Prvo, Škoro želi da se glavnog državnog odvjetnika ili državnog tužitelja bira na neposrednim izborima, a ne u Saboru kako su izabrani aktualni državni odvjetnik Dražen Jelenić i svi njegovi prethodnici. Škoro kaže da mu se sviđa taj američki model gdje glavnog državnog odvjetnika biraju građani, ‘isto kao i predsjednika SAD-a’.
Bolje je da narod odluči, nego da ga postavlja ‘faraon koji se zove predsjednik vlade?, kazao je Škoro. Tome je dodao čak i ovo: ‘Ako narod za glavnog državnog odvjetnika želi birati radnika na naplatnim kućicama u Šestanovcu, tko mu to smije zabraniti?’. A uvjerljivost svog poznavanja američkog sustava podupro je argumentom da je njegova supruga ‘američka odvjetnica’.
Neznanje oko američkog pravosuđa
Nema, međutim, ni govora o tome da bi se glavnog državnog odvjetnika u SAD-u biralo na neposrednim izborima, niti je tako izabrana bilo koja od 85 osoba koje su u američkoj povijesti sjedile na toj dužnosti. Glavnog državnog odvjetnika (United States Attorney General) bira upravo ‘faraon’ koji se zove predsjednik države uz suglasnost Senata. Tako je predsjednik Donald Trump postavio sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Williama Barra, već trećega u svom mandatu nakon Jeffa Sessionsa i Matthewa Whitakera.
Na neposrednim izborima biraju se samo državni odvjetnici pojedinih američkih saveznih država (State Attorneys) kao što su Kalifornija, Washington, Pennsylvania i mnoge druge, ali glavni državni odvjetnik isključivi je izbor predsjednika SAD-a.
Drugo, Škoro je uvjeren da Hrvatska sa susjednim državama ima riješeno pitanje granica, što također nije točno, a to bi eventualnom predsjedniku države moralo biti poznato. U tom smislu nekoliko je puta s ‘nije istina’ ispravljao voditelja intervjua Mislava Bagu koji mu je uzalud ponavljao da pitanje naših granica nije apsolvirano. Činjenice su, međutim, takve da Hrvatska ima otvorene granične sporove sa Slovenijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom i da je to gotovo pa opće mjesto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Zbirka lijepih želja malog Perice’
Treće, u kontekstu razgovora o rekonstrukciji temeljnog akta države za koju se zalaže Škoro, a s time i parlamentarnog političkog sustava Hrvatske u predsjednički sustav, kandidat je nazvao Ustav ‘zbirkom lijepih želja malog Perice’. Dometnuo je da Ustav ‘nije sveta krava da ga se ne bi moglo mijenjati’.
Nazvati ‘Ustav zbirkom lijepih želja malog Perice’ dosta je velika uvreda za cijelo društvo i demokraciju. Naravno da Ustav nije sveta krava i da ga se može mijenjati, on je već mijenjan 1997., 2000., 2001., 2010. i 2013. godine.
Ustav je, međutim, ozbiljan i široko prihvaćeni društveni ugovor na kome se temelji cjelokupni poredak države i društva i iz koga se izvode svi zakoni. Zato se u Saboru donosi u visokom dvotrećinskom konsenzusu pozicije i opozicije, što znači da pokretač ustavnih promjena mora u parlamentu imati značajnu startnu političku masu koja će onda za svoju koncepciju pokušati pridobiti ostale. Škoro nema stranku koja bi bila agens takvih promjena, a o dvotrećinskoj većini nužnoj za uspjeh da se i na govori.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sabor ništa ne bi ‘morao’
Četvrto, Škoro je izjavio kako ne želi da prije raspisivanja referenduma kao predsjednik države mora ‘prikupljati potpise’. Ostavimo li sada po strani provedivost ambicije da šef države sam i po svojoj volji pokreće zakonodavne referendume, Škori moramo reći da predsjednik Hrvatske i sada ima pravo raspisati referendum bez prikupljanja potpisa. Jedino što za to mora imati jest suglasnost Vlade.
