Nakon prve debate oba je puta odigrao superiorno jer je očigledno čuo kritike pa je uspio ukrotiti svoj rudimentarni sinjski nerv. Bivšoj predsjednici stigao je na naplatu rasuti teret ne samo njezine upravo tragične kampanje – takvu joj ne bi znala savjetovati ni pokvarena mašta najzlobnijeg političkog rivala – nego i njezinog u svakom smislu potkapacitiranog ”Nives Celzijus” mandata, kako ga je sočno etiketirao Stipe Mesić.
Civiliziran nastup HDZ-ovaca
Na kraju balade, Milanovićevi birači, a njih je bilo 104.901 više nego glasača Kolinde Grabar Kitarović, usrdno se nadaju da će državnički duh njegovog sinoćnjeg pobjedničkog nastupa obilježiti i njegov dugi petogodišnji mandat.
Kolindinim fanovima koji su čekali rezultate u njenom stožeru ne služi na čast što su isključili zvuk kad se Milanović obraćao javnosti, da ga ne čuju, ali ona je dojam tog primitivizma i nedoraslosti malo popravila odajući priznanje pobjedniku i uljudno mu nudeći ruku suradnje trebala mu ona ili ne.
Dobro je za standarde niske političke kulture u Hrvatskoj što su civilizirano nastupili i drugi HDZ-ovi visoki dužnosnici, uključujući i Vasu Brkića, koji su Milanoviću čestitali na osvojenom mandatu. Jedino je Andrej Plenković to učinio osorno, s nesuspregnutom gorčinom zbog Milanovićeve kampanje u kojoj je obilato prozivao ne samo predsjednicu nego i njega i HDZ.
Burna budućnost u HDZ-u
No dobro, fala bogu da je sve to konačno gotovo, ali napeto je što će biti dalje. Jer sada nije na tapetu samo to kako će Milanović igrati kao predsjednik Republike i kakav će javni utjecaj imati njegova politika. To čak i nije u sasvim prvom planu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Puno je važnije za doglednu budućnost Hrvatske što će se do stranačkih pa onda i parlamentarnih izbora dogoditi u HDZ-u. Što u SDP-u. Što će Kolinda sama sa sobom. Hoće li Plenković nadvladati svoje desne rivale u stranci i ostati na predsjedničkom položaju. I imaju li Miroslav Škoro i njegovi pozadinski ideolozi, Zekanovići i Bujanci ikakve stvarne šanse da se Plenkoviću, što bi rekao naš narod, napiju krvi.
Da najprije apsolviramo SDP, treba reći kako bi Davor Bernardić i njemu lojalno vodstvo stranke morali najprije osvijestiti da je Milanovićeva pobjeda uglavnom njegova, a njihov je plus samo to što su mu osigurali tehničku podršku.
Deplasiran Bernardićev govor
Utoliko je jučer bio krajnje deplasiran Bernardićev govor s kojim je udavio punih 11 minuta, skačući prvi na pozornicu, ne bi li sebe proslavio nazuvajući pobjednikove cipele. Jest da su SDP i njegov predsjednik dobili s Milanovićem na Pantovčaku novi momentum. Ali stranka se tek mora pribrati ako išta ozbiljno misli o parlamentarnim izborima. Halal vjera svakome tko Bernardića može zamisliti na funkciji premijera. A budući da je takvih, rekla bih, čak i u SDP-u valjda manje od 10 posto, to je jasan putokaz kakve su im promjene potrebne. Dok se još stigne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je u pitanju HDZ, stvari su ipak najsloženije. Od ranije poznati Plenkovićevi izazivači s HDZ-ove desnice još sinoć su svom predsjedniku skočili za vrat kao da su ovo jedva čekali, a sada im se otvoreno priključio i Milijan Brkić. Jasno aludirajući na pogrešan smjer HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom, on je izjavio da će se svakako natjecati na stranačkim izborima samo će još vidjeti za koju funkciju. To može uključivati i predsjedničku.
