Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Petra Smoljak | Snima: Vjekoslav Skledar

Moje Nove godine sa psima koji umiru od straha zbog petardi

Telegramova novinarka detaljno opisuje kako svaki doček pokušava olakšati svojim psima. Donosimo i savjete stručnjaka

Mi pokušavamo ne raditi big deal oko toga da se što prije smire. Neron, kad god je vani vatromet ili netko baca petarde, dojuri u dnevnu sobu trese se i pokušava se zavući ispod stolića za kavu. Iako je duplo veći od tog stolića uspije mu to i onda zaboravi da je ispod, digne se i usput ga odnese na leđima. Luna se ne trese toliko, ali počinje jako glasno dahtati, kao da hiperventilira. I kako je već jako stara, nije mi nimalo svejedno što će ponovno doživjeti taj stres. Pokušali smo ih smiriti na sve moguće načine, ali nije im ništa pomoglo.

Ovo doba godine za mnoge kućne ljubimce, pa time i za njihove vlasnike može biti izrazito traumatično zbog buke petardi i ostalih pirotehičkih sredstava. Svoju priču o životu s dva psa koja se panično boje buke s nama je podijelila novinarka Telegrama, Željka Orešković.


Imam doma dva psa koji se panično boje petardi i svake godine imamo frku oko Božića i Nove godine. Kombiniramo da je uvijek netko s njima doma, a na Staru godinu ih nikada ne ostavljamo same. Luna je na pola labradorica, umiljata bucka od trinaest godina, a Neron ima devet i mješanac je napuljskog mastifa i staforda. On je velik i strašno lijen, ali ogromna je dobričina i više podsjeća na bull mastifa nego na staforda. Njih dvoje se oduvijek boje petardi, a Luna se boji i glasnih zvukova općenito. Grmljavina je potpuno izbezumi, ali sada kada je starija bar slabije čuje.

I Neron se još kao beba bojao glasnih zvukova. I kad god je vani vatromet ili netko baca petarde on dojuri u dnevnu sobu trese se i pokušava se zavući ispod stolića za kavu. Iako je duplo veći od tog stolića uspije mu to i onda zaboravi da je ispod, digne se i usput ga odnese na leđima. I onda mi lovimo čaše i ostale stvari koje krenu padati, tako da zna biti i komike u tim situacijama. Dogodilo se nekoliko puta da nismo bili doma i kad smo se vratili našli smo ga sirotog u kutu kupaone kako se trese. Tamo se iz nekog razloga osjeća sigurnijim. Inače uvijek bude prvi na vratima i sretno nas dočekuje, ali ako ga nađemo tako u kupaoni ili kako skrušeno ide prema nama i potiho cvili znamo da su negdje u blizini padale petarde ili je bio nekakav vatromet. Naučili smo lekciju pa je sada uvijek netko s njime.

Željka s Neronom Vjekoslav Skledar

Neron se manje boji otkako je sa psom koji nema straha

Životinje se za vrijeme trajanja buke boje za svoj život i ne možeš im objasniti da im neće biti ništa i da su na sigurnom. I zato ih za Novu godinu pokušavamo maksimalno animirati. Pojačamo glazbu, spustimo rolete i čagamo s njima, ali to nažalost samo kratko vrijeme pali. No, Neron je zadnje vrijeme s bratom odlazio kod djevojke gdje je provodio dosta vremena s Vitom, psom koji petarde uopće ne primjećuje. S vremenom se počeo manje bojati jer se valjda uz njega osjećao sigurno. I, evo baš je zadnjih par dana opet kod nas i primijetili smo da se manje boji. Malo se scima kada pukne, ali vrlo brzo dođe k sebi. Izgleda da je pomoglo to druženje sa smirenim psom u takvim situacijama. Tako da to možda može biti i savjet za nekoga tko ima psa koji se boji. Neka ga barem tu novogodišnju večer proba upariti sa psom koji buku uopće ne primjećuje.