Peto, Škoro najavljuje da će on, ‘kad postane šef države i promijeni Ustav’, predlagati članove Ustavnog suda Saboru kako više ne bismo imali ustavne suce ‘koji znaju vrlo malo o ustavnoj materiji’. Sabor će onda njegove prijedloge samo formalno potvrđivati. A što ako ih ne potvrdi?, pitao je voditelj. – Pa morat će – odgovorio je Škoro.
No, čak i kad bi se Škorine želje o povećanju predsjedničkih ovlasti mogle ostvariti tako kako on to lomi preko koljena, Sabor ništa ne bi ‘morao’. Glasanje o sucima koje on želi vidjeti u Ustavnom sudu odvijalo bi se i tada u skladu s odnosom političkih snaga u parlamentu pri čemu bi se Škorine zamisli mogle ostvariti samo ako dobiju podršku dvotrećinske većine zastupnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Škorinih nesnalaženja, paušalki, netočnih tvrdnji, petljanja i pogrešnog kopčanja bilo je još, a važno je naglasiti da je u svim navedenim slučajevima bila riječ o potpuno nadstranačkim i nadideološkim pitanjima. Druge smo namjerno izostavili. Zato je vrlo vjerojatno da je Škoro iz studija otišao u uvjerenju da je njegov nastup zapravo bio odličan.
Miroslav Škoro jučer je na televiziji pokazao da ne zna neke osnovne stvari o politici. Ovo je 5 najvažnijih
Što sve Škoro ne zna, a lako je mogao naučiti otkako je spoznao da su se kod njega razvile predsjedničke ambicije
Škoro je izjavio kako ne želi da prije raspisivanja referenduma kao predsjednik države mora 'prikupljati potpise'. Ostavimo li sada po strani provedivost ambicije da šef države sam i po svojoj volji pokreće zakonodavne referendume, Škori moramo reći da predsjednik Hrvatske i sada ima pravo raspisati referendum bez prikupljanja potpisa. Jedino što za to mora imati jest suglasnost Vlade.
Miroslav Škoro pokazao je u sinoćnjem intervjuu na Novoj TV veliko političko neznanje i zabunu što nije preporuka za osobu koja već za koji mjesec želi postati predsjednikom države. Pa da vidimo što sve Škoro ne zna, a lako je mogao naučiti barem otkako je spoznao da su se kod njega razvile predsjedničke ambicije.
Prvo, Škoro želi da se glavnog državnog odvjetnika ili državnog tužitelja bira na neposrednim izborima, a ne u Saboru kako su izabrani aktualni državni odvjetnik Dražen Jelenić i svi njegovi prethodnici. Škoro kaže da mu se sviđa taj američki model gdje glavnog državnog odvjetnika biraju građani, ‘isto kao i predsjednika SAD-a’.
Bolje je da narod odluči, nego da ga postavlja ‘faraon koji se zove predsjednik vlade?, kazao je Škoro. Tome je dodao čak i ovo: ‘Ako narod za glavnog državnog odvjetnika želi birati radnika na naplatnim kućicama u Šestanovcu, tko mu to smije zabraniti?’. A uvjerljivost svog poznavanja američkog sustava podupro je argumentom da je njegova supruga ‘američka odvjetnica’.
Neznanje oko američkog pravosuđa
Nema, međutim, ni govora o tome da bi se glavnog državnog odvjetnika u SAD-u biralo na neposrednim izborima, niti je tako izabrana bilo koja od 85 osoba koje su u američkoj povijesti sjedile na toj dužnosti. Glavnog državnog odvjetnika (United States Attorney General) bira upravo ‘faraon’ koji se zove predsjednik države uz suglasnost Senata. Tako je predsjednik Donald Trump postavio sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Williama Barra, već trećega u svom mandatu nakon Jeffa Sessionsa i Matthewa Whitakera.
