Svoje vladalačke ambicije ostvario je na predsjedničkim izborima 1998. nakon kojih je usrećivao Venezuelu i njene građane originalnom ideologijom u funkciji vlastite autoritarne i diktatorske vladavine sve do svoje smrti 2013. Njegova retorika i političke odluke dovele su do vrlo loših odnosa sa SAD-om, a što je rezultiralo zabranom prodaje američke vojne opreme i rezervnih dijelova za avione F-16. Budući da je na taj način većina aviona bila prizemljena, Chavez je 2005. javno zaprijetio da će sve zrakoplove prodati Kubi ili Kini. Naredne godine započeo je tajne pregovore o njihovoj prodaji Iranu. Naravno da je takva moguća trgovina naišla na žestoko protivljenje SAD-a te je tadašnji glasnogovornik Državnog tajništva Sean McCormack javno izjavio kako je ta prodaja moguća samo uz pismeni pristanak SAD-a. Hugo Chavez ipak nije imao dovoljno hrabrosti prkositi preuzetim ugovornim obavezama te su avioni F-16 ostali u Venezueli.
Što je MORH pisao na svojim službenim stranicama
Ministar Damir Krstičević bio je u srpnju 2017. u svom prvom službenom posjetu SAD-u. Njegov domaćim, američki ministar obrane James Matiss „iskazao je potporu Hrvatskoj u vezi nabave novog borbenog zrakoplova.“ Tijekom svog boravka u SAD-u hrvatski ministar obrane posjetio je i Lockheed Martin gdje je „razgovarao s potpredsjednicom za međunarodnu suradnju Nancy Ziuzin Schegel.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a. Po povratku odabranim je novinarima ministar Krstičević prišapnuo kako je hrvatska strana pri nabavi eskadrile „naišla na puno razumijevanje i potporu američkog ministra obrane“ te da će sljedeći tjedan MORH poslati formalni zahtjev za ponudu u Švedsku (Gripen JAS-39), SAD (F-16), Južnu Koreju (FA-50) i Grčku (F-16).
Godinu dana kasnije, u srpnju 2018., četiri mjeseca nakon što je hrvatska Vlada odabrala izraelsku ponudu, u Zagrebu se održao Poseban sastanak ministara obrane Američko-jadranske povelje. Na taj skup došao je i američki ministar James Matiss koji je za vrijeme susreta s ministrom Krstičevićem „podržao projekt nabave višenamjenskog borbenog aviona F-16 od Države Izrael“, te je posebno istaknuo kako je „Hrvatska izabrala dobrog partnera.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Kako je MORH odjednom okrenuo priču o potpori Amerikanaca
MORH je 7. prosinca 2018. objavio priopćenje vezano uz napise pod naslovom „SAD blokira prodaju izraelskih aviona Hrvatskoj“ , a sve u „cilju istinitog i objektivnog izvješćivanja javnosti“ u kojem među ostalim ističe da su „Sjedinjene Američke Države dokumentom dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Mjesec dana kasnije, 7. siječnja 2019., MORH je izdao novo priopćenje u kojem tvrdi da u „Ministarstvu obrane ne postoji nikakav „non paper“ dokument u kojem se upozorava Republiku Hrvatsku da se ne odobrava prodaja izraelskih aviona Republici Hrvatskoj.“ MORH se usput ničim izazvan pohvalio kako „Ministarstvo obrane arhivira zaprimljene akte, tako i akte i korespondenciju sa zemljama ponuđačima u postupku nabave višenamjenskog borbenog aviona.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vijeće za obranu RH održalo je sjednicu 14. siječnja 2019. Ministar obrane obavijestio je članove Vijeća kako su „predstavnici Države Izrael došli u MORH i rekli kako su obavezu koju su imali nisu osigurali (sic), odnosno kako nisu dobili odobrenje“ te da su nas pohvalili jer smo u „procesu postavili sva potrebna pitanja i dobili sva potrebna jamstva.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Krstičević je valjda mislio da Hrvatskoj ne treba nikakva dozvola
