“Svaki spolni odnos bez pristanka je silovanje” bio je jedan od transparenata koje su – nakon zadarskog slučaja uzastopnog silovanja 15 godišnje djevojčice – nosili građani u petnaestak hrvatskih gradova na subotnjim prosvjedima za sve žrtve spolnog zlostavljanja. Čovjek bi rekao da je to jasno i da se podrazumijeva pa to i ne treba posebno naglašavati. Naravno da je riječ o silovanju uvijek kada je žena prisiljena na spolni odnos. Čemu, dakle, takav transparent?
No, u Hrvatskoj imamo ozbiljan problem pa se ta elementarna poruka mora stalno ponavljati i zaslužuje da je se podiže u zrak. Jer čin nasilja koji sav normalni svijet smatra silovanjem naš je zakonodavac retardirano podijelio na dva kaznena djela. Jedno je “silovanje”, drugo je “spolni odnos bez pristanka”. Za silovanje je propisana kazna od godine dana do deset godina zatvora. Za ovo drugo “bez pristanka” počinitelj može dobiti od šest mjeseci do pet godina, ali praksa pokazuje da prolaze i uvjetne kazne.
Stručnjaci su godinama upozoravali
Zdrav razum pita kakva je razlika između naše sadašnje definicije “silovanja” i “spolnog odnosa bez pristanka” kad razlike nema? Pa silovanje je u Hrvatskoj samo takav nasrtaj na spolnu slobodu u kome je silovatelj, recimo, ženu udario šakom u zube, prebio je na mrtvo ime ili ju je rebrima bacio na radijator da se prestane otimati. S druge strane, spolni odnos bez pristanka je silovanje u kome nije bilo ozljeda koje krvare, slomljenih kostiju i modrica ispod očiju. Žena je, dakle, “samo” silovana. “Samo” to.
Badava su svi stručnjaci godinama upozoravali i ponavljali da je to, dakako, također silovanje iako je počinitelj svoj odvratni cilj uspio ostvariti prijetnjom ili ucjenom umjesto još i nanošenjem fizičkih ozljeda. Zatrašio je, recimo, žrtvu da će joj, bude li vrištala, pobiti djecu. Ili da će, ako ga prijavi, poslati kompromitirajuće snimke njenim roditeljima ili poslodavcu. Ili da će joj prerezati vrat ako bude pružala otpor. Tako dodatno naslje često ni ne bude potrebno. Strah za tuđi ili svoj život efikasan je recept za pacificiranje žrtve. Strah od sramote koja će u našim tradicionalnim sredinama pasti na obraz silovane žene, a ne na nasilnika – također.
Velika i važna pobjeda civilnog sektora
No, naš zakonodavac nije vidio i nije želio vidjeti da je u oba slučaja riječ o istom djelu – silovanju – pa je izmislio još i “spolni odnos bez pristanka” za koji je kazne prepolovio. Zato se opravdano i s gorčinom moramo pitati da li je time želio dati prijateljski savjet silovateljima? Nemojte je tući, samo joj zaprijetite da ćete joj ubiti dijete.
Utoliko veliku i važnu pobjedu civilnog sektora i zabrinutih građana predstavljaju najavljene promjene Kaznenog zakona u dijelu koji se odnosi na silovanje. Konačno svako silovanje postaje samo i jedino silovanje, a ova dodatna cinična kvalifikacija o “spolnom odnosu bez pristanka” napokon leti van. Pitanje je samo do kada bi sve ostalo kao što jest da javnost nije počela izlaziti na ulice tražeći da od sustva da zaštiti žrtve i da im se ne ruga ovakvim zakonodavstvom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mijenja se zakon koji je silovateljima savjetovao: nemoj je tući, zaprijeti da ćeš joj ubiti dijete
Konačno svako silovanje postaje samo i jedino silovanje, a ova dodatna cinična kvalifikacija o "spolnom odnosu bez pristanka" napokon leti van. Pitanje je samo do kada bi sve ostalo kao što jest da javnost nije počela izlaziti na ulice tražeći da od sustva da zaštiti žrtve i da im se ne ruga ovakvim zakonodavstvom.
