartica. “Nemoguće mi je odgovoriti zbog čega od tih stvari mi je najviše žao, jer Saloon je moj život i sve što sam tijekom 43 godine stvarao je u njemu” kaže Vlaho.

Osim uspomena i predmeta nužnih za vođenje kluba, u prostorijama su držali i osobne stvari poput vrijedne sportske opreme, a svi računi za kupnju i dokazivanje vrijednosti na sudu su, naravno, ostali – u uredima. “Zamislite da vam uđu provalnici u stan, isprazne ga do golih zidova i još ga demoliraju. Strastveni sam sportaš i moja sportska oprema koju sam tamo čuvao mi neopisivo nedostaje. To su dva bicikla, snowboard daske i kompletna windsurf oprema, daske, jedra, jarboli”, kaže Maro. Dok su otac i sin čekali ispred kluba u društvu odvjetnika, shvatili su kako su nemoćni, policija koja je štitila one koji su ulazili rekla im je da nesuglasice riješe na sudu.

Neobjašnjivi potezi

“Kad su svi otišli sjeli smo ispred Saloona na klupici i od očaja i nemoći doslovno plakali. Bio je to početak velike bitke”, kaže Maro. Sav videonadzor u klubu je radio upravo Klemm Security, jer im je upravo ta zaštitarska kuća ranije pružala usluge zaštite. Sljedećih dana vidjeli su kamione kako odvoze njihove stvari, Maro je čak svojim džipom zapriječio put kamionu. No nije bilo pomoći, na kraju se morao maknuti. U prikolicama je bilo svega – od građevinskog otpada, šute, kompletnog interijera do njihovih osobnih stvari. Od vozača su doznali da sve to voze u spalionicu Jakuševac.

Ubrzo su otac i sin zvali i zatim urudžbirali dopise u Elektru, Telekom i Plinaru u kojima su ih obavijestili da je u njihove prostorije provaljeno te da ne dopuste mijenjanje vlasnika brojila. No 4. listopada 2013. zatekli su radnika Elektre koji je uz pratnju zaštitara iz Klemm Securityja prikopčavao struju. Pozvali su i policiju koja je napravila službeni zapisnik. “Elektra Zagreb iz Gundulićeve je ukopčala struju provalnicima i prebacila brojilo na njihovo ime bez da su nas obavijestili o raskidu ugovora te razlogu raskida. Da stvar bude još gora zaposlenik Elektre je bez radnog naloga zatečen u Saloonu kako ukopčava struju te je kasnije priznao da je bio izmanipuliran od strane provalnika”, prepričava Vlaho.

“Kad su svi otišli, sjeli smo na klupicu ispred Saloona i od očaja i nemoći doslovno plakali. Bio je to početak velike bitke” prepričava sin Maro

U policijskom zapisniku s tog očevida stoji kako su se tamo zatekli Srezovići, Klemmov zaštitar, Tomislav Kolarić i Željko Talinec, kao i građevinski radnici. Zaposlenik HEP-a je već bio otišao, a prethodno je priključio novo brojilo. “Saznali smo da su računi plaćeni, imali smo oko 1000 kuna duga, pitali smo kako je to moguće. Kasnije nam je djelatnica sa šaltera u neznanju rekla da su zvali iz Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport te rekli da se brojilo prebaci na Klokane”, nadovezuje se Maro. Ubrzo su zatražili od HEP-a informaciju o podacima kada je i temeljem kojeg dokumenta grad Zagreb postao vlasnik njihova obračunskog mjesta, no iz HEP-a su se pozvali na tajnost podataka.

Srezović je sagradio Saloon

To je bio početak papirološke borbe koju su Srezovići vodili dvije godine. Potpisivanje nekoliko ugovora prethodilo je ulasku Tomislava Kolarića i Željka Talineca, dvojice ugostitelja koji vode nekoliko lokala u Zagrebu, u prostorije Saloona. “Na Martinje 2011. godine gradonačelnik Milan Bandić i Zdenko Antunović iz KK Cibone potpisuju ugovor o zakupu košarkaškog igrališta koje se nalazi na krovu garaže Tuškanac. Sljedeće godine, točnije 31. listopada, potpisali su i aneks istog ugovora, kojim se Ciboni u najam za igralište dodaje i prostor diskoteke.