Istog dana održana je sjednica hrvatske Vlade na kojoj je poništena Odluka o nabavi višenamjenskog borbenog zrakoplova, a na kojoj je ministar obrane Damir Krstičević „još jednom naglasio kako je izraelska strana, među ostalim istaknula da su kroz čitav projekt Hrvatska i Izrael bili u otvorenom i profesionalnom dijalogu te da je Hrvatska pokazala profesionalizam i ispravnu prosudbu na svakom koraku procesa“ te da smo „sve napravili ispravno i da za ovu neočekivanu komplikaciju nema nikakve odgovornosti s hrvatske strane“. Ministar obrane nije propustio priliku da se i članovima Vlade pohvali činjenicom kako smo “postavili sva prava pitanja i dobili odgovarajuća jamstva.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
U protekla dva dana portal index.hr objavio je mailove koje je nepoznat netko iz američkog veleposlanstva u Zagrebu poslao u prosincu 2017. i siječnju 2018. pomoćniku ministra obrane Petru Mihatovu u kojima se upozorava hrvatsku stranu da ne donosi odluku o kupnji aviona prije dobivanja američke dozvole za prijenos vojne tehnologije trećoj strani (TPT). Kada je glasnogovornik State Departmenta Sean McCormack istim riječima u svibnju 2006. javno upozorio venecuelskog vlastodršca Huga Chaveza zbog njegove namjere da proda 16 aviona F-16 Iranu on je od tog plana odmah i odustao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali kako je poznato da Hugo Chavez i Iran nisu baš bili u najboljima odnosima sa SAD-om, vjerojatno je naš ministar obrane cijelo vrijeme bio uvjeren da takve dozvole nisu potrebne strateškim saveznicima i dokazanim američkim prijateljima. Dodatni razlog za njegovo vjerovanje bila je i prevelika količina izmijenjenih mailova. To možemo zaključiti iz odgovora ministra Krstičevića u utorak za Dnevnik NoveTV u kojem je naglasio da je „u ovako složenom procesu izmijenjeno više od tisuću mailova,“ da je „vođena iznimno zahtjevna korespondencija na nekoliko razina“ te da je „i problematika izdavanja TPT-a između ostalog bila u fokusu.“ Još jednom je ponovio da je američka strana „izdala i službeno predodobrenje koje je bilo nužno za valjanost ponude.“
Ministar samo treba pokazati američko predodobrenje
Svaki početnik u legalnoj ili ilegalnoj trgovini oružjem na početku svoje karijere mora proučiti setove regulatornih pravila koje su različita ministarstva američke vlade počela propisivati još 1976. ITAR (International Traffic in Arms Regulations) i EAR (Export Administartion Regulations), no to očito nije bilo naročito popularno štivo u MORH-u. Jer u protivnom ministar obrane Damir Krstičević ne bi bio izgubljen u prijevodu tisuća mailova te bi napokon izvadio iz ladice „američko predodobrenje“ ili „dokument“ kojim su „Sjedinjene Američke Države dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16.“
Ako tog „predodbrenja“ ipak nema ili se negdje zagubilo iako „Ministarstvo obrane arhivira zaprimljene akte“ i „korespondenciju sa zemljama ponuđačima“ onda ministar obrane ne bi trebao još jednom ići u isti razred. Ministar Krstičević već je u prvom pokušaju „postavio sva prava pitanja i dobio odgovarajuća jamstva“, ali Hrvatska zauzvrat, osim blamaže, nije dobila ništa. U slučaju da ministar dobije novu priliku i opet postavi „sva prava pitanja i dobije odgovarajuća jamstva“ zašto bi krajnji rezultat za Hrvatsku trebao biti drugačiji? Ili je problem u pitanjima ili u onome tko ih postavlja. Ili u oboma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar tvrdi da je imao sva jamstva za avione i opet je propao. Ozbiljno, zašto da vjerujemo kako će idući put uspjeti?
Goranko Fižulić analizira posljednja događanja oko propalog posla s izraelskima avionima
Svaki početnik u legalnoj ili ilegalnoj trgovini oružjem na početku svoje karijere mora proučiti setove regulatornih pravila koje su različita ministarstva američke vlade počela propisivati još 1976. ITAR (International Traffic in Arms Regulations) i EAR (Export Administartion Regulations), no to očito nije bilo naročito popularno štivo u MORH-u. Jer u protivnom ministar obrane Damir Krstičević ne bi bio izgubljen u prijevodu tisuća mailova te bi napokon izvadio iz ladice 'američko predodobrenje' ili 'dokument' kojim su 'Sjedinjene Američke Države dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16.'
