Prije četiri godine, na onom nesretnom sastanku s predstavnicima kriminaliziranih branitelja (koji je, misle mnogi s ljevice, Socijaldemokratsku partiju koštao poraza na izborima), Zoran Milanović kazao je kako Bosna nije nikakva država. Pa mu se pola hrvatske lijevoliberalne javnosti srušilo na glavu, tvrdeći kako Zoran Milanović negira državnost susjedne zemlje. Jučer je, međutim, Novi list, koji je žestoko kritizirao Milanovića zbog te izjave, objavio veliki tekst s naslovom da je Bosna zemlja bez države.
Što je moralo biti jasno svakom razumnom i ideološki ne preisključivom čovjeku i prije četiri godine (prije deset godina). Na istom je sastanku Milanović rekao sve najgore o Aleksandru Vučiću i srpskim vlastima, pa su ga u Hrvatskoj kritizirali zbog netaktičnosti i rigidnog stava prema Beogradu. Danas je, međutim, potpuno razvidno kako je Aleksandar Vučić tvrdi zagovornik velikosrpske politike, s kojim službeni Zagreb zaista ne treba komunicirati više nego što nam to nalažu naše međunarodne obveze.
Epizoda s vojnim lekarom
Naposljetku, na famoznom je sastanku, koji je možda doveo Plenkovića na vlast, ondašnji predsjednik SDP-a kazao kako Andrej Plenković dolazi iz obitelji vojnog lekara, što jest zvučalo ružno, i što je tipično za Milanovićev često nekontrolirani temperament.
No, činjenica je da je Andrej Plenković i u bivšem i u sadašnjem političkom sustavu imao povlašteni status, te da se njegov otac, kojeg su upravo predložili za počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta, pred studentima Fakulteta političkih znanosti i novinarstva bio hvalio svojim vezama s ondašnjom Službom državne sigurnosti. Što sve ne bi bilo relevantno, da HDZ u svojoj antikampanji samog Milanovića i SDP nije proglašavao neokomunistima i udbašima.
Lavina reakcija s ljevice
Te tri Milanovićeve izjave, koje su sve bile faktografski apsolutno točne, izazvale su lavinu negativnih reakcija na lijevo liberalnom spektru hrvatske javnosti, te su vjerojatno, bar donekle, utjecale na stanoviti bojkot lijevoliberalnih birača, što je dovelo do uvjerljive Plenkovićeve i HDZ-ove pobjede na prošlim parlamentarnim izborima.
Među uzroke SDP-ova poraza svakako još treba ubrojati manji izlazak birača iz Rijeke i cijele Primorsko goranske županije, dakle iz tradicionalnog SDP-ova biračkog bazena, koji su bili zgroženi Milanovićevim obračunom sa Slavkom Linićem, najkoruptivnijim SDP-ovcem još otkako je Milan Bandić izbačen iz stranke, te još slabiju potporu istarskih birača, koje je Milanović iziritirao jer je na prethodnim lokalnim izborima nastupao protiv IDS-a, a IDS je, štogod mislili o njemu, jedina relevantna politička opcija u Istri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga mora privući
Ako Zoran Milanović zaista želi dobiti predsjedničke izbore, on i svi koji ga podupiru, prvo moraju osvijestiti jednu ekstremno važnu činjenicu. Zoran Milanović ovaj puta mora okupiti sve one birače, koji nisu zadovoljni s HDZ-om, a koji ne pripadaju ekstremnoj desnici. Zoran Milanović i njegovi suradnici, i stranke koje će stati iza njega (ne samo SDP), ne smiju ponoviti pogreške s prošlih parlamentarnih izbora, i ne smiju antagonizirati ni jednog birača, koji ne želi HDZ-ove i radikalno desne kandidate (Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru).
Glavni cilj kampanje mora biti okupljanje i pronalaženje svakog glasača, koji je nezadovoljan sadašnjom Hrvatskom, a koji ne misli da bi Hrvatska trebala postati populistička ultradesna država. Zoran Milanović mora pokušati privući sve one građane , od Istre i Kvarnera, preko Dalmacije i Dubrovnika, do Zagreba i Slavonije, koji vjeruju da Hrvatska može postati pravednija, tolerantnija, humanija i efikasnija zemlja.
