Promjene okolnosti, promjene prioriteta, odnosa snaga – sve to mogu biti razlozi da političari, ponekad, jednostavno moraju mijenjati dio svojih stavova i planova. Dio je to neizbježne taktike u političkoj utakmici, u kojoj često onaj koji se odbija mijenjati završi s nosom u prašini.
Opasna je, međutim, to taktika. Često je vrlo lako prijeći finu granicu između prilagođavanja okolnostima i besramnog laganja u oči birača. U sretnijim zemljama, prelazak te granice često znači prijevremeni kraj političke karijere. U Hrvatskoj, međutim, stvari stoje bolno drugačije. Primjerice, Ivan “Titanic” Vrdoljak i njegova stranka i dalje su strateški partneri u vladajućoj koaliciji.
Balansiranje sa 45 milijardi
Pa opet, ponekad se može ostati osupnut lakoćom iznošenja kategoričkih sudova koje vrijeme rekordnom brzinom pretvori u komediju. Evo, recimo, primjera Josipa Aladrovića, ministra rada i mirovinskog sustava. Čovjek koji je kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje plašio javnost gubitkom golemih 45 milijardi kuna usvoje li se sindikalni referendumski zahtjevi oko mirovinske reforme, opet udara. Vlastitom glavom u stvarnost.
Kako bi pokušao pomiriti nepomirljivo, odnosno svoje travanjske tvrdnje o 45 milijardi kuna minusa i činjenicu da je Vlada bezuvjetno kapitulirala pred svim sindikalnim zahtjevima, u javnim istupima, posebno u razgovoru za Večernji list otprije petnaestak dana, počeo je pričati o – balansu. Odnosno, o izmjenama zakona kojima se omogućuje ostanak na poslu do 68. godine.
Korak naprijed
“U tom smislu predlaže se izmjena radno-pravnih propisa, kako bi se ublažili negativni fiskalni efekti zahtjeva građanske inicijative od 45 milijardi kuna te će se stvoriti svojevrsni balans između zahtjeva Građanske inicijative i osiguranja dugoročne održivosti mirovinskog sustava i adekvatnosti mirovina. Također, intervencija u radno-pravne propise povoljno će utjecati na zaposlenost, prihode i rashode državnoga proračuna, kao i na visinu mirovina budućih korisnika”, sipao je bombone Aladrović pokušavajući objasniti kako Vladina kapitulacija i nije loša stvar. Štoviše, otišao je i korak dalje: “Dakle, možemo zaključiti da je ovo korak naprijed u daljnjem unapređenju mirovinskog sustava i radnog zakonodavstva”.
Korak naprijed! Eto, sindikalna izmjena zakona o mirovinskom osiguranju koju je Vlada pokušala spriječiti svim silama, utrošivši čak i skoro dva milijuna javnih kuna u bizarnu antireferendumsku kampanju, zapravo je bila sjeme novog i poboljšanog mirovinskog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne vidi logičnim
Kako bi se taj mirovinski sustav 2.0 održao, bilo je predviđeno i da se radnici o ostanku na poslu nakon 65. godine više ne moraju dogovarati s poslodavcima, koji su odmah glasno zajaukali zbog potencijalnog troška bolovanja starijih radnika koje bi oni morali plaćati.
Aladrovića prosvjedi HUP-a nimalo nisu impresionirali, štoviše, pokušao im je spustiti: “Udovoljava se potrebama tržišta rada koje se susreće s problemom nedostatka radne snage, na što kolege u HUP-u upozoravaju dulje vrijeme, stoga ne vidimo logičnim protivljenje predloženoj zakonskoj izmjeni”.
Veselo nestrpljenje
Valja ponoviti gradivo za one koji su se možda izgubili u mjestimično okoštaloj frazeologiji mladog ministra. Prvo je sindikalni referendum trebao uništiti mirovinski sustav i decimirati penzije. Onda je sindikalni referendum zapravo postao super stvar koja je omogućila stvaranje još boljeg mirovinskog sustava. Poslodavci su, pak, postali nemogući likovi koji inače gnjave da nemaju dovoljno radnika, a sad se bune što je mudra Vlada omogućila da im dio radnika ostane na raspolaganju dodatne tri godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na sinoćnjoj telefonskoj sjednici, iznebuha, Vlada povukla sve prijedloge izmjena radno-pravnih propisa kojima se nakon usvajanja referendumskih zahtjeva kanio kalibrirati mirovinski sustav. HUP je odmah otkazao svoju prosvjednu pressicu koju su najavljivali za danas. Teško je i opisati s kojom količinom veselog nestrpljenja valja očekivati nove eksplikacije ministra Aladrovića.
Ministar rada prvo se hrabro usprotivio sindikatima, zatim i poslodavcima. Na kraju je Vlada svima popustila
Sindikati su, kao, ugrožavali mirovine, a poslodavci bili nezahvalni i nelogični. Vlada je svima popustila.