A kako je nama s dva psa koja se boje? Pa, gledaš to mučenje u duplo. Oboje se sklupčaju u dnevnom boravku i niti jedan od njih ne cvili. Kao da zanijeme od straha. Mi pokušavamo ne raditi big deal oko toga da se što prije smire. Luna se ne trese toliko, ali počinje jako glasno dahtati, kao da hiperventilira. I kako je već jako stara, nije mi nimalo svejedno što će ponovno doživjeti taj stres. Pokušali smo ih smiriti na sve moguće načine, ali nije im ništa pomoglo, čula sam i za one šalove koji se vežu oko njih kako bi se osjećali sigurnijima, ali nismo to isprobali jer nemamo tako velike šalove za te dvije mrcine. Osim toga i čula sam da ne djeluju baš, a oni se ionako skutre uz nas i mazimo ih dok to sve ne prođe.

Izbjegavamo duge šetnje pred Novu godinu

Ne znam jeste li primijetili, ali ove godine, barem u Dugavama gdje živim, najviše bacaju megice. To su one neke najjače petarde, tako da i Luna koja više ne čuje gotovo ništa, osim zdjelice kada je vrijeme ručka, reagira. I zato ih i po nekoliko tjedana prije Nove godine ne izvodimo na duge šetnje. Nekada siročići oklijevaju izaći i u dvorište. I samo stoje pred vratima i nećkaju se. I ne pomaže im niti keksić kada uđu u stanje panike. Istu stvar proživljavamo i kada je Festival vatrometa ljeti na Bundeku. Jedne godine potpuno smo zaboravili da se održava taj festival i otišla sam navečer s Neronom u šetnju. I baš kad smo se udaljili od kuće počeli su ispaljivati vatromet. Držala sam ga na lajni i on se siroti toliko prepao da me potegao i nekako se omotao lajnom oko obližnjeg stupa, a ja sam dobila po ruci. To je baš bila panična reakcija, a inače je smireni pas koji sluša svaku komandu. Međutim, kada uđe u stanje panike ne čuje više ništa. U tom trenu samo bezglavo juri prema doma.

Mislim, ni nama nije ugodno kada slušamo tu buku, a zamislite kako je njima? Ne kužim ljude kojima je to fora. To mi je potpuno nepojmljivo. Dakle, nama koji znamo što su petarde nije ugodno, a kako je tek njima koji ne znaju što se događa. Tako da nemam baš neke lijepe riječi za ljude koji ih bacaju. Nisu mi jasni, pogotovo oni koji djeci kupuju petarde. Zašto to rade? i nije to samo zbog pasa, ptica i mačaka. Tu su i djeca.

Postoje i psi koji su doživjeli infarkt od straha

Evo, nedavno sam čula sam da je jednoj gospođi pas od nekih pet godina uginuo od infarkta. Toliko se preplašio da mu je siročeku otkazalo srce, a kad smo slagali galeriju preplašenih životinja na Telegramu, jedna je žena poslala fotku svoje prestravljene mačke. Zamotala se u deku i drhtala sve dok petarde nisu stale. Javio nam se i vlasnik jednog starijeg jack russella kojeg svake godine mora sedirati kako bi i spavao sa sve četiri u zraku za vrijeme pucnjave. Taj pas ima problema sa srcem i mora mu se pomoći Normabelima. S tim da se to naravno radi uz vodstvo veterinara koji određuje točnu dozu i vrstu tablete.

Neron, primjerice, svake godine od panike kojoj je svakodnevno izložen ne može normalno spavati. I jedne je godine, nakon što se ta pucnjava potpuno utišala, zaspao toliko čvrsto da nije reagirao na apsolutno ništa. Sjećam se čak i da je moj brat, za kojeg je Neron najviše vezan, došao kući, a on se nije ni pomaknuo. Brat je prošao kraj njega, obratio mu se, a on je siroti ostao spavati. Jadan se napokon nakon nekoliko dana pucnjave konačno opustio i toliko čvrsto zaspao da ništa nije primjetio.