Američki predsjednik Ronald Reagan odobrio je u srpnju 1981. prodaju aviona F-16A/B Venezueli. Iako je njegov prethodnik Jimmy Carter uveo određene restrikcije u prodaji vojne opreme i naoružanja južnoameričkim državama, predsjednik Reagan je odlučio promijeniti politiku i nakon formalne potvrde Senata u veljači 1982. Venezuela je mogla, u sklopu programa Peace Delta Foreign Military Sales, kupiti 24 primjerka željenog borbenog zrakoplova. Kada su venezuelanski piloti sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća počeli letjeti na avionima F-16, pješadijski kapetan Hugo Chavez bio je tek skromni predavač na lokalnoj vojnoj akademiji. Chavez je nekoliko godina kasnije predvodio neuspjeli držani udar nakon kojeg je završio u zatvoru.
Svoje vladalačke ambicije ostvario je na predsjedničkim izborima 1998. nakon kojih je usrećivao Venezuelu i njene građane originalnom ideologijom u funkciji vlastite autoritarne i diktatorske vladavine sve do svoje smrti 2013. Njegova retorika i političke odluke dovele su do vrlo loših odnosa sa SAD-om, a što je rezultiralo zabranom prodaje američke vojne opreme i rezervnih dijelova za avione F-16. Budući da je na taj način većina aviona bila prizemljena, Chavez je 2005. javno zaprijetio da će sve zrakoplove prodati Kubi ili Kini. Naredne godine započeo je tajne pregovore o njihovoj prodaji Iranu. Naravno da je takva moguća trgovina naišla na žestoko protivljenje SAD-a te je tadašnji glasnogovornik Državnog tajništva Sean McCormack javno izjavio kako je ta prodaja moguća samo uz pismeni pristanak SAD-a. Hugo Chavez ipak nije imao dovoljno hrabrosti prkositi preuzetim ugovornim obavezama te su avioni F-16 ostali u Venezueli.
Što je MORH pisao na svojim službenim stranicama
Ministar Damir Krstičević bio je u srpnju 2017. u svom prvom službenom posjetu SAD-u. Njegov domaćim, američki ministar obrane James Matiss „iskazao je potporu Hrvatskoj u vezi nabave novog borbenog zrakoplova.“ Tijekom svog boravka u SAD-u hrvatski ministar obrane posjetio je i Lockheed Martin gdje je „razgovarao s potpredsjednicom za međunarodnu suradnju Nancy Ziuzin Schegel.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a. Po povratku odabranim je novinarima ministar Krstičević prišapnuo kako je hrvatska strana pri nabavi eskadrile „naišla na puno razumijevanje i potporu američkog ministra obrane“ te da će sljedeći tjedan MORH poslati formalni zahtjev za ponudu u Švedsku (Gripen JAS-39), SAD (F-16), Južnu Koreju (FA-50) i Grčku (F-16).
Godinu dana kasnije, u srpnju 2018., četiri mjeseca nakon što je hrvatska Vlada odabrala izraelsku ponudu, u Zagrebu se održao Poseban sastanak ministara obrane Američko-jadranske povelje. Na taj skup došao je i američki ministar James Matiss koji je za vrijeme susreta s ministrom Krstičevićem „podržao projekt nabave višenamjenskog borbenog aviona F-16 od Države Izrael“, te je posebno istaknuo kako je „Hrvatska izabrala dobrog partnera.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Kako je MORH odjednom okrenuo priču o potpori Amerikanaca
MORH je 7. prosinca 2018. objavio priopćenje vezano uz napise pod naslovom „SAD blokira prodaju izraelskih aviona Hrvatskoj“ , a sve u „cilju istinitog i objektivnog izvješćivanja javnosti“ u kojem među ostalim ističe da su „Sjedinjene Američke Države dokumentom dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Mjesec dana kasnije, 7. siječnja 2019., MORH je izdao novo priopćenje u kojem tvrdi da u „Ministarstvu obrane ne postoji nikakav „non paper“ dokument u kojem se upozorava Republiku Hrvatsku da se ne odobrava prodaja izraelskih aviona Republici Hrvatskoj.“ MORH se usput ničim izazvan pohvalio kako „Ministarstvo obrane arhivira zaprimljene akte, tako i akte i korespondenciju sa zemljama ponuđačima u postupku nabave višenamjenskog borbenog aviona.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Vijeće za obranu RH održalo je sjednicu 14. siječnja 2019. Ministar obrane obavijestio je članove Vijeća kako su „predstavnici Države Izrael došli u MORH i rekli kako su obavezu koju su imali nisu osigurali (sic), odnosno kako nisu dobili odobrenje“ te da su nas pohvalili jer smo u „procesu postavili sva potrebna pitanja i dobili sva potrebna jamstva.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