Na neposrednim izborima biraju se samo državni odvjetnici pojedinih američkih saveznih država (State Attorneys) kao što su Kalifornija, Washington, Pennsylvania i mnoge druge, ali glavni državni odvjetnik isključivi je izbor predsjednika SAD-a.
Drugo, Škoro je uvjeren da Hrvatska sa susjednim državama ima riješeno pitanje granica, što također nije točno, a to bi eventualnom predsjedniku države moralo biti poznato. U tom smislu nekoliko je puta s ‘nije istina’ ispravljao voditelja intervjua Mislava Bagu koji mu je uzalud ponavljao da pitanje naših granica nije apsolvirano. Činjenice su, međutim, takve da Hrvatska ima otvorene granične sporove sa Slovenijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom i da je to gotovo pa opće mjesto.
‘Zbirka lijepih želja malog Perice’
Treće, u kontekstu razgovora o rekonstrukciji temeljnog akta države za koju se zalaže Škoro, a s time i parlamentarnog političkog sustava Hrvatske u predsjednički sustav, kandidat je nazvao Ustav ‘zbirkom lijepih želja malog Perice’. Dometnuo je da Ustav ‘nije sveta krava da ga se ne bi moglo mijenjati’.
Nazvati ‘Ustav zbirkom lijepih želja malog Perice’ dosta je velika uvreda za cijelo društvo i demokraciju. Naravno da Ustav nije sveta krava i da ga se može mijenjati, on je već mijenjan 1997., 2000., 2001., 2010. i 2013. godine.
Ustav je, međutim, ozbiljan i široko prihvaćeni društveni ugovor na kome se temelji cjelokupni poredak države i društva i iz koga se izvode svi zakoni. Zato se u Saboru donosi u visokom dvotrećinskom konsenzusu pozicije i opozicije, što znači da pokretač ustavnih promjena mora u parlamentu imati značajnu startnu političku masu koja će onda za svoju koncepciju pokušati pridobiti ostale. Škoro nema stranku koja bi bila agens takvih promjena, a o dvotrećinskoj većini nužnoj za uspjeh da se i na govori.
Sabor ništa ne bi ‘morao’
Četvrto, Škoro je izjavio kako ne želi da prije raspisivanja referenduma kao predsjednik države mora ‘prikupljati potpise’. Ostavimo li sada po strani provedivost ambicije da šef države sam i po svojoj volji pokreće zakonodavne referendume, Škori moramo reći da predsjednik Hrvatske i sada ima pravo raspisati referendum bez prikupljanja potpisa. Jedino što za to mora imati jest suglasnost Vlade.
Peto, Škoro najavljuje da će on, ‘kad postane šef države i promijeni Ustav’, predlagati članove Ustavnog suda Saboru kako više ne bismo imali ustavne suce ‘koji znaju vrlo malo o ustavnoj materiji’. Sabor će onda njegove prijedloge samo formalno potvrđivati. A što ako ih ne potvrdi?, pitao je voditelj. – Pa morat će – odgovorio je Škoro.
No, čak i kad bi se Škorine želje o povećanju predsjedničkih ovlasti mogle ostvariti tako kako on to lomi preko koljena, Sabor ništa ne bi ‘morao’. Glasanje o sucima koje on želi vidjeti u Ustavnom sudu odvijalo bi se i tada u skladu s odnosom političkih snaga u parlamentu pri čemu bi se Škorine zamisli mogle ostvariti samo ako dobiju podršku dvotrećinske većine zastupnika.
Škorinih nesnalaženja, paušalki, netočnih tvrdnji, petljanja i pogrešnog kopčanja bilo je još, a važno je naglasiti da je u svim navedenim slučajevima bila riječ o potpuno nadstranačkim i nadideološkim pitanjima. Druge smo namjerno izostavili. Zato je vrlo vjerojatno da je Škoro iz studija otišao u uvjerenju da je njegov nastup zapravo bio odličan.