Svima bi nam bilo lakše da se petarde u potpunosti zabrane. OK, ne može se zabraniti Festival vatrometa ili općenito ispaljivanje vatrometa u kontroliranim uvjetima i s profesionalcima, i to možemo preživjeti, ali ovo pucanje aktivno traje tjedan dana prije Božića i nastavlja se dalje nakon Nove godine. I stalno potpisujem peticije protiv petardi i nadam se da će se to promijeniti.

Željka s Neronom i Lunom Vjekoslav Skledar

Savjeti stručnjaka

Kako pomoći kućnim ljubimcima koji se boje zvukova petardi?

Doc. dr. sc. Martina Crnogaj, Veterinarski fakultet

Znamo da su svi naši kućni ljubimci jako podložni stresu, a petarde definitivno mogu biti uzrok velikog stresa kod naših ljubimaca. Bitno je znati da takav kroničan stres može pogoršati njihove kronične bolesti, a isto tako može biti i okidač nekih akutnih bolesti. Mi osobno ne preporučujemo davanje medikamentozne terapije već preporučujemo da u tim trenucima kućni ljubimci budu što više s vlasnicima, da budu u njima poznatim prostorima, da ih se zaigra, da ima se pusti nekakva glazba ili da im se pojača televizor.

Dakle, bitno je da imaju sve na što su navikli. Nedavna istraživanja su pokazala da na smirenje životinja dobro djeluju i feromoni koji se ispuštaju u prostoriju kroz difuzer koji se uključi u utičnicu. U težim slučajevima daju se i tablete ili kapi sedativa, no ja baš nisam za to i medikamentoznu terapiju ne možemo preporučiti ovako na slijepo jer ne znamo povijest bolesti životinje, i ne znamo da hoće li mu od tih lijekova stradati bubrezi ili neki drugi organ. Tako da ne preporučujemo sedaciju bez da znamo što se sa životinjom događa.

dr. vet. Martina Brnica, Fabela

Prvo svojim pacijentima preporučujemo nešto neagresivno. Na Silvestrovo i ostale dane predvečer bilo bi dobro izbjeći izlazak u šetnju. Bilo bi dobro da u tim kritičnim danima pas (posebno ako je malen) obavi nuždu doma, ali ako to nije moguće probajte da šetnje traju što kraće. Doma je najbolje spustiti rolete jer njima osim zvučnih smetaju i svjetlosni efekti. Možete možda upaliti i nekakvu glazbu da ne čuju buku vani. Mogu se koristiti i neki biljni medikamenti, tipa na bazi valerijane, ali to se treba početi davati puno prije pucnjave, barem dva tjedna unazad. I to na neke pse ne djeluje odmah. Postoje i šalovi koji se mogu vezati tako da se osjete kao da su u zagrljaju vlasnika što im daje osjećaj sigurnosti.

Naravno, isto tako je bitno da vlasnika ne uhvati panika jer kad ljubimac vidi da se drugačije ponašate i on će se dodatno uspaničariti. Tako da se i na to se treba pripaziti. Isto tak postoje i pripravke na bazi eteričnih ulja koje se mažu po tijelu životinje. Jako dobro djeluju, a našprica ih se po uškama, ili negdje po tijelu. Ista stvar je i sa feromonima i feromonskim ogrlicama. Kao zadnja solucija, za pse koji baš teško podnose tu buku postoji i terapija medikamentima kao što su Normabeli ili Apaurini. i kod takve terapije se obavezno prije mora savjetovati s veterinarom.

Svaka životinjica reagira na svoj način i ako neka dobije premalu dozu bit će joj još gore, a ako je prevelika onda neće moći niti hodati. Isto tako ima i pripravaka koji doslovce sediraju životinjicu da spava, ali to se pokušava izbjeći jer u svojim domovima životinje nisu pod nadzorom veterinara i zato smo uvijek radije za neku prirodnu varijantu.

Petra Smoljak
Telegram autor
43 članka Više o autoru
Više s weba