Udar desne struje na Plenkovića
I Miro Kovač i Ivo Stier krivicu za poraz na predsjedničkim izborima izravno su bacili na Plenkovića i ”politički identitet HDZ-a” koji je on, po njihovom sudu, izgurao previše na lijevo. A tu će se, vrlo moguće, pojaviti i Kolinda koja je sinoć znakovito izjavila da ostaje u Hrvatskoj i zamolila za razumijevanje jer bi dva tjedna otišla na odmor. Zašto bi to govorila da nema nekih planova u domaćoj politici? Puno prije bi se reklo da ih itekako ima.
Pred Plenkovićem je, dakle, problem, radi mu se o glavi, i trebat će mu puno vještine da ga nadvlada. Čini mi se, međutim, da on to može iako mu se s ljute desnice sladostrasno predskazuju siguran kraj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ma ne. Čovjek je naprosto pametniji, potentniji i iskusniji od svojih rivala, a pobjeda ”normalnog” predsjedničkog kandidata na jučerašnjim izborima možda sugerira da bi se ljudi prije odlučili i za normalnog vođu HDZ-a. Za nekoga tko će tu stranku voditi na zasadama umjereno nastrojenog konzervativizma čime će se postepeno smanjivati prostor za nacionalističko domoljublje, ideološki ekstremizam i rezidue otvorenog političkog divljaštva Karamarkovog tipa.
Jandroković je bio u pravu
Navodeći birače na taktiku poništavanja listića, Škorina je ekipa dobro zapaprila Kolindi ciljajući na Plenkovića, ali sve drugo je za njih možda ipak preveliki izazov. Uostalom, Škoro je u prvom krugu dobio preko 460.000 birača. Jučer je bilo 88.606 nevažećih glasova od čega svi i nisu Škorini. Pa neka i jesu, ako ih je još pola ostalo doma, to je ukupno samo nekih tridesetak posto kapitala iz prvog kruga. Ostatak je, kako vidimo, ipak glasao, ili za Kolindu, ili za Milanovića. To znači da ti ljudi nisu toliko zagriženi za Škorinu stvar, više su protestirali i ljutili se prvotno tipujući na novo političko lice.
Ali, naravno, sada će svatko do besvijesti guslati svoje do konačnog obračuna, a čime će on rezultirati nije još zahvalno predviđati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svakako, koliko god desnica mrzila Gordana Jandrokovića, prije bi se reklo da je on sinoć bio jako u pravu kad je rekao da će HDZ bolje prosperirati kod građana ako se bude klonio sirovog desničarenja.
Jeftilen se kod birača više ne prima
Hrvatska je mnogo šira, tolerantnija i mirnija od toga iako je generalno dosta tradicionalna. Pa nije li u ovoj kampanji sve treštalo kako je Milanović ”komunjara”, ali taj se jeftilen kod glasača očito više ne prima. Građani se očito ne žele više identificirati ni s višestruko optuženim Bandićem i utoliko su Kolindu skupo koštale njene torte, kolači i samoubilački rođendanski napjevi gradonačelniku Zagreba.
Iz svega ovoga nadaje se jedan za mnoge neobičan zaključak, a taj je da bi Plenković na jednom brdu i Milanović na drugom – morali postati iskreni suradnici. Sujete i povijest njihovih političkih odnosa tome ne bi smjele biti prepreka. Zreli i odgovorni državnici to moraju biti u stanju nadići ne samo u interesu Hrvatske, nego čak i u svom vlastitom. Jer svaki ekstremizam i poigravanje neukima štetni su za ovu zemlju i odvukli bi je samo još niže na ljestvicama uspješnosti s kojima ionako stojimo grozno loše. Zato njih dvojica moraju saveznički raditi na normalizaciji hrvatskog političkog prostora, podizanju demokratskih i svjetonazorskih standarda i politikama čistih ruku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li moći i htjeti, to je veliko pitanje.
Milanović i Plenković moraju nadići sukobe i postati iskreni suradnici. Hoće li moći i htjeti - veliko je pitanje
Sujete i povijest njihovih političkih odnosa ne bi smjele biti prepreka
Zreli i odgovorni državnici to moraju biti u stanju nadići ne samo u interesu Hrvatske, nego čak i u svom vlastitom. Jer svaki ekstremizam i poigravanje neukima štetni su za ovu zemlju i odvukli bi je samo još niže na ljestvicama uspješnosti s kojima ionako stojimo grozno loše. Zato njih dvojica moraju saveznički raditi na normalizaciji hrvatskog političkog prostora, podizanju demokratskih i svjetonazorskih standarda i politikama čistih ruku.