HDZ je u knock downu
Ovi će izbori, naime, biti o vrijednostima, a ne o operativnim političkim programima, jer operativne političke programe ionako provode Vlade, a ne predsjednici Republike. Ako Zoran Milanović uspije okupiti masovno biračko tijelo protiv HDZ-a, on zaista može pobijediti na predsjedničkim izborima. Baš kao što su Račan i Budiša uvjerljivo pobijedili na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000.godine, baš kao što je Ivo Josipović pobijedio 2010. godine, i kao što je sam Milanović, sa SDP-om i koalicijskim partnerima, pobijedio 2011.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako, međutim, Milanović ne uspije mobilizirati kritičnu masu sad već jako nezadovoljnog biračkog tijela, koje mu ovog trenutka daje momentum, on neće imati puno šansi. Nadalje, ako se unutar lijevo liberalne scene nastavi voditi kampanja protiv zajedničkog predsjedničkog kandidata, kakvu je nedavno pokušao pokrenuti Ivo Josipović, Milanovićeve šanse mogu značajno oslabiti. HDZ je zbog raznih razloga, od sukoba s proustaškom desnicom pa do novog masovnog vala korupcije u Vladi i stranci, u teškom knock downu.
Uloga liberalno lijeve scene
Zoran Milanović i lijevo liberalna politička scena morali bi prepoznati priliku da izbace HDZ s Pantovčaka, i tako pokrenu novi politički trend u zemlji. No, da bi se to dogodilo, liberalna ljevica mora se ponašati okupljajuće, racionalno i disciplinirano. U suprotnom će poslije izbora ponovo lamentirati na Faceu zašto je sve otišlo k vragu.
Točan će odgovor glasiti da su oni s liberalno lijeve scene, koji se sada najglasnije žale protiv zajedničkog predsjedničkog kandidata bitno pridonijeli eventualnoj novoj pobjedi HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li Milanović zaista pobijediti? Samo ako uspije iskoristiti ovaj trenutak
Ovi će izbori biti o vrijednostima, a ne o operativnim političkim programima
Ako Zoran Milanović zaista želi dobiti predsjedničke izbore, on i svi koji ga podupiru, prvo moraju osvijestiti jednu ekstremno važnu činjenicu. Zoran Milanović ovaj puta mora okupiti sve one birače, koji nisu zadovoljni s HDZ-om, a koji ne pripadaju ekstremnoj desnici. Zoran Milanović i njegovi suradnici, i stranke koje će stati iza njega (ne samo SDP), ne smiju ponoviti pogreške s prošlih parlamentarnih izbora, i ne smiju antagonizirati ni jednog birača, koji ne želi HDZ-ove i radikalno desne kandidate (Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru)
Prije četiri godine, na onom nesretnom sastanku s predstavnicima kriminaliziranih branitelja (koji je, misle mnogi s ljevice, Socijaldemokratsku partiju koštao poraza na izborima), Zoran Milanović kazao je kako Bosna nije nikakva država. Pa mu se pola hrvatske lijevoliberalne javnosti srušilo na glavu, tvrdeći kako Zoran Milanović negira državnost susjedne zemlje. Jučer je, međutim, Novi list, koji je žestoko kritizirao Milanovića zbog te izjave, objavio veliki tekst s naslovom da je Bosna zemlja bez države.
Što je moralo biti jasno svakom razumnom i ideološki ne preisključivom čovjeku i prije četiri godine (prije deset godina). Na istom je sastanku Milanović rekao sve najgore o Aleksandru Vučiću i srpskim vlastima, pa su ga u Hrvatskoj kritizirali zbog netaktičnosti i rigidnog stava prema Beogradu. Danas je, međutim, potpuno razvidno kako je Aleksandar Vučić tvrdi zagovornik velikosrpske politike, s kojim službeni Zagreb zaista ne treba komunicirati više nego što nam to nalažu naše međunarodne obveze.
Epizoda s vojnim lekarom
Naposljetku, na famoznom je sastanku, koji je možda doveo Plenkovića na vlast, ondašnji predsjednik SDP-a kazao kako Andrej Plenković dolazi iz obitelji vojnog lekara, što jest zvučalo ružno, i što je tipično za Milanovićev često nekontrolirani temperament.
No, činjenica je da je Andrej Plenković i u bivšem i u sadašnjem političkom sustavu imao povlašteni status, te da se njegov otac, kojeg su upravo predložili za počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta, pred studentima Fakulteta političkih znanosti i novinarstva bio hvalio svojim vezama s ondašnjom Službom državne sigurnosti. Što sve ne bi bilo relevantno, da HDZ u svojoj antikampanji samog Milanovića i SDP nije proglašavao neokomunistima i udbašima.