Dvadesetak dana prije ulaska u Saloon, Domagoj Čavlović iz Cibone potpisuje ugovor s tvrtkom Klokan d.o.o. koju su mjesec dana prije toga Kolarić i Telinec upisali u registar Trgovačkog suda”, prepričava nam Vlaho Srezović. Prostor diskoteke predmet je sudskog spora koji stariji Srezović vodi s Gradom Zagrebom još od 2004. godine. Srezovići su u međuvremenu, u srpnju 2013. godine, od Upravnog suda dobili potvrdu za legalizaciju objekta, time se potvrđuje činjenica da je Vlaho Srezović sagradio objekt Saloon i otvorio se put prema utvrđenju njegova prava vlasništva tog objekta.

Maro je gotovo istog trena na Facebooku pokrenuo stranicu Saloona gdje je svakodnevno objavljivao vijesti što se događa. “Kad je sve izašlo u javnost i medije mnogi nisu vjerovali što se događa… Kakva je to nepravda. Nisu znali što bi nam rekli osim držite se, borite se, ne dajte Saloon! Posebno su nas dirnuli ljudi od kojih nismo očekivali da će se javiti i poslati riječi podrške”, prisjeća se Vlaho. Zamolili su ljude, i poznate i nepoznate, da im šalju fotografije starog Saloona.

“Na vlastitom primjeru strudiram pravo”

_MG_5037
Vlahu i Maru Srezovića ispred Saloona snimila je Marina Paulenka

“Da imamo povijest kluba kao i dokaze o tome kako je Saloon izgledao, s obzirom na to da se klub iznutra rušio i demolirao. Uz to smo odlučili raditi pripremu za izdavanje monografije sa svim materijalima”, objašnjava Maro. Fotografije im pristižu i do danas, a tko nije poslao, kažu, i dalje može. No to je onaj ljepši dio njihove borbe, ono drugo što su prošli Maro je nazvao studiranjem prava. Na vlastitu primjeru upoznaje razne urede te njihovo funkcioniranje, proučava zakone, ali i rupe u zakonu. “Evo primjera: ako provališ u nečiji stan i ukradeš stvari, to je provala i odmah te policija uhiti.

Ako provališ u nečiji stan sa zaštitarima i promijeniš bravu, to je smetnja posjeda tijekom koje možeš u miru krasti jer te čuvaju zaštitari, a policija ti ne može ništa do suda. I moraš samo napraviti neki ugovor prema kojem imaš pravo biti u tom stanu”, objašnjava Maro. Uredu gradonačelnika slali su brojne dopise i molili ga za razgovor, kažu dvije godine su nailazili samo na šutnju. Godinu dana nakon što im je zapriječen ulaz u Saloon, čak su dobili i službeni odgovor od Grada Zagreba, odnosno odbijenicu za mirnim rješenjem spora.

Dokaz da su bili u pravu

Cijelo to vrijeme Srezovići su slali upite na gradske odbore, nakon čega bi mjesecima čekali odgovore. Tako je Vlaho poslao niz pitanja Antikorupcijskom povjerenstvu Grada Zagreba. U njima je tražio na uvid dokumente iz kojih je vidljivo da KK Cibona ima pravo na upis u posjed Saloona. Pitanja su se odnosila i na građevinsku dozvolu za garažu Tuškanac, koja je uvjetovana parcelizacijom čestice koju garaža dijeli s građevinom diskoteke. Pitao je kako je moguće da je ugovor između Klokana i Cibone sklopljen za iznajmljivanje 414 četvornih metara, kada diskoteka ima više od 1000 četvornih metara.

Što dovodi do goleme razlike u najamnini. Isti dopis su na adresu Antikorupcijskog ureda slali više puta, jer, kako kažu, nisu dobili odgovore. U cijeloj ovoj borbi, odnos pojedinih djelatnika iz ureda Grada Zagreba, Srezovići su naveli kao jednu od najgorih stvari koje su im se dogodile. Jednom im u uredu nisu htjeli dati urudžbeni broj, zatim su Srezovići lukavstvom na šalteru došli do e-mail adrese na koju će poslati upit. Nakon godinu i pol dana, u siječnju 2015. godine, odlučili su posjetiti Gradsko poglavarstvo u nadi da će dobiti odgovor.

“Ti službenici su nas raznim smicalicama i opstruiranjem pokušali zavlačiti i odugovlačiti odgovore na dopise i postavljena pitanja putem urudžbiranih dopisa. Taj put su nas čak izbacili iz Gradskog poglavarstva jer smo tražili očitovanje za koje su prošli svi zakonski rokovi. Imali smo pravo na odgovor od Grada, bio negativan ili pozitivan, u zakonskom roku, bez obzira na sudski spor koji se između nas vodio”, obrazlaže Vlaho zašto su došli u Poglavarstvo.

