Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ministrica bezbrižno uvjerava da nema cenzure, pritom najavljujući nove cenzure. Što bi uopće moglo poći krivo?

Ministrica kulture silno se trudi slikati nam stvarnost satiričnim tonovima bezbrižnosti

E sad, ta i takva ministrica, u toj zemlji koja djeluje kao da je ispala iz loše satire i goreg SF romana, najavljuje kako će Vlada “regulirati odgovornosti za govor mržnje u medijima i na društvenim mrežama”, kako će “stisnuti” Facebook, Google i ostale, a odgovornost za komentare pod tekstove prebaciti na urednike u medijima. Ovdje doista nema ničeg što miriše na to da bi moglo poći - krivo.

Što bi, iskreno, pomislili da je News Bar ili bilo koji drugi satirični portal tamo negdje prije pet-šest godina objavio kako je novinar osuđen jer je njegova kolumna u moćnog suca s političkim ambicijama izazvala “nezadovoljstvo, frustracije i ljutnju”? Da je izdavač novina izgubio spor zbog objave autoriziranog intervjua u kojem se, pritom, na niti jednom mjestu ne spominje ime tužitelja?

Da je sud presudio satiričkom tekstu jer se u njemu ne iznose istinite činjenice? Da javna televizija diže masne tužbe protiv vlastitih novinara, ali i strukovnog novinarskog udruženja jer ukazuju na goleme probleme u njenom radu?

Da na sve to resorna ministrica autoritativno kaže – i ne pocrveni pritom! – da posljednje presude medijima i novinarima ne vidi kao prijetnju slobodnom novinarstvu? Iskreno?

Dobra zezancija i loš SF

Slegnuli bi ramenima i kazali kako su cure i dečki malo previše otišli u karikaturu i kako im uratci nisu dovoljno dobri. Kvalitetna zezancija, naime, može biti samo ona koja nije previše nestvarna, a ovakve ludosti navedene u gornjim recima su tad, prije samo nekoliko godina izgledale poput ne baš uvjerljive distopijske SF priče.

Danas, godine 2019. u zemlji Europske unije, sve ovo je “običan dan u uredu”, svakodnevnica koju u mahnitom smjenjivanju afera bizarnih po svojoj sveobuhvatnosti, težini i nedostatku i najmanjeg obzira, prolazi bez nekog većeg odjeka.

Utjerivanje profesionalizma u kosti

Hrvatska, eto, ima resornu ministricu koja misli da je stanje na HRT-u dobro, a situacija oko tužbi protiv vlastitih novinara i HND-a – nesretna. Koja ima razumijevanja za poziciju službenog Prisavlja, optuženog za cenzuru. Koja se, pače, pita kako se od takve ozbiljne optužbe braniti u javnom prostoru? Kojoj ne pada ni na okrajak pameti da za takvu vrstu obrane nije nužno angažirati odvjetničke timove i zastrašivati preostale zaposlenike tužbama u stotinama tisuća kuna, nego bi, možda, lupimo bezveze, napamet i ovlaš, bilo uvjerljivije u javnom prostoru argumentirano javno istupiti u obranu profesionalnosti vlastitog programa koji, uostalom, kao takav sam dovoljno govori o neutemeljenosti optužbi?

Hrvatska, dakle, a to nije nažalost satirično pretjerivanje, ima javnu radio-televiziju koja očito svoj ugled može utjerati javnosti u kosti jedino sudskim tužbama i ministricu koja, eto, drži da je ta situacija pomalo nesretna. Ali, očito nikako i prijeteća za slobodu medija. Kao što nema nikakvih problema ni s višegodišnjim otezanjem Ministarstva kulture s raspisivanjem natječaja u kojem bi se sredstva za rad dodijelila neprofitnim medijima. Istina, novac koji je osiguran iz europskih fondova bi lako zbog toga mogao propasti, ali, Bože moj… propada štošta u ovoj zemlji, brodogradilišta, rafinerije, kupnja aviona… pa smo sve dedramatizirali i guramo dalje.

Što bi moglo proći krivo?

E sad, ta i takva ministrica, u toj zemlji koja djeluje kao da je ispala iz loše satire i goreg SF romana, najavljuje kako će Vlada “regulirati odgovornosti za govor mržnje u medijima i na društvenim mrežama”, kako će “stisnuti” Facebook, Google i ostale, a odgovornost za komentare pod tekstove prebaciti na urednike u medijima. Ovdje doista nema ničeg što miriše na to da bi moglo poći – krivo.

Možda je, doduše, ministrica ipak na pravom putu, samo iz razloga političke taktike ne želi otkriti karte do kraja. Jer, doista, kad malo bolje razmislite, posljednje presude novinarima i medijima, kao što to kaže Nina Obuljen Koržinek i nisu prijetnja slobodnim medijima. Ne radi se, stvarno, tek o pukoj prijetnji novinarstvu.

Nacionalna sigurnost

Ovo je golemi problem za sudstvo, jer se građani pitaju za elementarni zdrav razum ljudi koji su u stanju potpisati slične presude. Problem je za ugled cijelog pravosuđa, egzistencijalna prijetnja pravnoj državi i to u situaciji kad se Europska unija, nekako osjetljiva na pitanja pravne države, ozbiljno lomi oko vlastite budućnosti, sa solidnim izgledima da se razdvoji na jače integriranu, takozvanu prvu brzinu u kojoj će biti većina zapadnih demokracija i slabije, ako ikako pridružene članice, predvođene zemljama koje će izgledati poput današnje Poljske ili Mađarske. Takva preslagivanja, lako moguće, mogla bi izazvati i tektonske poremećaje na uvijek stabilnom Balkanu i cijelu regiju gurnuti u novo razdoblje barutne neizvjesnosti.

U tom kontekstu, ocijeniti sudski intonirane i državno ignorirane udare na slobodu medija u ovoj zemlji bilo bi silno, silno neodgovorno. Radi se o potencijalnom poigravanju s neposrednom budućnosti i nacionalnom sigurnosti zemlje. Stoga je dvojba radi li se kod Obuljen Koržinek o ministrici beznadno zalutaloj na funkciji, u prostoru i u vremenu, ili pak o osobi koja cinično potpisuje javnu dozvolu za odstrel slobode izražavanja, možda suvišna.

Jer, moguće je da se radi o visprenoj i dalekovidnoj političarki, svjesnoj svih ugroza koje vrebaju mladu demokraciju iza prvog sljedećeg zavoja. Ili to, ili jednostavno živimo u neprobavljivo lošoj satiričkoj zajebanciji.

Jasmin Klarić
Telegram autor
320 članaka Više o autoru