Opasnost je sad već skoro opipljivo realna, gotovo da se može nanjušiti u zraku. Iskoči između rečenicu-dvije, osjeti se u najavi, boji glasa, držanju tijela. Oni bi doista mogli olabaviti mjere za Božić.
Hrvatska je sad već nekoliko mjeseci bombardirana izrazito lošim – i stalno sve gorim vijestima. Kao i obično nakon dugo oklijevanja se zadnjih tjedana bila prisiljena suočiti s realnošću – bitka je izgubljena, ljudi umiru k’o muhe, a početak kraja je još mjesecima udaljen. Potreba za predahom, dobrom vijesti, utjehom bližnjih, razumljivo je vapijuća.
Svi znamo što je Božić
Ali, Hrvatska usred presinga loših vijesti jednostavno mora prihvatiti još jednu – nema labavljenja mjera za Božić i Novu godinu. Jednostavno je, uvođenje strožih mjera je, za razliku od ostatka Europe koja sad može koketirati s blagdanskim popuštanjem, zakasnilo skoro punih mjesec dana. Smirivanje bolesti u Hrvatskoj na koliko-toliko prihvatljivu epidemiološku razinu za olabavljivanje mjera pred Božić moralo bi biti nemoguće.
Što ne znači da se, svejedno, neće dogoditi. Koliko je nezamislivo da netko iz Stožera, kao i prije Vukovara, bubne: “Svi znamo što je Božić”? I najavi da će se omogućiti nešto veća obiteljska i javna okupljanja, te veći broj ljudi na misama?
Samo 17 dana
Važno je da se svi pridržavaju propisanih mjera kako bi se do Božića, zajedničkim naporima, smanjio broj zaraženih i pritisak na zdravstveno osoblje, kazao je danas na sjednici Vlade premijer Andrej Plenković. Do Božića.
Do tad je ostalo još samo 17 dana. Nama umire pedesetak ljudi dnevno, a radnim danom se registrira preko 4000 novozaraženih. Rezultati testova se čekaju danima, praćenje kontakata se (odavno) raspalo, a bolnički sustav se oslanja na punjenje kapaciteta u sportskim dvoranama. U 17 dana će se stvari dramatično promijeniti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Apokalipsa u kojoj živimo
Za nadati se da će ova priča otići istim putem kojima su išle i neke druge koje su se posljednjih mjeseci gurale iz Vlade. Sjetite se kako se još i ove jeseni, ma skoro do pred neki dan inzistiralo na tome da novi lockdown ne dolazi u obzir i kako se pričalo o nužnosti da se održi gospodarstvo. Dok smo bili “Švedska”, u trećem tromjesečju, BDP je pao za zastrašujućih deset posto. A u isto vrijeme je počela zdravstvena apokalipsa u kojoj živimo.
Pretvaranje ovogodišnjeg Božića u isključivo uže-obiteljski praznik, a Nove godine u ovogodišnji Božić, jedini je način da se tragedija barem ublaži. Da koja stotina, ili tisuća, dodatnih obitelj ne dobije trajni datum za tugovanje.
Moćne sile
No, nasuprot takvoj verziji ovogodišnjih blagdana, stoje moćne sile – trgovina i Crkva. “Ako bi se mjere postrožile do nivoa da se svi potencijalni kupci tijekom dana ne mogu prihvatiti u trgovinu, ta odluka bi svakako dovela do značajnijeg pada prometa i ukupne potrošnje”, reagirali su danas iz Hrvatske udruge poslodavaca na stidljivu najavu Banskih dvora da razmatraju nove mjere za trgovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle – ne bude li svatko tko želi mogao u dućan kad želi – manje će se potrošiti. Novca. Bude li, pak, svatko mogao u trgovinu onog dana kad poželi – a pred blagdane je navala prilično neizdrživa – sigurno će se potrošiti više novca. Ali i života.
Srž življenja
Pred blagdane se, pak, osim u trgovinama, ljudi masovno okupljaju i po crkvama. Može li itko zamisliti božićnu misu po sadašnjim pravilima od maksimalno 25 ljudi? Ili interventnu policiju koja pred Crkvama na Božić sprječava da se okupi više vjernika?
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić očito ne može. Tražeći da se broj nazočnih odredi po kvadraturi Crkve, nadbiskup je dodao: “Sakramentalni život i molitva Crkve, a napose misna slavlja nedjeljom, za nas vjernike nisu tek neka okupljanja, nego su srž našega življenja”. Bozanić je to poručio u pismu koje je formalno adresirano svećenicima i vjernicima, ali očito i svjetovnoj vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Skrivanje u samoobmani
Ni trgovina, ni Crkva, jasno, nisu posve bez argumenata. Međutim, zakasnili su – umjesto pritiska na vlast još krajem rujna, kako bi imali šansu dočekati blagdane u boljoj situaciji, poput Vlade, sakrili su se u samoobmanu o tome kako će možda, ipak, sve biti u redu ako dovoljno čvrsto i dugo zatvorimo oči.