Krstičević je valjda mislio da Hrvatskoj ne treba nikakva dozvola
Istog dana održana je sjednica hrvatske Vlade na kojoj je poništena Odluka o nabavi višenamjenskog borbenog zrakoplova, a na kojoj je ministar obrane Damir Krstičević „još jednom naglasio kako je izraelska strana, među ostalim istaknula da su kroz čitav projekt Hrvatska i Izrael bili u otvorenom i profesionalnom dijalogu te da je Hrvatska pokazala profesionalizam i ispravnu prosudbu na svakom koraku procesa“ te da smo „sve napravili ispravno i da za ovu neočekivanu komplikaciju nema nikakve odgovornosti s hrvatske strane“. Ministar obrane nije propustio priliku da se i članovima Vlade pohvali činjenicom kako smo “postavili sva prava pitanja i dobili odgovarajuća jamstva.“ Tako piše na službenim internetskim stranicama MORH-a.
U protekla dva dana portal index.hr objavio je mailove koje je nepoznat netko iz američkog veleposlanstva u Zagrebu poslao u prosincu 2017. i siječnju 2018. pomoćniku ministra obrane Petru Mihatovu u kojima se upozorava hrvatsku stranu da ne donosi odluku o kupnji aviona prije dobivanja američke dozvole za prijenos vojne tehnologije trećoj strani (TPT). Kada je glasnogovornik State Departmenta Sean McCormack istim riječima u svibnju 2006. javno upozorio venecuelskog vlastodršca Huga Chaveza zbog njegove namjere da proda 16 aviona F-16 Iranu on je od tog plana odmah i odustao.
Ali kako je poznato da Hugo Chavez i Iran nisu baš bili u najboljima odnosima sa SAD-om, vjerojatno je naš ministar obrane cijelo vrijeme bio uvjeren da takve dozvole nisu potrebne strateškim saveznicima i dokazanim američkim prijateljima. Dodatni razlog za njegovo vjerovanje bila je i prevelika količina izmijenjenih mailova. To možemo zaključiti iz odgovora ministra Krstičevića u utorak za Dnevnik NoveTV u kojem je naglasio da je „u ovako složenom procesu izmijenjeno više od tisuću mailova,“ da je „vođena iznimno zahtjevna korespondencija na nekoliko razina“ te da je „i problematika izdavanja TPT-a između ostalog bila u fokusu.“ Još jednom je ponovio da je američka strana „izdala i službeno predodobrenje koje je bilo nužno za valjanost ponude.“
Ministar samo treba pokazati američko predodobrenje
Svaki početnik u legalnoj ili ilegalnoj trgovini oružjem na početku svoje karijere mora proučiti setove regulatornih pravila koje su različita ministarstva američke vlade počela propisivati još 1976. ITAR (International Traffic in Arms Regulations) i EAR (Export Administartion Regulations), no to očito nije bilo naročito popularno štivo u MORH-u. Jer u protivnom ministar obrane Damir Krstičević ne bi bio izgubljen u prijevodu tisuća mailova te bi napokon izvadio iz ladice „američko predodobrenje“ ili „dokument“ kojim su „Sjedinjene Američke Države dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16.“
Ako tog „predodbrenja“ ipak nema ili se negdje zagubilo iako „Ministarstvo obrane arhivira zaprimljene akte“ i „korespondenciju sa zemljama ponuđačima“ onda ministar obrane ne bi trebao još jednom ići u isti razred. Ministar Krstičević već je u prvom pokušaju „postavio sva prava pitanja i dobio odgovarajuća jamstva“, ali Hrvatska zauzvrat, osim blamaže, nije dobila ništa. U slučaju da ministar dobije novu priliku i opet postavi „sva prava pitanja i dobije odgovarajuća jamstva“ zašto bi krajnji rezultat za Hrvatsku trebao biti drugačiji? Ili je problem u pitanjima ili u onome tko ih postavlja. Ili u oboma.