“Pa naravno da je ona gotova. Nema nikakve šanse da dobije opet izbore. Zar ne?”, pomalo je ustvrdila, a pomalo me i bojažljivo priupitala preko šalice kave prije nekoliko dana jedna politički solidno informirana i u javni život dobro uključena osoba. Politički analitičar Žarko Puhovski je, pak, prije neki dan gostujući na N1 izričito (i sa žaljenjem) ustvrdio kako smatra da je Kolinda Grabar-Kitarović svojim ponašanjem na Svjetskom prvenstvu u Rusiji osigurala drugi mandat. I jedna i druga teza su debelo pretjerane – Kolinda Grabar-Kitarović je još daleko, daleko od pobjede ili poraza na predsjedničkim izborima čiji će se rasplet vjerojatno odvijati u drugom krugu, tamo negdje početkom 2020. godine. I ona to zna.
U ova doba, dakle dobrih godinu i pol dana prije prošlih predsjedničkih izbora, Kolinda Grabar-Kitarović bila je pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza za javnu diplomaciju. Iz Karamarkovog kruga se tada puštala informacija kako bi je HDZ htio vidjeti na izborima za Europski parlament ili čak na predsjedničkim izborima, no ona je ostajala duboko zakopčana. Na pitanje o tome iz intervjua Novom listu u srpnju 2013. kazala je tek: “Ne bih isključila povratak u politiku, ali isto tako ne bih rekla da je to nešto definitivno”. Nije bilo još vrijeme. Kao što nije ni sad.
Jasno pokazuje da cilja na novi mandat
U razgovoru za Dnevnik HRT-a u četvrtak kazala je kako nije u kampanji za drugi mandat i kako uopće još nije ni donijela odluku o tome hoće li ići u još jednu predsjedničku utrku. Prerano je, kaže, i treba pustiti da prođu izbori za Europski parlament. Dakle, sve do kraja svibnja iduće godine, predsjednica “neće biti u kampanji”.
No, sama činjenica da ne želi prerano otkriti svoju odluku jasno pokazuje da cilja na novi mandat. Da je drugačije, da joj je dosta, bilo bi savršeno svejedno hoće li svoju odluku o odlasku objaviti danas ili za godinu dana. Osim u slučaju da nema dodatnih ambicija unutar same stranke, bude li se Plenkoviću ozbiljnije počela tresti pozicija, što nikako ne treba unaprijed isključiti. No, to je posebna priča.
Trenutno stanje na političkoj sceni jako joj pomaže
Što se samog Pantovčaka tiče, jasno je da je u ovom trenutku Grabar-Kitarović prvi favorit – rijetke ankete joj daju debelo preko 30 posto i dvoznamenkastu prednost pred najbližim potencijalnim protukandidatima. No, i predsjednica dobro pamti da je Ivo Josipović protiv nje bio znatno veći favorit pa je opet izgubio izbore. Činjenica je da joj trenutno stanje na političkoj sceni u Hrvatskoj toliko ide u prilog da se čini kao da joj politička konkurencija sama prostire crveni tepih za novu inauguraciju.
HDZ se ne može, nema nikakve šanse, odlučiti za drugog kandidata. Ako je i bilo takvih primisli, nakon Istanbulske konvencije i afere Hotmail Plenkovićeva pozicija u stranci je toliko rasklimana da bi izmišljanje novog stranačkog kandidata pored žive ikone dobrog dijela HDZ-ovog biračkog tijela moglo dovesti do prevrata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rasulo u SDP-u koje je jedina konstanta političkog djelovanja te stranke sve tamo otkad su izgubljeni izvanredni izbori u rujnu 2016. godine praktično znači da ne postoji ustrajna stranačka politika oponiranju predsjednici i naglašavanju njenih gafova, jeftinih populističkih poteza i povremenih opasnih skretanja Hrvatske na kolosijek isključivije, neliberalnije demokracije. Za SDP je važnije kako razmišlja 98. član Glavnog odbora stranke, nego kako graditi političku platformu na kojoj će se zauzeti Pantovčak kao pripremna kota za preuzimanje vlasti u zemlji na parlamentarnim izborima.
Pernarova fascinacija i Mostova sudržanost
Živi zid svakako vidi Grabar-Kitarović kao pripadnicu “njih”, otuđene političke kaste, u sprezi s krupnim kapitalom i internacionalim grabežljivim imperijalizmom, ali čini se kako su baš prema njoj znatno mekši nego prema ostalim državnim čelnicima. Ima li ikakve veze povremena osobna fascinacija Ivana Pernara s Kolindom Grabar-Kitarović, pokazat će vjerojatno sama kampanja.
Most je, pak, također prema predsjednici dosta suzdržan. Kao da ima neka tajna veza, još tamo od čuvenog sastanka Grabar-Kitarović i Bože Petrova nakon kojeg je Most naprasno odustao od već dogovorene koalicije sa SDP-om. U svakom slučaju, predsjednica je Mostu politički i svjetonazorski svakako bliža od Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što ako se pojavi neko skroz novo lice?