Međutim, nije. Nije u redu. Politička vlast stoga bi se morala oduprijeti svim pritiscima i već sad objaviti da ostavi svaku nadu svatko tko misli da će se mjere popuštati već za Božić. Štoviše, na temelju objektivnih znanstvenih pokazatelja i jasnog plana djelovanja morali bi najaviti uvođenje još strožih mjera i njihove strože kontrole. I tu stvar postaje doista, nitroglicerinski opasna.
Bolnice počele surađivati. Jučer.
Jer, ovo je ministar zdravstva Vili Beroš, jučer u 11 sati, devet i pol mjeseci od prvog zaraženog u Hrvatskoj: “Uspostavili smo suradnju između Klinike za infektivne bolesti i KB Dubrave, no Covid pozitivni se liječe i u drugim ustanovama pa se suradnja nastavlja. Jučer je stručni tim Klinike za infektivne bolesti bio u Varaždinu i krenula je razmjena informacija”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove nedjelje je krenula razmjena informacija? Ove nedjelje?! Uspostavili su suradnju između dvije zagrebačke zdravstvene ustanove?!
Vjerodostojno
A ovo je ministar zdravstva Vili Beroš, isto jučer, u 15 sati: “Vlada od početka epidemije kontinuirano poduzima mjere kako bi se unaprijedilo funkcioniranje zdravstvenog sustava u izvanrednim situacijama epidemije bolesti Covid-19 te odgovorno, ozbiljno i vjerodostojno upravlja svim elementima koji bi mogli uzrokovati neželjene posljedice uslijed epidemije bolesti Covid-19”.
Kontinuirano, odgovorno, ozbiljno, vjerodostojno… Opasnost se, ukratko, već gotovo može nanjušiti u zraku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako u ovoj drami popustiti mjere za Božić
Nema uvjeta za popuštanje mjera u zemlji koja je u vrhu EU po broju mrtvih i zaraženih
Ni trgovina, ni Crkva, jasno, nisu posve bez argumenata. Međutim, zakasnili su - umjesto pritiska na vlast još krajem rujna, kako bi imali šansu dočekati blagdane u boljoj situaciji, poput Vlade, sakrili su se u samoobmanu o tome kako će možda, ipak, sve biti u redu ako dovoljno čvrsto i dugo zatvorimo oči.
Opasnost je sad već skoro opipljivo realna, gotovo da se može nanjušiti u zraku. Iskoči između rečenicu-dvije, osjeti se u najavi, boji glasa, držanju tijela. Oni bi doista mogli olabaviti mjere za Božić.
Hrvatska je sad već nekoliko mjeseci bombardirana izrazito lošim – i stalno sve gorim vijestima. Kao i obično nakon dugo oklijevanja se zadnjih tjedana bila prisiljena suočiti s realnošću – bitka je izgubljena, ljudi umiru k’o muhe, a početak kraja je još mjesecima udaljen. Potreba za predahom, dobrom vijesti, utjehom bližnjih, razumljivo je vapijuća.
Svi znamo što je Božić
Ali, Hrvatska usred presinga loših vijesti jednostavno mora prihvatiti još jednu – nema labavljenja mjera za Božić i Novu godinu. Jednostavno je, uvođenje strožih mjera je, za razliku od ostatka Europe koja sad može koketirati s blagdanskim popuštanjem, zakasnilo skoro punih mjesec dana. Smirivanje bolesti u Hrvatskoj na koliko-toliko prihvatljivu epidemiološku razinu za olabavljivanje mjera pred Božić moralo bi biti nemoguće.
Što ne znači da se, svejedno, neće dogoditi. Koliko je nezamislivo da netko iz Stožera, kao i prije Vukovara, bubne: “Svi znamo što je Božić”? I najavi da će se omogućiti nešto veća obiteljska i javna okupljanja, te veći broj ljudi na misama?
Samo 17 dana
Važno je da se svi pridržavaju propisanih mjera kako bi se do Božića, zajedničkim naporima, smanjio broj zaraženih i pritisak na zdravstveno osoblje, kazao je danas na sjednici Vlade premijer Andrej Plenković. Do Božića.
Do tad je ostalo još samo 17 dana. Nama umire pedesetak ljudi dnevno, a radnim danom se registrira preko 4000 novozaraženih. Rezultati testova se čekaju danima, praćenje kontakata se (odavno) raspalo, a bolnički sustav se oslanja na punjenje kapaciteta u sportskim dvoranama. U 17 dana će se stvari dramatično promijeniti?
