Kako je krenuo, ovo bi stvarno moglo biti zabavno. Propala nabavka aviona F-16 Barak od Izraela mogla bi postati golemi uspjeh Vlade, drobljenje državnih milijardi u brodogradilišta jack-pot za porezne obveznike, a užasavajući pad industrijske proizvodnje prilikom koja se otvara za transformaciju domaće industrije.
Gospić, a ne Bruxelles
Imotski, Dubrava, Varaždin, Trešnjevka… stanice su premijerove predizborne kampanje samo u posljednjih nekoliko dana, stanice na kojima priča kako je “ova Vlada učinila više nego bilo koja” ili kako je HDZ u zadnjih 30 godina napravio uvjerljivo najviše u obrani nacionalnih interesa (da, misli i na gospodarstvo). Ukratko, Plenković stotinjak dana pred europske izbore već galopira po Hrvatskoj i rječito reklamira navodno blagotvorne učinke njegove stranke i Vlade kroz prostor i vrijeme.
Razlog za ovaj dosta rani start predizborne kampanje ne nalazi se, međutim, u Bruxellesu ili Strasbourgu. Nego u Gospiću.
Poruka o Milinoviću
Plenkovićev ritam javnih pojavljivanja i odašiljanja ušminkanih političkih poruka podsjeća ne na početak, nego skoro na samu završnicu kampanje upravo zato jer se u dobrom dijelu i radi o – završnici kampanje.
Predizborne kampanje za izbore za Županijsku skupštinu Ličko-senjske županije u kojoj HDZ i Plenkovića čeka vrlo neizvjestan okršaj s mogućim posljedicama koje bi itekako prešle granice Like. Jer, radi se o operaciji detronizacije Darka Milinovića, ove jeseni izbačenog iz HDZ-a, Milinovića kojem, međutim, ne pada na pamet položiti oružje i koji na županijskim izborima ide s nezavisnom listom i velikim ambicijama. Ako bi se slučajno pokazalo da je Milinović tvrd orah i da se uspijeva održati na vlast Plenkoviću unatoč, to bi bila moćna poruka za sve one članove i dužnosnike stranke koji su nezadovoljni predsjednikom HDZ-a i politikom koju Plenković vodi. Isto tako, lomljenje Milinovića nosilo bi sa sobom moćnu poruku o tome da je otpor uzaludan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A izbori se u Lici, u čiji Gospić na predizborni skup ovog vikenda dolazi Andrej Plenković, održavaju već 10. ožujka. Ustvrditi da su ti izbori Plenkoviću važniji od europskih bilo bi možda malo (ali doista malo) previše, ali u svakom slučaju će, što se tiče osvajanja većine glasova biti neusporedivo neizvjesniji od svibanjskih.
Pouka Mosta
Ono što je, međutim, još zanimljivije je retorika koju premijer odašilje sa svojih predizbornih skupova. Radi se, zapravo, o verziji poruke “mi ili oni”, koju je Zoran Milanović pustio u javnost na drugom krugu izbora za predsjednika Republike prije četiri godine. Tadašnji premijer prilično je jasno time poručio kako će se birači morati odlučiti između njegove tad ne pretjerano popularne Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar-Kitarović, poduprtih revolucionarima iz Šatora.
Milanovića je javnost tad satrla, ljevica i desnica su se upirale dokazati kako je “mi ili oni” produbljivanje podjela u hrvatskom društvu skoro do razine poziva na fizički sukob, analitičari su se serijski zgražali, a birači se na kraju priče, u nezanemarivom postotku odlučili za odgovor “ni vi, ni oni” i svoj glas su dali (uglavnom) Mostu. Kako je to završilo, dobro je poznato.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Floskule i populizam
Plenković sad odašilje poruku vrlo sličnu Milanovićevoj. “HDZ je jedina ozbiljna stranka, nasuprot lijevima i krajnje desnima”, na izborima se bira “između onih koji su ozbiljni, koji znaju gdje smo bili, što smo ostvarili, gdje smo danas i koji su prioriteti pred nama, te onih koji nemaju pojma o tome kako smo došli tu gdje jesmo i koji još manje razumiju današnji vrlo kompleksni međunarodni kontekst”, nasuprot HDZ-u su “stranke koje se nabacuju floskulama o europskim temama”, a one se nalaze na pozicijama “krajnje desnice”, ali i na “gotovo cijelom lijevom spektru”, te “ne poznaju dovoljno europske politike i institucije, niti proces donošenja odluka”.
Ukratko, ili mi, ozbiljni, učinkoviti i odgovorni, ili oni, populisti i neznalice. E sad, ili je javnost stekla imunitet na bahatost, ili Plenković govori prezakučasto, ali činjenica je da ovaj put na “mi ili oni”, nema bijesne reakcije. Nema, zapravo, gotovo nikakve reakcije. A to je mnogo veći problem od nečijeg karikaturalnog uljepšavanja stvarnosti i hiperventilirajućeg predizbornog ega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mnogo veći problem od premijerove arogancije je to što ona ne izaziva nikakve reakcije javnosti
Plenković je već u kampanji i preuzeo je Milanovićevu foru ‘ili mi ili oni’. Samo što sad nema bijesne reakcije na pozivanje na podjele
Radi se, zapravo, o verziji poruke “mi ili oni”, koju je Zoran Milanović pustio u javnost na drugom krugu izbora za predsjednika Republike prije četiri godine. Tadašnji premijer prilično je jasno time poručio kako će se birači morati odlučiti između njegove tad ne pretjerano popularne Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar-Kitarović, poduprtih revolucionarima iz Šatora. Milanovića je javnost tad satrla.