“Svaki spolni odnos bez pristanka je silovanje” bio je jedan od transparenata koje su – nakon zadarskog slučaja uzastopnog silovanja 15 godišnje djevojčice – nosili građani u petnaestak hrvatskih gradova na subotnjim prosvjedima za sve žrtve spolnog zlostavljanja. Čovjek bi rekao da je to jasno i da se podrazumijeva pa to i ne treba posebno naglašavati. Naravno da je riječ o silovanju uvijek kada je žena prisiljena na spolni odnos. Čemu, dakle, takav transparent?
No, u Hrvatskoj imamo ozbiljan problem pa se ta elementarna poruka mora stalno ponavljati i zaslužuje da je se podiže u zrak. Jer čin nasilja koji sav normalni svijet smatra silovanjem naš je zakonodavac retardirano podijelio na dva kaznena djela. Jedno je “silovanje”, drugo je “spolni odnos bez pristanka”. Za silovanje je propisana kazna od godine dana do deset godina zatvora. Za ovo drugo “bez pristanka” počinitelj može dobiti od šest mjeseci do pet godina, ali praksa pokazuje da prolaze i uvjetne kazne.
Stručnjaci su godinama upozoravali
Zdrav razum pita kakva je razlika između naše sadašnje definicije “silovanja” i “spolnog odnosa bez pristanka” kad razlike nema? Pa silovanje je u Hrvatskoj samo takav nasrtaj na spolnu slobodu u kome je silovatelj, recimo, ženu udario šakom u zube, prebio je na mrtvo ime ili ju je rebrima bacio na radijator da se prestane otimati. S druge strane, spolni odnos bez pristanka je silovanje u kome nije bilo ozljeda koje krvare, slomljenih kostiju i modrica ispod očiju. Žena je, dakle, “samo” silovana. “Samo” to.
Badava su svi stručnjaci godinama upozoravali i ponavljali da je to, dakako, također silovanje iako je počinitelj svoj odvratni cilj uspio ostvariti prijetnjom ili ucjenom umjesto još i nanošenjem fizičkih ozljeda. Zatrašio je, recimo, žrtvu da će joj, bude li vrištala, pobiti djecu. Ili da će, ako ga prijavi, poslati kompromitirajuće snimke njenim roditeljima ili poslodavcu. Ili da će joj prerezati vrat ako bude pružala otpor. Tako dodatno naslje često ni ne bude potrebno. Strah za tuđi ili svoj život efikasan je recept za pacificiranje žrtve. Strah od sramote koja će u našim tradicionalnim sredinama pasti na obraz silovane žene, a ne na nasilnika – također.
Velika i važna pobjeda civilnog sektora
No, naš zakonodavac nije vidio i nije želio vidjeti da je u oba slučaja riječ o istom djelu – silovanju – pa je izmislio još i “spolni odnos bez pristanka” za koji je kazne prepolovio. Zato se opravdano i s gorčinom moramo pitati da li je time želio dati prijateljski savjet silovateljima? Nemojte je tući, samo joj zaprijetite da ćete joj ubiti dijete.
Utoliko veliku i važnu pobjedu civilnog sektora i zabrinutih građana predstavljaju najavljene promjene Kaznenog zakona u dijelu koji se odnosi na silovanje. Konačno svako silovanje postaje samo i jedino silovanje, a ova dodatna cinična kvalifikacija o “spolnom odnosu bez pristanka” napokon leti van. Pitanje je samo do kada bi sve ostalo kao što jest da javnost nije počela izlaziti na ulice tražeći da od sustva da zaštiti žrtve i da im se ne ruga ovakvim zakonodavstvom.