Nedostatak artikulirane i institucionalizirane političke oporbe bi se, međutim, u samoj kampanji mogao iz prednosti prometnuti u veliki problem za predsjednicu države. Neko novo lice, koje ne dolazi iz etabliranih političkih krugova, ili – još bolje – uopće ne dolazi iz svijeta politike moglo bi joj stvoriti grdnih problema.
Jer, sva ta populistička priča o “zlim političarima” i “otuđenim elitama” koja tutnji ovom zemljom godinama – a koju povremeno veselo zajaše i sama predsjednica, bi joj se mogla obiti o glavu ako ostane sama, oči u oči s nekim novim kandidatom ili kandidatkinjom. Tad bi ona, naime, bila predstavnica stare političke klase u očima birača i lako moguće se našla pred ponorom neočekivanog poraza.
Nevažno što će ona činiti, već tko će se još kandidirati
Pritom valja voditi računa i o još nekoliko potencijalno otežavajućih okolnosti za sadašnju vladaricu Pantovčaka. Za očekivati je da će se prije ili kasnije pojaviti artikulirani protukandidat ili protukandidatkinja koji će javno pritiskati na njene najslabije točke – primjerice, danas bi to možda bilo uporno ponavljanje pitanja o tome zašto izbjegava javno osudiiti bijeg Zdravka Mamića od hrvatskog pravosuđa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nadalje, populistička fešta koju je izvela u Rusiji na nogometnom prvenstvu (bila ili ne bila motivirana iskrenim emocijama, svejedno) oduševila je – inozemnu javnost. U domaćoj je, međutim, djelovala iznimno polarizirajuće i takve stvari bi mogle itekako motivirati i one kojima se inače baš ne da na birališta da ovaj put izađu i glasaju – protiv.
Ukratko, Grabar-Kitarović je još jako daleko od toga da može sa sigurnošću računati na još jedan mandat. I s ove pozicije, s koje se tek u daljoj budućnosti naziru predsjednički izbori, čini se da ključ odgovora na pitanje o tome hoćemo li imati “Kolindino desetljeće” ili samo “Kolindinu petoljetku” nije u tome što će ona poduzimati, već tko će se protiv nje kandidirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li predsjednica stvarno računati na još jedan mandat?
Grabar-Kitarović je još jako daleko od toga da može sa sigurnošću računati na još jedan mandat. I to zna.
Nedostatak artikulirane i institucionalizirane političke oporbe bi se, međutim, u samoj kampanji mogao iz prednosti prometnuti u veliki problem za predsjednicu države. Neko novo lice, koje ne dolazi iz etabliranih političkih krugova, ili - još bolje - uopće ne dolazi iz svijeta politike moglo bi joj stvoriti grdnih problema. Tad bi ona, naime, bila predstavnica stare političke klase u očima birača i lako moguće se našla pred ponorom neočekivanog poraza.
“Pa naravno da je ona gotova. Nema nikakve šanse da dobije opet izbore. Zar ne?”, pomalo je ustvrdila, a pomalo me i bojažljivo priupitala preko šalice kave prije nekoliko dana jedna politički solidno informirana i u javni život dobro uključena osoba. Politički analitičar Žarko Puhovski je, pak, prije neki dan gostujući na N1 izričito (i sa žaljenjem) ustvrdio kako smatra da je Kolinda Grabar-Kitarović svojim ponašanjem na Svjetskom prvenstvu u Rusiji osigurala drugi mandat. I jedna i druga teza su debelo pretjerane – Kolinda Grabar-Kitarović je još daleko, daleko od pobjede ili poraza na predsjedničkim izborima čiji će se rasplet vjerojatno odvijati u drugom krugu, tamo negdje početkom 2020. godine. I ona to zna.
U ova doba, dakle dobrih godinu i pol dana prije prošlih predsjedničkih izbora, Kolinda Grabar-Kitarović bila je pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza za javnu diplomaciju. Iz Karamarkovog kruga se tada puštala informacija kako bi je HDZ htio vidjeti na izborima za Europski parlament ili čak na predsjedničkim izborima, no ona je ostajala duboko zakopčana. Na pitanje o tome iz intervjua Novom listu u srpnju 2013. kazala je tek: “Ne bih isključila povratak u politiku, ali isto tako ne bih rekla da je to nešto definitivno”. Nije bilo još vrijeme. Kao što nije ni sad.
Jasno pokazuje da cilja na novi mandat
U razgovoru za Dnevnik HRT-a u četvrtak kazala je kako nije u kampanji za drugi mandat i kako uopće još nije ni donijela odluku o tome hoće li ići u još jednu predsjedničku utrku. Prerano je, kaže, i treba pustiti da prođu izbori za Europski parlament. Dakle, sve do kraja svibnja iduće godine, predsjednica “neće biti u kampanji”.
No, sama činjenica da ne želi prerano otkriti svoju odluku jasno pokazuje da cilja na novi mandat. Da je drugačije, da joj je dosta, bilo bi savršeno svejedno hoće li svoju odluku o odlasku objaviti danas ili za godinu dana. Osim u slučaju da nema dodatnih ambicija unutar same stranke, bude li se Plenkoviću ozbiljnije počela tresti pozicija, što nikako ne treba unaprijed isključiti. No, to je posebna priča.