Apokalipsa u kojoj živimo
Za nadati se da će ova priča otići istim putem kojima su išle i neke druge koje su se posljednjih mjeseci gurale iz Vlade. Sjetite se kako se još i ove jeseni, ma skoro do pred neki dan inzistiralo na tome da novi lockdown ne dolazi u obzir i kako se pričalo o nužnosti da se održi gospodarstvo. Dok smo bili “Švedska”, u trećem tromjesečju, BDP je pao za zastrašujućih deset posto. A u isto vrijeme je počela zdravstvena apokalipsa u kojoj živimo.
Pretvaranje ovogodišnjeg Božića u isključivo uže-obiteljski praznik, a Nove godine u ovogodišnji Božić, jedini je način da se tragedija barem ublaži. Da koja stotina, ili tisuća, dodatnih obitelj ne dobije trajni datum za tugovanje.
Moćne sile
No, nasuprot takvoj verziji ovogodišnjih blagdana, stoje moćne sile – trgovina i Crkva. “Ako bi se mjere postrožile do nivoa da se svi potencijalni kupci tijekom dana ne mogu prihvatiti u trgovinu, ta odluka bi svakako dovela do značajnijeg pada prometa i ukupne potrošnje”, reagirali su danas iz Hrvatske udruge poslodavaca na stidljivu najavu Banskih dvora da razmatraju nove mjere za trgovine.
Dakle – ne bude li svatko tko želi mogao u dućan kad želi – manje će se potrošiti. Novca. Bude li, pak, svatko mogao u trgovinu onog dana kad poželi – a pred blagdane je navala prilično neizdrživa – sigurno će se potrošiti više novca. Ali i života.
Srž življenja
Pred blagdane se, pak, osim u trgovinama, ljudi masovno okupljaju i po crkvama. Može li itko zamisliti božićnu misu po sadašnjim pravilima od maksimalno 25 ljudi? Ili interventnu policiju koja pred Crkvama na Božić sprječava da se okupi više vjernika?
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić očito ne može. Tražeći da se broj nazočnih odredi po kvadraturi Crkve, nadbiskup je dodao: “Sakramentalni život i molitva Crkve, a napose misna slavlja nedjeljom, za nas vjernike nisu tek neka okupljanja, nego su srž našega življenja”. Bozanić je to poručio u pismu koje je formalno adresirano svećenicima i vjernicima, ali očito i svjetovnoj vlasti.
Skrivanje u samoobmani
Ni trgovina, ni Crkva, jasno, nisu posve bez argumenata. Međutim, zakasnili su – umjesto pritiska na vlast još krajem rujna, kako bi imali šansu dočekati blagdane u boljoj situaciji, poput Vlade, sakrili su se u samoobmanu o tome kako će možda, ipak, sve biti u redu ako dovoljno čvrsto i dugo zatvorimo oči.
Međutim, nije. Nije u redu. Politička vlast stoga bi se morala oduprijeti svim pritiscima i već sad objaviti da ostavi svaku nadu svatko tko misli da će se mjere popuštati već za Božić. Štoviše, na temelju objektivnih znanstvenih pokazatelja i jasnog plana djelovanja morali bi najaviti uvođenje još strožih mjera i njihove strože kontrole. I tu stvar postaje doista, nitroglicerinski opasna.
Bolnice počele surađivati. Jučer.
Jer, ovo je ministar zdravstva Vili Beroš, jučer u 11 sati, devet i pol mjeseci od prvog zaraženog u Hrvatskoj: “Uspostavili smo suradnju između Klinike za infektivne bolesti i KB Dubrave, no Covid pozitivni se liječe i u drugim ustanovama pa se suradnja nastavlja. Jučer je stručni tim Klinike za infektivne bolesti bio u Varaždinu i krenula je razmjena informacija”.
Ove nedjelje je krenula razmjena informacija? Ove nedjelje?! Uspostavili su suradnju između dvije zagrebačke zdravstvene ustanove?!
Vjerodostojno
A ovo je ministar zdravstva Vili Beroš, isto jučer, u 15 sati: “Vlada od početka epidemije kontinuirano poduzima mjere kako bi se unaprijedilo funkcioniranje zdravstvenog sustava u izvanrednim situacijama epidemije bolesti Covid-19 te odgovorno, ozbiljno i vjerodostojno upravlja svim elementima koji bi mogli uzrokovati neželjene posljedice uslijed epidemije bolesti Covid-19”.
Kontinuirano, odgovorno, ozbiljno, vjerodostojno… Opasnost se, ukratko, već gotovo može nanjušiti u zraku.