Aladrović je prvo tvrdio kako bi sindikalni referendum uništito mirovinski sustav i decimirati penzije. Onda je sindikalni referendum zapravo postao super stvar koja je omogućila stvaranje još boljeg mirovinskog sustava. Poslodavci su, pak, postali nemogući likovi koji inače gnjave da nemaju dovoljno radnika, a sad se bune što je mudra Vlada omogućila da im dio radnika ostane na raspolaganju dodatne tri godine. Pa je danas Vlada i njima popustila.
Promjene okolnosti, promjene prioriteta, odnosa snaga – sve to mogu biti razlozi da političari, ponekad, jednostavno moraju mijenjati dio svojih stavova i planova. Dio je to neizbježne taktike u političkoj utakmici, u kojoj često onaj koji se odbija mijenjati završi s nosom u prašini.
Opasna je, međutim, to taktika. Često je vrlo lako prijeći finu granicu između prilagođavanja okolnostima i besramnog laganja u oči birača. U sretnijim zemljama, prelazak te granice često znači prijevremeni kraj političke karijere. U Hrvatskoj, međutim, stvari stoje bolno drugačije. Primjerice, Ivan “Titanic” Vrdoljak i njegova stranka i dalje su strateški partneri u vladajućoj koaliciji.
Balansiranje sa 45 milijardi
Pa opet, ponekad se može ostati osupnut lakoćom iznošenja kategoričkih sudova koje vrijeme rekordnom brzinom pretvori u komediju. Evo, recimo, primjera Josipa Aladrovića, ministra rada i mirovinskog sustava. Čovjek koji je kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje plašio javnost gubitkom golemih 45 milijardi kuna usvoje li se sindikalni referendumski zahtjevi oko mirovinske reforme, opet udara. Vlastitom glavom u stvarnost.
Kako bi pokušao pomiriti nepomirljivo, odnosno svoje travanjske tvrdnje o 45 milijardi kuna minusa i činjenicu da je Vlada bezuvjetno kapitulirala pred svim sindikalnim zahtjevima, u javnim istupima, posebno u razgovoru za Večernji list otprije petnaestak dana, počeo je pričati o – balansu. Odnosno, o izmjenama zakona kojima se omogućuje ostanak na poslu do 68. godine.
Korak naprijed
“U tom smislu predlaže se izmjena radno-pravnih propisa, kako bi se ublažili negativni fiskalni efekti zahtjeva građanske inicijative od 45 milijardi kuna te će se stvoriti svojevrsni balans između zahtjeva Građanske inicijative i osiguranja dugoročne održivosti mirovinskog sustava i adekvatnosti mirovina. Također, intervencija u radno-pravne propise povoljno će utjecati na zaposlenost, prihode i rashode državnoga proračuna, kao i na visinu mirovina budućih korisnika”, sipao je bombone Aladrović pokušavajući objasniti kako Vladina kapitulacija i nije loša stvar. Štoviše, otišao je i korak dalje: “Dakle, možemo zaključiti da je ovo korak naprijed u daljnjem unapređenju mirovinskog sustava i radnog zakonodavstva”.
Korak naprijed! Eto, sindikalna izmjena zakona o mirovinskom osiguranju koju je Vlada pokušala spriječiti svim silama, utrošivši čak i skoro dva milijuna javnih kuna u bizarnu antireferendumsku kampanju, zapravo je bila sjeme novog i poboljšanog mirovinskog sustava.
Ne vidi logičnim
Kako bi se taj mirovinski sustav 2.0 održao, bilo je predviđeno i da se radnici o ostanku na poslu nakon 65. godine više ne moraju dogovarati s poslodavcima, koji su odmah glasno zajaukali zbog potencijalnog troška bolovanja starijih radnika koje bi oni morali plaćati.
Aladrovića prosvjedi HUP-a nimalo nisu impresionirali, štoviše, pokušao im je spustiti: “Udovoljava se potrebama tržišta rada koje se susreće s problemom nedostatka radne snage, na što kolege u HUP-u upozoravaju dulje vrijeme, stoga ne vidimo logičnim protivljenje predloženoj zakonskoj izmjeni”.
Veselo nestrpljenje
Valja ponoviti gradivo za one koji su se možda izgubili u mjestimično okoštaloj frazeologiji mladog ministra. Prvo je sindikalni referendum trebao uništiti mirovinski sustav i decimirati penzije. Onda je sindikalni referendum zapravo postao super stvar koja je omogućila stvaranje još boljeg mirovinskog sustava. Poslodavci su, pak, postali nemogući likovi koji inače gnjave da nemaju dovoljno radnika, a sad se bune što je mudra Vlada omogućila da im dio radnika ostane na raspolaganju dodatne tri godine.
Na sinoćnjoj telefonskoj sjednici, iznebuha, Vlada povukla sve prijedloge izmjena radno-pravnih propisa kojima se nakon usvajanja referendumskih zahtjeva kanio kalibrirati mirovinski sustav. HUP je odmah otkazao svoju prosvjednu pressicu koju su najavljivali za danas. Teško je i opisati s kojom količinom veselog nestrpljenja valja očekivati nove eksplikacije ministra Aladrovića.