Nekad je nužno odabrati stranu

Milanović bi možda mogao pobijediti. Osobito ako predsjednica nastavi sa službenim posjetima Zagrebu

Dok čekamo da se bivši šef SDP-a više izjasni planira li se kandidirati, potpora mu polako raste. Što možemo očekivati?

FOTO: Vjekoslav Skledar

Očigledno je da bi se Milanović, odluči li se kandidirati, konfrontirao sa sadašnjom predsjednicom. HDZ ne može imati drugog kandidata, osim onog koji je već pobijedio na izborima. No, problem gospođe Grabar Kitarović jest u tome što s glasovima samo jedne stranke, pa bio to i HDZ, danas više nitko ne može pobijediti na predsjedničkim izborima. A sadašnja je predsjednica u svojem mandatu uspjela antagonizirati velik broj ljudi. Osim što je vjerojatno rastjerala dio birača centra, koji se je podržali na prošlim izborima, Grabar Kitarović sigurno jest antagonizirala velik broj glasača krajnje desnice koji bi mogli naprosto bojkotirati izbore

Recentna istraživanja pokazuju kako Zoranu Milanoviću lagano raste potpora na idućim predsjedničkim izborima i to usprkos činjenici da još nije najavio svoju predsjedničku kandidaturu. Takav je trend, međutim, logičan. U poplavi beskarakternih političara pa očigledno duboko korumpiranih političara ili, pak, sasvim smiješnih političara, velik dio građana mogao bi pozdraviti njegov povratak u politički život.

Čini se da je Milanoviću i onaj dio lijevog biračkog tijela koji je osudio njegovo flertanje s dijelom desnice na prošlim parlamentarnim izborima (što je dovelo do vlasti kakvu sada imamo), danas ponovo spreman podržati bivšeg premijera. Koji, međutim, još nije odlučio hoće li se uopće natjecati za mjesto predsjednika Republike.

Realno, bio bi korisniji na čelu SDP-a

Tri su razloga zbog kojih se Milanović nije osobito sklon kandidirati za predsjednika. Prvo, na osobnoj razini, Zoran Milanović u međuvremenu je stvorio novu karijeru i vodi relativno miran privatni život. Ni sam, čini se, nije siguran bi li se svega toga htio odreći, da bi se borio za Pantovčak. Drugo, Zoran Milanović zapravo ne vjeruje u sadašnju ustavnu ulogu predsjednika Republike. On je dugo smatrao kako se predsjednik treba birati u parlamentu, a ne na izraznim izborima koji, ustvari, jedini daju realnu važnost funkciji predsjednika Republike.

Milanović je, nadalje, itekako svjestan da je u mnogim drugim aspektima uloga šefa države isključivo ceremonijalna, te da se predsjednik Republike ne može baš često baviti ozbiljnom politikom koja bi mogla promijeniti stanje u zemlji. I treće, potpuno je jasno kako bi bio korisniji kao budući predsjednik SDP-a, stranke koja ubrzano propada i koja se u ovom trenutku ne može suprotstaviti HDZ-u. Ovdje treba reći da Milanovićev povratak na čelo SDP-a ne bi predstavljao nikakav presedan; moderna politička povijest puna je sličnih primjera. S druge strane, Milanović je vrlo kompetitivan pa vjerojatno zato ne želi odbaciti ideju o predsjedničkoj kandidaturi.

Donio bi prednost ljevici. Ali tko je uopće ljevica?

Politički gledajući, ljudi bliski bivšem šefu SDP-a drže kako bi njegova eventualna pobjeda predstavljala početak strateškog vrijednosnog preokreta u hrvatskom javnom i političkom životu, baš kao što je neočekivani trijumf Kolinde Grabar Kitarović označio početak nove ere vladavine konzervativizma u Hrvatskoj. Procjenjuje se, znači, da bi Milanovićev dolazak na Pantovčak povećao šanse liberalne ljevice na parlamentarnim izborima. U toj je jednadžbi jedini problem što ne znamo tko bi mogao pobijediti u ime liberalne ljevice; slabi SDP, mali Glas ili novi Start, koji nema nikakvu stranačku infrastrukturu.

Kad je, pak, Kolinda Grabar Kitarović pobjeđivala Ivu Josipovića, na sceni su marširale udružene snage HDZ-a, HVIDR-e, desnih građanskih udruga i Katoličke Crkve, koje su bitno pomogle povratku desnice na vlast. Stoga je jako relativno može li eventualna Milanovićeva pobjeda zaista omogućiti ozbiljniji zaokret u hrvatskoj državnoj politici i javnom životu. A ta pobjeda nije nemoguća.

Glasovima jedne stranke više nitko ne može pobijediti

Očigledno je da bi se Milanović, odluči li se kandidirati, konfrontirao sa sadašnjom predsjednicom. HDZ ne može imati drugog kandidata, osim onog koji je već pobijedio na izborima. Svaka druga opcija bila bi besmislena, te bi jako potkopala elementarno unutarnje funkcioniranje stranke, kao i njenu preostalu vjerodostojnost među biračima. No, problem gospođe Grabar Kitarović jest u tome što s glasovima samo jedne stranke, pa bio to i HDZ, danas više nitko ne može pobijediti na predsjedničkim izborima.

A sadašnja je predsjednica u svojem mandatu uspjela antagonizirati velik broj ljudi, bilo da je riječ o najneobičnijim političkim ekscesima, poput pokušaja zabrane vojne parade u Zagrebu 2014. godine, ili javnog druženja s pripadnicima kriminalnog miljea, ili o krajnje neukusnoj estradizaciji dužnosti predsjednica, što je kulminiralo nedavnim službenim posjetom predsjednice Republike Zagrebu, dakle gradu u kojem Kolinda Grabar Kitarović živi i radi. Ne znamo tko je osmislio taj genijalni promotivni autogol; jedino je šteta, gledano sa stanovišta interesa njenih protukandidata, što se službeni posjet Zagrebu nije dogodio u nekom terminu bližem predsjedničkim izborima.

Predsjednica je rastjerala birače centra i krajnju desnicu

Osim što je vjerojatno rastjerala dio birača centra, koji se je podržali na prošlim izborima, Grabar Kitarović sigurno jest antagonizirala velik broj glasača krajnje desnice, koji predsjednici neće oprostiti pomirenje s Andrejem Plenkovićem i niz poteza koje je povukla poslije tog nužnog preduvjeta za nastavak njena političkog djelovanja unutar Plenkovićeva HDZ-a. Radikalna je desnica, naime, do prije nekoliko mjeseci predsjednicu smatrala puno više nacionalno profiliranom političarkom od premijera, kojeg se često vrijeđa mnogo težim izrazima, nego što su ih endehazijski nostalgičari i katolički ultrakonzervativci svojedobno koristili za Zorana Milanovića.

Stoga nije nemoguće da dio radikalno desnih građana naprosto bojkotira predsjedničke izbore, jer nemaju za koga glasovati. Stječe se dojam da bi Zoran Milanović mogao pobijediti na predstojećim predsjedničkim izborima. No, tek bi se na proljeće trebalo znati hoće li se Milanović uopće kandidirati.