Medijsko blaćenje

Kako su promatrali demoliranje Saloona, slali dopise po uredima, do njih je doprla vijest kako se u tom prostoru planira otvoriti klub imena Cirkus. Maro spominje kako je bilo i sitnih provokacija na službenim stranicama Saloona, gdje su neki ljudi postavljali upite kada će se otvoriti novi klub. “Prošli smo medijsko blaćenje, laganje i iznošenje neistina u medijskim nastupima Ivice Lovrića, Domagoja Čavlovića te samoprozvanog novinarčića Vedrana Strukara koji je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je iznosio laži i neistine”, tvrdi Vlaho Srezović, a dokaz tome da su oni lagali je najnovija presuda Županijskog suda.

Sav taj pritisak odrazio se na oca i sina te ostale članove obitelji. Ocu se zdravstveno stanje pogoršalo, a sin je utjehu pronašao u sportu. “Hodao sam po 10 kilometara dnevno, ovoga ljeta sam odradio čak i 33 kilometra u jednom danu, prošloga tjedna biciklom sam napravio 100 kilometara u jednom danu. Samo da ne mislim na to”, opisuje Maro. Pet mjeseci nakon ulaska Klokanovaca u Saloon, Grad Zagreb naređuje KK Ciboni da raskine ugovor s tvrtkom Klokan. Dopis Grada Zagreba, tvrde Srezovići, potpisao je Ivica Lovrić, u funkciji pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba i poslao ga, sam sebi, odnosno Ivici Lovriću, predsjedniku KK Cibone.

“Ti službenici su nas raznim smicalicama i opstruiranjem pokušali zavlačiti i odugovlačiti odgovore na dopise. Taj put su nas čak izbacili iz Gradskog poglavarstva jer smo tražili očitovanje za koje su prošli svi zakonski rokovi” prisjeća se Vlaho

Gradonačelnik Bandić u roku od 40 dana poništava aneks ugovora kojim se u zakup daje i zgrada Saloona, te taj aneks proglašava ništetnim. Ubrzo Kolarić, Telinec i Klemm izlaze iz prostora Saloona, te ga predaju Ciboninom Domagoju Čavloviću. Zapisnik su napisali rukom i potpisali vlasnici Klokana i Čavlović. Nakon što je firma Klokan izašla iz prostora Saloona, najavili su tužbu protiv Cibone, u kojoj bi tražili povrat uloženog novca za preuređenje kluba. Srezovići su nakon toga krenuli slati upite na adresu košarkaškog kluba.

Buduća naplata štete

“Nitko nam se nije očitovao, ni javio na četiri upita koja smo poslali. Osim toga KK Cibona je u stečaju, a oni su od tog dana plaćali čuvanje Saloona tvrtki Bilić-Erić. Prema našim saznanjima, cijena te usluge je otprilike 1000 kuna dnevno. Što znači da su platili ukupno 360.000 kuna za čuvanje prostora u kojem su bespravno”, kaže Maro Srezović. Čekala se sudska presuda koju su Srezovići podignuli na Općinskom sudu u Zagrebu, protiv ometanja posjeda. Presuda je donesena 27. studenoga 2014. godine, a za smetanje posjeda optužene je tvrtka Klokan d.o.o. koja više nije bila u posjedu Saloona.

Srezovići zbog toga i dalje nisu mogli doći do ključeva, ni ući u prostorije kluba. Zato su se žalili Županijskom sudu. Preinačenom presudom naložena je uspostava prijašnjeg stanja, što znači da se Vlaho Srezović mora ponovno uvesti u posjed Saloona. Također je novom sudskom odlukom uz Klokan, za smetnju posjeda optužen i Klemm Sigurnost, što ih čini odgovornima i za svu učinjenu štetu. To je za Srezoviće bitna stavka u budućem naplaćivanju štete. Jer firma Klokan, osim što je uspostavljena samo mjesec dana prije ulaska u Saloon, nema nikakve imovine, a tijekom dvije godine nakupili su više od 300.000 kuna gubitka.