Kako je krenuo, ovo bi stvarno moglo biti zabavno. Propala nabavka aviona F-16 Barak od Izraela mogla bi postati golemi uspjeh Vlade, drobljenje državnih milijardi u brodogradilišta jack-pot za porezne obveznike, a užasavajući pad industrijske proizvodnje prilikom koja se otvara za transformaciju domaće industrije.
Zapravo, neke od tih teza već je naznačio Andrej Plenković u svojoj naizgled preuranjenoj, ali vrlo jasnoj predizbornoj kampanji. Predsjednik HDZ-a i Vlade se malo više od tri mjeseca prije europskih izbora počeo redovno ukazivati “na terenu” u večernjim i poslijepodnevnim satima i odašiljati poruke o fenomenalnom stanju u zemlji za koju je zaslužna “jedina prava hrvatska i europska stranka”, naravno, njegova.
Gospić, a ne Bruxelles
Imotski, Dubrava, Varaždin, Trešnjevka… stanice su premijerove predizborne kampanje samo u posljednjih nekoliko dana, stanice na kojima priča kako je “ova Vlada učinila više nego bilo koja” ili kako je HDZ u zadnjih 30 godina napravio uvjerljivo najviše u obrani nacionalnih interesa (da, misli i na gospodarstvo). Ukratko, Plenković stotinjak dana pred europske izbore već galopira po Hrvatskoj i rječito reklamira navodno blagotvorne učinke njegove stranke i Vlade kroz prostor i vrijeme.
Razlog za ovaj dosta rani start predizborne kampanje ne nalazi se, međutim, u Bruxellesu ili Strasbourgu. Nego u Gospiću.
Poruka o Milinoviću
Plenkovićev ritam javnih pojavljivanja i odašiljanja ušminkanih političkih poruka podsjeća ne na početak, nego skoro na samu završnicu kampanje upravo zato jer se u dobrom dijelu i radi o – završnici kampanje.
Predizborne kampanje za izbore za Županijsku skupštinu Ličko-senjske županije u kojoj HDZ i Plenkovića čeka vrlo neizvjestan okršaj s mogućim posljedicama koje bi itekako prešle granice Like. Jer, radi se o operaciji detronizacije Darka Milinovića, ove jeseni izbačenog iz HDZ-a, Milinovića kojem, međutim, ne pada na pamet položiti oružje i koji na županijskim izborima ide s nezavisnom listom i velikim ambicijama. Ako bi se slučajno pokazalo da je Milinović tvrd orah i da se uspijeva održati na vlast Plenkoviću unatoč, to bi bila moćna poruka za sve one članove i dužnosnike stranke koji su nezadovoljni predsjednikom HDZ-a i politikom koju Plenković vodi. Isto tako, lomljenje Milinovića nosilo bi sa sobom moćnu poruku o tome da je otpor uzaludan.
A izbori se u Lici, u čiji Gospić na predizborni skup ovog vikenda dolazi Andrej Plenković, održavaju već 10. ožujka. Ustvrditi da su ti izbori Plenkoviću važniji od europskih bilo bi možda malo (ali doista malo) previše, ali u svakom slučaju će, što se tiče osvajanja većine glasova biti neusporedivo neizvjesniji od svibanjskih.
Pouka Mosta
Ono što je, međutim, još zanimljivije je retorika koju premijer odašilje sa svojih predizbornih skupova. Radi se, zapravo, o verziji poruke “mi ili oni”, koju je Zoran Milanović pustio u javnost na drugom krugu izbora za predsjednika Republike prije četiri godine. Tadašnji premijer prilično je jasno time poručio kako će se birači morati odlučiti između njegove tad ne pretjerano popularne Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar-Kitarović, poduprtih revolucionarima iz Šatora.
Milanovića je javnost tad satrla, ljevica i desnica su se upirale dokazati kako je “mi ili oni” produbljivanje podjela u hrvatskom društvu skoro do razine poziva na fizički sukob, analitičari su se serijski zgražali, a birači se na kraju priče, u nezanemarivom postotku odlučili za odgovor “ni vi, ni oni” i svoj glas su dali (uglavnom) Mostu. Kako je to završilo, dobro je poznato.
Floskule i populizam
Plenković sad odašilje poruku vrlo sličnu Milanovićevoj. “HDZ je jedina ozbiljna stranka, nasuprot lijevima i krajnje desnima”, na izborima se bira “između onih koji su ozbiljni, koji znaju gdje smo bili, što smo ostvarili, gdje smo danas i koji su prioriteti pred nama, te onih koji nemaju pojma o tome kako smo došli tu gdje jesmo i koji još manje razumiju današnji vrlo kompleksni međunarodni kontekst”, nasuprot HDZ-u su “stranke koje se nabacuju floskulama o europskim temama”, a one se nalaze na pozicijama “krajnje desnice”, ali i na “gotovo cijelom lijevom spektru”, te “ne poznaju dovoljno europske politike i institucije, niti proces donošenja odluka”.
Ukratko, ili mi, ozbiljni, učinkoviti i odgovorni, ili oni, populisti i neznalice. E sad, ili je javnost stekla imunitet na bahatost, ili Plenković govori prezakučasto, ali činjenica je da ovaj put na “mi ili oni”, nema bijesne reakcije. Nema, zapravo, gotovo nikakve reakcije. A to je mnogo veći problem od nečijeg karikaturalnog uljepšavanja stvarnosti i hiperventilirajućeg predizbornog ega.