Trenutno stanje na političkoj sceni jako joj pomaže
Što se samog Pantovčaka tiče, jasno je da je u ovom trenutku Grabar-Kitarović prvi favorit – rijetke ankete joj daju debelo preko 30 posto i dvoznamenkastu prednost pred najbližim potencijalnim protukandidatima. No, i predsjednica dobro pamti da je Ivo Josipović protiv nje bio znatno veći favorit pa je opet izgubio izbore. Činjenica je da joj trenutno stanje na političkoj sceni u Hrvatskoj toliko ide u prilog da se čini kao da joj politička konkurencija sama prostire crveni tepih za novu inauguraciju.
HDZ se ne može, nema nikakve šanse, odlučiti za drugog kandidata. Ako je i bilo takvih primisli, nakon Istanbulske konvencije i afere Hotmail Plenkovićeva pozicija u stranci je toliko rasklimana da bi izmišljanje novog stranačkog kandidata pored žive ikone dobrog dijela HDZ-ovog biračkog tijela moglo dovesti do prevrata.
Rasulo u SDP-u koje je jedina konstanta političkog djelovanja te stranke sve tamo otkad su izgubljeni izvanredni izbori u rujnu 2016. godine praktično znači da ne postoji ustrajna stranačka politika oponiranju predsjednici i naglašavanju njenih gafova, jeftinih populističkih poteza i povremenih opasnih skretanja Hrvatske na kolosijek isključivije, neliberalnije demokracije. Za SDP je važnije kako razmišlja 98. član Glavnog odbora stranke, nego kako graditi političku platformu na kojoj će se zauzeti Pantovčak kao pripremna kota za preuzimanje vlasti u zemlji na parlamentarnim izborima.
Pernarova fascinacija i Mostova sudržanost
Živi zid svakako vidi Grabar-Kitarović kao pripadnicu “njih”, otuđene političke kaste, u sprezi s krupnim kapitalom i internacionalim grabežljivim imperijalizmom, ali čini se kako su baš prema njoj znatno mekši nego prema ostalim državnim čelnicima. Ima li ikakve veze povremena osobna fascinacija Ivana Pernara s Kolindom Grabar-Kitarović, pokazat će vjerojatno sama kampanja.
Most je, pak, također prema predsjednici dosta suzdržan. Kao da ima neka tajna veza, još tamo od čuvenog sastanka Grabar-Kitarović i Bože Petrova nakon kojeg je Most naprasno odustao od već dogovorene koalicije sa SDP-om. U svakom slučaju, predsjednica je Mostu politički i svjetonazorski svakako bliža od Andreja Plenkovića.
Što ako se pojavi neko skroz novo lice?
Nedostatak artikulirane i institucionalizirane političke oporbe bi se, međutim, u samoj kampanji mogao iz prednosti prometnuti u veliki problem za predsjednicu države. Neko novo lice, koje ne dolazi iz etabliranih političkih krugova, ili – još bolje – uopće ne dolazi iz svijeta politike moglo bi joj stvoriti grdnih problema.
Jer, sva ta populistička priča o “zlim političarima” i “otuđenim elitama” koja tutnji ovom zemljom godinama – a koju povremeno veselo zajaše i sama predsjednica, bi joj se mogla obiti o glavu ako ostane sama, oči u oči s nekim novim kandidatom ili kandidatkinjom. Tad bi ona, naime, bila predstavnica stare političke klase u očima birača i lako moguće se našla pred ponorom neočekivanog poraza.
Nevažno što će ona činiti, već tko će se još kandidirati
Pritom valja voditi računa i o još nekoliko potencijalno otežavajućih okolnosti za sadašnju vladaricu Pantovčaka. Za očekivati je da će se prije ili kasnije pojaviti artikulirani protukandidat ili protukandidatkinja koji će javno pritiskati na njene najslabije točke – primjerice, danas bi to možda bilo uporno ponavljanje pitanja o tome zašto izbjegava javno osudiiti bijeg Zdravka Mamića od hrvatskog pravosuđa.
Nadalje, populistička fešta koju je izvela u Rusiji na nogometnom prvenstvu (bila ili ne bila motivirana iskrenim emocijama, svejedno) oduševila je – inozemnu javnost. U domaćoj je, međutim, djelovala iznimno polarizirajuće i takve stvari bi mogle itekako motivirati i one kojima se inače baš ne da na birališta da ovaj put izađu i glasaju – protiv.
Ukratko, Grabar-Kitarović je još jako daleko od toga da može sa sigurnošću računati na još jedan mandat. I s ove pozicije, s koje se tek u daljoj budućnosti naziru predsjednički izbori, čini se da ključ odgovora na pitanje o tome hoćemo li imati “Kolindino desetljeće” ili samo “Kolindinu petoljetku” nije u tome što će ona poduzimati, već tko će se protiv nje kandidirati.