Zoran Milanović je, dakle, lijepo pobijedio i imamo novog predsjednika. Održao je izvanredan govor koji je normalnog čovjeka ispunio zadovoljstvom, a u kome je najupečatljiviji forte bio kad je s onim ”Ne. Ne. I ne!” zabranio zlurade zvižduke svojih obožavatelja na račun Kolinde Grabar Kitarović.
Nakon prve debate oba je puta odigrao superiorno jer je očigledno čuo kritike pa je uspio ukrotiti svoj rudimentarni sinjski nerv. Bivšoj predsjednici stigao je na naplatu rasuti teret ne samo njezine upravo tragične kampanje – takvu joj ne bi znala savjetovati ni pokvarena mašta najzlobnijeg političkog rivala – nego i njezinog u svakom smislu potkapacitiranog ”Nives Celzijus” mandata, kako ga je sočno etiketirao Stipe Mesić.
Civiliziran nastup HDZ-ovaca
Na kraju balade, Milanovićevi birači, a njih je bilo 104.901 više nego glasača Kolinde Grabar Kitarović, usrdno se nadaju da će državnički duh njegovog sinoćnjeg pobjedničkog nastupa obilježiti i njegov dugi petogodišnji mandat.
Kolindinim fanovima koji su čekali rezultate u njenom stožeru ne služi na čast što su isključili zvuk kad se Milanović obraćao javnosti, da ga ne čuju, ali ona je dojam tog primitivizma i nedoraslosti malo popravila odajući priznanje pobjedniku i uljudno mu nudeći ruku suradnje trebala mu ona ili ne.
Dobro je za standarde niske političke kulture u Hrvatskoj što su civilizirano nastupili i drugi HDZ-ovi visoki dužnosnici, uključujući i Vasu Brkića, koji su Milanoviću čestitali na osvojenom mandatu. Jedino je Andrej Plenković to učinio osorno, s nesuspregnutom gorčinom zbog Milanovićeve kampanje u kojoj je obilato prozivao ne samo predsjednicu nego i njega i HDZ.
Burna budućnost u HDZ-u
No dobro, fala bogu da je sve to konačno gotovo, ali napeto je što će biti dalje. Jer sada nije na tapetu samo to kako će Milanović igrati kao predsjednik Republike i kakav će javni utjecaj imati njegova politika. To čak i nije u sasvim prvom planu.
Puno je važnije za doglednu budućnost Hrvatske što će se do stranačkih pa onda i parlamentarnih izbora dogoditi u HDZ-u. Što u SDP-u. Što će Kolinda sama sa sobom. Hoće li Plenković nadvladati svoje desne rivale u stranci i ostati na predsjedničkom položaju. I imaju li Miroslav Škoro i njegovi pozadinski ideolozi, Zekanovići i Bujanci ikakve stvarne šanse da se Plenkoviću, što bi rekao naš narod, napiju krvi.
Da najprije apsolviramo SDP, treba reći kako bi Davor Bernardić i njemu lojalno vodstvo stranke morali najprije osvijestiti da je Milanovićeva pobjeda uglavnom njegova, a njihov je plus samo to što su mu osigurali tehničku podršku.
Deplasiran Bernardićev govor
Utoliko je jučer bio krajnje deplasiran Bernardićev govor s kojim je udavio punih 11 minuta, skačući prvi na pozornicu, ne bi li sebe proslavio nazuvajući pobjednikove cipele. Jest da su SDP i njegov predsjednik dobili s Milanovićem na Pantovčaku novi momentum. Ali stranka se tek mora pribrati ako išta ozbiljno misli o parlamentarnim izborima. Halal vjera svakome tko Bernardića može zamisliti na funkciji premijera. A budući da je takvih, rekla bih, čak i u SDP-u valjda manje od 10 posto, to je jasan putokaz kakve su im promjene potrebne. Dok se još stigne.