Lavina reakcija s ljevice
Te tri Milanovićeve izjave, koje su sve bile faktografski apsolutno točne, izazvale su lavinu negativnih reakcija na lijevo liberalnom spektru hrvatske javnosti, te su vjerojatno, bar donekle, utjecale na stanoviti bojkot lijevoliberalnih birača, što je dovelo do uvjerljive Plenkovićeve i HDZ-ove pobjede na prošlim parlamentarnim izborima.
Među uzroke SDP-ova poraza svakako još treba ubrojati manji izlazak birača iz Rijeke i cijele Primorsko goranske županije, dakle iz tradicionalnog SDP-ova biračkog bazena, koji su bili zgroženi Milanovićevim obračunom sa Slavkom Linićem, najkoruptivnijim SDP-ovcem još otkako je Milan Bandić izbačen iz stranke, te još slabiju potporu istarskih birača, koje je Milanović iziritirao jer je na prethodnim lokalnim izborima nastupao protiv IDS-a, a IDS je, štogod mislili o njemu, jedina relevantna politička opcija u Istri.
Koga mora privući
Ako Zoran Milanović zaista želi dobiti predsjedničke izbore, on i svi koji ga podupiru, prvo moraju osvijestiti jednu ekstremno važnu činjenicu. Zoran Milanović ovaj puta mora okupiti sve one birače, koji nisu zadovoljni s HDZ-om, a koji ne pripadaju ekstremnoj desnici. Zoran Milanović i njegovi suradnici, i stranke koje će stati iza njega (ne samo SDP), ne smiju ponoviti pogreške s prošlih parlamentarnih izbora, i ne smiju antagonizirati ni jednog birača, koji ne želi HDZ-ove i radikalno desne kandidate (Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru).
Glavni cilj kampanje mora biti okupljanje i pronalaženje svakog glasača, koji je nezadovoljan sadašnjom Hrvatskom, a koji ne misli da bi Hrvatska trebala postati populistička ultradesna država. Zoran Milanović mora pokušati privući sve one građane , od Istre i Kvarnera, preko Dalmacije i Dubrovnika, do Zagreba i Slavonije, koji vjeruju da Hrvatska može postati pravednija, tolerantnija, humanija i efikasnija zemlja.
HDZ je u knock downu
Ovi će izbori, naime, biti o vrijednostima, a ne o operativnim političkim programima, jer operativne političke programe ionako provode Vlade, a ne predsjednici Republike. Ako Zoran Milanović uspije okupiti masovno biračko tijelo protiv HDZ-a, on zaista može pobijediti na predsjedničkim izborima. Baš kao što su Račan i Budiša uvjerljivo pobijedili na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000.godine, baš kao što je Ivo Josipović pobijedio 2010. godine, i kao što je sam Milanović, sa SDP-om i koalicijskim partnerima, pobijedio 2011.
Ako, međutim, Milanović ne uspije mobilizirati kritičnu masu sad već jako nezadovoljnog biračkog tijela, koje mu ovog trenutka daje momentum, on neće imati puno šansi. Nadalje, ako se unutar lijevo liberalne scene nastavi voditi kampanja protiv zajedničkog predsjedničkog kandidata, kakvu je nedavno pokušao pokrenuti Ivo Josipović, Milanovićeve šanse mogu značajno oslabiti. HDZ je zbog raznih razloga, od sukoba s proustaškom desnicom pa do novog masovnog vala korupcije u Vladi i stranci, u teškom knock downu.
Uloga liberalno lijeve scene
Zoran Milanović i lijevo liberalna politička scena morali bi prepoznati priliku da izbace HDZ s Pantovčaka, i tako pokrenu novi politički trend u zemlji. No, da bi se to dogodilo, liberalna ljevica mora se ponašati okupljajuće, racionalno i disciplinirano. U suprotnom će poslije izbora ponovo lamentirati na Faceu zašto je sve otišlo k vragu.
Točan će odgovor glasiti da su oni s liberalno lijeve scene, koji se sada najglasnije žale protiv zajedničkog predsjedničkog kandidata bitno pridonijeli eventualnoj novoj pobjedi HDZ-a.