 

“Štetu je teško procijeniti jer osim one materijalne koju će izraziti vještaci kao stručne osobe i potvrditi sud svojom odlukom, mnogo je važnija ona nematerijalna koja se očituje i posljedicama na moje zdravlje kao i ostalih članova moje obitelji koji su na bilo koji način bili uključeni u ovaj igrokaz u režiji Grada Zagreba, KK Cibone i trećih osoba”, rekao je Vlaho Srezović. Zbog jednog medijskog istupa Srezovići su bili prijavljeni USKOK-u, u ožujku 2015. na vrata im je došla policija i obavijestila ih kako se moraju javiti na obavijesni razgovor sljedećeg jutra, u protivnom će za njima objaviti tjeralicu.

U Saloonu već ovaj mjesec?

“Sporno je bilo objavljivanje dokumenata iz postupka koji je u tijeku, znam i tko nas je tužio USKOK-u. Na policiji sam rekao kako nisam ja kriv za objavu, jer i novinari i urednici znaju da se to ne smije objavljivati”, prepričava Maro. U cijeloj toj bitci nijednom nisu posumnjali u svoju ispravnost niti u pozitivan ishod. Nakon što im je preostalo samo čekati presudu suda, Maro je zamolio sve počasne kumove Saloona da potpišu peticiju. Oni su, svi odreda, to i učinili. Kada je peticiju htio predati gradonačelniku, Bandić je završio u pritvoru. Nakon toga je ubrzo i izašao, ali kako kaže mlađi Srezović, više nije bilo adekvatnog medijskog trenutka za predstavljanje peticije.

10941214_667830923327505_6827137494903020423_n
Maro kao dječak u društvu Tajči, arhiva Saloona

“Doživljavali smo nepravdu iz dana u dan, a ovo su samo neke od situacija koje smo proživljavali. Vjerujte, mogli bismo i knjigu napisati ili snimiti kratak kriminalistički film o kriminalu i korupciji”, iskren je Vlaho. Tek kada uđu u Saloon i ustanove štetu, znat će kojim putem dalje. U klub još nisu ušli, kako kažu iz pravnih razloga. Pravomoćnu presudu tek su nedavno dobili. Ovoga tjedna su pokrenuli ovršni postupak radi prisilnog izvršenja presude. “Kako je taj postupak hitne naravi, očekujemo da će faktični ulazak u posjed Saloona putem sudskog ovršitelja, policije, a po potrebi i bravara, uslijediti tijekom ovog ili sljedećeg mjeseca, a sigurno do kraja godine, što bi bilo u skladu sa sudskim rokovima”, izjavio je Vlaho Srezović.

Nakon ulaska u prostorije kluba stanje će se snimiti te će osigurati dokaze za izvanparnični postupak. To će se obavljati uz prisutnost sudskog vještaka i javnog bilježnika kako bi evidentirali stanje i procijenili štetu. Taj postupak mogao bi biti završen u roku nekoliko mjeseci, nakon čega će Srezovići pokrenuti postupak za naknadu štete protiv svih odgovornih osoba, odnosno društava Klokan, Klemm Sigurnost i KK Cibona. “Osim tih građansko-pravnih postupaka, inzistirat ćemo i na utvrđivanju kaznene odgovornosti svih prijavljenih involviranih osoba kroz kaznene postupke

Još blistaviji Saloon

koji su već ranije pokrenuti kod ODO-a i USKOK-a, a koji su bili vrlo svjesni protupravnosti svojih postupaka i posljedica koje će ti postupci prouzročiti”, najavio je stariji Srezović daljnju borbu. Za vrijeme svoje pravne zavrzlame susretali su mnoge ljude koji vode slične imovinske bitke, samo oni nisu medijski eksponirani jer se njihov spor ne događa oko poznate diskoteke. Njima bi poručili da se ne predaju te da skupljaju što više pismenih dokumenata s potpisima i pečatima, neka istražuju na primjerima drugih.

“Uz to je jako važno da se u cijelosti informiraju o svojim građanskim pravima i kad naiđu na problem da traže pismeno očitovanje suprotne strane. Uz to neka traže objašnjenje zašto nešto ne mogu dobiti ili po zakonu ili po etičkom kodeksu ponašanja službenog djelatnika te ustanove. Neka nađu i dobrog odvjetnika, sigurno će im trebati”, objašnjava Vlaho Srezović. Nakon svega što su prošli Srezovići vjeruju da će Saloonu uspjeti vratiti stari sjaj i ulogu u društvenom životu metropole kakvu zaslužuje, te kako kažu, da će zasjati još blistavije.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 6. studenog 2015.