Kad je u pitanju HDZ, stvari su ipak najsloženije. Od ranije poznati Plenkovićevi izazivači s HDZ-ove desnice još sinoć su svom predsjedniku skočili za vrat kao da su ovo jedva čekali, a sada im se otvoreno priključio i Milijan Brkić. Jasno aludirajući na pogrešan smjer HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom, on je izjavio da će se svakako natjecati na stranačkim izborima samo će još vidjeti za koju funkciju. To može uključivati i predsjedničku.
Udar desne struje na Plenkovića
I Miro Kovač i Ivo Stier krivicu za poraz na predsjedničkim izborima izravno su bacili na Plenkovića i ”politički identitet HDZ-a” koji je on, po njihovom sudu, izgurao previše na lijevo. A tu će se, vrlo moguće, pojaviti i Kolinda koja je sinoć znakovito izjavila da ostaje u Hrvatskoj i zamolila za razumijevanje jer bi dva tjedna otišla na odmor. Zašto bi to govorila da nema nekih planova u domaćoj politici? Puno prije bi se reklo da ih itekako ima.
Pred Plenkovićem je, dakle, problem, radi mu se o glavi, i trebat će mu puno vještine da ga nadvlada. Čini mi se, međutim, da on to može iako mu se s ljute desnice sladostrasno predskazuju siguran kraj.
Ma ne. Čovjek je naprosto pametniji, potentniji i iskusniji od svojih rivala, a pobjeda ”normalnog” predsjedničkog kandidata na jučerašnjim izborima možda sugerira da bi se ljudi prije odlučili i za normalnog vođu HDZ-a. Za nekoga tko će tu stranku voditi na zasadama umjereno nastrojenog konzervativizma čime će se postepeno smanjivati prostor za nacionalističko domoljublje, ideološki ekstremizam i rezidue otvorenog političkog divljaštva Karamarkovog tipa.
Jandroković je bio u pravu
Navodeći birače na taktiku poništavanja listića, Škorina je ekipa dobro zapaprila Kolindi ciljajući na Plenkovića, ali sve drugo je za njih možda ipak preveliki izazov. Uostalom, Škoro je u prvom krugu dobio preko 460.000 birača. Jučer je bilo 88.606 nevažećih glasova od čega svi i nisu Škorini. Pa neka i jesu, ako ih je još pola ostalo doma, to je ukupno samo nekih tridesetak posto kapitala iz prvog kruga. Ostatak je, kako vidimo, ipak glasao, ili za Kolindu, ili za Milanovića. To znači da ti ljudi nisu toliko zagriženi za Škorinu stvar, više su protestirali i ljutili se prvotno tipujući na novo političko lice.
Ali, naravno, sada će svatko do besvijesti guslati svoje do konačnog obračuna, a čime će on rezultirati nije još zahvalno predviđati.
Svakako, koliko god desnica mrzila Gordana Jandrokovića, prije bi se reklo da je on sinoć bio jako u pravu kad je rekao da će HDZ bolje prosperirati kod građana ako se bude klonio sirovog desničarenja.
Jeftilen se kod birača više ne prima
Hrvatska je mnogo šira, tolerantnija i mirnija od toga iako je generalno dosta tradicionalna. Pa nije li u ovoj kampanji sve treštalo kako je Milanović ”komunjara”, ali taj se jeftilen kod glasača očito više ne prima. Građani se očito ne žele više identificirati ni s višestruko optuženim Bandićem i utoliko su Kolindu skupo koštale njene torte, kolači i samoubilački rođendanski napjevi gradonačelniku Zagreba.
Iz svega ovoga nadaje se jedan za mnoge neobičan zaključak, a taj je da bi Plenković na jednom brdu i Milanović na drugom – morali postati iskreni suradnici. Sujete i povijest njihovih političkih odnosa tome ne bi smjele biti prepreka. Zreli i odgovorni državnici to moraju biti u stanju nadići ne samo u interesu Hrvatske, nego čak i u svom vlastitom. Jer svaki ekstremizam i poigravanje neukima štetni su za ovu zemlju i odvukli bi je samo još niže na ljestvicama uspješnosti s kojima ionako stojimo grozno loše. Zato njih dvojica moraju saveznički raditi na normalizaciji hrvatskog političkog prostora, podizanju demokratskih i svjetonazorskih standarda i politikama čistih ruku.
Hoće li moći i htjeti, to je veliko pitanje.